Tomislav Ćorić, ministar energetike i zaštite okoliša, proizveo je tijekom prošlog tjedna vjerojatno jednu od bizarnijih afera tijekom mandata ove sad već tehničke vlade premijera Andreja Plenkovića. To se može tvrditi zahvaljujući priopćenju Ministarstva zaštite okoliša i energetike u kojem se opisuje što je Ćorić nedavno napravio.

Prema navodima iz tog priopćenja ministar Ćorić, usred predizborne kampanje, sastao se s MOL-ovim predstavnicima – točnije s glavnim izvršnim direktorom MOL Grupe Józsefom Molnárom koji je ujedno i zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Ine – kako bi ih „upoznao sa zaključcima sastanka Savjeta za Inu koji je održan prije dva tjedna, na kojem su predstavnici konzultantske kuće Lazard članovima Savjeta predstavili preliminarno izvješće o provedenom dubinskom snimanju poslovanja Ine i njezinoj vrijednosti’’.

Ćorić je po svemu sudeći otišao na taj sastanak kako bi pokušao popraviti negativnu percepciju Vlade koja po pitanju otkupa dionica Ine od MOL-a tijekom tekućeg mandata nije napravila gotovo ništa, iako je još 2016. Plenković najavio da će njegova vlada te dionice otkupiti. S tim se procesom iz više razloga jako kasnilo i Ćorić je nedavno u javnim istupima to priznao, ali sada je on tim potezom izazvao dodatne negativne reakcije raznih iskusnih naftnih stručnjaka, ali i proizveo dodatnu aferu iz još jednog razloga.

Zato što o sadržaju povjerljivih informacija koje je po svemu sudeći prezentirao predstavnicima MOL-a, on hrvatskoj javnosti nije rekao gotovo ništa osim uopćenih floskula. Takva netransparentnost u procesu koji može odrediti energetsku budućnost i samodostatnost Hrvatske budi ozbiljne sumnje u motive takvog ponašanja Plenkovićeve administracije.

Za takve sumnje postoje još dva razloga. Prema tvrdnjama izvora s neposrednim saznanjima o zbivanjima unutar Ine, izvršni direktor MOL-a Ferenc Horváth prije nekoliko dana u internom obraćanju odabranom Ininu menadžmentu konstatirao je da pregovori između hrvatske vlade i MOL-a o reotkupu dionica Ine naprosto ne postoje. Sve to dodatno garnira i otkriće da je hrvatskoj javnosti potpuno prešućeno da je Državno odvjetništvo odbacilo dvije ozbiljne kaznene prijave protiv Zsolta Hernádija i Sándora Csányija, ključnih MOL-ovih menadžera.

I bez tih dodatnih saznanja spomenuti Ćorićev potez izazvao je zaprepaštenost stručnih naftaških krugova u Hrvatskoj i novu seriju pitanja o tome što premijer Plenković i ministar Ćorić doista kane postići svojim odlukama i u čijem ih interesu donose. Oni odreda tvrde kako je Ćorić MOL-u predstavio najjače oružje koje je hrvatska strana trebala čuvati za buduće pregovore s mađarskom stranom oko otkupa Ininih dionica, a Ćorić na te teške optužbe uopće nije reagirao.

„Izgleda da se dugogodišnja saga o budućnosti Ine nastavlja“, konstatirao je u kratkoj izjavi za Nacional ekonomist Žarko Primorac koji je od 2012. do 2016. bio član Nadzornog odbora MOL-a i to na prijedlog upravo mađarskog suvlasnika Ine.

Dodao je i kako mu nije jasno zbog čega je hrvatska vlada angažirala vrlo skupog konzultanta Lazarda kako bi utvrdio vrijednost njezina udjela u kapitalu Ine. „Konzultanti, po pravilu, iskazuju potencijalnu vrijednost u vrlo širokim rasponima. Stvarna cijena eventualnog preuzimanja bi se utvrdila u pregovorima, pod uvjetom da MOL želi prodavati svoj udio. Zato je neuobičajeno da mu se predstavlja preliminarni nalaz konzultanata, kako je to neki dan objavljeno u medijima“, kaže Primorac.

On dodaje da neriješena situacija oko upravljačkih prava najviše šteti kompaniji koja kasni s razvojem i modernizacijom. „Ne vidim smisla za strategiju Vlade da otkupi MOL-ov udio. Ponajprije zato što bi to značilo renacionalizirati Inu koju bi opet, u nekoj skoroj budućnosti, trebalo privatizirati jer bi sadašnja Ina teško mogla izdržati konkurenciju sa znatno jačim kompanijama“, objasnio je Primorac.

Bivši glavni direktor Ine Davor Štern također kaže da je ovakav potez ministra Ćorića za njega „neshvatljiv, nepojmljiv i neobjašnjiv“. „U svojoj sam karijeri dugoj 48 godina sklopio stotine ugovora, mnogi su od njih bili ‘teški’ milijarde dolara, ali nikada nisam vidio da se na takav način vode pregovori. Ako angažirate konzultanta da vam potvrdi vrijednost kompanije koju kupujete ili prodajete, nelogično je nakon toga sjesti sa suprotnom stranom i predstaviti joj nalaz konzultanata koji je zapravo argument u rukama Vlade koji bi joj trebao osigurati povoljniju poziciju u pregovorima“, konstatirao je Štern.

Ovo je, kaže on, velika greška u koracima jer je tajming za ovakav posao vrlo loše izabran. „Nelogično je razgovarati s MOL-ovim predstavnicima samo 10 dana prije izbora, jer nema nikakve garancije da će posao biti doveden do kraja ako se promijeni politička nomenklatura. Iskreno, nadao sam se da će ministar Ćorić nakon gafa s prodajom naše nafte Mađarima malo smiriti strasti i zaustaviti donošenje ovakvih odluka, no to se nije dogodilo, a šteta je već napravljena. Ovo se nije smjelo dogoditi“, kazao je Štern.

Umjesto da je ministar Ćorić sačuvao konzultante za daljnji nastavak pregovora, kaže Štern, on je MOL-u zapravo dao ponudu za otkup koja čak i nije službena i aduti u hrvatskim rukama koji su mogli poslužiti hrvatskoj strani u nastavku pregovora nepovratno su izgubljeni.

Sredinom prošloga tjedna svoje je nezadovoljstvo postupkom ministra Ćorića javno obznanio i naftni konzultant Jasminko Umićević koji je na svojem Twitter profilu napisao: „Ovo je nedopustivo, sastati se s potencijalnim prodavateljem i upoznati ga sa zaključcima i metodologijom izrade izvješća koje treba utvrditi vrijednost udjela koji je predmet prodaje i to prije konačne Neki Ćorićevi kritičari čak idu toliko daleko i tvrde da Ministarstvo u spornom priopćenju nigdje izrijekom ne spominje da je otkup dionica Ine stvarni strateški interes hrvatske vlade. U priopćenju se navodi kako je „ministar Ćorić predstavnike MOL-a upoznao sa zaključcima sastanka Savjeta za Inu… na kojem je Lazard članovima Savjeta predstavio svoje preliminarno izvješće o provedenom dubinskom snimanju poslovanja Ine i njezinoj vrijednosti, naglasivši da je nastavak ovog procesa strateško opredjeljenje hrvatske vlade“.

Zato se može propitivati na što se zapravo odnosi pojam „strateškog opredjeljenja hrvatske vlade“ jer ovako postavljen može značiti da se u stvari odnosi tek na dovršetak procesa dubinskog snimanja poslovanja Ine i ustanovljenja njezine prave vrijednosti. I to zato što se pojam otkupa dionica nigdje ne spominje.

Štoviše, iduća rečenica spornog priopćenja pojačava taj dojam jer se u njoj kaže ovo: „Predstavnicima MOL-a na sastanku je predstavljen dosadašnji tijek procesa dubinskog snimanja te je dogovoren nastavak suradnje na operativnoj razini radi uspješnog dovršetka tog procesa do kraja srpnja.“ I opet se „dovršetak tog procesa“ odnosi na tijek dubinskog snimanja.

O pregovorima za otkup dionica ni riječi. Vjerojatno zato što oni zapravo još uvijek nisu ni započeli. Izvori s neposrednim saznanjima o zbivanjima unutar Ine Nacionalu su koncem proteklog tjedna prenijeli neke krajnje intrigantne informacije koje, ako su točne, bude sumnju u to hoće li do tih pregovora uopće i doći. Prema tvrdnjama tih izvora, izvršni direktor MOL-a Ferenc Horváth na konferencijskom videopozivu koji je održao u srijedu, 24. lipnja, s odabranim članovima upravljačkog tijela Ine otvoreno je izjavio da pregovora oko prodaje MOL-ova udjela u Ini s hrvatskom vladom uopće nema. Prema istom izvoru, poziv na videokonferenciju u obliku linka poslanog na e-mail adrese dobili su odabrani pripadnici višeg i srednjeg rukovodećeg kadra te nekolicina pojedinaca iz sektora prodaje i rafinerijskog poslovanja.

Taj izvor navodi: „Horváth je u konferencijskom pozivu, na koji su bili pozvani točno određeni ljudi iz Ine, neizravno dao naslutiti da su svi susreti, pa tako i onaj ministra Ćorića s glavnim izvršnim direktorom MOL Grupe Józsefom Molnárom koji je održan istoga dana u Zagrebu, tek svojevrsni ‘igrokaz’ čiji je zadatak smirivanje strasti pred izbore. Još više zabrinjava ono što Horváth nije izrijekom naglasio, ali se dalo iščitati između redova: MOL na ovaj način u ovo predizborno vrijeme zapravo pomaže premijeru Plenkoviću i ministru Ćoriću, pristajući tenzije spustiti na vrlo nisku razinu kako se pitanje Ine ne bi potezalo sve do jeseni“.

On upozorava da u načelne izjave Plenkovića i Ćorića o navodnom nastavku pregovora s MOL-om – koje je Horváth u spomenutom prošlotjednom konferencijskom pozivu demantirao – treba opravdano sumnjati jer „nema konkretne, službene odluke o otkupu mađarskog portfelja, nema preciziranih rokova u kojima bi se to trebalo odraditi i sve to više podsjeća na kupovinu vremena u korist MOL-a, kako bi mađarski suvlasnik konačno preuzeo kompletnu Inu s kojom hrvatska vlada ionako ne zna što bi učinila“. „Da Vlada doista namjerava otkupiti Inu, njen stav i javna komunikacija bi danas bili odlučniji i jasniji nego što je to bilo prezentirano u istupima ministra Ćorića posljednjih tjedana. Ćorić je u tim istupima jako pazio da se nigdje ne zamjeri MOL-u. Cjelokupni proces s konzultantima je potpuno pogrešan. Konzultanti ionako ne bi ni trebali Vladi reći treba li otkupiti Inu ili ne, nego bi samo trebali potvrditi vrijednost kompanije. Uostalom, Vlada je vrijednost kompanije trebala znati i sama izračunati, završiti pregovore s MOL-om, potom s njima dogovoriti metodologiju cijene i onda tek angažirati konzultante. Ovako Vlada troši novac poreznih obveznika, a Inu zapravo uopće ne namjerava otkupiti, već se sve to radi u predizborne i neke reklamne svrhe. Najočigledniji primjer je i imenovanje MOL-u prihvatljivih novih hrvatskih članova Uprave, ugovaranje Delay Cokera bez ikakve garancije da će to postrojenje biti završeno, potom i pritisak ministra Ćorića na Upravu JANAF-a da omogući transport domaće nafte u Mađarsku, a ne u Rafineriju nafte Rijeka. Iz ovih je postupaka sada jasnije što ministar i premijer rade i u kojem smjeru vode odnos s MOL-om i Mađarskom“, objasnio je isti izvor.

Postavili smo i pitanje ministru Ćoriću je li znao za prošlotjednu videokonferenciju koju je s menadžerima Ine održao izvršni direktor MOL-a Horváth i je li mu poznata njegova izjava da pregovora oko otkupa Ininih dionica u stvari nema. Iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike dobili smo odgovor u kojem se spomenuta videokonferencija, na koju su se pitanja odnosila, uopće ne spominje, ali se ponovno elaboriraju pojedinosti oko Ćorićeva prošlotjednog sastanka s glavnim izvršnim direktorom MOL-a Ferencom Molnarom. „Ministar je tom prilikom rekao da slijedi intenzivna komunikacija s drugom stranom, najavivši sastanak s MOL-om do kraja lipnja. Ministar Ćorić je tada i rekao da se za ‘otkup dionica odnosno za dovršenje transakcije kupac i prodavatelj trebaju dogovoriti’. U transakcijama spajanja i preuzimanja (M&A), a otkup dionica Ine od MOL-a bi bio jedna takva transakcija, posve je normalno da dvije strane u odgovarajućem trenutku uspostave i održavaju ciljani kontakt radi realizacije transakcije te da su komunikacija dviju strana i dogovor nužni kako bi se ona provela. Sasvim je jasno da opseg i sadržaj komunikacije dviju strana na prvom sastanku dok još uvijek traje proces dubinskog snimanja poslovanja ciljne kompanije i procjene njezine vrijednosti, nije isti kao što će to biti slučaj na sastanku na kojem bi bila konačno potvrđena provedba transakcije“, stoji u odgovoru Ministarstva. Također se podsjeća da je Savjet za Inu do sada dobio tek preliminarno izvješće o dubinskom poslovanju i vrijednosti Ine te da su „Lazardu za izradu finalnog izvješća potrebni dodatni materijali i dodatna pojašnjenja nekih već dostavljenih materijala, koje će trebati osigurati MOL Grupa i sam MOL“.

No naš je upit upućen Ministarstvu potaknuo i neočekivanu reakciju Ine. Iz Sektora korporativnih komunikacija Ine primili smo poziv u kojem su nam potvrdili da je protekloga tjedna održan jedan u nizu sličnih sastanaka, odnosno foruma radnika koje MOL često održava s djelatnicima MOL Grupe. Ovaj se, potvrđeno nam je, odnosio na zaposlenike čitavoga MOL-a, i to ciljano na djelatnike sektora rafinerijskog poslovanja. „Poziv za videokonferenciju poslan je na adrese svih radnika koji imaju e-mail adrese unutar MOL Grupe, pa tako i na djelatnike Ine“, potvrdio nam je Josip Fiolić iz Inina Sektora korporativnih komunikacija. Na Nacionalovo pitanje imaju li baš svi radnici iz sektora rafinerijskog poslovanja u Ini vlastite e-mail adrese unutar kompanije ili ih ima samo rukovodeći kadar, složio se kako je ovo drugo vjerojatnije. „Izvršni direktor MOL-a Horváth na toj je konferenciji govorio općenito o rafinerijskom poslovanju MOL Grupe, a u dijelu koji je predviđen za postavljanje pitanja odgovorio je i na jedno koje se odnosilo i na upravljanje Inom i vlasništvo nad kompanijom. On je rekao da je MOL otvoren za razgovore oko otkupa dionica ako hrvatska vlada potakne to pitanje, no potvrdio je da se o komercijalnom otkupu, dakle o cijeni dionica, nije pregovaralo“, protumačio je.

Ako su sve te tvrdnje istinite, iznova se aktualizira pitanje postoje li možda i neki dodatni skriveni razlozi zašto se Plenkovićeva vlada po pitanju reotkupa dionica Ine od MOL-a i općenito prema MOL-u ponaša krajnje rezervirano i gotovo nezainteresirano.

Nedostatak komunikacije i nejasna strategija Plenkovićeve administracije nisu jedine okolnosti koje afirmiraju takve sumnje. Da se MOL-u ide na ruku sugerira i još nešto što je Nacionalu potvrđeno koncem proteklog tjedna.

Potiho, također bez da je o tomu javnost ikako, a još manje pravodobno informirana, odbačena je kaznena prijava koju je još u svibnju 2011. protiv Zsolta Hernádija i Sándora Csányija kao odgovornih osoba u MOL-u podnio tadašnji ravnatelj Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) Ante Samodol Državnom odvjetništvu RH zbog nezakonitosti u procesu stjecanja dionica Ine.

Nacionalu je to krajem prošloga tjedna potvrdila zamjenica općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Ksenija Jurin-Panić, koja je na upit što se događa s tom prijavom tek kratko odgovorila da je „Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u spomenutom predmetu na temelju rezultata provedenog prethodnog postupka, donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave“, ne precizirajući pritom kada je donesena odluka o odbacivanju prijave.

Proces odbacivanja kaznene prijave dodatno intrigira jer je HANFA-ina prijava DORH-u prvo prebačena na nižu instancu, na Općinsko državno odvjetništvo, a ono je prijavu u tišini odbacilo.

HANFA je te 2011. podnijela dvije kaznene prijave DORH-u, od kojih je jedna bila zbog “osnovane sumnje da su odgovorne osobe u MOL-u počinile kazneno djelo manipulacije tržištem”, a drugu zbog sumnje na „prijevaru u gospodarskom poslovanju”. Prva od dvije najkonkretnije i najozbiljnije prijave protiv MOL-ovih predstavnika odnosila se na javnu ponudu za otkup dionica od malih dioničara Ine koju je MOL objavio u prosincu 2010. u nastojanju da osigura natpolovičnu većinu dionica i tako legalizira upravljačka prava u Ini koja je godinu ranije MOL stekao pod sumnjivim okolnostima zahvaljujući dogovoru između Zsolta Hernádija i bivšeg premijera Ive Sanadera. Malim dioničarima tada je nuđena otkupna cijena od 2800 kuna po dionici, što je bila cijena identična onoj iz 2008., no HANFA je u tijeku istrage i uz pomoć međunarodnih regulatora saznala da su Mađari u isto vrijeme preko trećih strana, odnosno skrbničkih računa na Cipru i u Slovačkoj pokušavali otkupiti dodatne dionice koje bi im osigurale natpolovičnu većinu, ali su ovoga puta prodavateljima nudili znatno veću cijenu po dionici – čak 4000 kuna. U drugoj prijavi, onoj za „prijevaru u gospodarskom poslovanju“, MOL se teretilo za nelegalnost upravljanja Inom putem protokola LODO (Lista ovlasti za donošenje odluka) koji uređuje način upravljanja i procese odlučivanja u Ini, i o kojem je Nacional već nekoliko puta pisao, a kojim je MOL-u osigurao donošenje važnih poslovnih odluka vezanih uz Inu zaobilazeći Upravu i suodlučivanje hrvatskih članova u njoj. Uz pomoć LODO-a i sustava donošenja odluka koji je protokol propisivao, sve važnije poslovne odluke donosile su se u Budimpešti.

HANFA je tada ponudila čvrste dokaze kako Uprava Ine, odnosno hrvatski članovi Uprave, u stvarnosti ne upravljaju kompanijom i nisu u poziciji sudjelovati u odlučivanju, nego to čini MOL putem predsjednika Uprave i članova Odbora izvršnih direktora, čije se postojanje tada kosilo s odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Odbor izvršnih direktora tada je formalno bio osnovan kao savjetodavno tijelo Uprave, no u stvarnosti je bio ključno tijelo koje je odobravalo svaki poslovni potez unutar Ine. Naknadno je, kako bi se postojanje takvoga tijela legaliziralo, ono preimenovano u Vijeće operativnih direktora, ponešto su mu smanjene ovlasti kako bi odgovarale hrvatskoj legislativi (odredbama Zakona o trgovačkim društvima), no ono i dalje ima istu neformalnu funkciju – „preskakanje“ hrvatskih članova Uprave u procesu donošenja ključnih poslovnih odluka.

Prema dobro obaviještenim Nacionalovim izvorima iz pravnih krugova, odluku o spuštanju HANFA-inih kaznenih prijava prvo na nižu razinu, a potom i njihovo odbacivanje nakon što su se punih devet godina skrivale po ladicama DORH-a bez stvarne namjere da se po njima postupa, donio je bivši glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić – koji je tu funkciju obnašao od travnja 2018. pa do veljače ove godine, kada je bio prisiljen dati ostavku nakon što je Nacional otkrio da je član masonske lože, što sugerira da su obje odluke donesene relativno nedavno. Informaciju o tome da je i odluka o odbacivanu kaznenih prijava donesena unazad nekoliko mjeseci također je potvrđena Nacionalu iz istih krugova, a s obzirom na ozbiljnost tih prijava i činjenicu da su one bile povezane s poslovanjem Ine kao jedne od najvažnijih državnih kompanija, isti izvori tvrde kako bivši državni odvjetnik Jelenić takvu odluku zasigurno nije donio samostalno, već na preporuku najvišeg političkog vrha.