Nakon nedavnog imenovanja Darka Markotića za novog člana Uprave Ine kojeg je na to mjesto premijer Andrej Plenković na preporuku ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića imenovao krajem ožujka ove godine, u Nacionalovu su redakciju stigli dokumenti koji pokazuju da je Markotić svojim potpisom omogućio sklapanje ugovora kojim je Ina išla na ruku tvrtki H.L. Jewel u vlasništvu mađarskog državljanina Andrasa Zsolta Szigetija, po zanimanju liječnika oftalmologa s britanskom adresom i time bila direktno oštećena za iznos od najmanje 2,5 milijuna kuna.

Markotić je u ime Ine potpisao kupnju nakita Swarovski koji se trebao prodavati na benzinskim postajama uz bok motornim uljima, ali i ostaloj robi široke potrošnje. Kasnije je u razgovoru s istražiteljima i sam priznao da se ‘’posao zakomplicirao’’.

Spomenutu dokumentaciju Nacionalu je dostavio izvor koji se ne skriva iza anonimnosti, već se predstavio imenom i prezimenom konstatirajući kako ovakav korak poduzima zabrinut za budućnost Ine kao hrvatske kompanije.

Iako je njegov potpis stajao na oba ugovora između Ine i H.L. Jewela i nakon provedene kriminalističke istrage zbog sumnje na prouzročenu štetu Ini, Markotić je ipak oslobođen krivnje i protiv njega nije podnesena kaznena prijava.

Unatoč tomu ovaj slučaj aktualizira pitanje na koji način i po kojim kriterijima ministar Ćorić i njegovi suradnici – članovi povjerenstva za odabir novih članova Uprave – biraju najkvalitetnije kandidate. To je pitanje posebno aktualno nakon što je ministar Ćorić u intervjuu koji je protekloga tjedna dao Nacionalu prilično neodređeno odgovorio na pitanje kako može biti siguran hoće li Markotić kao novoizabrani član Uprave, iza kojega je povijest bliskih odnosa s MOL-om, štititi hrvatske ili pak mađarske interese, odgovorivši kako „to nisu bile teme razgovora“.

Dodao je tek općenito da su „rezultati rada u prvom planu kod procjene adekvatnosti kandidata za nove članove Uprave“ te da je njihov zadatak „štititi ključni interes Hrvatske, a to je uspješna kompanija“. No budući da se Ina već godinama ne može pohvaliti uspješnošću na brojnim poljima, a prije svega u segmentu prodaje, ali i proizvodnje nafte i plina koja je u konstantnom opadanju, i taj argument ostaje pod velikim upitnikom.

Prema zapisnicima o provedenim obavijesnim razgovorima koje je tijekom svibnja 2013. obavila Služba gospodarskog kriminaliteta Sektora kriminalističke policije PU Zagrebačke, koje su u posjedu Nacionala, Inina Služba internih istraga koja djeluje unutar Sektora upravljanja sigurnošću društva izvršila je kontrolu poslovnog odnosa između Ine i tvrtke H.L. Jewel tijekom 2011. i 2012. te je utvrdila da se Preliminarnim ugovorom direktno pogodovalo spomenutoj tvrtki, čime je Ina oštećena za iznos od 2,5 milijuna kuna. U sklopu kriminalističke istrage ispitan je i tadašnji izvršni direktor Sektora maloprodaje Darko Markotić, a prema izvještaju s obavijesnog razgovora koji je u posjedu Nacionala, stoji da je Markotić, objašnjavajući detalje te suradnje, napomenuo da je preporuka da se krene u posao s tvrtkom H.L. Jewel stigla direktno od MOL-a. „Preporuka da se krene u promotivnu prodaju Swarovski proizvoda preko tvrtke H.L. Jewel došla je od MOL-a, ali ne zna na koji način ni preko koga. Sjeća se da su mu informaciju o uspješnosti takve promotivne akcije u MOL-u prenijeli Nikola Lokmer (direktor Službe upravljanja kategorijama) i Gordana Stipić (radila u marketingu, ne zna točno na kojoj poziciji), ali ne može reći od kuda njima podaci o tome“, stoji u izvještaju PU Zagrebačke o obavljenom obavijesnom razgovoru s Markotićem.

Tvrtka H.L. Jewel upisana je u Sudski registar RH 31. svibnja 2011., a već 28. lipnja, dakle nepunih mjesec dana nakon osnivanja s 20.000 kuna temeljnog kapitala, s Inom sklapa Ugovor o komisionoj prodaji robe (nakita) vrijedan čak 6.775.399,42 kuna. U izvješću koje je Služba gospodarskog kriminaliteta 11. lipnja 2013. poslala Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na daljnje postupanje, navodi se da je Ugovor vrijedio do 31. prosinca 2011., no dva i pol mjeseca ranije, 17. listopada ugovor se naprasno poništava, a Ina tvrtki H.L. Jewel vraća neprodanu robu. Paralelno, 8. rujna 2011., Ina s H.L. Jewelom potpisuje novi ugovor, ovaj puta kao Preliminarni ugovor za provođenje akcije Brand Loyalty (akcija nagrađivanja vjernosti kupaca) koja je trebala trajati od 15. studenoga 2011. do 29. veljače 2012., a predmet prodaje je ista roba – nakit s elementima Swarovski kristala – no sada pod drugim uvjetima. Naime, dogovoreno je da se temeljem Preliminarnog ugovora od tvrtke preuzme prva količina od 80.000 komada kompleta nakita kako bi se što prije uputila u prodaju, a Ugovor o suradnji trebao je biti potpisan najkasnije do 20. rujna. Ina je robu preuzela i na račun tvrtke H.L. Level u dogovorenom roku uplatila 6.787.177,74 kune na ime preuzete robe. Jedna od klauzula Preliminarnog ugovora obvezivala je H.L. Jewel da svu neprodanu robu po završetku akcije otkupi po punoj kupoprodajnoj cijeni.

No Ugovor o suradnji koji je trebao biti potpisan najkasnije do 20. rujna 2011., nikada nije potpisan zato što je Inina Služba riznice odbila parafirati ugovor jer tvrtka H.L. Jewel nije dostavila potrebne bankovne garancije da će ponovno otkupiti neprodanu robu. Podsjetimo, tvrtka H.L. Jewel bila je osnovana tek nepuna četiri mjeseca prije, do tada nije imala nikakav promet pa je bilo iluzorno očekivati da će bilo koja banka pristati dati garanciju na iznos od nekoliko milijuna kuna. Jednom riječju, H.L. Jewel nikada nije otkupio preostale neprodane količine nakita, Ina je sav nakit nakon isteka akcije nagrađivanja vjernosti kupaca zadržala – u siječnju 2013. godine na skladištu je preostalo 32.000 neprodanih kompleta nakita ukupne vrijednosti 2,5 milijuna kuna od preuzetih 80.000 kompleta – čime je direktno oštećena za iznos od 2,5 milijuna kuna. Reklamu za setove nakita od Swarovski kristala iz spornog ugovora s tvrtkom H.L. Jewel još je moguće naći na korporativnim stranicama Ine, no kratka Nacionalova potraga za „sjajnim“ nakitom na jednoj od Ininih benzinskih postaja u Zagrebu s popisa onih koje su nakit trebale imati u svojoj ponudi pokazala je da ni djelatnici na postaji nisu imali pojma o takvoj ponudi i da Swarovski kristale nikada nisu vidjeli na svojem pultu. Promatrajući čitavu promotivnu akciju posve je opravdano postaviti pitanje je li posao s prodajom Swarovski kristala na benzinskim postajama bio doista logičan poslovni potez, tko je i temeljem čega došao na ideju da nakit prodaje na takvom mjestu i tko je zaključio da će takva roba na mjestu na kojem se prodaju goriva doista naći kupce.

Iz Ininog Sektora za korporativne komunikacije odgovorili su kratko da je cilj ovakve i sličnih promotivno marketinških akcija povećati broj lojalnih kupaca i prodaju goriva i robe široke potrošnje. „Ina je tako tijekom akcije 2011. i 2012. zabilježila rast ukupne neto prodaje cjelokupnog asortimana na maloprodajnim mjestima u odnosu na isto razdoblje godinu dana ranije“, tvrde u istom odgovoru. Na naše traženje da prokomentiraju istragu koju je PU Zagrebačka provela vezano uz ugovor sklopljen između Ine i H.L. Jewela odgovorili su kako je „Ini poznato da su nadležne institucije postupale po prijavi vezano uz ovaj ugovor, no da kompanija nema saznanja da je to rezultiralo optužnim prijedlozima“.

Ugovor o komisionoj prodaji iz lipnja 2011. potpisali su Andras Zsolt Szigeti kao vlasnik tvrtke H.L. Jewel te Darko Markotić kao tadašnji izvršni direktor sektora Prodaje na malo i Berislav Gašo kao izvršni direktor Sektora korporativnih servisa. Pritom valja napomenuti da MOL unazad 10 godina striktno određuje tko će od Ininih stručnjaka biti doveden na pozicije izvršnih, odnosno operativnih direktora. Berislav Gašo je kratko nakon toga, sredinom 2012. značajno napredovao, povučen je u sjedište MOL-a u Budimpešti i imenovan na poziciju jednog od potpredsjednika MOL-a. Danas obnaša funkciju izvršnog dopredsjednika kompanije i člana Upravnog odbora MOL-a. Darko Markotić je pak, nakon gotovo devet godina na mjestu operativnog direktora za prodaju na malo,u travnju ove godine preuzeo poziciju člana Uprave Ine, a u međuvremenu je vršio i dužnost savjetnika predsjednika Uprave Ine Zoltana Aldotta, a potom i njegova nasljednika Sándora Fasimona.

Markotić je prilikom obavijesnog razgovora obavljenog 20. svibnja 2013. u PU Zagrebačkoj izjavio da su Preliminarni ugovor, koji je on potpisao 8. rujna 2011., prije potpisivanja ovjerili Inina Pravna služba, Služba računovodstva i Služba riznice, kako nalažu interna pravila, zbog čega on nije imao razloga sumnjati da postoje prepreke za spomenuti poslovni odnos. Uz to je izjavio kako smatra da u ovom slučaju nije riječ ni o kavom štetnom ugovoru, već da je u pitanju „poslovni odnos koji se zakomplicirao“ te da spomenutim poslom Ina ni u kojem slučaju nije oštećena jer, kako je ustvrdio, neprodanu robu kompanija uvijek može prodati na domaćem ili stranom tržištu.

Direktor i jedini osnivač tvrtke H.L. Jewel, za koju je posve izvjesno da je osnovana kao SPV (Special Purpose Vehicle – tvrtka osnovana za posebnu namjenu, obično za samo jedan konkretan posao), bio je mađarski državljanin Andras Zsolt Szigeti, po zanimanju liječnik oftalmolog s britanskom adresom koji je od 2010. do 2015. radio kao prodajni menadžer. Njegovu povezanost s MOL-om nismo uspjeli rasvijetliti. No tvrtka je već u travnju 2013., dakle nepune dvije godine od osnivanja, zatražila pokretanje procesa likvidacije, iako je tijekom 2013. zabilježila i određen profit – 316.406 kuna neto dobiti – iz čega je moguće zaključiti da je tvrtka poslužila svrsi, odnosno sklapanju unosnog ugovora s Inom i da je njezino daljnje postojanje i poslovanje suvišno, što nam je u kratkom telefonskom razgovoru potvrdila i Snježana Kožul, osoba koja je za tvrtku vršila funkciju prokurista. Kad se, dakle, promotri stvarna pozadina Inina„blistavog“ posla sa Swarovski kristalima na benzinskim postajama, koja bi svakom iole upućenijem marketinškom stručnjaku u startu morala zvučati apsurdno, a uključi li se u sve to i činjenica da je posao s tvrtkom iza koje stoji mađarski vlasnik pokrenut na inicijativu MOL-a, postaje mnogo jasnije na koje je sve načine mađarski suvlasnik izvlačio i još uvijek izvlači novac iz Ine. Time i odluka o prodaji domaće nafte po upitnoj cijeni, koja MOL-u također nosi vrlo unosnu dobit, postaje logičnija. To je, naime, samo jedna u nizu poslovnih odluka u kojima je Ina pristala odigrati igru u vlastitu štetu.