Nacional je tijekom proteklih dana iz više međusobno neovisnih izvora upozoren na izuzetno intrigantnu i eksplozivnu aferu koju je, kako se tvrdi, režirao Tomislav Ćorić, i to pred sam kraj svog mandata na mjestu ministra energetike i zaštite okoliša. Ćorić je u međuvremenu dodatno osnažio svoj utjecaj u novom sazivu vlade premijera Andreja Plenkovića. Kao čovjek koji je tijekom predizborne kampanje bio imenovan za koordinatora predizbornog programa, nakon izborne pobjede HDZ-a postao je ministar gospodarstva i održivog razvoja. Osim što se Ćorićev pomoćnik Domagoj Validžić našao u središtu istrage u aferi s Josipom Rimac, tri neovisna izvora smještaju i samog Ćorića u središte spornih zbivanja čiji se sukus svodi na teške optužbe da je Ćorić zbog svoje supruge Dubravke Sinčić Ćorić omogućio predstavnicima interesnog udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) ključni utjecaj na kreiranje Uredbe o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i visokoučinkovitih kogeneracija. Vlada ju je prihvatila na sjednici 15. svibnja, održanoj samo tri dana prije raspisivanja parlamentarnih izbora i tri dana prije nego što je bivša vlada zapravo prešla u tehničku vladu. Izvori iz Ministarstva bliski ministru Ćoriću, pak, takve optužbe odbacuju, kao i samo Ministarstvo u svom službenom odgovoru.

Sadržaj Uredbe, kako navode isti izvori, osigurava sporno sufinanciranje investicija samo pojedinih privilegiranih investitora na štetu državnog proračuna. Zbog toga su neki članovi napustili to Udruženje, uvjereni da sugerirani i prihvaćeni model proizvodi štetu hrvatskim građanima. Ti izvori navode da je ključni neformalni utjecaj na sadržaj sporne Uredbe imala Maja Pokrovac, direktorica lobističkog udruženja OIEH, istovremeno i predsjednica Hrvatskog društva lobista (HDL) u kojem funkciju potpredsjednice obnaša Ćorićeva supruga Dubravka Sinčić Ćorić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Finalizacija tih intrigantnih aktivnosti praktički se odvijala u vrijeme kada se Tomislav Ćorić našao u središtu pozornosti nakon što je Nacional otkrio da se pojavio kao supotpisnik dotad skrivanog spornog memoranduma između Ine i JANAF-a kojim se trasirao izvoz hrvatske nafte na preradu u MOL-ove rafinerije izvan Hrvatske. Odmah potom u njegovu resoru izbila je još jedna velika afera, oko vjetroelektrane Krš-Pađene u kojoj je upravo nedugo nakon njegova preuzimanja Ministarstva taj projekt ekspresno deblokiran.

Ćorić je nakon otkrića tih afera imao i neke, u najmanju ruku, nespretne javne istupe kojima je dodatno antagonizirao javnost pa su se pojavile i ocjene da bi zbog svega već bio smijenjen da nije bila u tijeku predizborna kampanja.

A sada su već na početku Ćorićeva nova mandata Nacional upozorili na još neke njegove neobične aktivnosti koje bi tek trebale početi proizvoditi dugoročne posljedice koje tri neovisna izvora karakteriziraju kao izuzetno štetne za hrvatske građane.

Prema tvrdnjama istih izvora to će se dogoditi zato što je dio članova interesnog udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) svojim projektima neopravdano osigurao dugoročno sufinanciranje investicije kroz džepove potrošača.

Izvor Nacionala navodi: “Članovi Gospodarsko-interesnog udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), na čijem je čelu Maja Pokrovac, aktivno su sudjelovali u kreiranju Uredbe o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i visokoučinkovitih kogeneracija, koju je hrvatska vlada, zahvaljujući angažmanu ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića, prihvatila na sjednici 15. svibnja, održanoj samo tri dana prije raspisivanja parlamentarnih izbora i tri dana prije nego što je aktualna vlada zapravo prešla u tehničku vladu.”

Prema informacijama do kojih je došao Nacional od čak triju međusobno neovisnih stručnih izvora upućenih u razvoj projekata obnovljivih izvora energije, ista grupa predstavnika OIEH-a aktivno je radila i na kreiranju premijskog modela poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, što upućuje na mogući sukob interesa, s obzirom na to da su u kreiranju podzakonskih akata koji neposredno reguliraju funkcioniranje tržišta električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora, sudjelovali ljudi koji su u to tržište direktno uključeni kao proizvođači.

U taj proces, osim investitora u projekte obnovljivih izvora energije, uključeni su bili i Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) kao glavni organizator tržišta električne energije i plina te Ministarstvo zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića.

Nacionalovi izvori navode da su oni u protekle dvije godine išli na ruku članovima OIEH-a do te mjere da se može tvrditi da su Maja Pokrovac i Ivan Šimić, donedavni direktor tvrtke C.E.M.P. koja stoji iza projekta vjetroelektrana Krš-Pađene, praktički isključivi autori Uredbe o kvotama i premijskog modela poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

Pritom se čini da su oni u neformalne radne grupe koje su formirane u tu svrhu, kako za Nacional tvrdi nekoliko relevantnih izvora koji dobro poznaju sektor OIE, ušli po direktnom nalogu ministra Ćorića. S druge strane, visoki izvor iz nekadašnjeg ministarstva zaštite okoliša i energetike, a sada Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, tvrdi da Ćorić ništa s tim nije imao, odnosno da nije on imenovao članove radnih grupa niti njegova supruga s tim ima veze. Ministarstvo također zastupa tezu da su i uredba i premijerski model poštenije i bolje rješenje od onog koji je prije bio na snazi jer na neki način tjeraju proizvođače da se natječu tko će imati nižu cijenu struje, dok je prijašnji model funkcionirao po principu “najbržeg prsta”, kako je to slikovito opisao taj izvor. No u svim rješenjima konzultirala se struka i prijedlozi su zapravo i došli s njihove strane.

Međutim, još u siječnju ove godine Nacional je otkrio potencijalni sukob interesa ministra Ćorića u priči oko premijskog modela. Naime, Maja Pokrovac, direktorica lobističkog udruženja OIEH za čije se članove tvrdi da su direktno sudjelovali u kreiranju premijskog modela, istovremeno je i predsjednica Hrvatskog društva lobista (HDL) u kojem funkciju potpredsjednice obnaša Dubravka Sinčić Ćorić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Osim što je bliska poslovna suradnica Maje Pokrovac, Dubravka Sinčić Ćorić je i supruga ministra Tomislava Ćorića te je, tvrde dobro obaviješteni izvori, bila spona između Ministarstva zaštite okoliša i energetike i OIEH-a koja je članovima interesnog udruženja olakšala ulazak u radnu skupinu za kreiranje premijskog modela.

Prema istim izvorima, Uredbu o kvotama su, prema načelu nadležnosti, trebali kreirati predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i energetike, HROTE-a i Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA). HROTE je u neformalnoj radnoj skupini bio zastupljen s troje članova, ali prema netom spomenutim tvrdnjama, po neslužbenom nalogu ministra Ćorića u radnu grupu su kao predstavnici OIEH-a ušli i Maja Pokrovac i Ivan Šimić. Čak tri međusobno neovisna stručna izvora tvrde da su članovi OIEH-a sustav premijskog modela posložili tako da se maksimalno guraju projekti točno određenih tvrtki mahom najvećih i najutjecajnijih investitora koji su članovi udruženja OIEH.

“Tako posložen sustav omogućuje HROTE-u da u trenutku kada se objavi natječaj za odabir najpovoljnijih ponuđača koji će ući u kvotu za premijski model, na temelju vlastita diskrecijskog prava odredi kriterije za odabir projekata koji će dobiti premije za proizvodnju energije iz OIE te da na temelju istih kriterija odbaci one projekte koji ne odgovaraju OIEH-u kao autoru sustava”, objasnio je jedan od tih izvora vrlo blizak samom Udruženju OIEH.

Izvor iz Ministarstva, međutim, tvrdi da se Ćorića bezrazložno i nepravedno optužuje, i to zato što je on upravo omogućio po njima pošteniji premijski model, kao i da se ispravi nepravda odnosno omogući ravnopravan status drugih kategorija obnovljivih izvora energije kao što su male solarne elektrane, biomasa i bioplin te da bi se zbog toga moglo čak reći da je došao u sukob s Majom Pokrovac, a ne da je protežira.

“Ne znam kako bi bilo moguće da HROTE, gdje ima sto ljudi, stavlja nekog sa strane kao svog predstavnika u radnu skupinu. Ako se to i dogodilo, ministar s tim nema nikakve veze. Ćorić je upravo želio afirmirati proizvodnju iz obnovljivih izvora putem domaćih sirovina, kako se više ne bi moglo dogoditi da se sirovina dovozi izvana, a bilo je takvih slučajeva. S druge strane, to što sad neki manipuliraju i imputiraju scenarij u kojem su Maja Pokrovac i njegova supruga u nekakvom dogovoru, to nema veze s istinom, a Ćorić je to i javno demantirao.”

Izvor upućen u odnose unutar lobističkog udruženja, to je dodatno demantirao:

“Njih dvije čak ni kavu ne piju zajedno. Maja Pokrovac preuzela je udruženje lobista koje je prije desetak godina osnovao Mate Granić, potom ga je preuzeo Mate Vlahović, a sada ga vodi ona. Jedina dodirna točka nje i Ćorićeve supruge je da Dubravka Ćorić predaje lobiranje na fakultetu i napisala je tri rada o lobiranju te je tako i došla u udruženje, ali nema nikakvih osobnih spona s Majom Pokrovac. Što se tiče aktivnosti Maje Pokrovac u udruženju obnovljivih izvora energije, ona legitimno zastupa interese te grupacije među kojima je najviše proizvođača energije iz vjetra. Ali koliko je meni poznato, nije bila dio radne skupine koja je pisala Uredbu.”

Nacional je pitanje tko je sve sudjelovao u izradi Uredbe o kvotama i studije za izradu premijskog modela, uputio i Udruženju OIEH. Prema njihovim tvrdnjama “Uredbu o kvotama donijela je vlada, a kvote određene Uredbom određene su uzimajući u obzir Strategiju energetskog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu i Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za RH od 2021. do 2030. godine”, dok je “programe državnih potpora za sustav proizvodnje energije iz OIE donio operator tržišta energije (HROTE) sukladno važećim pravilima o državnim potporama”. Preciznije, Vlada i HROTE su institucije koje su izglasale spomenute dokumente, no u OIEH-u nisu precizirali tko ih je izradio, jednako kao što nisu odgovorili na pitanje je li točno da su članovi OIEH-a aktivno sudjelovali u izradi spomenutih dokumenata. “Tijekom izrade podzakonskih akata OIEH je, kao i druga udruženja te predstavnici sektora OIE, mogao dati svoje mišljenje”, stoji u neodređenom odgovoru OIEH-a. Sličan odgovor dobili smo još ranije i iz dosadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i energetike, a u njemu se navodi da su “u vrijeme pripreme prijedloga navedenih akata Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i HROTE kontinuirano održavali sastanke sa svim zainteresiranim dionicima u području obnovljivih izvora energije te se rasprava sa svima odvijala na jednak način”. No i u Ministarstvu o konkretnim imenima nisu željeli govoriti. Sastanci su, prema tvrdnjama iz Ministarstva, “održani s Hrvatskom gospodarskom komorom, Hrvatskom udrugom poslodavaca, Gospodarsko interesnim udruženjem Obnovljivi izvori energije Hrvatske, CROBIOM-om te Hrvatskom udrugom proizvođača bioplina, a u cilju dobivanja povratnih informacija dionika čiji se rad dotiče projekata obnovljivih izvora energije”. Iz HROTE-a su, pak, kazali da su “predstavnici svih zainteresiranih strana (Udruga OIE, Zajednica OIE ispred HGK, udruženje proizvođača bioplina, biomase) kontaktirani prilikom izrade podzakonskih akata, što je uobičajena praksa u svrhu što transparentnije procedure i odlučivanja o implementaciji Zakona”. Iako se, dakle, u HROTE-u pozivaju na transparentnost postupka, Nacionalovi izvori govore nešto posve drugo.

Još jedan jednako dobro informiran izvor iz stručnih krugova tvrdi da je ministar Ćorić s direktoricom OIEH-a Majom Pokrovac dogovorio financiranje izrade studije koja je trebala poslužiti kao temelj za izradu premijskog modela poticanja proizvodnje energije iz OIE.

Prema njegovim navodiMA, studiju je izradila tvrtka Energovizija kojoj je na čelu Ivan Šimić, član Udruženja OIEH i bivši direktor tvrtke C.E.M.P., a ona je potom formalno predstavljena Ministarstvu zaštite okoliša i energetike i HROTE-u, nadležnim tijelima koja su zapravo sama trebala izraditi spomenutu studiju, a kasnije i premijski model. “Studiju su od OIEH-a naručili Ministarstvo i HROTE, a komunikaciju su uvijek obavljali osobno ministar Ćorić, ravnatelj HROTE-a Boris Abramović i Maja Pokrovac. Pokrovac je članovima OIEH-a ponudila da Studiju izradi tvrtka Energovizija Ivana Šimića. Članovi OIEH-a nisu ni stigli formalno odobriti taj prijedlog, a već je Energovizija fakturirala studiju. Neki od članova OIEH-a predlagali su da se prvo razgovara s Energetskim Institutom Hrvoje Požar koji je godinama radio različite analize i studije i za investitore i za Ministarstvo, no Maja Pokrovac je to glatko odbila”, rekao je Nacionalov izvor.

Brojni drugi dionici u sektoru obnovljivih izvora, poput Sektora za energetiku i zaštitu okoliša Hrvatske gospodarske komore, kao i zajednica proizvođača OIE pri HGK-u, tvrdi isti izvor, nisu bili konzultirani niti su bilo kako bili uključeni u izradu temeljnih dokumenata.

“U cijelom procesu izrade Uredbe o kvotama i premijskog modela, HROTE i Ministarstvo konzultirali su Udruženje OIEH koje je cijeli prijedlog posložilo prema projektima pojedinih svojih članova, dok su drugi marginalizirani. To je i bio razlog što su tvrtke RP Global i WPD Adria, obje osnivači Udruženja, zbog netransparentnosti rada i zagovaranja dviju najutjecajnijih tvrtki za investicije u vjetroelektrane – C.E.M.P., vlasnika Milenka Bašića (o kojoj je Nacional već pisao, op. a.), i EKO iza koje stoji Ante Ćurković – u veljači ove godine odlučile napustiti OIEH“, navodi isti izvor.

I drugi neslužbeni izvori do kojih je došao Nacional također su potvrdili da je glavni razlog izlaska tvrtki WPD Adria i RP HGlobal iz udruženja OIEH bio “netransparentnost u pristupu članova OIEH-a državnim institucijama, ali i u stavovima koje Udruženje deklarira u javnosti”, odnosno da su kontakti koje je OIEH ostvarivao s Ministarstvom zaštite okoliša i energetike išli isključivo preko Maje Pokrovac te da su i ona i njezin bliski suradnik Ivan Šimić aktivno sudjelovali u neformalnim radnim grupama koje su izrađivale Uredbu o kvotama i sustav premijskog modela.

Zoran Obradović, direktor tvrtke WPD Adria, regionalne podružnice njemačke tvrtke WPD koja razvija projekte vjetroelektrana, Nacionalu je objasnio zašto je u veljači ove godine napustio članstvo u udruženju OIEH.

“Procijenili smo da je za ostvarenje naših poslovnih ciljeva optimalan samostalan i neposredan nastup na hrvatskom tržištu, kao i u drugim državama jugoistočne Europe u kojima razvijamo projekte. Želimo postati prepoznati kao najpoželjniji partner lokalnim zajednicama u razvoju iskorištavanja potencijala obnovljivih izvora energije, a kao podružnica globalnog lidera u ovom području smatramo da to možemo postati isključivo potpuno transparentnim i društveno odgovornim razvojem projekata, korištenjem najmodernije tehnologije te sudjelovanjem na otvorenom tržištu neovisno o državnim poticajima”, odgovorio je Obradović.

On ne krije da se ne slaže s premijskim modelom kakav predlaže OIEH i da je to bio jedan od razloga nezadovoljstva. “Tek ove godine Vlada je donijela uredbe kojima su regulirane kvote i način izračuna premija, a takav model je u međuvremenu zastario i postoji bojazan da će njegova implementacija potaknuti razvoj projekata sa starijom tehnologijom i višim cijenama, što će opet opteretiti potrošače, a s druge strane neće se u potpunosti iskoristiti prirodni potencijali”, upozorio je Obradović.

On smatra da Hrvatska, koja obiluje potencijalima energije iz vjetra i sunca, stvaranjem kvalitetnog i do kraja razrađenog pravnog okvira može postati energetski neovisna i bez opterećivanja građana i poduzetnika naknadama za buduća poticanja velikih projekata, a da se projekte OIE može poticati na druge načine. “Budući da su ovo i državni strateški ciljevi, u skladu s ključnim razvojnim odrednicama Europske unije, projekte obnovljivih izvora energije može se poticati garancijama otkupa električne energije po tržišnim cijenama, garancijama likvidnosti odnosno pozitivnog toka novca tijekom razdoblja financiranja, kao i povoljnijim uvjetima pristupa prijenosnoj mreži”, objasnio je naš sugovornik. Također je podsjetio na činjenicu da je kriza u kojoj se našlo europsko i svjetsko gospodarstvo zbog pandemije koronavirusa, uzrokovala drastičan pad cijena energije na tržištu na razine od oko 50 posto u odnosu na prijašnje, što je ovako zamišljen premijski model učinilo neodrživim i rizičnim, posebno kada se uzme u obzir da je njime planirano u iduće tri godine obuhvatiti preko dva gigavata (2 GW) novih projekata obnovljivih izvora, što bi, tvrdi Obradović, po predloženom premijskom modelu bio ogroman financijski teret za građane.

Novim Zakonom o obnovljivim izvorima energije, koji je donesen početkom 2016. godine, ukinut je dotadašnji model tzv. feed-in tarifa, odnosno direktnih poticaja kojima se sufinancirala proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora kako bi se smanjio gubitak proizvođača nastao razlikom između proizvodne cijene energije i tržišne cijene. Tim Zakonom, a potom i izmjenama donesenima 2018. godine, na hrvatsko tržište trebao je biti uveden premijski model kao prijelazni model koji je trebao potaknuti investitore da ulažu u modernije tehnologije koje električnu energiju proizvode po značajno nižim cijenama, puno bližima tržišnim. No od 2016. naovamo premijski model nije zaživio jer Hrvatska nikada nije izglasala podzakonske akte kojima bi se reguliralo tržište i uvjeti poslovanja proizvođača OIE, kao i pristup državnim zemljištima putem namjenskih natječaja za OIE. “Tek ove godine Vlada je donijela uredbe kojima su regulirane kvote i način izračuna premija, a takav model je u međuvremenu zastario i postoji bojazan da će njegova implementacija potaknuti razvoj projekata sa starijom tehnologijom i višim cijenama, što će opet opteretiti potrošače, a s druge strane neće se potpuno iskoristiti prirodni potencijali”, upozorio je Obradović.

Obradović je napomenuo da se poticanje proizvodnje iz OIE može regulirati daleko kvalitetnije, kroz potpuno razrađen pravni okvir i bez opterećivanja građana i poduzetnika naknadama za buduća poticanja velikih projekata. “Budući da su to i državni strateški ciljevi, u skladu s ključnim razvojnim odrednicama Europske unije, projekte obnovljivih izvora energije može se poticati garancijama otkupa električne energije po tržišnim cijenama, garancijama likvidnosti odnosno pozitivnog toka novca tijekom razdoblja financiranja, kao i povoljnim uvjetima pristupa prijenosnoj mreži i balansiranju”, rekao je Obradović. S tim stavovima slaže se još jedan neimenovani Nacionalov izvor iz stručnih krugova, koji smatra da je moguće ustrojiti posve drugačiji model poticanja razvijanja projekata OIE putem jednokratnog sufinanciranja investicije, odnosno bankarskim olakšicama ili sufinanciranjem iz određenih fondova namijenjenih za tu svrhu.

“No u takvom slučaju onda nije moguće dobiti i premiju kroz cijenu električne energije, a to investitorima u Hrvatskoj ne odgovara jer su tako, kako to predviđa premijski model, investitori osigurali sufinanciranje svojeg projekta na dugi rok”, objasnio je naš izvor.

No u Udruženju OIEH ne misle tako. Na Nacionalovo pitanje je li točna informacija koju iznose pojedini stručnjaci, da je premijski model zastario i da će nepotrebno opteretiti potrošače, iz OIEH-a su odgovorili da “zemlje članice EU-a imaju obvezu dodjeljivati državnu potporu projektima proizvodnje električne energije iz OIE kroz natječajni postupak, sukladno smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju, te je stoga u Europi uveden sustav poticanja premijama koji proizvođače iz OIE izlaže tržišnim rizicima”. Pritom su podsjetili na to da je nedostatak podzakonskih provedbenih akata od 2016. naovamo praktički zaustavio sve projekte OIE u Hrvatskoj te da je “za nastavak novog investicijskog ciklusa i daljnjeg razvoja sektora te nastavak energetske tranzicije ključna pretpostavka bio premijski model”.

No Nacionalovi izvori koji dobro poznaju sektor OIE tvrde da to nije točno. “Članice EU-a imaju obvezni cilj – postići određeni postotak energije proizvedene iz OIE u ukupnoj potrošnji. Kako će država ostvariti taj cilj, nije propisano na razini EU-a, nego svaka članica odabire svoj način sukladno europskim smjernicama za državne potpore. Premijski model nije jedini niti je prisutan u svim državama članicama. Jedan od mogućih modela poticanja OIE je putem sufinanciranja investicije, što u OIEH-u nisu ni razmatrali”, objasnio je naš izvor.

Jedan od rezultata aktivnog lobiranja članova OIEH-a u državnim institucijama nadležnim za implementaciju premijskog modela poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, jest i skorašnje povećanje naknade za poticanje proizvodnje iz OIE. Kako je Nacionalu potvrđeno iz dobro obaviještenih izvora, HROTE kao agencija koja je i do sada isplaćivala poticaje proizvođačima energije iz OIE, a to bi trebala raditi i ubuduće kroz isplate premija po novome modelu, već je sada u gubicima od preko 230,3 milijuna kuna zbog obveze isplate poticaja proizvođačima koji su još uvijek u sustavu feed-in tarifa (tarife koje su ukinute još 2015. godine, ali se zbog ugovora koji su potpisani do 2015. i još traju proizvođači i dalje isplaćuju po tom modelu). Novac za isplatu poticaja, onih dosadašnjih, ali i budućih premija koje će se proizvođačima isplaćivati po novom modelu, HROTE prikuplja iz računa svih potrošača električne energije, odnosno iz naknade za poticanje proizvodnje iz OIE koja iznosi 10,5 lipa po kilovatsatu potrošene energije. Prema našim informacijama, ta će se naknada na jesen povećati na 12,5 lipa kako bi HROTE namaknuo dovoljno sredstava za isplate premija proizvođačima energije iz OIE, odnosno kako bi podmirio razliku između tržišne cijene energije i proizvodne cijene energije iz obnovljivih izvora.

Jedan od Nacionalovih izvora tvrdi, dapače, da je iza interesa koje su zastupali Maja Pokrovac i Ivan Šimić stajao Ante Ćurković, bivši direktor HEP-ova Sektora za strategiju, investicije i korporativni razvoj, u stručnim krugovima poznat po neformalnom nadimku “kralj vjetra”. Taj izvor, koji dobro poznaje funkcioniranje Udruženja OIEH, tvrdi i da je sam Ćurković, iako se osobno nije izlagao, sugerirao odredbe značajnog dijela Uredbe o kvotama. Ćurković, koji kao vlasnik tvrtke EKO danas važi za jednog od najutjecajnijih i najjačih investitora u vjetroelektrane u Hrvatskoj, u rujnu 2009. otišao je iz HEP-a, a kratko nakon toga uputio se u unosan posao razvoja projekata obnovljivih izvora energije, u koji je uključio cijelu svoju obitelj.

No 2013. godine protiv njega je podignuta kaznena prijava u kojoj ga se sumnjičilo da je vlastitim ili pak tvrtkama u vlasništvu članova svoje uže obitelji, pribavio financijsku korist jer je zahvaljujući vlastitom utjecaju osigurao dobivanje prethodnih elektroenergetskih suglasnosti za vjetroelektrane na području Hrvatske u projektima vrijednim ukupno 201,2 milijuna eura. U kaznenoj prijavi navodilo se da je Ćurković kao direktor HEP-ova Sektora za strategiju, investicije i korporativni razvoj raspolagao važnim podacima o najboljim lokacijama vjetropolja u Hrvatskoj te da je te podatke, koji su bili vlasništvo tvrtke, neovlašteno odnio sa sobom nakon što je napustio HEP, što mu je osiguralo prednost pred drugim investitorima koji te podatke nisu imali.

No iz Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) Nacionalu je potvrđeno da je u rujnu 2016. godine kaznena prijava odbačena “budući da je provedenim izvidima utvrđeno kako ne postoji osnovana sumnja da su prijavljene osobe počinile prijavljena kaznena djela kao ni neko drugo kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti”.

No ono što u tako zamišljenom premijskom modelu javnost svakako treba zabrinuti jest način na koji je Udruženje OIEH posložilo sustav osiguravanja premija za svoje projekte. Naime, premijski model zamišljen je tako da HROTE za određeni period ustanovi maksimalnu referentnu cijenu električne energije proizvedene iz OIE (cijena po megavatsatu MWh proizvedene energije). Ta se cijena, kako nam je potvrđeno iz HROTE-a, izračunava “na temelju analize tržišnih parametara razvoja projekata u RH i EU, uvažavajući specifičnosti različitih tehnologija, napredak u razvitku tehnologija i iskustva u korištenju proizvodnih postrojenja”. HROTE potom raspisuje natječaj na kojem proizvođači nude svoje cijene energije koje ne smiju biti veće od maksimalne referentne cijene koju je istaknuo HROTE. U proizvodnu kvotu (određenu ranije spomenutom Uredbom o kvotama) za određeni period ulaze oni proizvođači koji ponude najnižu proizvodnu cijenu energije. A budući da visina proizvodne cijene energije ovisi o tehnologiji (što je tehnologija modernija, a time i skuplja, cijena proizvedene energije je niža) i još nekim parametrima koji mogu utjecati na cijenu, takav sustav iz utrke automatski izbacuje manje projekte i manje investitore, a podržava one velike. Uz to, cijena električne energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj je – za razliku od one u razvijenim zemljama koja je gotovo u razini redovne tržišne cijene – još uvijek skuplja od cijene energije proizvedene iz konvencionalnih postrojenja (ugljen, nuklearna energija, plin, hidroenergija). Tako odabrani projekti ulaskom u kvotu stječu pravo da im HROTE, u slučaju da je proizvodna cijena energije proizvedene u njihovim postrojenjima veća od tržišne cijene energije na burzi (prosječna cijena po kojoj se električna energija kupuje na burzi bez obzira na to iz kojeg izvora ona dolazila), isplati razliku u cijeni u vidu premije kako proizvođač ne bi trpio gubitak.

I Tu nastaje problem na koji su nam pažnju skrenula čak tri posve neovisna stručna izvora. Naime, prema tako posloženom premijskom modelu postoji realna opasnost da HROTE – u dogovoru s članovima OIEH-a koji su, prema istim izvorima, snažno premrežili sustav reguliranja obnovljivih izvora energije – izračuna vrlo visoku maksimalnu referentnu cijenu električne energije proizvedene iz OIE, na koju bi potom proizvođači na natječaju ponudili svoje nešto niže proizvođačke cijene, ali koje bi još uvijek bile značajno više od tržišne cijene električne energije na burzi, čime bi si osigurali bogate premije. Drugim riječima, manipulacijama oko izračuna proizvođačke cijene i maksimalne referentne cijene koju ističe HROTE, potrošači u Hrvatskoj plaćat će premije tvrtkama koje proizvode energiju iz OIE. “Nažalost, takav je scenarij moguć, stoga bi HROTE što prije trebao izaći s izračunom referentnih cijena kako bi se izbjegle bilo kakve špekulacije”, upozorio je jedan od Nacionalovih izvora. A drugi, vrlo blizak samom Udruženju OIEH, na Nacionalovo pitanje je li takav scenarij moguć, kazao je tek kratko: “Dopuštam tu mogućnost!”

No činjenica je i da se novac za buduće premije investitorima, baš kao što je to bio slučaj kada su na snazi bile tzv. feed-in tarife, osigurava iz džepova svih nas, odnosno iz iznosa koji svi potrošači električne energije – kako kućanstva tako i tvrtke i veliki potrošači – izdvajaju iz mjesečnih računa za potrošenu električnu energiju upravo u tu svrhu. Drugim riječima, svatko od nas svojim novcem sufinancira zaradu investitora u obnovljive izvore. A ona nije mala.