Prije nekoliko dana bivši je šef Fonda za obnovu Zagreba Damir Vanđelić u intervjuu za N1, a potom i na Facebooku prozvao Vladu za pogodovanje mađarskom Molu, što je izazvalo burne reakcije vladajućih, ali i javnosti. Naime, Vanđelić je kazao da postoji sumnja da se pregovori oko otkupa dionica Ine od MOL-a, od kojih je Vlada odustala, uopće nisu održali jer bi ponuda bila poznata. Prozvao je vladajuće za podizanje vrijednosti Ine, dok se istodobno navodno radilo na otkupu te kompanije. Kaže kako to nije logično. Prozvao je i Vladu za Janaf koji, iako tehnički spreman, već deset godina ne dobiva uporabnu dozvolu za tok nafte Sisak-Rijeka i nafta ide većinom u Mađarsku, o čemu je i Nacional u više navrata izvještavao. 

Podsjetimo, Nacional je još 2020. otkrio sramotnu činjenicu da se hrvatska nafta, umjesto da se prerađuje u hrvatskim rafinerijama, šalje u Mađarsku, dok se u javnost plasira teza da se ta hrvatska nafta mora izvoziti u Mađarsku, po cijeni koju Ina i Vlada nikad nisu otkrili, jer se rafinerija u Sisku zatvorila, a nema mogućnosti da se ta hrvatska nafta u dovoljnim količinama transportira u Rijeku. Do Siska se transportirala naftovodom, a neizravno se javnosti plasira tvrdnja da je problem u tome što se do Rijeke ta nafta može prevoziti jedino vlakovima, no takav transport ima mali kapacitet. Upravo je ovo pitanje ovih dana aktualizirao Vanđelić kojem je ministar Tomislav Ćorić, iako je prije gotovo dvije godine bio suočen s informacijama iz internih dokumenata iz JANAF-a koje je objavio Nacional, odgovorio kako nalazišta u tom dijelu Hrvatske više nisu davala dovoljne količine nafte te da zbog toga nikada tok nafte Sisak – Rijeka nije pušten.

“Omogućavanje tog transfera nafte iz Siska u bilo kojem smjeru, prema Rijeci, prema Mađarskoj, nebitno, onome tko crpi tu naftu, a to je Ina koja je vlasnik te nafte, to nismo ni vi ni ja ni ovi svi koji pokušavaju komunicirati tezu o hrvatskoj nafti, vodi, plaži, hotelu. U ovom slučaju kada se obveza prema RH namiri, vlasnik te nafte je Ina i ona odlučuje kako to učiniti i koji je najbolji način da se ta nafta dalje prerađuje i prodaje. Ja kao ministar, tu sam da štitim interes RH, a interes je da je Ina posluje što je bolje moguće. Ako se netko vodi logikom da je to drugačije, onda neka donese dokaze”, poručio je Ćorić jučer. 

Želi dokaze? Evo ih!

Ako želi dokaze koji će pokazati da ono što tvrdi možda ipak nije u najboljem interesu Hrvatske – mi ih imamo! Naime, Nacional je još u lipnju 2020. objavio sadržaj internih dokumenata iz JANAF-a koji otkrivaju nevjerojatnu manipulaciju javnošću aktualne vlade, u režiji tada ministra energetike i zaštite okoliša Tomislava Ćorića. U tom pomno skrivanom memorandumu koji su u ljeto 2018. potpisale odgovorne osobe Ine i JANAF-a, uz Ćorićev supotpis, među ostalim se konstatira da će “INA, kao članica MOL Grupe, uložiti maksimalne napore da poveća količinu transportirane sirove nafte od JANAF-ova Terminala Omišalj prema Mađarskoj i Slovačkoj Republici, posebice za rafinerije MOL Grupe.”

Te informacije, dakle, iz 2020. godine, demantiraju Ćorićeve tvrdnje od jučer kao i one izrečene 2020. godine kada je izjavio: “Nafta se maksimalno transportira u Rijeku, i to vlakovima. Najveći mogući kapacitet je 150 tisuća tona godišnje, to je lako provjeriti. Reverzibilni tok naftovodom od početka funkcioniranja JANAF-a jednostavno nije uspostavljen. To zahtijeva velike investicije, no to je nešto o čemu se može promišljati. Uvoz ili izvoz pet, pet tisuća ili 500 tisuća barela nafte nije pitanje.”

Tada su već Nacionalovi visoki izvori iz naftnog sektora upućeni i u događanja u Ini upozorili da je  TO LAŽ! Nafta se može transportirati u Rijeku i na drugi način – JANAF-ovim naftovodom. Možda ne baš ovog trenutka jer bi trebalo obaviti neke predradnje, ali bi se naftovod mogao za to osposobiti u vrlo kratkom roku. No hrvatska vlada uopće ne pokazuje napore u tom smjeru. Štoviše, to taji jer joj očito nije važno da se hrvatska nafta prerađuje u Rijeci i dugoročno, trajno je želi predavati Mađarima.

Postoje tehnički preduvjeti za transport sve hrvatske nafte

Već prije dvije godine je Nacional rekonstruirao zašto se može tvrditi da duže od 10 godina postoje tehnički preduvjeti za transport sve hrvatske nafte, dakle do 600 tisuća tona godišnje, iz Siska JANAF-ovim naftovodom u pravcu Omišlja i Rafinerije nafte Rijeka – umjesto u Mađarsku. A upravo to resorni ministar Ćorić i vodstvo JANAF-a iz nejasnih razloga nastoje sakriti od hrvatske javnosti.

Floskule su bilo čije tvrdnje da to nije isplativo, ponovili su nekoliko puta nacionalovi izvori.

Vlada je tim memorandumom iz 2018. odobrila da hrvatska nafta s malim udjelom sumpora, koja spada među kvalitetnije na svijetu, odlazi u MOL-ove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj, dok se u Rijeci prerađuje ruska nafta koja ima visoki stupanj sumpora i troši postrojenja. MOL je to iskoristio kako bi naftu s hrvatskih naftnih polja odvezao sebi u Mađarsku i time smanjio vlastite rafinerijske troškove u svojim rafinerijama. I dok cijene nafte na tržištu ponovno divljaju, Mađarske naftne rezerve su pune nafte.

Hrvatska nafta je jedna od najkvalitetnijih

Hrvatska u Mađarsku izvozi visokokvalitetnu domaću naftu s niskim postotkom sumpora. Prema dosadašnjim istraživanjima i analizama, nafta s domaćih naftnih polja sadrži u prosjeku tek 0,36 posto sumpora, što je svrstava u red visokokvalitetnih nafti kakve su, primjerice, američka WTI nafta (uz azerbajdžansku naftu Azeri, najkvalitetnija svjetska nafta s oko 0,24 posto sumpora) ili europska nafta tipa Brent (norveška nafta iz Sjevernog mora) koja sadrži oko 0,37 posto sumpora. U riječku rafineriju u pravilu iz uvoza stiže „teška“ ruska nafta, s visokim postotkom sumpora, koju Ina kupuje na svjetskom tržištu, a proces kupovine je, kako su nam potvrdili izvori bliski Ini, pod strogom kontrolom MOL-a, jer se svaka odluka o kupovini, slijedom obaveza navedenih u Listi ovlaštenja za donošenje odluka (LODO), mora odobriti u sjedištu MOL-a u Budimpešti. Ruska, pak, nafta tipa REB (Russian Export Blend) spada u red „teških“ nafti s čak 1,5 do dva posto sumpora.

Prerada „teške“ nafte s visokim postotkom sumpora povećava troškove rafinerijske prerade, a iz takve se nafte dobivaju manje količine lakih i teških benzina, kerozina i lakog plinskog ulja, uz značajno veće količine „crnih“ proizvoda, odnosno otpadnih nusproizvoda i atmosferskih ostataka. Uz to, nekvalitetna nafta nepovoljnije djeluje na rafinerijsko postrojenje koje trpi veća opterećenja u procesu prerade i sklonije je kvarovima.

Utoliko je s aspekta hrvatskih energetskih interesa apsurdno da Ina u Mađarsku šalje kvalitetnu domaću naftu, po cijeni koja se uporno skriva od javnosti, koju Mađari u supermodernoj rafineriji u Százhalombatti miješaju s lošijom ruskom naftom i tako smanjuju troškove rafinerijske prerade, dobivajući veći postotak derivata i manji postotak neželjenih nusproizvoda. U isto vrijeme MOL za potrebe riječke rafinerije kupuje visokosumpornu rusku naftu s kojom pojačano „troši“ riječko postrojenje u čiju modernizaciju ionako ne ulaže dinamikom kakvom se obvezao ugovorom iz 2003. i 2009. godine i pritom proizvodi manje količine derivata nego što bi ih dobivao preradom domaće nafte.

To nije u interesu Hrvatske?

Ćorićevo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike 2020. godine, na Nacionalovo pitanje o tome gdje će se prerađivati nafta koja se iscrpi iz domaćih novootkrivenih polja koja su tada bila otkrivena u Slavoniji,  odgovorilo je: “Ako i kada dođe do komercijalno isplativog otkrića nafte, Hrvatska će donijeti i odluku o načinu raspolaganja svojim eventualnim pripadajućim udjelom u dobiti u ugljikovodicima, bilo kroz preuzimanje udjela u naravi, bilo kroz preuzimanje financijskog ekvivalenta, imajući u vidu sve tada važeće tržišne okolnosti.”

No postaje sve jasnije da prerada domaće nafte u riječkoj rafineriji nije stvarni interes mađarskog suvlasnika Ine.

Prošle godine je Nacional otkrio da je MOL otkazao suradnju dosadašnjem voditelju Inina projekta izgradnje biorafinerije u Sisku i voditelju projekta izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka i time neizravno potvrdio da ključne projekte nemaju namjeru završiti.

Također, prema izvješću HERA-e o proizvodnji nafte za 2020., o kojem smo pisali prije nepunih mjesec dana, jasno je vidljivo kako je u svim segmentima proizvodnja i prerada hrvatske nafte pala, dok je istovremeno izvoz hrvatske nafte u Mađarsku dosegao pola milijuna tona po cijeni koju INA i Vlada skrivaju već godiama i do danas nisu otkrili. 

Prema tom izvješću samo tijekom 2020. godine MOL je na preradu u Mađarsku odvezao tek nešto manje od 500.000 tona domaće nafte dok je Rafinerija nafte u Rijeci preradila svega 0,09 milijuna tona (ili, preciznije, 90.000 tona) sirove nafte izvađene s domaćih naftnih polja, odnosno čak pet puta manje nego tijekom 2019., kada je preradila 520.000 tona, odnosno 0,52 milijuna tona. Drugim riječima, udio domaće nafte u ukupno prerađenoj sirovoj nafti u riječkoj rafineriji pao je s 20 posto, koliko je iznosio 2019. na svega četiri posto u 2020.

Taj su podatak sve do sada brižljivo skrivali od očiju javnosti i u Ini, ali i u Ćorićevu Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, pozivajući se na obvezu čuvanja tajnosti informacija vezanih uz poslovanje kompanije. Po kojoj je cijeni MOL platio tu naftu, je li je uopće platio i kojom je metodom izračunata cijena koštanja i dalje je nepoznato.

Kako je zbog MOL-a Rafinerija u Rijeci 2020. preradila pet puta manje hrvatske nafte nego 2019.