Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić bio je u petak u Županijskom centru za gospodarenje otpadom Marišćini te je izjavio da je u sljedećih mjesec dana potrebno poduzeti mjere kako bi se emisije suporovodika i smrad smanjili, a ne budu li te mjere dale rezultata, spreman je radi zaštite zdravlja građana razmišljati o daljnim mjerama, od kojih je jedna i zatvaranje centra.

Ministar je to izjavio nakon sastanka s predstavnicima Ekoplusa, udruge Kriznog eko stožera Marišćine i mještana.

“Dogovorili smo se da ćemo se u mjesec dana, u tjednu od 25. ožujka ponovno naći i razgovarati jesu li mjere koje će se poduzeti dale rezultata. Inspekcijski nadzor obavljen je 4. siječnja, a rješenje će u ponedjeljak biti dostavljeno centru Marišćini. Iz rješenja proizlazi da je potrebno odraditi dodatne korake kako bi se razina sumporovodika, kao i neugodni smrad, te granične vrijednosti drugih čestica smanjile i držimo da je to mjerama koje smo naložili a trebaju se odmah poduzeti moguće postići”, rekao je Ćorić.

Ministar je rekao da bi proces biostabilizacije trebao biti produljen na 1 do 12 dana, ponajprije kod sirovina, tj. otpada koji je vlažniji i lošijeg sastava. Treba krenuti i s otplinjavanjem ploha, što znači da se plamenici – 33 dimnjaka priključe izravno na baklju, a poduzet će se još neke mjere.

Na pitanje je li moguće trajno zatvoriti pogon Marišćinu, ministar je odgovorio da sustav i koncept gospodarenja otpadom u Hrvatskoj pretpostavlja postojanje centara za gospodarenje otpadom. Istaknuo je da ti centri moraju poslovati u skladu s najboljim standardima vezanim uz okoliš. “Imajući to na umu, mi od centara za gospodarenje otpadom ne odustajemo, oni su finalna razina koncepta kružne ekonomije i sustava gospodarenja otpadom, no odustat ćemo od loših rješenja”, dodao je.

Na pitanje kako je moguće da Kaštjun ne smrdi, a Marišćina smrdi, ministar je odgovorio da je riječ o istoj tehnologiji, a čini mu se i o istom izvođaču. Držimo da je upravo trajanje biostabilizacije jedan od razloga povećane količine sumporovodika na Marišćini u odnosu na Kaštjun, tj. smrada koji se na Marišćini osjeća.

Novinare je zanimalo i zašto cementare više ne preuzimaju gorivo iz otpada kao proizvod iz Marišćine, a ministar odgovorio da to gorivo treba imati određenu razinu kalorične vrijednosti, te da ga cementare ne primaju ako nije kvalitetno.

Na pitanje kako će se zbrinjavati otpad ako se Marišćina zatvori, odgovorio je da smo objektivno pred velikim problemom. “Od toga se ne može pobjeći, planom gospodarenja otpadom od 1. siječnja išli smo u zatvaranje 28 starih odlagališta u Hrvatskoj.

“Ideja je da se broj odlagališta smanjuje, ali da cjelokupni postupak gospodarenja otpadom bude u skladu s okolišnim standardima. Ako imamo stalno veće vrijednosti sumporovodika, ako ljudi ne mogu izaći iz kuća i to traje, a mi smo poduzeli sve da se to ne događa, onda nešto ne štima. Sada, na temelju nalaza inspekcije, mislimo da je moguće poduzeti određene mjere da se stanje ispravi, a ako rezultat ne bude pozitivan i vrijednosti ne padnu ispod graničnih, imamo problem koji moramo riješiti. Tada ćemo centar u jednom trenutku morati zaustaviti, to je jedno od rješenja , rekao je. U vezi s financiranjem mogućih novih troškova, ministar je dodao da će se za taj problem morati pronaći rješenje.

Govoreći o odvajanju otpada, istaknuo je da je Hrvatska 2017. završila s 28 posto odvojenog otpada na kućnom pragu, što je znatno ispod cilja od 50 posto do kraja 2020., i to ne abolira nikoga, ni ministarstvo ni fond ni lokalne jedinice i njihove čelnike, a ni građane.

“U Hrvatskoj kao zemlji čistog okoliša u kojoj se oko 20 posto BDP-a generira iz turizma, moramo promišljati svi, a ministarstvo je u posljednjih godinu i pol dana učinilo puno kako bi se osvijestio taj problem. Za svaku pohvalu je da su lokalne jedinice pokazale zanimanje u pokrenutim programima, od edukacije, izgradnje reciklažnih dvorišta i nabave spremnika za odvajanje”, rekao je.

Na pitanje osjeća li smrad na Marišćini, odgovorio je kako u ovom trenutku ne osjeća, “možda zbog vjetra.”

Član Kriznog eko stožera Josip Katalinić je rekao da su ministra izvijestili o stvarnom stanju, tehnološkim problemima i problemu lokacije Marišćine te o čestim prekoračenjima vrijednosti sumporovodika, lebdećih čestica i smrada i ugrožavanju zdravlja ljudi te padu vrijednosti njihovih nekretnina. Rekao je da je ministar i dalje za postojeći koncept gospodarenja otpadom, ali smatra da nije dobro proveden te će naložiti izmjenu tehnološkog procesa i produljenje sušenja otpada.

Katalinić  smatra da je zatvaranje Marišćine moguće, kao i da se aktiviraju stara odlagališta otpada i počne hitna sanacija, te da se Marišćina ne otvori dok se biorazgradivi dio otpada ne izdvoji i odveze u kompostane. “Sigurni smo da mjere koje predlaže ministar neće uroditi plodom i da ćemo nakon mjesec dana imati zatvorenu Marišćinu”, rekao je.

Ministra Ćorića dočekala je skupina ekoloških aktivista i građana negodujući zbog stanja na Marišćini te zbog toga što je ministar kasnio.