Domagoja Validžića, sada već bivšeg pomoćnika ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića, već napisana ostavka dočekala je na stolu ujutro, dan nakon što je u medijima objavljeno da je istraga u slučaju Josipe Rimac proširena i na njega – i to zbog sumnji u namještanje skuplje struje u slučaju vjetroelektrane Krš-Pađene. Otkrio je to Nacionalu izvor blizak Ministarstvu koji tvrdi da se ondje odvijala prava drama te da nije sto posto siguran da je Validžić uistinu samoinicijativno otišao “da ne bi predstavljao teret Ministarstvu”. U svakom slučaju, tekst njegove ostavke, po svemu sudeći, sastavljao se u pravnoj službi samog Ministarstva, a on ga je samo trebao potpisati – samoinicijativno ili ne.

Nacional je kontaktirao više visokih izvora upućenih u događaje proteklih dana u tom Ministarstvu, a oni tvrde da je taj slučaj posebno zaprepastio i razljutio ministra Tomislava Ćorića. Prema onome što su ti izvori otkrili Nacionalu, Ćorić je ljut iz dvaju razloga. Prvi je taj što je vjerovao Validžiću još kad je njegovo ime prvi put spomenuto u kontekstu afere s Josipom Rimac i kada je tvrdio da on s time nema nikakve veze. Naime, prvi članak o nepoznatoj vezi Domagoja Validžića, ali i njegove supruge Anite Validžić, s Josipom Rimac objavio je upravo Nacional, i to još prije parlamentarnih izbora, konkretno, 8. lipnja. Nacional je tada upozorio da upravo bračni par Validžić predstavlja mogući nepoznati lobistički krak Josipe Rimac u srcu državne uprave te da je supruga Domagoja Validžića, Anita Validžić, “rodica” Josipe Rimac, to jest da njih dvije nose isto djevojačko prezime Čulina i da potječu iz istoga kraja. Štoviše, na profilu Josipe Rimac na Facebooku bile su objavljenje fotografije s jednog obiteljskog okupljanja na kojima su, između ostalog, bile i Josipa Rimac i Anita Validžić, a iznad njih je pisalo „skoro cila ženska loza Čulina”. Posebno su izdvojene fotografije na kojima su Josipa Rimac i Anita Validžić zajedno, a iznad njih piše „Anita Čulina”. Na jednoj od fotografija koje je objavila Josipa Rimac, ona je bila u društvu i Anite Validžić i njezina supruga, a te fotografije bile su snimljene tijekom njihova zajedničkog posjeta jednom festivalu u Oklaju, gdje su sjedili u prvom redu, tik do šibensko-kninskog župana Gorana Pauka. Izvori koji su Nacional tada upozorili na taj iznimno blizak i potencijalno problematičan odnos Josipe Rimac i bračnog para Validžić, u tom trenutku najspornijim su smatrali upravo utjecaj koji je Josipa Rimac preko svoje “rodice” Anite Validžić ili izravno mogla imati na Domagoja Validžića. No osnovanih sumnji, potkrijepljenih čvrstim dokazima, za takvo što nije bilo sve dok USKOK prošloga tjedna nije proširio istragu upravo na Domagoja Validžića. Neovisno o tome, postavlja se pitanje zašto ministar Ćorić već u lipnju, odmah nakon izlaska navedenog članka u Nacionalu, nije tražio detaljne podatke o svim potencijalno spornim poslovima Domagoja Validžića. Prema onome što je doznao Nacional, čini se da se Ćorić, tada ministar zaštite okoliša i energetike, zadovoljio time što mu je Domagoj Validžić rekao – a to je očito bilo negiranje bilo kakve umiješanosti u bilo kakve sporne poslove s Josipom Rimac.

“Ćorić je Validžića odmah pitao o tom slučaju, ali Validžić je tvrdio da s Josipom Rimac nema ništa, da njegova supruga nije u rodbinskim odnosima s Josipom Rimac iako su njih dvije porijeklom iz istog mjesta, imaju isto djevojačko prezime i, naravno, poznaju se. Dalje od toga ministar nije išao – niti on može znati i ulaziti u takve stvari niti je to u njegovoj domeni. Zvuči glupo i sad je ministar u nezavidnom položaju u kojem je teško bilo što objašnjavati, ali tako je”, rekla je osoba iz Ministarstva koja inače izravno komunicira i s ministrom i s Validžićem.

Isti izvor tvrdi da je ministar Ćorić, nakon što je objavljeno da je istragom sada obuhvaćen i Validžić, zato bio ljut prvenstveno na sebe. I to zato što je itekako svjestan da Validžić nije neki nižerangirani dužnosnik, već osoba u statusu pomoćnika ministra te da bilo kakva kompromitacija njegova pomoćnika stavlja i njega kao njegova nadređenog u vrlo neugodnu situaciju te se može propitivati je li i što o tome i on sam znao i je li u tome možda čak i sudjelovao. Izvor iz Ministarstva tvrdi da se takvo što Ćoriću “ni u ludilu” ne može pripisati – i to iz nekoliko razloga:

“Vidite, Ćorić je Validžića u Ministarstvu zatekao. Dakle, Validžić ni u kom slučaju nije neki Ćorićev kadar, nije ga on ‘izmislio’. Međutim, imao je izuzetne stručne reference i pokazao se kao najlogičnije rješenje za mjesto njegova pomoćnika za energetiku.”

A ljude na takve pozicije imenuje Vlada, dakle, prolaze više razina svojevrsne provjere, ne nužno sigurnosne, ali se u svakom slučaju i na razini Vlade propituju biografija i reference takvih kadrova.

Validžića je na mjesto Ćorićeva pomoćnika imenovala Vlada početkom srpnja 2017. godine, svega mjesec dana nakon što je Ćorić kao dotadašnji ministar rada i mirovinskog sustava prebačen za ministra zaštite okoliša i energetike. U Validžićevu životopisu bilo je navedeno da je riječ o diplomiranom inženjeru strojarstva i brodogradnje i dotadašnjem načelniku Sektora za energetiku u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. On je od 2006. do 2012. radio u Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta, najprije na poslovima vezanima uz energetski sektor, odnosno obnovljive izvore i energetsku učinkovitost, a zatim u Sektoru za industriju i investicije. Bavio se i poslovima vezanima uz tehničko zakonodavstvo, a bio je i član više ekspertnih radnih grupa Europske komisije za pripremu prijedloga smjernica i odredbi na području tehničkih propisa.

Iz tih razloga, ističe Nacionalov izvor iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, jasno je zašto je Ćorić smatrao da je riječ o vrsnom profesionalcu. Osim toga, taj izvor ističe i sljedeće:

“Ministar ima ispod sebe 800 ljudi, samo da svakome od njih kaže ‘dobar dan’ trebala bi mu dva dana. Ministar teško može imati uvid u sve procese koji se odvijaju tamo negdje dolje, tri razine ispod njega, a upravo tamo odvija se konkretan posao i pripremaju razni akti. Dakle, ovo za što sada sumnjiče Validžića u nadležnosti je Uprave kojoj je on na čelu.”

Na pitanje znači li to da je Validžić mirno mogao nešto pripremati ministru iza leđa, isti izvor je rekao:

“Prije no što neki dokument dođe do ministra, trebaju ga potpisati najmanje tri ili četiri nadležne razine, šef odjela, šef sektora, pomoćnik i državni tajnik, a tek onda ministar. Dakle, prije ministra to potpisuju tri ili četiri čovjeka koji svojim potpisom jamče za sadržaj dokumenta kako bi ga onda i ministar mogao potpisati. Tako je sa svakim rješenjem ili aktom. Dakle, što ministar može imati s time ako mu neki pomoćnik ili državni tajnik rade iza leđa? Ako s nekim radite, morate imati neku razinu povjerenja, posebno u tako velikom sustavu. No sada se i ministar uvjerio da očito u tom sustavu postoje ljudi koji pravila igre, odnosno rada u državnim institucijama, shvaćaju na svoj način.”

Da mu je zbog slučaja Domagoja Validžića “nelagodno”, ministar Tomislav Ćorić i sam je rekao gostujući prošle nedjelje u Dnevniku Nove TV.

Istaknuo je da “nema alternative ponašanju u skladu sa zakonom ni za jednog državnog dužnosnika ili službenika” te je dodao:

“Ovo nas sve vodi k tome da svi mi koji radimo javni posao moramo raditi onako kako je to jedino moguće, a to je štiteći interes Hrvatske.” Također je rekao da su kod novih imenovanja napravljene provjere, no da nije moguće unaprijed utvrditi što će se događati.

A Domagoj Validžić, barem prema sumnjama USKOK-a, jedan je od onih koji “pravila igre” shvaćaju na svoj način. Kako je objavio portal Telegram.hr, preko njega je, sumnja USKOK, u prvih nekoliko mjeseci ove godine Rimac urgirala kod predsjednika uprave državne tvrtke Hrvatski operator tržišta energije d.o.o. (HROTE) da se za C.E.M.P. – u vlasništvu već ranije osumnjičenog poduzetnika Milenka Bašića – osigura otkup struje po cijeni višoj od ugovorene. USKOK smatra da se Rimac u to upustila dogovorivši novčanu naknadu za sebe, a da je, kako bi ostvarila dogovoreni posao, angažirala upravo Ćorićeva pomoćnika Domagoja Validžića s kojim je, kako su utvrdili istražitelji, u tazbinskim odnosima. USKOK je očito baratao informacijom da je Validžićeva supruga rođakinja Josipe Rimac iako one zapravo nisu u izravnom krvnom srodstvu. No, prema USKOK-u, on je trebao pregledavati dokumentaciju i davati savjete, a potom i iskoristiti svoj utjecaj da Ministarstvo prihvati žalbu koju je Bašićev C.E.M.P. namjeravao uložiti protiv odluke društva HROTE jer im nisu u cijelosti usvojeni zahtjevi. Nakon što je HROTE zaprimio C.E.M.P.-ovu žalbu koju je, kako proizlazi iz prikupljenih dokaza, Bašiću pomogao sastaviti Validžić, Rimac je ponovno zatražila od predsjednika Uprave HROTE-a Borisa Abramovića da utječe na stručno povjerenstvo ne bi li prihvatilo žalbu i izmijenilo odluku o djelomično usvojenim zahtjevima.

Međutim, kad je Abramović to odbio učiniti, Rimac je, kako stoji u rješenju o proširenju istrage čiji je sadržaj objavio Telegram, s Validžićem dogovorila da će on nakon primanja žalbe iskoristiti svoj utjecaj u Ministarstvu i osigurati da C.E.M.P.-ov zahtjev za odobravanjem više otkupne cijene struje bude prihvaćen. A on je, kako tvrdi USKOK, ispunio dogovor i s Rimac od službene osobe Ministarstva zatražio donošenje takve odluke. Taj plan je osujećen jer je u međuvremenu Josipa Rimac uhićena.

Na moguće sporno Validžićevo djelovanje prvi je upozorio upravo Nacional – i to, kako je istaknuto, još u lipnju, mjesec dana nakon parlamentarnih izbora. No nakon objave članka u Nacionalu, Validžić je putem svog odvjetnika Ivana Tilošaneca uputio zahtjev za ispravak u kojem se tvrdi da članak „u kontekstu USKOK-ove istrage inkriminacija koje se stavljaju na teret Josipi Rimac, bivšoj državnoj tajnici u Ministarstvu uprave i ostalim osumnjičenicima, sadrži netočne, nepotpune i uvredljive informacije za gospodina D. Validžića i njegovu obitelj”.

Validžića je najviše zasmetao kontekst u koji se stavilo njega i suprugu pa tako, između ostalog, njegov odvjetnik u zahtjevu za ispravak piše: “Iako u spornom članku, utemeljenom na anonimnim izvorima i nagađanjima, ima i djelomice točnih informacija, oprema i cjelina članka sadrže nedopustive uvrede, insinuacije, hipotetske konstrukcije i neistine kojima se u javnosti želi stvoriti utisak da gospodin D. Validžić i njegova supruga Anita Validžić, kao osobe zaposlene u državnoj upravi Republike Hrvatske, ne samo pojedinačno nego obiteljski, djeluju na nezakonit ili moralno nedopušten način u korist privatnih interesa osoba povezanih s gore navedenom istragom i time ih diskreditirati u javnosti.”

Nacionalovi izvori isticali su u spomenutom članku da Josipa Rimac nije djelovala sama te su skrenuli pažnju na jedan posve nepoznati krak te afere, koji se odnosio upravo na Domagoja i Anitu Validžić. Naglašeno je da je riječ o vrlo samozatajnom bračnom paru koji, međutim, iz sjene upravlja raznim događajima. Oboje su inače članovi HDZ-a, a Anita Validžić je i predsjednica jedne gradske četvrti u Velikoj Gorici, gdje supružnici žive. U tom slučaju posebno je zanimljivo bilo što je Anita Validžić bila zaposlenica Ministarstva poljoprivrede, a njezin suprug pomoćnik ministra Ćorića, dakle, oboje su radili u ministarstvima koja se spominju u kontekstu afere Vjetroelektrane, kako se ta afera prvotno nazivala.

Jedan od izvora tada je istaknuo da kad su u pitanju uvjeti i poticaji za obnovljive izvore energije, “mozak” je upravo Domagoj Validžić jer je u njegovoj nadležnosti i Služba za obnovljive izvore energije, koja ima sljedeće ovlasti: zadužena je za izradu svih prijedloga zakona i propisa iz područja obnovljivih izvora energije, biogoriva i kogeneracije, predlaže mjere za usklađivanje razvoja energetskog sektora iz područja obnovljivih izvora energije s razvojnim planovima Republike Hrvatske, obavlja upravne i stručne poslove u vezi s tim, izrađuje upute, stručna mišljenja i objašnjenja u vezi s primjenom i provedbom zakona i drugih propisa iz svoga djelokruga, prati i sudjeluje u izradi propisa vezanih uz gradnju i prostorno uređenje u dijelu koji se tiče obnovljivih izvora energije, prati pravnu stečevinu EU-a i harmonizira domaće zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU-a, vodi propisan Registar obnovljivih izvora energije, uređuje provedbu sustava poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, uređuje pitanja izgradnje postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije na državnom zemljištu, obavlja poslove koji se odnose na upravni nadzor iz područja obnovljivih izvora energije i sudjeluje u izradi Nacionalnog klimatsko-energetskog plana te obavlja i druge poslove iz svoga djelokruga. Drugim riječima, Domagoj Validžić i Milenko Bašić – ili netko od ključnih ljudi iz njegove tvrtke – morali su se po opisu poslova sresti uslijed raznih procedura koje je tvrtka C.E.M.P. morala zadovoljiti, a za što je glavni čovjek u Ministarstvu bio upravo Validžić – čija je supruga bliska rodica Josipe Rimac.

Na to je Validžić putem odvjetnika, među ostalim, poručio: “Gospodin D. Validžić nije ‘mozak’ u području obnovljivih izvora energije niti se takvim smatra u kontekstu utvrđivanja politike daljeg razvoja obnovljivih izvora energije iako, bez lažne skromnosti, može biti ponosan na svoj stručni i karijerni rad u državnoj upravi kao diplomirani inženjer strojarstva i brodogradnje.”

U kontekstu drugih iznesenih tvrdnji, Validžićev odvjetnik je istaknuo:

“Gospodin Domagoj Validžić i njegova supruga Anita Validžić ne čine ‘krak privatnog lobističkog klana Josipe Rimac u srcu državne uprave’, kako se navodi u članku autorice Orhidee Gaure Hodak objavljenom 9. lipnja 2020. u tiskanom i internetskom izdanju Nacionala. Nije istina ni da su ‘koristili Josipu Rimac i angažirali je da zivka okolo i obrađuje ljude koji su involvirani u sređivanje dozvola, a oni su u pozadini oslobađali teren za krupnije stvari’, a pogotovo nije istina da bi činili ‘trio koji je napravio sve, rodbinsku hobotnicu’ i ‘u pravom smislu organizaciju’.”

Nacional je, naime, u navedenom članku upozorio također na činjenicu da je Anita Validžić zaposlena u Ministarstvu poljoprivrede na mjestu savjetnice za europske fondove – iako je po broju ostvarenih bodova bila tek treća na natječaju. Kasnije je Nacional otkrio da je ona na tom mjestu radila punih 20 dana i odmah bila premještena za savjetnicu u kabinet tadašnjeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. No kad je Tolušić morao otići, njegova nasljednica Marija Vučković, koja se u aferi s Josipom Rimac, u kraku koji se tiče poljoprivrednih zemljišta, spominje kao svjedok, ostavila je Anitu Validžić kao savjetnicu. Nacional je potom nedavno otkrio i objavio dio transkripata snimljenih u automobilu Josipe Rimac iz kojih je vidljivo da je Anita Validžić imala puno veću ulogu u toj aferi no što se uopće moglo naslućivati jer je izravno izvještavala Josipu Rimac o tome što se događa u kabinetu Marije Vučković – kojoj je bila osoba od najvećeg povjerenja.

U dijelu transkripata koje je objavio Nacional, otkriva se da je, osim Ružice Njavro, u kabinetu ministrice bila još jedna osoba koja je bila u izravnoj vezi s Josipom Rimac. A to je bila upravo Anita Validžić.

Sve do Nacionalova otkrića uloga ministričine savjetnice Anite Validžić bila je posve prešućena u dotadašnjem tijeku istrage. No transkripti su razotkrili njihovu tajnu vezu.

Jedan od razgovora Anite Validžić i Josipe Rimac dogodio se 31. ožujka. Josipu Rimac nazvala je tog dana Anita Validžić. No u službenim transkriptima, zanimljivo, nije uopće bilo navedeno da je Anita Validžić savjetnica ministrice, već sljedeće:

“Anita Validžić (Ministarstvo poljoprivrede) poziva Josipu Rimac i kaže da još traje kolegij i da je tema uredba, i NN ŽO (vjerojatno Ružica Njavro, Ministarstvo poljoprivrede) je spomenula mail dekana (Zorana) Grgića i zašto to nitko nije pročitao, neke dvije stvari je izdvojila i zasad bi trebala ići nova uredba te je cilj da novi tekst bude gotov u ponedjeljak i da se dostavi članovima u 8 ujutro. Josipa kaže da joj je poslala poruku (Ružici Njavro), Anita kaže vidjela sada da se ona (Ružica) aktivirala, Josipa kaže da joj je poslala poruku, i ona (Ružica) meni kaže jel on (dekan Zoran Grgić) to poslao na Kabinet, pa sam joj rekla, bogati Ružica, pa jesmo sjedili s njim, pa joj je ona (Ružica) rekla da je mislila da je Josipa to stavila Mariji (ministrica Marija Vučković) na stol onaj tjedan prije ovih pizdarija. I ja joj pošaljem ona sva tri dokumenta što sam i tebi (Aniti) poslala, pa je ona (Ružica) rekla zašto joj on (Grgić) nije crvenom precrtao što treba izbaciti (iz uredbe), a plavom i zelenom novi tekst, ovako ona sad mora uspoređivati.”

Ti transkripti povjerljivih razgovora iznova su otvorili pitanja je li premijer Andrej Plenković pogriješio kada je pojedine ministre iz prošlog mandata odlučio ostaviti na dužnosti, nekima čak i dati puno veće ovlasti i važnije resore no što su ih imali, te po kojim je kriterijima donio takvu odluku. Sada se pokazuje da ta dvojba nije trebala biti razmatrana samo kad su u pitanju ministri, već i brojni drugi visoki dužnosnici, čak do razine pomoćnika i savjetnika ministara.