Književnik Zija Dizdarević rođen je 18. veljače 1916. u malom hercegovačkom mjestu Vitina kod Ljubuškog. Još kao srednjoškolac djeluje kao aktivist u društvu, sudjelujući u đačkim štrajkovima, a taj buntovni karakter mu donosi nenaklonost režima i čestu prismotru policije. U tom periodu objavljuje i prve literarne radove koji upućuju na njegov nesporni talenat. Dan prije odlaska u partizane je odveden u ustaški logor Jasenovac. Zna se tek da je netko došao po noći i da su ga usmrtile ustaše udarcima gvozdenog malja po glavi, prvu noć po dolasku u logor. Bilo je to u rano proljeće 1942. godine.

Branko Ćopić je u uvodnom tekstu iz zbirke priča „Bašta sljezove boje“ napisao Ziji pismo koje počinje riječima:

Dragi moj Zijo,
Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu. Kasna je noć i meni se ne spava. U ovo gluho doba razgovara se samo sa duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac. Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovom svijetu po kome još putuje kuga s kosom…