Duje Čop u ponedjeljak iz Lokomotive stiže na Rujevicu, a Komnen Andrić još se premišlja hoće li krenuti u suprotnom smjeru i postati nova ‘devetka’ na Kajzerici. U međuvremenu Rijeka i Lokomotiva su po riječkom ‘kijametu’ i budnim okom Matjaža Keka krenuli u drugi dio sezone. Lokomotiva, kao i obično: vrlo dobra. Rijeka, kao i obično: natjecateljski daleko dorečenija, obrambeno sigurnija i – trijumfalna

Rijeka – Lokomotiva 4:1. Prvi ovosezonski pogodak Naisa Djouahre (asistencija Devetka i velika pomoć gostujućeg vratara Šubarića), peti gol Tonija Fruka na četvrtu asistenciju Marca Pašalića (koji, lako moguće, igra svoje oproštajne utakmice u riječkom dresu) pa odmah početkom nastavka (49′) još jedna egzekucija Djouahre na još jednu asistenciju Fruka, zasluženi pogodak gostiju (Vuković 52′, uz lošu Škorićevu reakciju) te klasični pašalićevski projektil iz Marcove ljevice za riječki poker u 59′).

VIDEO Atmosfera i vrijeme na Rujevici

Al zato je vrijeme PREDIVNO https://t.co/vqa2Mf9Auz pic.twitter.com/Vk1jVl9Xik

— Danijel (@gdinOtac) January 26, 2025

Bijeli su pobijedili rutinski. A navijači sanjaju i dodatak – šampionski.

Kad Rijeka povede 1:0 protivnik je u velikom problemu (to se dogodilo u 22. minuti), a kad je u 40′ došla do 2:0 pitanje pobjednika na Rujevici je zapravo bilo riješeno i prije odlaska na poluvrijeme premda je Lokomotiva kod 3:1 skoro zakuhala utakmicu (prepreka je ispalo centimetarsko zaleđe kod nepriznatog pogotka Mudražije).

Đalović nije mogao računati na majstora Radeljića pa je službeni debi za Bijele upisalo zimsko stopersko pojačanje, iskusnik Mile Škorić.

POSTAVE

Lokomotiva pod sjajnim ravnanjem Silvija Čabraje, naravno, nije sjela Šubariću u krilo, ali je očekivano bila podređeni protivnik. Iako daleko neiskusniji Đalović ima znatno bolji kadar (koji će od sutra biti ojačan upravo Lokomotivinim golgeterom Čopom), a očigledno ima i silan trenerski talent.

Jer ‘Đaletova’ Rijeka je ono što svaki šef struke sanja od svoje momčadi: preslika trenerovih ideja. Šefove zamisli provedene u djelo. Trenerski pečat Radomira Đalovića i to u njegovom prvom mandatu na poziciji glavnog trenera. I to nakon što je momčad preuzeo nakon početka sezone.

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Čabraja vjerojatno nije ni očekivao da će na Kvarneru do punog plijena, a Đalovića može brinuti jedino opuštanje Bijelih kod 3:0. Nedopustivo za momčad koja ni ne skriva šampionske ambicije.

Ono što sve Ri-navijače raduje jest: napokon pronađena efikasnost. Pred 3172 gledatelja Rijeci se otvorilo prema naprijed… Plodovi Đalovićevog rada, sve uigranije i samopouzdanije momčadi koja napokon u sebe počinje vjerovati jednako onoliko koliko u svakoga od njih vjeruje onaj koji ih vodi i uči nogometu.

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Od već otpisanog Djouahre Đalović je napravio vrhunsko pojačanje iz vlastitih redova (tko zna koliko bi Danilo Veiga briljirao u Rijeci da nije otpisan prije nego je ‘Đale’ dobio svlačionicu u ruke).

Bijeli imaju i glavu i rep, nikome ne priznaju da je bolji, slijede svoju ideju igre slijedeći dobro poznatu klupsku sportsku politiku. Klasična Rijeka: živi od prodaje najboljih igrača, a stalno je u vrhu hrvatskog nogometa.

Još je puno izazova do kraja, ali Bijeli su neporaženi, na vrhu tablice i – od prvog su koraka nastavka sezone demonstrirali kako tamo namjeravaju i ostati.