Ovo je druga u seriji istraživačkih priča u sklopu projekta „Congo Hold-up“, dosad najvećeg curenja podataka s afričkog kontinenta. U suradnji 18 medijskih partnera i pet nevladinih organizacija iz 18 zemalja, pregledano je više od 3,5 milijuna internih dokumenata afričke banke BGFI, uključujući bankovne izvode, elektroničke poruke, ugovore, račune i detalje o milijunskim transakcijama. Istragu je pokrenuo francuski istraživački portal Mediapart u suradnji s Platformom za zaštitu zviždača u Africi PPLAAF, a koordinirao ju je europski konzorcij istraživačkih novinara EIC, kojem pripada i Nacional. Congo Hold-up pokazuje kako se banku BGFI koristilo za pljačku javnih sredstava i prirodnih resursa Demokratske Republike Kongo, i to radi bogaćenja bivšeg predsjednika Josepha Kabile, njegove obitelji i bliskih suradnika. Dokumenti također pokazuju kako je banka privlačila ilegalan novac iz cijeloga svijeta, pogotovo investitore koji su kupovali bogate resurse Konga uz pomoć mita ili su pokušavali prikriti podrijetlo svog novca lažnim fakturama. Osim toga, BGFI je postao utočište za poslovne ljude koji su zbog sankcija isključeni iz međunarodnog bankarstva, uključujući i navodne financijere Hezbollaha.

Piletina je skupa. Brašno je skupo. Grah je skup. Šaruni i sardine su skupi. Riža, suncokretovo ulje, čak i uvezene iznutrice iz Europe, sve je skupo.

Godina je 2012. Trgovac na ulicama Kinshase prodaje pileće batake triput skuplje nego nekoliko godina ranije. U Demokratskoj Republici Kongo gotovo si je nemoguće priuštiti svakodnevne obroke. Većina Kongoanaca koja već živi u siromaštvu, jest će još manje i biti još siromašnija. Zadihana djeca praznih želudaca. Strah da do sutra ništa neće ostati. Ministarstvo gospodarstva i trgovine u Kinshasi zabrinuto je zbog brzog rasta cijena hrane, koji prestiže hiperinflaciju. Narod koji si ne može priuštiti osnovne životne potrebe, pati, umire i postaje nemiran. Kako je došlo do tih pretjeranih poskupljenja? Zašto je piletina s druge strane rijeke, u Kongo-Brazzavilleu, više od 20 posto jeftinija nego u Kinshasi? A dalje u Africi, recimo, u Gani, čak 70 posto?

DR KONGO jedna je od najsiromašnijih država svijeta, a cijene mesa višestruko su veće nego u bogatijim afričkim državama. FOTO: Abubaker Lubowa/REUTERS/PIXSELL

Kako je s time povezana Nizozemska, udaljena više od 8500 kilometara? Kakve veze ima s jednom od najsiromašnijih zemalja na svijetu, bivšom belgijskom kolonijom koju razdiru krvavi sukobi za vlast, dijamante i minerale? Objasnit ćemo u nastavku.

U lipnju 2013. na adresu kongoanskog ministarstva gospodarstva pristiglo je izvješće o rastu cijena na preko 300 stranica. Na zahtjev ministra, istražitelji specijalizirane marokanske konzultantske kuće MENAA Finance pročešljali su kongoanski lanac opskrbe hranom, koji uglavnom počiva na uvozu kako bi se prehranilo 71 milijun stanovnika.

U svom izvješću za rast cijena okrivili su neučinkoviti transportni sektor Konga. U zakrčenoj luci Matadi korupcija usporava regulaciju i brodovi zemlju napuštaju prazni. To su razočaravajuće razmjene koje upućuju na lošu kontrolu, ustvrdili su.

No najveći problem predstavljaju tri konglomerata koja kontroliraju gotovo cijeli kongoanski lanac opskrbe hranom – kupnju, uvoz, veleprodaju, transport, distribuciju, prodaju – i ponašaju se kao kartel. Neodgovorno dižu cijene kroz dominaciju na tržištu, špekulacije i korupciju, piše u izvješću. Dodatno se bogate izbjegavanjem poreza putem offshore struktura i lažnih faktura za izbjegavanje uvoznih dažbina. Osim toga, jedan od konglomerata još uvijek je pod sankcijama SAD-a zbog navodnog financiranja Hezbollaha, doznali su istražitelji.

GLAVNI AKTERI

KASSIM TAJIDEEN, POSLOVNO CARSTVO KONGO

Libanonsko-belgijski poslovni čovjek s lancem za prodaju hrane i robe u Africi. Osuđen u Belgiji 2009. zbog prevare s fakturama. Od 2009. godine na američkom je popisu sankcija zbog navodnog financiranja terorizma i povezanosti s Hezbollahom.

JALAL LAHAM, TEEUWISSEN HOLDING

Nizozemsko-libanonski poduzetnik i bivši ‘’predsjednik’’ tvrtke Teeuwissen za trgovinu mesom, koja se sada zove Van Hessen, sa sjedištem u Cuijku. Također, poslovni partner Kassima Tajideena.

JOSÉ LAGO CONRADO, MEAT PLUS BV

Nizozemsko-portugalski trgovac. Vlasnik tvrtke Meat Plus BV (1 zaposlenik) u Den Boschu i od 1990-ih poslovni partner Kassima Tajideena. Nekada je pokrivao šestinu ukupnog uvoza mesa u Kongo.

U izvješću na francuskom jeziku iznenada se pojavljuje nizozemska adresa: Pettelaarseweg 188H u Hertogenboschu. Danas je tu kineski salon za masažu, a 2013. to je još uvijek bila adresa jednog od najvećih dobavljača kongoanskog mesnog sektora, koji je pokrivao trećinu ukupnog uvoza peradi. Riječ je o nepoznatoj tvrtki Meat Plus koja je imala samo dvoje zaposlenih. Uz pomoć mreže nizozemskih trgovaca mesom, godinama je isporučivala meso vrijedno desetke milijuna dolara kontroverznom prehrambenom kartelu u Kongu, izbjegavajući sve sankcije, utvrđeno je kroz istragu EIC-a. Nizozemske banke ne postavljaju previše pitanja.

Pureći repovi i juneće tripice

Dolari su se slijevali u lokalnu Rabobanku na Helftheuvelwegu u Den Boschu. Dolazili su iz triju kongoanskih tvrtki, preko Malte i New Yorka, na bankovni račun vlasnika tvrtke Meat Plus BV, Joséa Laga Conrada, Portugalca s nizozemskom putovnicom. Dana 8. travnja 2013. Meat Plus je primio 149.300 dolara, a 10. travnja 180.650 dolara. Dva dana kasnije 212.300 dolara, a četiri dana nakon toga još 156.500 dolara. Sljedećeg dana, 17. travnja, 180.430 dolara. I tako dalje…

Između 2011. i 2013. tri kongoanske tvrtke platile su Conradu najmanje 50 milijuna dolara u zamjenu za meso koje Zapadu nije potrebno: smrznuta pileća leđa, pureće repove, juneća srca, tripice i bubrege, zatim MDM – gustu pastu od mehanički otkoštenih pilećih ostataka i ostale “jestive iznutrice”. To je išlo tako brzo da je Conrado u jednom trenutku pokrivao 15 posto cjelokupnog uvoza mesa u Kongo.

To potvrđuju transferi i fakture koji se mogu pronaći u dokumentima kongoanske podružnice Banque Gabonaise et Francaise Internationale / BGFI – korumpirane banke koja je desetljećima privlačila prljavi novac i služila kao bankomat tadašnjeg predsjednika Konga Josepha Kabile i njegove obitelji. EIC je analizirao više od 3,5 milijuna dokumenata BGFI-ja i pronašao dokaze da su se Kabila i njegova svita obogatili za četvrt milijarde američkih dolara, uključujući 138 milijuna dolara iz državne blagajne DRK-a.

Nizozemska banka Rabobank jedna je od onih preko kojih su išle novčane transkacije tvrtki iz Konga koje su navodno povezane s Hezbollahom. FOTO: Abubaker EVA PLEVIER/REUTERS/PIXSELL

Dokumenti također pokazuju da je korumpirana banka služila kao utočište za poslovne ljude koji su bili isključeni iz međunarodnog bankarstva te da je privlačila prljavi novac i sumnjive poslove iz cijelog svijeta, uključujući Nizozemsku.

Bankovni dokumenti, dopunjeni internim dokumentima nizozemskih trgovaca mesom, sudskim presudama i intervjuima s uključenima, pokazuju koliko beskrupulozno posluje nizozemska mesna industrija u toj afričkoj zemlji. Međunarodne sankcije, osude za prevare, kartele i namještanje cijena u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta – ništa od toga nije važno trgovcima mesom iz Brabanta.

Krijumčarenje krvavih dijamanata

S obzirom na to koliki je igrač, Conrado je upadljivo nepoznat u mesnom sektoru. Mnogi trgovci mesom iz Brabanta s kojima smo telefonski razgovarali za njega nisu čuli. Njegovo ime prvi put se pojavljuje u belgijskom kaznenom predmetu. U svibnju 2003. policija je izvršila raciju na libanonsko-belgijsku tvrtku za uvoz hrane Soafrimex u Antwerpenu, koja izvozi šećer, meso i žitarice u afričke zemlje. Računi su blokirani, zaposlenici uhićeni. Tvrtka privlači pažnju i zato što je u njoj radio Ziad Abou Jahjah. On je brat Dyaba Abou Jahjaha, rođenog u Libanonu, bivšeg čelnika kontroverzne Arapsko-europske lige (AEL) kojeg se godinama smatra javnim neprijateljem broj jedan u Belgiji. Vlasnik Soafrimexa je Kassim Tajideen, moćni Libanonac s poslovnim carstvom u Africi. Uhićen je sa suprugom i u pritvoru je bio skoro šest mjeseci, uz jamčevinu od 125.000 eura.

Optužbe su bile ozbiljne. Javni tužitelj sumnja u velike porezne prevare, pranje novca, financiranje terorizma i krijumčarenje krvavih dijamanata iz Angole i Sijera Leonea. Prihod se prao u Soafrimexu, a profit bi se koristio za AEL i Hezbollah. Kassimov brat bio je zapovjednik Hezbollaha, libanonske šijitske političke stranke i milicije. Većina tih sumnji ne može se potkrijepiti. Dokazana je samo opsežna prevara s računima i uvoznim carinama, a Kassim Tajideen dobio je dvije godine zatvora.

Negdje u presudi pojavljuje se ime Joséa Laga Conrada. Ne kao osumnjičenika, već kao uključene osoba. Conrado, tako kažu ljudi koji ga poznaju, dogovara velike pošiljke piletine i drugog mesa za kongoanske i angolske tvrtke Kassima Tajideena od ranih 1990-ih. Kassim nije samo njegova najveća mušterija, Conrado ga također ubraja u svoje prijatelje.

Trgovina cvate. Svakih nekoliko mjeseci Conrado dogovara da „pileći brod“ isplovi iz luke Antwerpen do Luande u Angoli ili Matadija u Kongu. Riječ je o brodovima za rasute terete, kao što je 118-metarski MV Ice Field, izgrađen u Capelle aan den IJssel, s najmanje pet tisuća tona smrznute piletine i drugog mesa u skladištu, punih 250 kamiona.

Conrado kupuje meso u Brazilu i od američkog mesnog diva Tyson. I u nizozemskom Teeuwissenu, sada Van Hessenu, brzorastućoj mesnoj tvrtki u Brabantu, 44 kilometra od Den Boscha.

Od trančiranja pilića do trgovine mesom

Ispostavilo se da još jedan važan nizozemski poslovni partner Kassima Tajideena, Jalal Laham, živi u općini Cuijk u Brabantu.

Laham se kao mladić sredinom sedamdesetih preselio iz svog rodnog Bejruta, kamo su pobjegli njegovi palestinski roditelji, na studij elektrotehnike u Njemačku. No stvari su ispale drugačije: Laham se zaljubio u Nizozemku i zaposlio se kao radnik na otkoštavanju u nizozemskoj klaonici, gdje je upoznao trgovca Conrada. Ubrzo se Laham zaposlio u Conradovoj tvrtki Teeuwissen, koja je prihode ostvarivala trgujući gušteračom za farmaceutsku industriju.

No Laham je ambiciozan i ne želi biti samo zaposlenik. S dvojicom kolega i dvama španjolskim poslovnim partnerima Teeuwissena 2004. godine otkupljuje tvrtku i sebe postavlja za “predsjednika” Teeuwissen Grupe. Kako svinjski pankreas nakon izuma sintetičkog inzulina više nije bilo tražen, Teeuwissen se usredotočio na ekstrakciju i trgovinu svim vrstama iznutrica za prehrambenu i farmaceutsku industriju.

Počelo je razdoblje turbulentnog rasta. U roku od nekoliko godina Laham je stvorio kompliciranu poslovnu strukturu s privatnim i korporativnim posjedima i zakladama u Nizozemskoj, Hong Kongu i Španjolskoj, koji su, prema godišnjim izvještajima, okretali milijune eura. Diljem svijeta tvrtka je otvarala vlastite „sobe za iznutrice“ unutar klaonica drugih tvrtki, za preradu crijeva i ostalog.

U manje od deset godina Teeuwissen je izrastao u jednog od najvećih trgovaca mesom u Nizozemskoj. U razdoblju od 2004. do 2012. prodaja je porasla sa 60 na gotovo 300 milijuna eura. Upeterostručen je i broj zaposlenih na petsto, a ukupna imovina eksplodirala je 23 puta, na preko četvrt milijarde eura. U intervjuu iz svoje poslovne vile u Vianenu, blizu Cuijka u Brabantu, Laham je izjavio da je na to “vrlo ponosan”. “Počeo sam od nule”, pohvalio se.

Vlasnik tvrtke Meat Plus BV José Lago Conrado, Portugalac s nizozemskom putovnicom, jedna je od osoba povezanih s arapskim miljeom. FOTO: Screenshot

Vrijednog Lahama vole i u njegovoj tvrtki i izvan nje. Uz bazen nove velike vile koju je kupio 2008., Laham priređuje velike zabave za svoje kolege i kontakte, uz vrtoglave nastupe arapske pjevačice Hind. Jedine preostale aktivnosti u općini Cuijk koje Laham ne sponzorira su Cuijk na ledu, nogometni klub i Četverodnevni festival.

Pod Lahamovom upravom poslovanje divlja, neobuzdano raste. Kako su nam rekli bivši zaposlenici, kružile su ogromne svote gotovine. Taj novac je dolazio od njemačkog joint venture poduzeća koje uvozi arapske proizvode. Zaposlenici su povremeno primali kuverte s gotovinom. Poslovi su se preusmjeravali na svjetsko tržište kako bi se izbjegao porez, posebno preko ureda u Hong Kongu. Pravila su bila fleksibilna. Nekoliko bivših zaposlenika izvijestilo je da Teeuwissenovi računi redovito nisu odražavali točno podrijetlo mesa.

Kada su konzultanti iz PwC-a (PricewaterhouseCoopers) 2011. provodili internu reviziju, postavilo se pitanje sadrže li kontejneri doista ono što je navedeno u dokumentu. U reviziji koju je EIC objavio, PwC je uvijenim rječnikom napisao da se u Teeuwissenu „nisu dovoljno fokusirali na usklađenost s carinom“. Konzultanti su najviše bili zabrinuti zbog rizika plaćanja preniske uvozne carine, s obzirom na to da proizvodi imaju drugačiju, povoljniju oznaku. Laham je odlučno poricao kršenje bilo kakvih pravila: “Sve je bilo u okviru zakona. Težim maksimalnoj korektnosti. Ponekad sam čak otkidao od vlastite plaće i stavljao u kuverte, na vjenčanjima ili kada bi se netko našao u nevolji.”

Osumnjičenik belgijskog pravosuđa

Kada je trgovac mesom Conrado upoznao kolegu Lahama sa svojim dobrim prijateljem Kassimom Tajideenom, tvrtka za preradu mesa otvorila je novo, brzorastuće tržište. Teeuwissen je počeo opskrbljivati Tajideenove tvrtke u Africi. Laham je čak poslao jednog od svojih najbližih zaposlenika u Ganu i Kongo da pomognu u izgradnji dviju tvornica mesa za Tajideena.

Godine 2007. Laham je za magazin Meat & Meal govorio o procvatu afričke trgovine mesom. “Životni standard Afrikanaca raste i tu se otvara puno mjesta za mesnu industriju”, rekao je urednici Caroline van der Plas, sada predsjednici grupe BoerBurgerBeweging u nizozemskom parlamentu.

Kassim Tajideen redovito navraća u gradić Cuijk. Zatim s Lahamom zasjedne u njegovu uredu, odmah do glavnog ulaza, i razgovaraju. To što belgijsko pravosuđe jednog od njih sumnjiči za prijevaru i financiranje terorizma te ga je čak i zatvorilo na šest mjeseci, čini se da drugome nije važno.

Međutim, belgijski sudski slučaj privukao je pozornost Amerikanaca. Iako je protiv Tajideena donesena samo prvostupanjska presuda, 2008. godine, za prevaru s fakturama velikih razmjera, Amerikanci i dalje smatraju dokazanim da su milijuni prešli u Hezbollah. A Hezbollah smatraju odgovornim za dizanje američke pomorske baze u zrak, stotine ubojstava, otmicu vojnika i nebrojene druge terorističke napade diljem svijeta. Kassim Tajideen je 27. svibnja 2009. završio na popisu sankcija Odjela za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog ministarstva financija, kao „posebno označeni globalni terorist“. Godinu dana kasnije tom popisu pridružile su se dvije strane tvrtke, koje – prema OFAC-u – pripadaju Tajideenu. To su Ovlas u Libanonu i na Britanskim Djevičanskim otocima i CongoFutur u Kongu.

Tajideen nije osoba koju treba shvaćati olako. Djeluje kroz globalnu mrežu tvrtki u Švicarskoj, Libanonu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koje stalno mijenjaju imena i pokušavaju prikriti pravog vlasnika.

Tvrtki Teeuwissen, koja posluje s bankom ABN AMRO, ne smeta previše što je njen glavni kupac na američkom popisu sankcija. Godine 2010. tvrtka za preradu mesa još uvijek je opskrbljivala Ovlas u Libanonu, koji pripada sankcioniranom Kassimu Tajideenu. Meso je bilo namijenjeno jednoj od njegovih tvrtki u Kongu. Postoje i narudžbe za Ganu, preko druge s njim povezane libanonske tvrtke. Interna revizija PwC-a otkriva da su se poslovi s tom tvrtkom u 2011. nastavili uobičajenim tijekom, kao da se ništa nije dogodilo.

To je rizično, jer iako Tajideen nije na popisu sankcija EU-a, koji je blaži prema političkom ogranku Hezbollaha, dolarsko poslovanje s ljudima na OFAC-ovoj listi u SAD-u je kažnjivo i može rezultirati velikim kaznama. Laham ne poriče poslovnu suradnju: “Kassim jest na popisu sankcija, ali u Belgiji je oslobođen optužbi za financiranje terorizma. Zato sam bio uvjeren da će biti skinut s liste OFAC-a. Osim toga, sankcije su političko oruđe.”

Ni Conrado nije prestao trgovati. Štoviše, nekoliko godina mu je u uredu u Hertogenboschu pomagao jedan od Tajideenovih ljudi iz Beiruta, čovjek koji je prethodno potpisivao ugovore s Teeuwissenom. Nastavio je desecima milijuna dolara opskrbljivati tri podružnice Kassima Tajideena.

Neobična je i sama struktura transfera iz Konga. Svaki put prije nego što Conrado zaprimi jednu ili dvije tone robe, cijeli se iznos polaže u gotovini nekoliko dana ranije, u dolarima, u poslovnici banke u Kinshasi. To ne mora nužno biti sumnjivo – u Kongu je uobičajena ulična razmjena kongoanskih franaka za dolare, koji se potom polažu u jednoj transakciji. No pitanje je posluje li Conrado sa stvarnim tvrtkama. Istraživanje EIC-a pokazuje da je na račune triju kupaca iz Konga u BGFI-ju tijekom nekoliko godina ukupno položeno više od 160 milijuna dolara u gotovini na šalteru u Kinshasi. Ali redovni operativni troškovi nikada se ne terete s tih triju računa, nego bivaju plaćeni gotovinom nepoznatog porijekla.

Dana 31. svibnja 2011., neposredno nakon ručka, zaposlenik BGFI Conga primio je e-mail od svog kolege iz BGFI-ja u Parizu. Francuska podružnica vidjela je čudne naloge za plaćanje između kongoanske Atlantic Trading Company i libanonske tvrtke sa švicarskim računom i offshore imenom. Veliki iznosi, nevjerojatno ponavljajući obrazac i neobična banka saudijskog konglomerata u koju bi novac trebao otići.

Čini se da Atlantic Trading pripada obitelji Tajideen, napisao je francuski zaposlenik nakon vlastitog istraživanja, “s kojim apsolutno ne smijemo poslovati”. Zaposlenik iz Konga odmah je prenio poruku glavnom šefu banke Francisu Selemaniju, posvojenom bratu predsjednika Josepha Kabile. “Što da im kažem da ih uvjerim?”.

Uvjeravanje nije uspjelo jer je Pariz poslao sve više pitanja podružnici u Kongu o tvrtkama koje su povezane s Tajideenom. Francuzi su blokirali brojne transakcije Atlantic Tradinga, uključujući nizozemsku tvrtku Meat Plus. Nastala je panika u kongoanskoj banci kada su dva mjeseca kasnije malteška banka FIM i Commerzbank u Frankfurtu također počele postavljati pitanja o tokovima novca iz Tajideenovih tvrtki. Sumnja se na dvanaest transakcija, a među njima su opet plaćanja Meat Plusu; može li ih BGFI Congo objasniti?

Dyab Abou Jahjah, rođen u Libanonu, bivši je čelnik kontroverzne Arapsko-europske lige (AEL). FOTO: Screenshot S

To opet nije uspjelo. Uslijedilo je više zahtjeva inozemnih odjela za usklađenost banaka u međunarodnom platnom prometu i više transakcija je blokirano.

Ali kongoanska banka je štitila svog klijenta. Kada je malteška banka zatražila osnovnu fakturu od Meat Plusa 2011., kongoanska banka poslala je račun od nekoliko mjeseci ranije, s potpuno drugačijim iznosom. Nije intervenirala ni Rabobank koja dobiva obavijest o svakom blokiranom prijenosu.

Je li posao postao previše rizičan za Conrada? Dana 1. studenog 2013. trgovac mesom poduzeo je izuzetan korak. Najavio je da mu trenutno ne treba novac za piletinu koju mu još klijenti trebaju platiti. Svi njegovi klijenti morat će svoje neplaćene račune platiti drugoj tvrtki Epsilon u Arapskim Emiratima, prema internom dokumentu banke. U jednom potezu predao je cjelokupno poslovanje ovoj tvrtki koju kontrolira Tajideen. Nakon toga banka više nije mogla pronaći nikakve transakcije s Meat Plusom. Ostalo je nejasno hoće li i Teeuwissen prestati s izvozom. Ono što je sigurno bilo je to da je Cuijk 2015. ipak dobio gotovo 2 milijuna dolara od kongoanske uvozne tvrtke Union Invest, također povezane s Kassimom Tajideenom. Laham će do tada otići. Ali ima nešto čudno u tome. U dokumentima banke priopćenje međunarodnog platnog sustava Swift pokazuje da je tog dana potpuno druga kongoanska tvrtka, nepoznati Economat du Peuple, prebacila Teeuwissenu potpuno isti iznos. Jedan od dva računovodstvena dokumenta nisu točna.

Izvanredna stvar je u tome da unatoč svim tim upozorenjima i privremenim blokiranjima, većinu ovih sumnjivih plaćanja u konačnici su izvršile međunarodne banke poput Commerzbank i Deutsche Bank. I unatoč kašnjenjima i signalima upozorenja, Rabobank i ABN Amro prihvatile su ih bez problema.

Vitrina sa SS kacigom

Na Facebooku i LinkedInu svi su oni prijatelji: José Lago Conrado, njegov libanonski trgovac Ziad Abou Jahjah, Kassimov sin Mohamed u Angoli, zaposlenik Teeuwissena koji je izgradio tvornice za Tajideen, Tajideenov kupac u Libanonu. Jedni drugima lajkaju fotografije i poruke. Osim Lahama koji nije na Facebooku. Ali kada se pročulo da NRC postavlja pitanja, neki su iznenada počistili svoj životopis na LinkedInu od veza s Tajideenom. Jedan trgovac uklonio je cijelu svoju povijest zaposlenja u tvrtki u Kassimovu vlasništvu.

Lago Conrado (69) sam je nazvao NRC. Što je NRC uradio? Nevoljko je pristao na intervju. Conrado živi u Portugalu veći dio svog vremena, ali ima ured u prizemlju zgrade iz osamdesetih u Hertogenboschu koja je u njegovu vlasništvu. Ured mu je pun kutija za selidbu, fascikli, amaterskih slika i kofera. U staklenoj vitrini drži crvene tenisice Adidas i SS kacigu.

Osamdesetih je počeo trgovati mesom u Portugalu, kaže, kada je još postojala velika subvencija na izvoz mesa. Ubrzo je počeo pričati velike priče. Pedesetak bikova na transportu koje je potajno zamijenio za pedeset slabih junica. O tome kako je sudjelovao u skandalu s konjskim mesom. (“Odjednom mi je na pragu bila portugalska filmska ekipa.”) Kako je u svom uredu imao markice za ‘’organsko’’ i ‘’halal’’ meso. (“Bam! Onda imate organsko meso. Bam! Halal.”) I kako je jednom obradio 22 godine star tovar smrznutog mesa – smije se – nakon testa. “Ali to je sve bilo u prošlosti. Sada je drugačije.”

Sudski spor protiv Soafrimexa bio mu je neugodan, kaže. Puno ga je istraživala i belgijska policija. Uvijek je poslovao s vlasnikom Kassimom Tajideenom. Čak i nakon što je bio pritvoren u Belgiji i potom osuđen, čak i nakon što je stavljen na popis za sankcije. “Imam 100 posto povjerenja u Kassima. Bio sam u njegovoj kući, na vjenčanju njegove djece. Vrlo je religiozan. Moli se najmanje pet puta dnevno, čak i ovdje u uredu” – pokazuje na pod slijeva – “, na jednoj od onih prostirki.”

Prelistava svoje poslovne dokumente. “Upravo sam poslovao s Congo Futurom, znate” – tvrtka na popisu za sankcije. Prstom prelazi preko faktura: Ovlas, također na popisu za sankcije. I pridružene tvrtke General Trade Company, Leaders of Supply and Products, Congo Stars for Commerce. “Zapravo, Angola je bila moje najveće tržište. Sve sam to radio preko Banco Bica” – portugalske banke u vlasništvu sumnjive angolske poslovne žene Isabel dos Santos. A Hezbolah? “Kassim mi je rekao: José, optužuju me za Hezbollah, ali svi u Libanonu su upleteni u Hezbollah! Hezbollah također gradi škole i bolnice. Za njih je to Vojska spasa.”

Conrado je posvuda kupovao meso za Tajideen, također i od Jalala Lahama kojeg je dobro poznavao. “Spremio bih ga u Vriesoord, ovdje u blizini, a onda bi odjednom pet tisuća tona otišlo brodom u Afriku.” On bi se odvezao avionom u odredišnu luku s koferom u kojem je bilo 10.000 dolara, a na brod je stavio dvije palete piva. “Taj istovar se morao obaviti brzo pa sam radnicima davao pivo i novac.

A sankcije? Ne. Pitanja iz Rabobanke o veličini i učestalosti transakcija, o blokiranim transferima, o identitetu njegovih klijenata, o OFAC-u, nije dobivao svih ovih godina. “Nikad me nisu pozvali zbog toga”, kaže on.

Godine 2014. je prestao raditi. Trgovanje je postalo teže, kaže, ne objašnjavajući zašto. Njegov bliski prijatelj Kassim Tajideen dobio je petogodišnju zatvorsku kaznu u Sjedinjenim Državama nakon izručenja 2019. zbog pranja novca i izbjegavanja sankcija, uključujući uzimanje smrznute piletine iz SAD-a. Pušten je početkom prošle godine iz zdravstvenih razloga. A što je s Kongoancima koji su godinama morali kupovati piletinu iz carstva Tajideen po previsokim cijenama? Kartel koji je dominirao tržištem željeznom šakom, što je rezultiralo siromaštvom i glađu? Što on misli o tome? Conrado ne zna. “Dobro. Trgovina je bila u rukama Libanonaca, a sada Kineza.” On sliježe ramenima. On je bio samo dobavljač, zar ne?

REAKCIJE

Jalal Laham kazao je da mu je žao što članak donosi samo “djelić svih naših aktivnosti”. Potvrdio da je Teeuwissen imao “komercijalne odnose” s tvrtkama Ovlas i Leaders of Supply and Products te da je znao da su one povezane s Kassimom Tajideenom. “Ali na koji način je uređeno vlasništvo i kontrola unutar obitelji Tajideen, nije mi poznato.”

Nakon sankcioniranja Kassima Tajideena, trgovina s Teeuwissenom se nastavila. Nakon što je Laham spomenuo nekoliko datuma kada bi to trebalo prestati, rekao je: “Ne znam točno do kada će to trajati.” Laham je objasnio i sankcije za navodno financiranje Hezbollaha. “Oslobađanje zemlje od okupatora nije terorizam”, rekao je.

Imena tvrtke Union Invest i Atlantic Trading Company mu ništa ne govore, “ali ne mogu isključiti to da nisu bili povezani s Teeuwissenom”.

Lahamu je rekao da je Teeuwissen također imao zajedničko ulaganje u Gani s Taj Investmentsom, koji je povezan s Kassimom Tajideenom. Jedan od zaposlenika Teeuwissena bio je konzultant za izgradnju tvornice mesa u Kongu.

Laham je nepokolebljivo tvrdio da nije bilo zloporaba u poslovanju. Nisu prekršena nikakva pravila, na dokumentima za meso nije pogrešno navedeno da je podrijeklom iz druge države. Međutim, porezno planiranje se ipak dogodilo (“unutar lokalnog poreznog zakonodavstva”). Novac, uključujući i onaj iz četiri supermarketa u Berlinu, “obrađen je i obračunat u skladu sa zakonom”.

Teeuwissen Holding Teeuwissen je sada dio njemačke Saria Gruppe. Odvjetnik tvrtke sa sjedištem u Berlinu odbio je komentirati navode u ime tvrtke.

Kassim Tajideen nije odgovorio na pitanja o velikim gotovinskim depozitima ili o poslovanju s nizozemskim trgovcima mesom. Negirao je da je ikad podržavao Hezbollah ili bilo koju drugu terorističku organizaciju. Tajideen je naveo da američke vlasti nikada nisu dokazale da on financira terorističke organizacije.

Prema njegovim riječima, Amerikanci vrlo temeljito istražuju koje organizacije i osobe podliježu sankcijama. “Tvrtke i pojedinci koji nisu na popisu sankcija su oslobođene od progona. To su legalne tvrtke s legalnim direktorima koji obavljaju legalni promet.”

Iz Rabobanka su rekli da bi “opisani signali” NRC-a “trebali dovesti do daljnje istrage”. Banka je potvrdila da neće oklijevati djelovati ako se otkriju nove činjenice. “Također, ako nova novinarska otkrića pokažu da banka trebala djelovati, Rabobank će postupiti u skladu s tim navodima.” Iz Rabobanke su rekli da više nemaju nikakve informacije o opisanim transakcijama jer se ti podaci mogu čuvati najviše sedam godina “u skladu sa zakonima o privatnosti”. Osim toga, banka ne daje izjave o pojedinačnim klijentima. Naveli su da “razmjena relevantnih podataka o neuobičajenim transakcijama između banaka i istražnih agencija još nije završena, posebno kada se radi o prekograničnim aktivnostima”.

Banka ABN Amro rekla je da ne otkriva poslovne odnose s kupcima. Istaknula je da sve transakcije provjerava prema listama za sankcije i da spomenute tvrtke nisu bile na njima.

FIM banka i Commerzbank kazali su da ne mogu komentirati sadržaj zbog povjerljivosti odnosa s klijentima. Commerzbank kaže da više ne posluje s kongoanskom podružnicom BGFI-ja.

BGFI i BGFI DRC nisu odgovorili na naše upite.

Ziad Abou Jahjah rekao je da nikada nije bio politički aktivan, da je oslobođen svih optužbi i da nije imao kontakt s Kassimom Tajideenom od 2011. nakon poslovnog spora.

U odgovoru na pitanja EIC-a, Kassim Tajideen naveo je da su mu se tijekom brojnih pravnih bitaka “pomiješale činjenice”: “Mnogi različiti pojedinci i tvrtke koje spominjete proizvoljno su povezani, a predstavili ste ih kao jedan subjekt odgovoran za određene radnje. Ta zbrka sve pojedince i tvrtke stavlja u isti koš, što je rezultiralo lažnom slikom.”