S bankovnim računom tvrtke Congo Construction Company puno toga ne štima. Traženi dokumenti nisu ispravni, putovnica vlasnika računa je istekla, nedostaju ključni podaci o klijentu… Sve vrvi čudnim transferima, poput isplate tvrtki iz Dubaija s bankovnim računom na Mauricijusu za “bager” od 1,2 milijuna dolara, što je iznos za koji možete kupiti deset bagera. I kako je moguće da milijune s računa povlače ljudi koji za to nisu ovlašteni?

Voditelju interne kontrole Yvonu Douhoreu svega je dosta, novac se povlači čak i izvan radnog vremena. “Sutra ću pogledati snimku CCTV-a da vidim tko je to točno bio na blagajni tijekom sumnjivih isplata”, pisao je bijesno u e-poruci kolegi 13. lipnja 2018. Ako netko ponovno dođe na šalter istim poslom, naredio je da ga se o tome odmah obavijesti. Za svaki slučaj, zamrznuo je taj račun.

Gnaoré Zadi Yvon Douhore mora raščistiti stvari u Kongu. Niz negativnih međunarodnih izvještaja o korupciji u kongoanskoj podružnici narušio je imidž cijele Banque Gabonaise et Française Internationale (BGFI). Šef podružnice banke u Kongu Francis Selemani, posvojeni brat predsjednika Josepha Kabile, u međuvremenu je povučen s tog položaja. Kao voditelj odjela interne revizije, Douhore sada mora rješavati probleme.

Međutim, ni sam ne zna kako muljaže Congo Construction Companyja (CCC) staviti pod kontrolu. Douhore je naišao na sve moguće vrste zagonetnih transakcija s tvrtkama u vlasništvu Kabile i njegove obitelji. Glavni blagajnik dojavio mu je 2. srpnja 2018. da je netko s blokiranog računa podigao tri milijuna dolara. Ispostavilo se, naveo je blagajnik u e-mailu, da je to bivši šef Selemani. Sjedi vani u parkiranom automobilu ispred banke i potpisuje potrebne papire sa svojim nasljednikom.

Bivši predsjednik DR Konga Joseph Kabila nizom poslova s kineskim tvrtkama priskrbio si je veliko bogatstvo, a istovremeno je Kini omogućio vlasništvo nad 15 od 19 rudnika kobalta u Kongu. FOTO: UN

Apoteoza je uslijedila četiri dana kasnije. Kineski poduzetnik David Du Wei tada se mirno išetao iz banke s 13.624 novčanice od 100 dolara, 10.001 novčanicom od pedeset dolara i 43.000 manjih novčanica – što je sve skupa ogromnih 2,5 milijuna dolara. I to unatoč svim upozorenjima. “Račun je sada potpuno prazan”, pisao je u e-mailu zbunjeni Yvon Douhore.

Nije slučajnost da Kabilin posvojeni brat i kineski biznismen izvlače posljednji novac iz Congo Construction Companyja. Ispostavilo se da CCC uopće nije bila građevinska tvrtka, već samo poveznica moćnog kineskog rudarskog sektora i obitelji Kabila, u globalnoj borbi za plemenite metale i minerale.

Avion pun Coca-Cole

Demokratska Republika Kongo ima sve što svijet može poželjeti. Naftu, dijamante, zlato, bakar… Sada kada su automobili postali električni i svi žele mobitel, Kongo još jednom dokazuje da ima najtraženiju robu: litij, koltan, kositar, volfram, kobalt.

Kobalt je nezamjenjiv u proizvodnji punjivih litij-ionskih baterija koje se nalaze u gotovo svim hibridnim i električnim automobilima te u potrošačkoj elektronici: prijenosnim računalima, pametnim telefonima… Samo zahvaljujući takvim baterijama pametni telefoni mogu ostati tako mali, a električni automobili stići tako daleko. Prosječni električni automobil može sadržavati nekoliko kilograma kobalta. Volkswagen i Apple među najvećim su korisnicima na svijetu, kao i Tesla. Da bi energetska tranzicija uspjela, potrebno je puno kobalta. A najviše ga ima u Kongu, otprilike 70 posto svjetske proizvodnje.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća Amerikanci su još uvijek imali moć nad rudnicima tadašnjeg Zaira. Izgurali su Belgijance zahvaljujući velikim svotama novca, CIA-i i avionu kojim je dovezena Coca-Cola vrijedna 60.000 dolara koju je naručio predsjednik Mobutu Sese Seko. Sada se bitka za kobalt vodi između Zapada i Kine – a Kina pobjeđuje.

Gotovo sve velike zapadne rudarske tvrtke napustile su Kongo, umorne od krvavih sukoba, kritika dječjeg rada, tužbi i hirovite vlade. Onima koji su ostali slijede velike kriminalističke istrage o korupciji. Među njima je švicarski sirovinski div Glencore, koji u Kongu ima dva velika rudnika bakra i kobalta. Do njih je došao zahvaljujući ponajviše izraelskom trgovcu dijamantima Danu Gertleru, koji je u Kongu zaradio milijarde.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća Amerikanci su još uvijek imali moć nad rudnicima tadašnjeg Zaira. Sada se bitka za kobalt vodi između Zapada i Kine – a Kina pobjeđuje. FOTO: UN

Gertler – vlasnik privatne tvrtke u Amsterdamu i, kako smo otkrili, bivši dužnosnik poreznih vlasti za koje je radio kao savjetnik – na američkom je popisu sankcija zbog navodnih koruptivnih rudarskih poslova u Kongu. Protiv Glencorea vodi se nekoliko kaznenih istraga zbog podmićivanja u toj afričkoj zemlji.

Kako su se zapadne tvrtke povlačile tako su svoje rudnike, koncentrirane na krajnjem jugoistoku Konga, prenosile na kineske tvrtke. Prema pisanju The New York Timesa, sada te tvrtke posjeduju petnaest od devetnaest rudnika kobalta u Kongu.

Dokumenti koji su procurili i koje je EIC analizirao – 3,5 milijuna bankovnih dokumenata iz BGFI-ja – bacaju novo svjetlo na poslovanje s Kinezima. Bloomberg News i američka antikorupcijska organizacija The Sentry rekonstruirali su sumnjivi način na koji su velike kineske tvrtke stekle kontrolu nad ključnim sirovinama za modernu tehnološku i automobilsku industriju, zahvaljujući poslovima u kojima su Kabila i njegova obitelj privatno profitirali.

Građevinska tvrtka koja ništa nije izgradila

Dogovor stoljeća, nazivaju ga u Kongu, najveća strana investicija ikada. Kina je 2007. potpisala povijesni sporazum sa zemljom pogođenom dubokim siromaštvom. Dvije velike kineske državne tvrtke uložit će tri milijarde dolara u trošnu kongoansku infrastrukturu, u zamjenu za 3,2 milijarde u bakru i kobaltu. Za vađenje dragocjenih sirovina osnovan je kinesko-kongoanski joint-trust: rudarska tvrtka Sicomines.

Osnovna ideja je da obje zemlje profitiraju, i to bez ikakvog dosadnog uplitanja MMF-a ili Svjetske banke. Godine 2007. BBC je tom dogovoru posvetio izvješće pod naslovom „Kina troši bogatstvo na minerale“. I to je sve što se o tome pisalo. Sporazum uopće nije privukao pozornost svjetskih medija.

Nije se pisalo ni o tome kako Kabila osobno od toga ima koristi, i to preko poslovnog subjekta koji se 2012. iznenada pojavljuje u dokumentima. Riječ je Congo Construction Companyju, građevinskoj tvrtki koja naposljetku ništa nije izgradila. Osnovao ju je Du Wei, visokoobrazovani mladić iz sjeveroistočne Kine koji radi u Sicominesu, a e-poštu prima na adresu hotmaila „happystray“, što bi otprilike značilo sretna lutalica.

Congo Construction Company odmah je otvorio račun u kongoanskoj podružnici banke BGFI, a nevjerojatan je podatak da su se i prije nego što je na račun bio položen i jedan cent, već vršile velike isplate. Posvojeni brat predsjednika Kabile bio je na čelu banke, a Kabila je također primao novac. Dokumenti pokazuju da je između veljače i srpnja 2013. CCC-u isplaćeno 18 milijuna dolara s bankovnih računa u Kini i Hong Kongu – platitelj nepoznat. Taj novac završio je u stočarskoj tvrtki u vlasništvu Kabile i građevinskoj tvrtki čiji su vlasnici bliski s predsjednikom. U međuvremenu, Du je podigao novac u gotovini i odmah ga vratio u točno istim iznosima, vjerojatno kako bi mu prikrio porijeklo.

Kinesko-kongoanski Sicomines također je punio blagajnu CCC-a. Između lipnja i rujna 2016. stiglo je 25 milijuna dolara i proslijeđeno tvrtkama i osobama povezanima s Kabilom. Primjerice, 7,5 milijuna slilo se na račune tvrtke u vlasništvu Kabiline sestre i šogorice, a 2,6 milijuna uplaćeno je vlasniku broda koji prevozi zebre i žirafe u Kabiline parkove prirode.

A postoji i treća ruta. Kad je sklopljen dogovor o mineralima, kineske tvrtke obećale su poboljšati cestu između Lubumbashija – srca rudarske regije – i zambijske granice. Obitelj Kabila dioničar je te naplatne ceste, kako pokazuju dokumenti. Dok deseci tisuća kamiona punih bakra i kobalta svake godine napuštaju zemlju tim jedinim mogućim putem, Kabila i obitelj uzimaju svoj dio, kamion po kamion.

Geopolitička šansa koju treba brzo iskoristiti

Kad je zviždač iz kongoanske podružnice BGFI-ja 2016. pobjegao u Europu s paketom dokumenata i počeo davati intervjue o zloporabama u banci međunarodnim medijima, glavni ured u Gabonu znao je da mora intervenirati. Kabilin brat Selemani povučen je s pozicije direktora, a na njegovo mjesto postavljen je interni računovođa Yvon Douhore. Njegov je posao istražiti Selemanijeve poslove.

Dvije godine kasnije Douhore je objavio oštro interno izvješće u kojem je ustvrdio da je upravljanje bankom bilo “neprihvatljivo” i obilježeno “nedostatkom integriteta i transparentnosti” u pogledu sukoba interesa. Spomenuo je i milijune koji se vrte preko računa CCC-a bez odgovarajuće dokumentacije.

Podaci koji su procurili i koje smo dobili na uvid pokazuju da su Kabila i njegova pratnja pronevjerili puno više nego što je Douhore mogao i zamisliti. BGFI je izjavio da su i sami bili žrtve, a centralna banka stavila je tu banku pod pojačan financijski nadzor. Sadašnji predsjednik Felix Tshisekedi još se o tome nije oglasio.

Međutim, Tshisekedi se aktivirao u osporavanju dominantne kineske pozicije u rudarskoj industriji Konga. U kolovozu je naredio posebnu istragu o tome kako je najveći kongoanski rudnik bakra i kobalta Tenke Fungurume postao 2016. vlasništvo velike kineske rudarske kompanije za nekoliko milijardi dolara. Od tada se navodno dogodilo mnogo više nesreća u rudnicima, što je zataškano zastrašivanjem i mitom.

Kobalt je nezamjenjiv u proizvodnji punjivih litij-ionskih baterija koje se nalaze u gotovo svim hibridnim i električnim automobilima i u potrošačkoj elektronici. FOTO: Jure Divic/Halopix/Pixsell

Prema The New York Timesu, Tshisekedi uz financijsku potporu američkih vlasti analizira ugovore o mineralima kako bi saznao u kojoj je mjeri njegova zemlja tu bila zakinuta. Ispunjavaju li Kinezi svoje obveze? Grade li obećane mostove, ceste i elektrane vrijedne milijarde dolara?

Za tu problematiku Zapad se, naravno, zainteresirao. Javna rasprava o kineskim poslovima u Kongu geopolitički je dar zapadnim zemljama, posebice SAD-u. Dok je bivši predsjednik Donald Trump još uvijek promovirao automobile na benzinski pogon i nije pokazivao posebno zanimanje za električne automobile, sadašnji predsjednik Joe Biden želi ispraviti tu stratešku pogrešku. U novoj američkoj klimatskoj politici električni automobili igraju važnu ulogu. A za to je potrebno vratiti pristup strateškim mineralima na račun Kineza.

Prošloga mjeseca Biden je razgovarao s Tshisekedijem na summitu G20. Pohvalio je njegove napore u poštivanju ljudskih prava i borbi protiv korupcije oko dragocjenih kongoanskih sirovina. Pitanje je može li SAD učiniti nešto dobro u Kongu. Vlasnik CCC-a Du Wei, koji je doktorirao na fakultetu međunarodnog prava u Wuhanu, još je 2016. u znanstvenoj publikaciji upozorio na to da se kineske građevinske tvrtke suočavaju s korupcijom i mitom diljem svijeta. Iste godine u kojoj je Kabili i njegovoj sviti prebacio milijune, Du je moralizirao o kineskim tvrtkama koje se bave predatorskim kapitalizmom i kradu sirovine iz drugih dijelova svijeta. Kineske tvrtke, napisao je, “beskrupulozno osvajaju tržište, zanemarujući legitimnost svojih postupaka”.

Nitko od uključenih nije odgovorio na naša pitanja. Ni kompanije u vlasništvu kineske države ni spomenute kongoanske kompanije, kao ni pojedini dioničari.

Banka BGFI izdala je prošloga tjedna opću izjavu u kojoj je navela da su od 2018. interne procedure pooštrene, uprava ojačana te da se obratila Uredu javnog tužitelja u Kongu kao oštećena strana.w