Matej Živković zamjenik je predsjednika Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH, tijela koje licencira i regulira poslovanje tvrtki te nadzire sudionike na tržištu kapitala u Federaciji BiH (FBiH). U veljači i ožujku 2022. na Živkovića su izvršena dva atentata, od kojih je u drugi jedva preživio. O tom zločinu mediji su začuđujuće malo pisali pa je prošao gotovo nezapaženo, čak i u BiH, a naročito izvan zemlje. Istraga još traje, bez opipljivih rezultata. Zbog svega toga Matej Živković svoj je slučaj odlučio detaljno izložiti u ekskluzivnom razgovoru za Nacional. Rođen je 1974. u Orašju, u bosanskoj Posavini. Ekonomski fakultet završio je u Mostaru, a magisterij i doktorat iz ekonomije postigao na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od 1999. do 2004. radio je kao savjetnik za odnose s javnošću i ekonomski savjetnik u Uredu predsjednika Federacije BiH, a 2004. prešao je u Komisiju za vrijednosne papire FBiH. Posljednji njegov položaj, s kojega ni danas nije službeno razriješen, bio je posao zamjenika predsjednika Komisije.

NACIONAL: Kako ste napadnuti?

Dva atentata na mene izvršena su u razdoblju od mjesec dana. Prvi 15. veljače 2022., a drugi mjesec dana kasnije, 16. ožujka. U prvom atentatu prošao sam neozlijeđen. Čovjek mi je prišao na povratku s posla, u ranim poslijepodnevnim satima, oko pola pet, s jednog travnatog prilaza nadomak mog haustora, s najlonskom vrećicom preko ruke i, koliko sam čuo, ispalio nekoliko hitaca u mom smjeru. Kontaktirao sam policiju i prijavio taj događaj, ni sam ne znajući kako ga okvalificirati: kao prijetnju, fingirani atentat… Tijekom očevida nađena je jedna bojeva čahura, bez obzira na to što je, po navodima policije, najlonska vrećica u ruci trebala poslužiti da počinitelj sakrije čahure. U Komisiji za vrijednosne papire FBiH, u kojoj sam zamjenik predsjednika, tražio sam također da se kontaktira policija ne bi li napravila sigurnosnu procjenu i eventualno mi dodijelila policijsku zaštitu. Međutim, budući da je Komisija ušla u novi saziv i novi mandat, nisam o tome htio previše javno govoriti uoči početka novog mandata. Mjesec dana kasnije, 16. ožujka, na istom mjestu, iz drugog smjera – dakle, meni ususret – na potpuno istoj lokaciji, nadomak kuće, otprilike u isto vrijeme, oko pola pet, na povratku s posla, prišao mi je čovjek s higijenskom maskom preko lica, šiltericom, mislim da je imao i sunčane naočale, i izvukao iz jakne pištolj s prigušivačem. Ispalio je u mom smjeru, prema navodima policije, sedam hitaca. Sve se to dogodilo na Dobrinji, u Aerodromskom naselju gdje sam stanovao. Adresa je Miroslava Krleže 14. Radi se o prilično ravnoj ulici. Oba pokušaja atentata izvršena su na travnatoj površini između dviju zgrada, između brojeva 12 i 14. U prvom slučaju je izvršitelj došao s travnate površine, a u drugom s kraja ulice meni ususret i, koliko sam u šoku uspio vidjeti, pobjegao prema mjestu s kojeg je i došao.

NACIONAL: Dakle, prvi napadač prišao vam je s leđa, a drugi sprijeda. Vidjeli ste ga?

Da. Prišao mi je. Razgovarao sam na telefon nakon što sam parkirao u zajedničku garažu za cijeli kvart. Mjesto napada je oko 150 metara hoda od te garaže kroz moju ulicu do stana koji sam koristio. On je prišao ususret. Djeca su se vraćala iz škole. Ispalio je sedam hitaca. Prema navodima policije, pogodio me s pet: frontalno s četiri, uglavnom po nogama. U jednom trenutku okrenuo sam se i pao. Pucao mi je i u leđa. Pogodio me je u zdjelicu, probio mjehur, debelo crijevo i uretru te promašio trbušnu aortu za svega osam milimetara. Vrlo brzo su došle hitna pomoć i policija, koja je prema pravilima službe ogradila mjesto napada. Prebačen sam u bolnicu i operiran. Idućih tjedan dana borio sam se za život jer su ozljede bile vrlo teške, a kolostoma koja mi je instalirana nije odmah profunkcionirala. Postojala je velika opasnost od sepse. Nakon što se stanje stabiliziralo, prošao sam još jednu operaciju noge jer je jedan metak ostao zaglavljen. Mjesec dana po završetku svih tih operativnih zahvata hitnim medicinskim kolima iz Sarajeva prebačen sam u Orašje, gdje imam prebivalište, i dan kasnije u Hrvatsku. Nakon četiri mjeseca imao sam još jednu operaciju, saniranje kolostome. Pravi oporavak mogao sam početi tek negdje u ranu jesen 2022. godine.

NACIONAL: Vijest o atentatu je objavljena, ali mediji o tome nisu mnogo pisali premda je riječ o dvama oružanim atentatima u mjesec dana na visokog državnog dužnosnika, zamjenika predsjednika Komisije za vrijednosne papire FBiH.

To mi je možda najbolnije. Prije atentata imao sam iznimnu suradnju s medijima, po različitim osnovama: kao ekonomski analitičar, stručnjak za financije i kao zamjenik predsjednika Komisije za vrijednosne papire FBiH. Osim toga, svjedok sam i suradnik državnog i kantonalnog tužiteljstva te Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) u nizu korupcijskih slučajeva organiziranog kriminala na tržištu kapitala. Tim više mi je ostalo vrlo bolno da mediji, uz par časnih izuzetaka, uopće nisu istraživali atentate. O tome se pisalo dva dana, na rubovima crne kronike. Mediji su me vrlo rijetko uopće kontaktirali da čuju moju stranu priče oko mogućih motiva. Zašto je tako, potpuna mi je enigma. Zar napad na mene nije zanimljiva priča, jer riječ je o prvom atentatu na visokog dužnosnika nakon Joze Leutara, koji je u svojoj nesreći prošao puno gore i podlegao? Je li javnost u BiH doista toliko nezainteresirana? Sve mi je to potpuno nejasno. Teško mi je spekulirati, ali je činjenica da me to uistinu zaboljelo.

NACIONAL: Istraga traje i danas. Uhićen je osumnjičenik koji se zove Jasmin Hasić, ranije osuđivan. On je prije nekoliko dana preko svog odvjetnika objavio pismo u kojemu tvrdi da nije izvršio atentat na vas i da su mu navodni dokazi podmetnuti.

Što se izvršitelja tiče, teško mi je spekulirati. Možda je počinitelj čak i manje bitan od onoga tko je naručio, organizirao i platio da se mene ubije, kao što je manje bitan od pitanja čiji interesi stoje iza tog čina.

NACIONAL: Vi, dakle, ne sumnjate da su vas htjeli ubiti?

Ne postoji nikakva sumnja da je postojao nalog da me počinitelj ubije. Potvrđuju to i razgovori sa sigurnosnim strukturama. Činjenica jest da je ispaljeno sedam hitaca u mene, od kojih me pet pogodilo. Prema onima koji se tom strukom bave, pištolj s prigušivačem uvijek navodno vuče prema dolje i time se objašnjava to što sam većinu metaka dobio po donjim ekstremitetima. Što se tiče osobe koja se u medijima spominje kao mogući izvršitelj, ne znam o kome se radi niti sam do ove situacije za čovjeka čuo. Ponovit ću: ime izvršitelja svakako je bitno, ali samo u tom smislu u kojem će dovesti do naručitelja, organizatora i interesa koji stoje iza dvostrukog pokušaja ubojstva.

NACIONAL: Mediji, dakle, nisu reagirali kako su trebali. Ali čini se da nije ni državno tijelo u kojem ste zamjenik predsjednika, Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH. Ne bi li bilo logično da prevrne nebo i zemlju kako bi javnost senzibilizirala za taj strašan kriminalni čin?

Naravno da bi ako i sama ta Komisija, odnosno ljudi koji je čine, nemaju drugačiji interes. Točno je da je Komisija vrlo šturo reagirala, i to tek dva dana nakon atentata. Ilustrirat ću detaljem: čekao sam zadnju operaciju u Sarajevu s pet kojekakvih kablova koji mi izlaze iz trbuha, a iz Komisije za vrijednosne papire dolazi moj odvjetnik sa zahtjevom Komisije da dostavim doznake o bolovanju. To me je konsterniralo. Dakle, Komisija je odšutjela atentat. Zašto? Zaista se nadam da će istraga o svemu tome reći nešto više.

Fotografija Mateja Živkovića iz bolnice gdje je na oporavku nakon drugog atentata proveo nekoliko mjeseci te je jedva preživio. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Jeste li nakon odlaska iz Sarajeva kontaktirali Komisiju?

U godini oporavka nisam. U tim okolnostima nisam više znao kome mogu vjerovati. Potom sam 16. ožujka prošle godine najavio povratak na posao i zamolio kolege u Komisiji da budu susretljivi u smislu sigurnosnih protokola, da mi se eventualno omogući rad s izmještene, sigurne lokacije, ali ništa se nije dogodilo. Do danas, gotovo dvije godine nakon dvostrukog pokušaja ubojstva, Komisija za mene još uvijek nije zatražila policijsku zaštitu. Prije otprilike dva mjeseca u Veleposlanstvu BiH u Zagrebu razgovarao sam predstavnicima Uprave policije Federacije BiH i tada mi je jasno rečeno da Komisija za vrijednosne papire FBiH, dapače, opstruira dodjeljivanje policijske zaštite. Premda je elementarna zakonska osnova da institucija za svog čelnika zatraži policijsku zaštitu, oni to ne žele učiniti pravdajući se time da i sami primaju prijetnje. Ali ja nisam primao prijetnje, nego sam dobio pet metaka. Degutantno je uspoređivati prijetnje, bile stvarne ili fiktivne, s onim što se meni dogodilo. Nakon što sam, dakle, najavio povratak, nekih pet ili šest dana nakon toga predsjednik Komisije mi je u medijima otvoreno zaprijetio, s obzirom na izjavu koju sam dao SIPA-i o mogućim okolnostima pokušaja ubojstva, proglasivši me svjedokom pokajnikom i dijelom organiziranog kriminala. Tako mi je treći put nacrtao metu na čelu. Sedam dana nakon što sam najavio povratak, uskratili su mi plaću i donijeli rješenje kojim mi se neće isplaćivati plaća. Podnijeli su zahtjev za moje razrješenje predsjednici Federacije BiH koja imenuje i razrješava Komisiju uz potvrdu parlamenta. U cijelom nizu situacija, dakle, Komisija je izašla potpuno izvan svojih zakonskih ovlasti. O svemu tome informirano je tužiteljstvo, ali ja još uvijek čekam reakciju, evo, skoro godinu dana nakon što sam zatražio povratak na posao.

NACIONAL: Po vašem tumačenju, vi ste i dalje zamjenik predsjednika Komisije?

To nije moje tumačenje, nego je zakonski tako. Nisam razriješen. Formalnopravno, zamjenik sam predsjednika Komisije za vrijednosne papire FBiH. Moje imenovanje je objavljeno u Službenim novinama. Predsjednica FBiH, bez obzira na pritisak iz Komisije, nije me razriješila pa Parlament o razrješenju nije ni mogao odlučivati. I dalje sam zamjenik predsjednika s punim pravima i obvezama bez obzira na to što mi je uskraćen niz tih prava i obveza.

NACIONAL: Rekli ste da vam je uskraćena plaća?

Tako je. Deset mjeseci ne isplaćuje mi se neto plaća, ali se uplaćuju svi doprinosi i porezi.

NACIONAL: Kako to? S kojim objašnjenjem?

Objašnjenja nema. Rješenje Komisije nema ni pouku o pravnom lijeku pa se na njega ne mogu ni žaliti. U obrazloženju su naveli da se 16. ožujka 2023. nisam pojavio na poslu i da bi zbog toga bilo protuzakonito isplatiti mi plaću. Ali kako mi onda isplaćuju poreze i doprinose? Ne bi li bilo konzistentno da ni njih ne isplaćuju? Međutim, time bi sebi državu natovarili na vrat jer bi bilo protuzakonito ne isplaćivati poreze i doprinose. Ovako su državu podmirili, a targetiraju samo mene.

NACIONAL: Zaključujete li da u Komisiji, u najmanju ruku, ima netko tko ne želi da se vi vratite na posao, ako ne i nešto više?

Ne mogu izvan svake razumne sumnje isključiti mogućnost da su neki od članova i uposlenika Komisije uključeni u organizaciju pokušaja ubojstva koji sam preživio. Ali mogu izvan svake razumne sumnje zaključiti da imaju zajednički interes s organiziranim kriminalom koji me je dao ubiti, odnosno, eliminirati iz Komisije i sudskih postupaka u kojima sam trebao svjedočiti. Stojim iza te svoje izjave.

NACIONAL: Možete li imenovati konkretne ljude u Komisiji koje smatrate odgovornima?

Sve što se protiv mene procesuira čine predsjednik Komisije Adnan Zukić, dvojica članova Romeo Zelenika i Esad Dželilović, a pravno priprema i formulira tajnik Komisije Dejan Davidović. Dakle, za njih četvoricu mogu definitivno utvrditi da su organizirana skupina koja radi sve ovo na moju štetu i čini sve ne bi li me spriječila u povratku na posao ili, ako bih se vratio bez policijske zaštite, da se stvore okolnosti, u najmanju ruku, da odlučujem u situaciji u kojoj mi je život ugrožen, ako ne i da mi ponovo uistinu bude ugrožen.

NACIONAL: U kojim ste postupcima bili svjedok?

Jedan od postupaka je „afera Profit“, protiv Zijada Blekića i ostalih, pri čemu je moje svjedočenje više procesne naravi. Jedan od optuženika u tom postupku je bivši predsjednik Komisije za vrijednosne papire FBiH Hasan Čelan i moje svjedočenje se odnosi isključivo na proceduru unutar Komisije po kojoj je upravo on odgovorna osoba. U ovom trenutku nisam uopće siguran da ću svjedočiti premda sam već dva puta dobio poziv, jer se bojim odmazde. Tu nije pitanje policijske zaštite u dolasku i odlasku sa suda, nego tko će me zaštititi, ne samo u životnom nego i u egzistencijalnom smislu, od odmazde koju će ta skupina u Komisiji prema meni provesti budem li svjedočio. Bez te vrste jamstava ne mogu svjedočiti nepristrano, objektivno i bez straha. Želim dodati da sam iz Komisije proglašen svjedokom pokajnikom, što nisam, a protiv mene je Komisija podnijela i kaznenu prijavu premda nisam bio odgovorna osoba.

NACIONAL: Je li to jedini postupak u kojem ste svjedok?

Ne. Postoji još jedan koji je donedavno bio u istražnoj fazi. Nedavno je potvrđena optužnica u „slučaju Bosnalijek“. To je jedan od najvećih slučajeva gospodarskog kriminala u BiH. Ne znam kakav je moj status u tom predmetu s obzirom na to da sam komunicirao s istražiteljima, a ne s tužiteljima. I u tom postupku sam na određeni način asistirao, ali ponavljam, u formalnom smislu nisam razgovarao s tužiteljima da bi se moglo definirati imam li status svjedoka. To bi trebalo pitati njih. U tom se predmetu vodi više istraga. Jedna od njih rezultirala je podizanjem i potvrđivanjem optužnice. Kakvi će ishodi biti, teško mi je spekulirati. Želim istaknuti još nešto kada je riječ o ovim postupcima: cijelo vrijeme suradnje s tužiteljstvom i sa SIPA-om inzistirao sam na tome da inspektori dolaze k meni, u službene prostorije Komisije za vrijednosne papire, računajući da tako svima koji u Komisiji rade šaljem poruku kako je to što rade pod lupom ne samo javnosti nego i istražitelja, jer je i prethodni predsjednik imao suradnike u tome za što sada odgovara. Nakon što je on priveden i razriješen, sve su te osobe nastavile raditi u Komisiji. Nažalost, umjesto da izazovem učinak da ljudi pripaze što rade, izazvao sam kontraefekt: uvjeren sam da je sve što sam radio dojavljivano osobama protiv kojih sam trebao svjedočiti. Na sam dan ranjavanja imao sam razgovor s predstavnicima SIPA-e o jednom od tih predmeta: u podne razgovor, u pola pet sam ranjen.

Matej Živković za govornicom Nacionalne knjižnice Sjedinjenih Američkih Država u Washingtonu gdje je govorio u srpnju prošle godine. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Prijetnje niste primali?

Ne, nijednu.

NACIONAL: Ta dva slučaja, „Profit“ i „Bosnalijek“, jedina su u kojima svjedočite?

Da. U tim slučajevima surađivao sam s istražiteljima do trenutka ranjavanja.

NACIONAL: Jeste li unutar Komisije problematizirali, da tako kažem, loš rad tog tijela?

Jesam. U više navrata sam i u prethodnom sazivu Komisije, kada je dužnost obnašao njezin danas inkriminirani predsjednik, upozoravao da treba povesti računa, prije svega, u različitim pristupima Komisije potpuno istovjetnim problemima. Naprimjer, imate jednu transakciju koja se tužiteljstvu prijavljuje kao manipulacija, a neka druga se transakcija – s istim parametrima, ali drugim sudionicima – ne prijavljuje. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako se radi o trgovini utjecajem. Dakle, onaj tko ponudi novac neće biti ni prijavljen ni sankcioniran.

NACIONAL: Ponudi novac kome?

Onome tko obrađuje slučaj.

NACIONAL: U Komisiji?

Tako je. Ili predsjedniku Komisije, članu ili nekome tko je veza. Imao sam razgovore s uposlenicima, postoje zapisnici: nakon uhićenja predsjednika Komisije zamolio sam da se radi po zakonu. Pledirao sam na te ljude. Ono što je radio predsjednik nije mogao raditi sam. Po dolasku nove Komisije, potpuno “zaluđen” mogućnošću da neke stvari unaprijedimo i potpuno apstrahirajući mogućnost da su novi članovi već sklopili određene aranžmane izvan Komisije, apelirao sam na njih i podcrtao imena osoba koje su bile, da tako kažem, „za specijalne zadatke“ u prethodnom sazivu. Međutim, danas imam dojam da je sve to samo ubrzalo moje stradanje.

NACIONAL: Jesu li se takve stvari događale po kriteriju nacionalnosti vlasnika?

Ne. Samo po kriteriju interesa. To može biti novac, ali i shopping u Dubaiju ili ne znam što.

NACIONAL: Objasnite ukratko posao i ovlasti Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH.

Ona ima goleme ovlasti: radi gotovo sve kad su u pitanju dionička društva. To su puno šire ovlasti nego što ih ima, na primjer, HANFA u Hrvatskoj. Komisija upisuje nadzorne odbore dioničkih društava; upis kod Komisije u registar je konstituirajući element za upis na sudu. Dakle, sud neće upisati bez prethodnog upisa kod Komisije. Bez da upišete kod Komisije, a posljedično i na sudu, vi ne možete birati upravu: de facto, blokirano vam je upravljanje društvom. Komisija također nadzire fondove, društva za upravljanje fondovima, brokerske kuće, Sarajevsku burzu, donosi pravilnike… Nikome ne odgovara za svoj rad. Ne postoji drugostupanjski organ, za razliku od, primjerice, Hrvatske gdje imate Trgovački sud. Ako Komisija nekome oduzme dozvolu, taj može pokrenuti upravni spor koji traje pet godina. Ali financijska imovina nije livada koja će čekati: cijelo to vrijeme tvrtka je bez posla. I zato se mnogo vlasnika odlučuje radije…

NACIONAL: Potplatiti?

Tako je.

NACIONAL: Jeste li član HDZ-a BiH?

Jesam. Imenovan sam kao član HDZ-a BiH u Komisiju koju je, uz suglasnost dvoje dopredsjednika, imenovao prethodni predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara. Romeo Zelenika i ja smo kadrovi HDZ-a BiH u Komisiji. Što se političke pozadine tiče, ne vjerujem da je za atentat postojala politička motivacija, ali je moj dojam da postoji politički interes da se o tome ne govori.

NACIONAL: I u HDZ-u BiH?

U svim strankama. Imao sam nekoliko razgovora s predsjednicom Federacije BiH Lidijom Bradarom i u Klubu HNS-a u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH. I gospođa Bradara i zastupnici HNS-a pokazali su visok stupanj empatije za moju situaciju. Koliko znam, gospođa Bradara nastoji riješiti probleme u Komisiji. Međutim, operativno, još uvijek čekam da netko nešto napravi. Konkretne reakcije sustava nema. Čini mi se da interesi kojima sam se zamjerio imaju dobru infrastrukturu u svim strankama. Moj odvjetnik četiri, pet mjeseci čeka na razgovor s glavnom tužiteljicom o kaznenim prijavama koje sam podnio radi cijelog niza kaznenih djela na moju štetu, od uskraćivanja plaće, lažnog prijavljivanja, kleveta, prijetnji nakon atentata…

NACIONAL: Što očekujete?

Reakciju sustava. Čovjek sam od integriteta i želim dokazati da vrijedi to što sam radio i što radim.