Članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika uputili su Ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek otvoreno pismo i pozvali na potpisivanje peticije zbog izostanka egzistencijalnih sredstava za glazbenike i samostalne umjetnike. Njihovo pismo prenosimo u cijelosti.  

Poštovana ministrice, poštovano Ministarstvo,

obraćamo vam se kao ljudi, glazbenici članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika čiji se status dobiva, citiramo: za izvanredan doprinos hrvatskoj umjetnosti. Taj status i odgovornost nosimo ponosno, hrabro, neki bi rekli pomalo ludo, no u skladu sa svojim pozivom, obrazovanjem, vještinama i velikim trudom i radom uloženim kako bi se realizirao i status, sve što je njemu prethodilo, no i sama svakodnevna egzistencija.

Taj se status ne dobiva za najviše vrćenja na komercijalnim medijima, najpunije dvorane publike koja dolazi iz potpuno drugih razloga, najviše prodanih piva na zbivanju, najveći broj naslovnica naših časopisa, najbolji vozni park, najbolju odjevnu kombinaciju, najviše prodanih proizvoda čije smo zaštitno lice… sve je to legitimno i pohvalno, no sa nama veze nema. Štoviše, kada krenemo u tom smjeru – mi status gubimo.

Izvanredan doprinos hrvatskoj umjetnosti.

Jedan od osnovnih kralježaka našeg nacionalnog identiteta, originalnosti, hrabrosti, ponosa, prošlosti, budućnosti i autentičnosti.

Nijedna strukovna organizacija ne daje nam konkretne odgovore, raspitivali smo se posvuda, zbijaju se redovi za određene podskupine, te vam mi u ime ove jasno poručujemo: Osigurajte nam ponovno financijske potpore u periodu u kojemu nam je potpuno onemogućena bazična egzistencija. Omogućite nam osnovnu egzistenciju, gospodo. Kako ne znamo ni mi niti vi dokad će mjere trajati, tražimo vas da po najhitnijem postupku dodjela potpora započne sada s prosincem te da traje sve dok se situacija ne promijeni. U ime nas, naše obitelji, djece, naših kredita, naših zdravstvenih troškova, naših obnova domova nakon potresa u Zagrebu, naših režija, naše hrane na stolu.

Sindikata nemamo, te samim time postajemo vlastiti sindikat.

Moramo li navoditi na koje načine je, poput kule od karata, urušen kompletni sistem koji smo, zajedno sa vama, gradili, koji nam je omogućavao da djelujemo, radimo, stvaramo?Moramo li navoditi kako se sigurno ubrajamo u najugroženiju skupinu?

Vjerujemo da ne moramo. Vjerujemo da itekako znate da:

• Sve razine zatvaranja mjesta našeg posla utjecale su katastrofalno na našu egzistenciju
• Kulturne institucije čiji su članovi na stalnoj plaći u državnom sektoru izbjegavaju išta raditi zbog straha za zdravlje, što možemo razumjeti s obzirom na situaciju
• Kulturne institucije koje su dio privatnog sektora ili propadaju ili se bore za svoje ciljeve
• Natječaji, koje smo neki od nas sve redom prijavili, no zbog nemogućnosti da se oni doista realiziraju u ovako teškoj situaciji, nisu nam od njihove objave u rujnu još donijeli ni lipu
• Ljetna sezona je svima bila porazna, od Dubrovnika do Istre, nigdje nismo mogli zaraditi za ”zimnicu”
• Adventa nema, privatnih zbivanja nema, putovanja nema, izvaninstitucionalnih glazbenih radionica nema, prosinac je mjesec u kojemu inače radimo puno
• Isprepletenost našeg poziva s poduzetnicima, ugostiteljima je barem 50 % naše zarade, a oni su sada također ugroženi
• Mnogi od nas smješteni su u Zagrebu te smo, kao i svi naši sugrađani, imali dodatne troškove ne bismo li imali krov nad glavom
• Natječaj ”Jer svirati se mora” namijenjen je pop sceni, nikako samostalnim umjetnicima koji ne mogu biti nositelj projekta, a u njemu su pokriveni kompletni troškovi, samo se honorari izvođača moraju pokriti od prodaje karata
• Od ZAMP-a smo upravo dobili priopćenje: ”Zbog dobro poznatih okolnosti epidemije Covid19, u prvih šest mjeseci 2020. godine služba HDS ZAMP ostvarila

je ukupno 27 % manje prihoda od tzv. autorskih glazbenih malih prava u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Najveći pad od 53 % zabilježen je u segmentu javnog priopćavanja glazbe. Tako je za razred priredbi prikupljeno 68 % manje, a za koncerte zabavne glazbe 38 % manje nego lani. Od generalnih korisnika (hotelijeri,

ugostitelji, obrti i sl.) prihodi od licenci su 56 % manji nego u istom razdoblju prošle godine.“ Mi tu gotovo i ne postojimo.

• Još u travnju ove godine glavni tajnik HDS-a, Antun Tomislav Šaban zaključio je: „U ovom trenutku je najbitnije da Društvo odigra svoju socijalnu ulogu i hitno pomogne najugroženijem dijelu svog članstva. Nikad u svojoj povijesti nismo imali ovakvu situaciju, da nam je ovako velik broj članova socijalno ugrožen.“ To je svakako točno, no točno je i da se mi ne kvalificiramo za te mjere, jer s obzirom na malo vrćenje naše glazbe na svim medijima, nismo, nakon nekoliko izdanih albuma po glazbeniku, podobni za dobiti puno, nego pridruženo članstvo, koeficijenti su nam takvi da dok nas komercijalna imena izguraju po radiju i drugim medijima, i u bolja vremena na našem računu pokaže se par stotina kuna više. Ako je tako licima iz glazbene industrije, pomislite samo kako je nama!

To navodimo jer se samo na vas možemo osloniti za ikakvu realnu pomoć koja jedino dolazi u obliku uplate na račun. Ništa drugo ne zanima ni HEP, niti GP, ni našeg tele operatera, ni prodavačicu na blagajni apoteke dok kupujemo nužne dezinficijense, u dućanu dok brojimo koje nužne artikle si možemo priuštiti da imamo i za sutra… Odigrajte svoju socijalnu ulogu. Vjerujemo da možete.

Vjerujemo da ste se nadali, isto kao mi, da će se možda, ipak, nekako, stvari posložiti, da ćemo ovu zimu imati i Advent, i normalnu nastavu, funkcioniranje brojnih sistema, pa tako i umjetničkog, izvaninstitucionalno izvedbenog.

Da će natječaji rezultirati aktivnostima, na svačije zadovoljstvo i rast ekonomije.

Da će poticaj za povezivanjem aktera kulturne scene i primoranost da razmišljamo izvan okvira dati poticaj za nove projekte.

No to se nije dogodilo.

Dogodila se kriza, karantena, rast broja zaraženih, preopterećenje zdravstvenog sustava, strah za zdravlje na nacionalnoj razini. Dogodilo se da su nam zatvorena apsolutno sva vrata na koja smo mogli pokucati, da su svi u svojim borbama i načinima na koje se nose sa krizom, da nismo mogli izmisliti toplu vodu.

Povedeni brojnim primjerima u kojima država sada s pravom pomaže cijelom nizu naših sugrađana koji su se pronašli u izuzetno teškoj situaciji u ovoj krizi koja nas je sve zadesila, jasno i glasno izražavamo da nam je pomoć potrebna prekjučer.

Pomaže se ugostiteljima, poduzetnicima, javnim i državnim službama povećavaju se plaće, dijele božićnice.

Drago nam je zbog tih mjera i ljudi.

Dok nam se ne omogući ikakva prilika za obavljanje svoga posla, a vjerujte vi nama da nam je to želja više od ičega, i da smo probali svašta, no uzalud, budite korektni i odredite mjere pomoći poput ovih i nama. Ne zatvarajte oči i uši pored naše iskrenosti.

Situacija je za nas i prije bila rubna, no sada je jednostavno očajna.

Kao što se mi odazivamo na svaku humanitarnu akciju, ne pitajući za honorar, jer znamo da naš glazbeni doprinos itekako znači veliku razliku kada treba doprijeti do srca ljudi i dati nadu (brojni od nas su svirali te volontirali i u trajanju ove pandemije, kada je to bilo moguće), tako apeliramo da se sada odazovete vi, i ne pitate i ne važete dalje, jer svima je jasno da u ovim zimskim i najtežim vremenima drukčije ne ide, te nas i naše najbliže koji o nama ovise ne ostavljate bez osnovne egzistencije. Dajte nam nadu.

S poštovanjem,

Samostalni glazbenici, članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika

Ovdje možete potpisati peticiju