Objavljeno u Nacionalu br. 671, 2008-09-22
Mreža posrednika u kupovanju ispita i upisa na fakultete razotkrivena je nakon dojave jednog studenta, a u razotkrivanju korupcijske hobotnice ključnu je ulogu imao kompjuterski obavještajni program Watson
“Uspio sam ti srediti ispit, dođi preksutra do fakulteta s indeksom i k profesoru u kabinet uđi zadnji, čekaj da svi studenti prođu. Reci mu tko si i ako odmah ne shvati, napomeni tko te šalje.” “Ma kakav preksutra, ja sam na Visu na ljetovanju, dao sam ti lovu i sredi mi to. Otiđi po indeks k meni doma i riješi mi to sam s profesorom.” Spomenuti razgovor vođen je prije nekoliko mjeseci između studenta i jednog od posrednika osumnjičenog da je preko šefice studentske referade Julijane Ljubić na Ekonomskom fakultetu ili sam davao novac profesorima, a ovi bi zauzvrat studentima upisivali prolazne ocjene u indeks, doznao je Nacional iz izvora kojemu je potanko poznata operacija “Index”.
Razgovor je snimljen pri tajnom prisluškivanju telefona koje je policijskim istražiteljima u svibnju odobrio sud. To je klasičan obrazac prema kojem su funkcionirali svi sudionici upleteni u korupcijski skandal na hrvatskim fakultetima. Posrednici su uglavnom ispite sređivali preko ključnih osoba u studentskim referadama, koje su bile u dobrim odnosima s profesorima, znale su kojeg se može potkupiti za prolaznu ocjenu, a kojega ne. Koliki su razmjeri kriminala na hrvatskim fakultetima, pokazuje i to što je policijskom akcijom “Index” obuhvaćeno 75 profesora, studenata i posrednika, i to samo nakon četiri mjeseca tajne policijske operacije na dva fakulteta, Prometnom i Ekonomskom. Pogrešne su tvrdnje da je operacija vođena više od godinu dana. Policija je tajnu operaciju “Index” počela tek početkom ove godine na Prometnom fakultetu. Ali sve do svibnja nije bilo bitnih pomaka u istrazi. Ispiti kod profesora za koje se sumnjalo da primaju mito bili su uredno prijavljivani, testovi napisani toliko koliko je studentu trebalo za prolaz ili višu ocjenu, indeksi popunjavani tijekom ispitnih rokova, a ne izvan njih. Nije bilo konkretnog dokaza da pojedini profesori uzimaju novac za prolaz studenata na ispitima, pa se dozvole za prisluškivanje ili praćenje nisu mogle dobiti od suda. Osim toga, nitko se od studenata nije dobrovoljno javio policiji za suradnju.
Tako je bilo sve do trenutka kad je u svibnju na policiju došao student F. I., kojem su posrednici ponudili da mu srede ispit na Ekonomskom fakultetu kod određenog profesora. To je bio presudan trenutak, jer su policijski istražitelji imali čvrst razlog da im sud dopusti tajno praćenje i prisluškivanje osoba za koje se zbog tvrdnji studenta I. F. osnovano sumnjalo da podmićuju profesore kako bi studentima osigurali prolazne ocjene. I tako je počelo prisluškivanje Milana Čevida koji je studentima nudio posredničke usluge. Nije ni slutio da su neki od studenata prikriveni policajci.
Čevid se na telefonu ponašao samouvjereno, nije pokušavao prikriti čime se bavi, sudeći po tome kako je razgovarao sa studentima i šeficom studentske referade Julijanom Ljubić, koja mu je bila veza s profesorima, nije ni pomišljao da je predmet opsežne policijske akcije. Razgovori između njega i Julijane Ljubić, pa potom s Munibom Lujinovićem, njegovim pomoćnikom u posredovanju, izvanrednim profesorom Jadrankom Grgonom te vanjskim suradnikom Markom Slipčevićem i desecima studenata potpuno su zatvorili krug osumnjičenih i dokazali da su svi oni zajedno 2008. većem broju studenata omogućili polaganje ispita bez obzira na njihovo znanje, pa čak i bez pristupanja ispitu.
Otežavajuća okolnost za Čevida bilo je to što su mu se javljali studenti koji zaista nisu ni za što sposobni, prave-pravcate lijenčine, nisu znali ni kako profesori izgledaju, kako da se ponašaju na ispitu, što da kažu profesoru u kabinetu, neki se nisu mogli držati ni jednostavnih uputa koje su im davali Čevid i drugi posrednik Lujanović. Sve to snimljeno u njihovim telefonskim razgovorima sa studentima, odnosno toliko su morali studentima nadugo i naširoko objašnjavati što moraju činiti da je policijskim istražiteljima takav način konverzacije odgovarao kao da su ih oni sami tjerali što i kako da govore. Tako je zabilježen i razgovor u kojem posrednik govori studentu da se pojavi na pismenom ispitu i odgovori na nekoliko pitanja, a ostalo i ne mora, ali da svakako mora biti na ispitu do njegova svršetka. Također mu je rečeno da će ga profesor na usmenom ispitu pitati samo pitanja na koja nije odgovorio. Međutim, student je bio toliko lijen da nije ništa odgovorio i već je nakon 17 minuta napustio učionicu. Kad se čuo s posrednikom, ovaj ga je pitao zašto je izišao već nakon tako kratkog vremena, jer će biti jako sumnjivo drugim studentima kad čuju da je dobio pozitivnu ocjenu, a zapravo nije ni bio na ispitu. Student mu je odgovorio da mu je unutra bilo užasno dosadno. Osim toga, student nije znao ni koja je grupa bio na ispitu, pa je posrednik to morao doznati i javiti mu nakon 30 minuta. “Ajde sada odi kod profesora, pokucaj na vrata, uđi unutra, ali obavezno sam, nikako s nekim drugim, reci profesoru tko si i, ako on baš ne skuži, reci onda tko te šalje”, govorio je posrednik studentu, na što ga je ovaj pitao: “A koliko puta moram kucati na vrata i tko me to šalje, mogu reći tvoje ime?” Nakon tog snimljenog razgovora policijski istražitelji htjeli su operaciju nazvati “Kuc, kuc”, ali su ipak odustali od toga i nazvali je “Index”.
Na gotovo isti način kao što su radili Lujanović i Čevid na Ekonomskom fakultetu, operirali su posrednici na Prometnom fakultetu, a kolovođa je bio Mladen Budor. Prodekan prometnog fakulteta Dragan Badanjak u suradnji s njim za četiri je osobe sredio upis na fakultet, i to po cijeni od 2000 eura. Budući studenti pojavili bi se na prijemnom, a odgovarali su samo na pitanja na koja su znali odgovor, dok bi druga ostavljali prazna.
Snimanje razgovora posrednika na Ekonomskom fakultetu s onima na Prometnom policiji su svakodnevno proširivali broj osoba uključenih u mito i korupciju. Posebni analitički program Watson, koji hrvatska policija primjenjuje na temelju snimljenih razgovora svih sudionika, polako je crtao sve veću hobotnicu s detaljnom ulogom svih pojedinaca u skandalu.
U policijskoj akciji “Index” prvoga dana uhićena je i Deša Mlikotin Tomić, profesorica na Ekonomskom fakultetu i predsjednica saborskog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. U jutarnjim satima prvog dana akcije privođenja policija je pretresla njezin stan, potom i kabinet na fakultetu, a oko 17 sati pojavila se u Heinzelovoj na ispitivanju. Policija nije dokazala pretresom, a ni prisluškivanjem telefonskih razgovora, da je Deša Mlikotin Tomić dobivala novac kako bi studentima davala prolazne ocjene. Predsjednicu saborskog Povjerenstva za sukob interesa policija tereti samo da je studentu dala dvojku iako ga nije nikad vidjela, a drugom je dala ocjenu jer se pozvao na profesoricu Maricu Škrtić, koju terete za posredništvo. Zabilježeno je jedino da je na nagovor druge profesorice dala prolaznu ocjenu studentu koji se nije ni pojavio na ispitu. To znači da će odgovarati za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti po članku 337. Kaznenog zakona, dok će profesori osumnjičeni za dobivanje novaca od studenata odgovarati prema članku 347. Kaznenog zakona, odnosno za primanje mita.
Na Županijski sud u Zagrebu 21. rujna stigao je istražni zahtjev protiv 69 osumnjičenih za primanje i davanje mita, posredovanje, zloporabu položaja i udruživanje. Istražni suci odlučili su pokrenuti istragu protiv 67 osoba, u jednomjesečnom pritvoru u Remetincu su zadržali 27 ljudi privedenih u akciji Index.
U pritvoru su osobe za koje postoje čvrsti dokazi da su primale, posredovale ili davale mito, a nisu to priznali ili su se branili šutnjom, dok je pušteno 40 osoba da se brane sa slobode, odnosno svi oni koji su priznali kriminal ili ih terete samo za zlouporabu položaja i ovlasti. S Ekonomskog fakulteta osumnjičene su 22 osobe, među kojima devet profesora. Dva posrednika, Munib Lujanović i Milan Čevid, terete se da su se udružili s voditeljicom referade Julijanom Ljubić i profesorom Jadrankom Grgonom te asistentom Markom Slipčevićem. S Prometnog fakulteta osumnjičeno je 45 ljudi, od toga 11 profesora. Prodekan Dragan Badanjak dogovorio se s posrednikom da će četvoricu studenata upisati na fakultet za 2000 eura bez obzira na njihove rezultate na prijemnom. Navodno je posredovao i prof. Krešimir Somek. Vrijeme će pokazati u koliko će sudskih presuda akcija Index dobiti epilog.
Puna usluga u korupcijskom lancu – Cijela godina u paketu
Posrednici u sređivanju ispita na Ekonomskom fakultetu, među ostalima Munib Lujinović i Milan Čevid, imali su svoje “mobilne urede” u kafićima kod Kennedyjeva trga, sve poslove sa studentima dogovarali su u tamošnjim ugostiteljskim lokalima kod Ekonomskog i Prometnog fakulteta. To im nije bio osobit napor ako se zna da su ta dva fakulteta jedan od drugoga udaljeni 200-tinjak metara. Prema spomenutom razgovoru, očito je da su posrednici bili prema studentima i bolji nego njihovi “tate i mame”. Oni su za studente imali posebne “pakete pomoći”, mogli su im riješiti jedan ispit odjedanput ili dva-tri ispita odjednom, ali nudili su čak i kompletnu uslugu za cijelu studentsku godinu, što je i znatno više koštalo.
Komentari