Darko Begić, predsjednik Sindikata autobusnog, tramvajskog prometa Hrvatska – Zagreb, govori o napadu maloljetnica na vozačicu ZET-a na liniji Črnomerec – Gornja Bistra

Na autobusnoj liniji 176, koja vozi od Črnomerca do Gornje Bistre, u večernjim satima 14. siječnja dvije djevojčice počele su raditi nered. Uznemiravale su putnike i ometale vožnju. Neprestano su pritiskale gumb za zaustavljanje. Ni na okretištu nisu izašle. Vozačica ih je tada zamolila da izađu jer su joj onemogućavale obavljanje posla. Još nekoliko djece, za koje vozačica pretpostavlja da su imala od 13 do 15 godina, tada je ušlo u autobus. Vozačicu su izgurali u kut, tukli, cipelarili i nasilno otvarali vrata. „Lupali su me gdje su stigli”, kasnije je napadnuta vozačica govorila u medijima. Jedna gospođa ostala je svjedočiti za policiju koja je ubrzo stigla na mjesto napada, s kojeg su djeca ubrzo nestala. Iako su roditelji odbijali davati izjave, policijske službe ubrzo su identificirale napadače. Kako se radi o maloljetnicima, više od toga nije poznato.

Odmah nakon ružnog događaja slučajem se počeo baviti Darko Begić, ZET-ov vozač i predsjednik Sindikata autobusnog, tramvajskog prometa Hrvatska – Zagreb. Kao vozač autobusa tamo je zaposlen 12 godina, a toliko djeluje i u sindikatu koji je osnovan 2007. godine. U više od desetljeća rada nije doživio takav fizički napad ali, kako kaže Begić, „da vam sada govorim o napadima koji su se događali mojim poznanicima i kolegama, trebalo bi nam sedam ovakvih intervjua, tako da nema smisla“. Napad na vozačicu samo je još jedan u nizu. Tako je prošle godine zabilježeno sedam napada.

„Cipelarenje radnice ZET-a je sumrak današnjeg društva i ponašanja. Svaki normalan čovjek, pa tako i ja, ne može i ne smije ostati ravnodušan na ovakav događaj. U mojim očima je taj događaj još mračniji jer sam i ja jedan od njih, jedan koji će danas-sutra biti iscipelaren ili ubijen. Tko će objasniti našim obiteljima ako netko od nas ostane invalid ili smrtno strada? Zašto svi imaju potrebu iskaliti svoj bijes, frustraciju ili probleme na vozačima ili kontrolorima karata? Ovim putem upozoravam sve one koji nas ne mogu vidjeti svojim očima da djelatnici ZET-a nisu otirači koje će tući kako se kome svidi, da djelatnici ZET-a nisu krkani i beskičmenjaci, već ljudi koji su došli zaraditi mizernu plaću od 1150 eura i s njom pokušaju prehraniti svoju obitelj. Sjetite se samo da mi preuzimamo ogromnu odgovornost za vaše najmilije, prevozeći vas, vašu djecu, sestre, braću, majke, očeve, djedove i bake. Djelatnicima ZET- a je ovo tragedija. Ovo je bio samo jedan događaj, a ispod radara ih prođe puno više od broja 11 koje navode pojedini predstavnici radnika u ZET-u“, kaže za Zagreb News Begić.

Podršku napadnutoj vozačici, koja je zadobila ozljede udova i glave, pružili su ZET i Grad Zagreb te se u priopćenju ZET-a navode i rezultati dogovora postignutih s gradskom upravom nakon prosvjeda radnika ZET-a koji se dogodio nedavno zbog učestalih napada na radnike. Na inicijativu gradonačelnika Tomaševića održan je sastanak u Ministarstvu pravosuđa i uprave gdje je zatraženo da se napad na zaposlenike gradskih komunalnih poduzeća tretira kao napad na službenu osobu i da ZET ima izravniju komunikaciju s policijskim službama.

„Sve to zvuči lijepo, divno i krasno i upoznat sam sa zaključcima. Samo je realnost potpuno drugačija od sastanaka koji služe kao privid nekog rada i traženja rješenja. Također sam upoznat i s člankom 315 b Kaznenog zakona koji govori o napadu na službenu osobu. Problem je u neprimjenjivanju svih silnih zakona, rješenja i protokola. Što nama radnicima predstavlja članak 315 b Kaznenog zakona kada se ne primjenjuje? Zakon koji se ne primjenjuje je mrtvo slovo na papiru. Svaki sastanak poslodavca i reprezentativnih sindikata ili izjava za medije se svode na nekoliko parola, fraza ili floskula“, komentirao je Begić.

Za Begića jedino što trenutno još preostaje je zaustavljanje kompletnog prometa ZET-a na svim terminalima. Koliko god je potrebno jer tada će svi shvatiti koliko su dostupnost vozača i njihova financijska stabilnost bitni za građane. Radni uvjeti su dio toga. O njima bi Begić, kaže, „mogao pisati roman“. Loša prometna infrastruktura i zanemaren vozni park prioriteti su koji se prema Begiću moraju riješiti.

„Uvjeti u kojima rade ljudi u servisu su također loši – radione, hangari, objekti, oprema, alati, dizalice, čistačice bez sredstava za rad… Također bih želio spomenuti probleme prometnika i otpremnika po terminalima koji muku muče s održavanjem voznog reda zbog nedostatka vozila ili vozača i često su zbog toga napadnuti na terminalima. Disponenti se muče sa slaganjem službi zbog nedostatka vozača…Veliki problem stoga predstavlja i odljev kvalitetnih vozača i općenito kvalitetne radne snage zbog niskih plaća“, zaključio je Begić za Zagreb News.