Kolinda Grabar-Kitarović, zajedno sa svojim mađarskim partnerima, umije nametnuti intelektualno nestandardne kriterije u predizbornoj kampanji koju vodi za Tomislava Karamarka. Gospodin Orbán Desnica i domoljubna gospođa Gra.K. više bi odgovarali “Noćnoj mori” negoli europskoj političkoj pozornici. HDZ se počeo nadmetati oko pitanja tko je najzaslužniji za vraćanje vlaka koji je Mađarska prije mjesec dana rekvirirala. Predsjednica i stranka smatraju da će stvaranje dojma u javnosti kako je vlak vraćen njezinim diplomatskim naporima silno pomoći političkim ciljevima HDZ-a. U infantilnostima oko vlaka država Mađarska pružila im je zapaženu pomoć: suglasili su se kako je povrat onečišćene kompozicije obostrana zasluga, vjerujući da isticanjem zajedničkog djelovanja pojačavaju značenje GK i partnera na uzavreloj hrvatskoj sceni. Da nije vaše predsjednice, ne biste dobili rueckfahrt, i u skladu s tim – glasajte tamo za HDZ. Neka vam lokomotiva bude na pomoći kod odlučivanja.

CIJELA TA “DIPLOMATSKA” KONSTRUKCIJA nižerazredna je i jedva da može poslužiti kao motiv za humoresku. Jeftinoća trikova kojima pribjegava hrvatsko desničarsko jato odavno već predstavlja razlog za nacionalnu zabrinutost. Ti profili fanatično žele vlast. Priglupa priča o vlaku mogla bi biti i odraz straha u HDZ-u, jer ukazuje na to da su spremni uhvatiti se doslovno za bilo što kako bi u puku pojačali ugled. Ne gubeći vrijeme na besmislice, ministar Ranko Ostojić kratko je izjavio kako je jasno da je vlak vratio Orbán, jer Orbán ga je i uzeo. Bio je to samo povod za novu tiradu predsjednice na temu njezinih zasluga koje SDP pokušava umanjiti. Poplavi kraja nema. U Mađarskoj je izrazila i suglasnost sa stacioniranjem vojno-policijskih snaga na mađarsko-hrvatskoj granici, demonstrirajući time svoju potpunu konfrontaciju s politikom Vlade, a gotovo i spremnost na proglašavanje Hrvatske pragmatičkom mađarskom kolonijom zbog predizborne pomoći Orbána HDZ-u.

Mađarska strana ponaša se u cijelom slučaju jednako nižerazredno kao i HDZ. U Hrvatskoj očito na vlasti žele one koji su slični njima. Nadaju se vjerojatno rušenju presude za aferu INA-MOL i stavljanju šape na cijelu Inu. Njihova igra postala je toliko agresivna da je ministrica Vesna Pusić morala javno postaviti pitanje: miješa li se Mađarska u izborni proces u Hrvatskoj ? Izazvalo je to provalu iščuđavanja i snebivanja na mađarskoj strani, ali jasno je da poštenje i grijeh zajedno idu samo u pokvarenoj mašti. Što se Hrvatske vlade tiče, Mađarska je zrela da se na njezino uplitanje u stvari drugih upozori Europska unija. Kolinda i Orbán mogli bi u isto vrijeme svoju sagu o vlaku dostojno završiti duetskom izvedbom stare kajkavske popijevke, uz mađarsku farbanu voćnu rakiju: Beži Jankec, beži Jankec, cug ti bu pobegel… Naj pobegne, naj pobegne, karta mi je v žepe, pak bum videl, beli Zagreb grad.

Intelektualni redukcionizam, bavljenje trivijalnostima i podilaženje retardiranim doživljajima svijeta ne ostavljaju HDZ bez posljedica. Neki od najjačih ljudi u stranci počeli su se distancirati od Karamarka. Zvone Boban na primjer, sportska zvijezda, objavio je zadnjih dana da nema namjeru podržavati HDZ pod Karamarkovom upravom. Informaciju je u zadnjem broju iscrpno prokomentirao Nacional. Bobanov istup zaslužuje i dodatno promišljanje. Čovjek nije bilo tko. Riječ je o ljubimcu publike koji bi mogao predstavljati populističku okosnicu HDZ-a, legendi Dinama i reprezentacije, nogometnom velemajstoru kojem je Franjo Tuđman davao sve što poželi samo da ostane uz njega. I Boban ga je podupirao; HDZ je, koliko se zna, oduvijek bio njegovo opredijeljenje, utilitarno koliko i iskreno.

Ima najveću karizmu među nogometašima. Lišen je trogloditizma tipičnog za hrvatski nogometni milje. Obilježava ga individualni stil, često i sklonost intelektualnom nastupu. Ako je to možda i dio njegove poze, još uvijek ostavlja dojam. Njegova ljubav prema tenisu i prijateljski mečevi s Goranom Ivaniševićem također upućuju na građansku stranu Bobanove prirode. Cijeli svijet zna da se fizički suprotstavio policajcima na čuvenoj utakmici Dinamo-Crvena zvezda. Ova kratka profilacija služi kao argument za tezu da se radi o samosvojnoj osobi koja nije suviše sklona zatomljavanju vlastitoga ega i stavova pred nametnutim “višim interesima” ili nekakvom partijskom figurom koja se proglasila nedodirljivom. Tuđman je bio jedan i unikatan, svi drugi su epigoni koji se kod samouvjerenih psihotipova poput Zvone Bobana moraju izboriti za autoritet.

U SVAKOM SLUČAJU, BIO BI ZNAČAJNA VRIJEDNOST ZA HDZ da je gospodin Karamarko lider s atributima koji će ga zadržati uz stranku. No, Karamarkova orijentacija toliko je antigrađanska da će svakoga tko posjeduje makar i zrno širine duha jednostavno prisiliti na udaljavanje. Vođa HDZ-a ostavlja svoje ljude bez ikakvoga internoga izbora. Ako se ne pretvore u domoljubne amebe, neka izvole otperjati. Jasno je da uz takvu “principijelnost” nema pored sebe nikoga tko bi pokušao privući slušatelje nečim drugim osim buncanjima o hrvatstvu. Ako ni Zvone Boban, sklon HDZ-u i vrlo blagonaklon prema tuđmanizmu, ne može to više izdržati, pitanje je tko može. Gospodin Boban prilično argumentirano sugerira da bi HDZ morao izgubiti državne izbore zbog samoga sebe. Provede li poštene unutarstranačke izbore, za četiri godine mogao bi se pretvoriti u normalnu europsku stranku desnoga centra koja ne živi isključivo od rodoljubivih banalnosti i postaje prihvatljiva i građanskoj publici. U današnjoj formi HDZ može funkcionirati isključivo kao razarač svega postojećeg.

Odlazak Zvone Bobana za Karamarka je neusporedivo opasnija stvar od odlaska Martine Dalić. Dok ga napuštaju anonimni stručnjaci, Karamarko je miran. Kad ga napusti najjače ime u hrvatskoj nogometnoj sferi, svima postaje očito da se njegova zgrada ruši. Ispucan je i mađarski adutić u rukavu. Vlak nestaje u daljini, Kolindinom ili Orbánovom zaslugom, svejedno je. Čiči-pu, čiči-pu, čiči-pu…