Rat između Izraela i Irana, koji je eskalirao na samom kraju prošloga tjedna iznenadnim napadom iranskih dronova i balističkih raketa na više ciljeva u Izraelu, još uvijek nije izazvao šokove na tržištu nafte, no to nikako ne znači da će najnovija ratna eskalacija na Bliskom istoku proći bez posljedica u tom po svjetsku ekonomiju izuzetno bitnom segmentu tržišta.

Uz politiku, i svjetsko gospodarstvo živi u strahu ne samo od već najavljenog izraelskog odgovora na iranski napad, već puno više od onoga što će se događati nakon toga, a što bi dugoročno moglo ugroziti i svjetsku trgovinu i transport, ali i cijene energenata koje onda posljedično izazovu rast cijena svih dobara na tržištu.

Cijene sirove nafte na svjetskom tržištu još su uvijek na razinama na kojima se, uz manja odstupanja, drže već mjesecima. Početkom ovoga tjedna referentna cijena sirove nafte tipa Brent na londonskom tržištu temeljena na „futures“ ugovorima (isporuka u lipnju) kretala se oko 90 dolara po barelu, dok je cijena nafte tipa WTI (West Texas Intermediate) na američkom tržištu zadržana na 85 do 86 dolara za barel.

Cijene te dvije vrste nafte najčešće su referentne za svjetsko tržište, no treba uzeti u obzir da se mediteransko tržište derivata, temeljem kojega i Hrvatska određuje cijene benzina, dizela i plavog dizela za vlastite potrebe, cijenom oslanja na londonsko tržište i Brent naftu

No iako su cijene nafte za sada stabilne, situacija se u trenu može promijeniti proširi li se izraelsko-iranski sukob na ostale zemlje Bliskog istoka ili, u mnogo gorem scenariju koji se sve češće može čuti, na cijeli svijet.

Eskalacija rata između Irana i Izraela utjecat će na cijene nafte

Britanski list The Guardian jednostavno je objasnio zbog čega je tržište nafte još uvijek relativno stabilno. List navodi da je dosadašnji sukob između Izraela i Palestine, odnosno izraelski napad na područje Gaze, imao tek sporadični utjecaj na tržište nafte jer ni Izrael ni Palestina nisu veliki proizvođači nafte pa zastoj proizvodnje na tim područjima nije imao gotovo nikakvog utjecaja na svjetska kretanja cijena sirove nafte.

No ulazak Irana u rat sa Izraelom značajno mijenja okolnosti, jer je Iran jedan od osnivača OPEC-a koji proizvodi oko 3,2 milijuna barela nafte dnevno s tendencijom rasta za dodatnih gotovo 300 tisuća tona dnevno, pa se prelijevanje sukoba smatra glavnim rizikom za opskrbu svjetskog tržišta energijom, a time i potencijalnim razlogom za skok cijena nafte.

Uz to, odluči li Izrael svojom artiljerijom ciljati iransku infrastrukturu za proizvodnju nafte, ta bi odluka mogla biti dodatni okidač koji će utjecati na rast cijena.

AFP/AFP/Profimedia

Naime, Iran je još uvijek pod sankcijama UN-a koje se posebno odnose na izvoz sirove nafte, no ta zemlja velike količine nafte ipak izvozi u Kinu, pa bi zastoj u izvozu natjerao Kinu da svoje goleme potrebe za tim energentom zadovolji drugdje, što bi prema zakonu ponude i potražnje poguralo rast cijena nafte na otvorenom tržištu.

The Guardian tvrdi, pozivajući se na analitičare američke investicijske korporacije Citigroup, da bi cijene nafte mogle narasti iznad 100 dolara za barel proširi li se izraelsko-iranski sukob na okolne zemlje, među kojima su i neki od najvećih proizvođača nafte u svijetu.

Hormuški tjesnac kao potencijalno iransko oružje

Osim direktnog ratnog sukoba, još jedna okolnost može značajno utjecati na rast cijena sirove nafte, a to je prekid transportne rute kroz Hormuški tjesnac preko kojega se odvija više od četvrtine ukupnog svjetskog transporta nafte i LNG-a jer Saudijska Arabija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati i Irak većinu svoje nafte izvoze kroz tjesnac.

Ostvari li se ta bojazan – a Iran je i u ranijim desetljećima prijetio, pa i napadao tankere za prijevoz nafte koji su prolazili kroz Hormuz – cijene nafte na svjetskom tržištu bi, prema mišljenju analitičara, mogle skočiti čak za 20 posto u vrlo kratkom vremenu od svega 30-ak dana.

Trebamo li se bojati takvog scenarija i kako će se nestabilnosti na svjetskom tržištu preliti i na Hrvatsku, upitali smo naftnog stručnjaka Davora Šterna.

On kaže da je prijetnja drastičnog povećanja cijena nafte, čak i preko 120 dolara za barel, donekle realna, te da će ovakva neizvjesnost u kojoj se situacija mijenja doslovce iz sata u sat svakako utjecati na bilo kakvu trgovinu, jer će svjetski trgovci u očekivanju razvoja situacije biti vrlo oprezni i suzdržani.

Prema njegovim riječima, s druge strane ne treba zanemariti niti činjenicu da Rusija kao jedan od velikih izvoznika nafte i derivata trpi značajne štete na svojim postrojenjima za proizvodnju nafte i na rafinerijama, a koje su posljedica čestih ukrajnskih napada dronovima. Svi ti parametri mogu utjecati na cijene nafte na tržištu.

Sasa Zinaja/NFoto

Štern kaže da će mogućnost prelijevanja sukoba na okolne zemlje u značajnoj mjeri ovisiti o tome što će Izrael poduzeti u narednim danima, a to će onda utjecati i na cijene nafte. „Svi bi htjeli  da se sukob smiri. Vjerujem da bi Izrael mudro postupio ako ne bi poduzimao nikakve dalje korake niti osvete jer je već dokazao ono što je htio“, objasnio je.

Štern: Sad je jasno što je Hrvatska izgubila prepuštajući vlastite rafinerije MOL-u

On smatra da je situacija vrlo osjetljiva i fluidna, te da će se još više zakomplicirati odluči li Izrael udariti na iransku naftnu infrastrukturu, odnosno postrojenja za proizvodnju, transport i izvoz nafte, što je realna mogućnost.

“Vjerovali smo da će Izrael biti razumniji i da neće širiti sukob, posebno jer su dobili upozorenje i od američkog predsjednika Joea Bidena da se suzdrže od ulaska u rat sa Iranom, no izraelski premijer Benjamin Netanyahu ga nije poslušao. Iskreno se nadam da ova situacija neće još više eskalirati, ne samo zbog cijena nafte već i zbog sigurnosti u svijetu“, zaključio je Štern.

Govoreći pak o tome na koji će način ovakva neizvjesna situacija i realna opasnost od rasta cijena sirove nafte, a onda i derivata, utjecati na opskrbu derivatima hrvatskog tržišta, Štern je samo kratko kazao kako ovakve potencijalno opasne situacije, koje se u svijetu ciklički ponavljaju svakih nekoliko godina, pokazuju koliko je važno imati vlastite rafinerije nafte koje će osigurati nesmetanu opskrbu domaćeg tržišta gorivom.

A Hrvatska je, kako kaže, prepustila MOL-u da, gledajući isključivo vlastiti interes, odredi zatvaranje rafinerije u Sisku i krajnje spori proces modernizacije rafinerije u Rijeci koja je i danas izvan funkcije, te da u potpunosti preuzme svu naftu koju Hrvatska proizvede na domaćim naftnim poljima.