Nakon službene potvrde direktora hrvatske podružnice grčke tvrtke Avax SA Nacionalu da će konačna cijena izgradnje dvije dionice pristupnih cesta mostu na Pelješcu biti skuplja od ugovorene, posve je izvjesno da će sličnu sudbinu doživjeti i preostale dionice pristupnih cesta. Naime, i iz tvrtke Strabag, koja u okviru projekta gradi pristupne ceste Pelješkom mostu s kopnene strane i na Pelješcu, također nam je potvrđeno da će i ta austrijska tvrtka od Hrvatskih cesta zatražiti korekciju ranije ugovorene cijene. A budući da su cijene čelika na svjetskom tržištu u posljednjih godinu dana drastično povećane, zahtjev za izmjenu ranije potpisanog ugovora kojim bi se regulirala nadoknada povećanih troškova izgradnje vrlo će izvjesno zatražiti i kineski CRBC (China Road and Bridge Company), koji gradi Pelješki most. Iako nam iz te tvrtke nisu željeli odgovoriti na pitanje namjeravaju li to učiniti, sama činjenica da je u konstrukciju mosta ugrađeno mnogo čelika potvrđuje vjerojatnost da bi i oni mogli zatražiti aneks ugovora zbog rasta cijena materijala. Koliki će to postotak biti vrlo je nezahvalno predviđati, budući da se cijene građevinskog željeza na kineskom tržištu kreću ponešto drugačije od onih u ostatku svijeta pa je vrlo nezahvalno raditi prognoze mogućeg poskupljenja projekta izgradnje samoga mosta. Podsjetimo, Koulis Pittaros, direktor tvrtke Avax SA Hrvatska koja je 2019. godine dobila posao izgradnje dionica državne ceste Sparagovići (Zaradeže)-Prapratno i Prapratno-Doli na poluotoku Pelješcu ukupne dužine oko 30 kilometara, a koje su sastavni dio projekta izgradnje Pelješkog mosta, Nacionalu je prošloga tjedna potvrdio da će doći do povećanja troškova izgradnje. Kao glavni razlog povećanja ranije ugovorene cijene projekta naveo je drastičan rast cijena osnovnih materijala i goriva, prije svega čelične armature i benzina, koji se dogodio unatrag godinu i pol, odnosno od početka pandemije koronavirusa. Od čelnika tvrtke Avax SA Hrvatska zatražili smo da precizira koliko će, po njegovom mišljenju, poskupjeti građevinski radovi na spomenute dvije dionice, odnosno za koliko će se povećati ranije ugovorena cijena od 511,5 milijuna kuna, no odgovor iz Avaxa nismo dobili.

Premijer Andrej Plenković, ministri Oleg Butković i Marko Pavić, direktor Strabaga Veljko Nižetić i generalni direktor Avaxa Christos Ionnou na potpisivanju ugovora za izgradnju pristupnih cesta 9. listopada 2019.. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Iz Hrvatskih cesta, koje vode projekt izgradnje Pelješkog mosta i pristupnih cesta, Nacionalu su potvrdili da su upoznati s povećanjem troškova nabave materijala i energenata na domaćem tržištu te tvrde da je to problem s kojim se ne suočava samo ovaj projekt nego i brojni drugi projekti koje su ugovorile Hrvatske ceste. No kažu da od tvrtke Avax SA još uvijek nisu zaprimili službeni zahtjev za sklapanje dodatnog ugovora s novim cijenama. „Takav zahtjev ne možemo dobiti u takvoj formi. Jedinične cijene ugovorenih stavki ne mogu se mijenjati dok god je postojeći ugovor na snazi. S druge strane, u sve ugovore je ugrađena klauzula o kliznoj skali putem koje izvođači mogu zatražiti naknadu zbog povećanih troškova poslovanja. Te naknade se izračunavaju temeljem jedinstvene formule i na osnovu podataka dobivenih od strane Državnog zavoda za statistiku“, objasnili su iz Hrvatskih cesta, koje vodi direktor Josip Škorić. Kako konkretan zahtjev od Avaxa još nije stigao, HC još nije radio analizu opravdanosti eventualnog povećanja konačne cijene. Na pitanje Nacionala može li HC odbiti zahtjev Avaxa za povećanjem ukupne cijene izgradnje dviju dionica ako procijeni da on nije opravdan i može li eventualno odbijanje Avaxovog zahtjeva usporiti dovršetak izgradnje dviju dionica do predviđenog roka, iz Hrvatskih cesta odgovaraju kako se svakako može dogoditi da Avaxov zahtjev za povećanjem cijene bude odbijen, no da takav razvoj situacije neće utjecati na tijek radova na gradilištu. „Bez obzira na eventualno podneseni zahtjev ili eventualno odbijanje istog od strane Hrvatskih cesta izvođač je dužan završiti radove u ugovornim rokovima, a njihovo neizvršavanje bi značilo naplatu penala zbog kašnjenja“, kategorični su u HC-u.

Zanimalo nas je također iz kojih će se izvora financirati naknade izvođačima radova zbog povećanja krajnje cijene izgradnje, budući da se projekt Pelješkog mosta značajnim dijelom financira iz EU fondova iz kojih se pokriva 85 posto prihvatljivih troškova, odnosno hoće li trošak poskupljenja projekta snositi sam HC ili će ga kao prihvatljive troškove priznati EU i također nadoknaditi dio zatraženog iznosa. No iz HC-a nismo dobili konkretan odgovor na to pitanje, osim načelnoga odgovora da zahtjevi za povećanje cijena od strane izvođača nisu niti stigli pa o izvorima iz kojih će ti zahtjevi biti namireni ne žele ni govoriti. Napomenuli su tek da ni od preostala dva izvođača – austrijskog Strabaga, koji gradi pristupne ceste na kopnu i na Pelješcu, te iz kineskog CRBC-a, koji upravo dovršava Pelješki most – također nisu stigli službeni zahtjevi za povećanje troškova izgradnje.

No da će takvi zahtjevi u vrlo skorom roku stići na adresu Hrvatskih cesta potvrdio nam je Veljko Nižetić, direktor niskogradnje u tvrtki Strabag Hrvatska, koja zajedno s matičnom tvrtkom Strabag AG gradi dvije dionice pristupnih cesta na kopnu i na poluotoku Pelješcu ukupne dužine 10,5 kilometara. On je na pitanje Nacionala namjerava li Strabag također zatražiti povećanje krajnje cijene građevinskih radova koji su ugovoreni s Hrvatskim cestama odgovorio ovim riječima: „Da, budući da smatramo da izvanredne cjenovne šokove nije bilo moguće unaprijed predvidjeti pa se isti ne mogu prenijeti na građevinske tvrtke.“ Iako nije precizirao koliki bi iznos Strabag mogao zatražiti na ime povećanja troškova izgradnje, Nižetić je kazao kako bi problem rasta krajnje cijene radova trebalo riješiti pravednom podjelom rizika između naručitelja i građevinskih tvrtki intervencijom u pravni okvir i ugovornu dokumentaciju. „U suprotnom građevinske tvrtke neće moći ispunjavati ugovorne obaveze jer bi utjecaj povećanja cijena bio prevelik i neizdrživ“, zaključio je. Strabag, podsjetimo, gradi spojnu cestu dužine 1300 metara između državne ceste D8 i mosta na kopnu te paralelno nastavak ceste na poluotoku Pelješcu u dužini od 9220 metara na kojem su i dva tunela i dva mosta.

Nižetić je objasnio da s rastom cijena materijala nije suočen samo grčki Avax nego isti problem muči i Strabag na nekoliko projekata u kojima sudjeluje, ali i cijelu građevinsku industriju, a posebno velike i dugotrajne infrastrukturne projekte. „Ovo nisu uobičajena povećanja cijena, već naknadni utjecaji uzrokovani koronakrizom. Zbog tih utjecaja su cijene većine građevinskih materijala – posebno čelika i proizvoda od čelika, bakra, plastike, izolacija, drva i sličnih – u vrlo kratkom roku porasle i do 100 posto, a lanci dobave pojedinih materijala su poremećeni pa je materijal nemoguće dobiti na vrijeme. Sve to dovodi u nepovoljan položaj izvođače građevinskih radova“, objasnio je Nižetić.

Strabag gradi spojnu cestu dužine 1300 metara između državne ceste D8 i mosta na kopnu i nastavak ceste na Pelješcu u dužini od 9220 metara. PHOTO: Milan Sabic/PIXSELL

Provjerili smo stoga kako stoje stvari na svjetskom tržištu i imaju li najave Strabaga i Avaxa o zahtjevima za korekciju cijena doista temelja u činjenicama i brojkama sa svjetskim tržišta. Cijene drva odnosno drvne građe na svjetskom tržištu doista su bilježile konstantan rast još od prosinca prošle godine, te su u travnju, a posebno u svibnju ove godine dosegle rekordnu razinu od oko 1700 dolara za tisuću stopa građevinskog drveta. No nakon tog skoka uslijedio je nagli pad cijena drvne građe jer su proizvođači počeli gomilati zalihe pa je cijena tisuću stopa građe sredinom kolovoza ove godine pala na svega oko 500 dolara, što je pad od oko 70 posto u odnosu na najviše cijene iz prve polovine godine. S cijenama bakra na svjetskom tržištu situacija je vrlo slična. Od lipnja prošle godine, prema izvoru stranice Markets Business Insider, kada je cijena jedne tone bakra na svjetskom tržištu iznosila oko 6000 dolara, vrijednost bakra na svjetskom tržištu neprestano je rasla pa je u svibnju ove godine nakratko dosegnula razinu od čak 10.360 dolara za tonu. No od tog maksimuma pa sve do danas cijena bakra bilježi lagani pad i u ovom se trenutku prodaje za oko 9400 dolara za tonu.

‘Ako u HC-u ne korigiraju cijene, nećemo moći ispunjavati ugovorne obaveze jer bi utjecaj povećanja cijena bio prevelik i neizdrživ’, kažu u Strabagu. PHOTO: Milan Sabic/PIXSELL

Cijene armaturnog čelika (tzv. rebar), prema podacima nekoliko izvora specijaliziranih za međunarodno trgovanje robom, prije godinu i pol, odnosno u vremenu prije covid-pandemije, kretale su se u rasponu od 500 do 800 dolara za tonu. Takve umjerene cijene zadržavale su se na istoj razini veći dio 2020. godine, posebno zbog činjenice da su mnoge čeličane u strahu od globalne recesije uzrokovane pandemijom znatno smanjile proizvodnju. No s postupnim otvaranjem nacionalnih ekonomija, koje se dogodilo krajem 2020. godine, a potom i laganim oporavkom svjetskog gospodarstva u prvim mjesecima ove godine, porasla je i potražnja čelika. Nagli skok potražnje ulovio je većinu čeličana u svijetu posve nespremnima pa je nedostatak čelika na tržištu cijene sirovine lansirao u visine. Od ožujka prošle godine do srpnja ove godine cijene armaturnog čelika na svjetskom su tržištu skočile nevjerojatnih 215 posto pa se tonom čelika u srpnju ove godine trgovalo za 1825 dolara.

Vrtoglavi skok cijena građevinskog materijala koji se dogodio u posljednjih godinu dana doista bi, dakle, mogao utjecati na rast konačne cijene projekta Pelješkog mosta, iako kineski građevinari još nisu obznanili računaju li na rast vrijednosti posla koji upravo privode kraju. Posljednju će riječ svakako imati izračun Hrvatskih cesta o opravdanosti ili pak neopravdanosti zahtjeva izvođača za povećanjem krajnje cijene svih dijelova projekta, ako takvi zahtjevi pristignu. Nadležno Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture nije našlo za potrebno odgovoriti na pitanja Nacionala jesu li obaviješteni o najavi mogućeg rasta cijene izgradnje Pelješkog mosta, ali ni na pitanje iz kojih će se izvora financirati eventualni veći iznosi krajnje cijene izgradnje, odnosno hoće li povećanje cijene financirati isključivo Hrvatske ceste – što drugim riječima znači da će razlika najvećim dijelom biti isplaćena iz državnog proračuna – ili će dio tih troškova priznati EU i pokriti iz svojih fondova.

Iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture na čelu s Olegom Butkovićem (na slici uz premijera Plenkovića) nisu odgovorili na Nacionalova pitanja. PHOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL