Svečana 50. izvedba predstave „Ciganin, ali najljepši“ u režiji Ivice Buljana i prema istoimenom romanu Kristiana Novaka, bit će održana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 24. siječnja. Dramatizaciju romana napravio je Ivor Martinić, a u predstavi se pojavljuje čak 32 glumca koja igraju 40-ak likova. U glavnim ulogama su Nina Violić i Filip Vidović.

Redatelj predstave Ivica Buljan kaže da godinama prati književni rad Kristiana Novaka te ga smatra jednim od najboljih europskih suvremenih pisaca. Čim je roman „Ciganin, ali najljepši“ bio objavljen, kontaktirao ga je i predložio da se napravi dramatizacija koja bi se praizvela u Hrvatskom narodnom kazalištu: “Tema romana, paralelni zaplet i duboko potresne sudbine protagonista bili su samo jedan od poticaja. Jezik, sjajna atmosfera te mogućnost velikog broja odličnih i muških i ženskih uloga, predstavljali su pravi izazov kojemu je dramski umjetnički ansambl odgovorio na najbolji način. Želja mi je bila postaviti zrcalo pred nas same, kao i pred one u gledalištu, zrcalo u kojem se odražava naš sadašnji trenutak, zrcalo koje odražava hipokriziju i oportunizam današnjeg društva, ne samo u odnosu na romsku manjinu i izbjeglice, nego i na sve autsajdere koji životare na rubovima društva.“

Hrvatsko narodno kazalište kao središnja nacionalna kuća ima zadatak postavljati na scenu ne samo svjetske i domaće klasike, nego i suvremenu literaturu koja se bavi gorućim problemima svakidašnjeg života, kaže Buljan. „Ciganin, ali najljepši“ sjajan je roman koji briljantno dočarava svu bijedu i tragiku onih koji svima samo smetaju. Rad na režiji je bio zahtjevan, ali uzbuđujući, uz suradnju s jezičnim stručnjacima za međimurski i romski jezik te sa svim ostalim umjetničkim suradnicima: “Odabir ovoga teksta nije stvar mode ili usputnog interesa. Problem ‘neprilagođenih’, onih koji ‘nisu naši’, stalan je problem modernog društva i nešto čime se bavim već godinama, postavljajući komade pisaca koji nikad nisu bili hit-mejkeri, tako da je ovaj tekst samo nastavak mojih umjetničkih interesa. Kao redatelju mi je, pak, izuzetno drago što sam imao priliku raditi veliku ansambl predstavu temeljenu na odličnom tekstu. Pedeset izvedbi u HNK-u velik je broj, ne samo za HNK. ‘Ciganina’ je dosad vidjelo oko 40.000 ljudi, što je fascinantna brojka za današnje standarade.”

Ono što je važno i što se predstavom „Ciganin, ali najljepši“ pokazalo jest to da hrvatska publika voli na sceni gledati hrvatski tekst. Prema nedavnom izvještaju Ministarstva kulture, broj izvedenih domaćih pisaca raste iz godine u godinu, a javlja se mnogo pisaca koji sve više dobivaju priliku provjeriti svoje tekstove na pozornici. Buljan smatra da taj trend nije slučajan: “Riječ je osnovni umjetnički alat dramskog kazališta i dragocjeno je, uz svjetske autore, imati umjetnički relevantne domaće pisce čije riječi izgovaraju naši glumci. HNK njeguje domaću dramsku riječ, to je dio njegove umjetničke misije koja se ne iscrpljuje u ponovnim izvođenjima klasika, dramska umjetnost živi od suvremenih tekstova stvorenih sada i ovdje, tekstova koji korespondiraju sa svim generacijama, tekstova koji postavljaju bitna pitanja o moralu, poštenju, životu, ljubavi i smrti. Samo je takvo kazalište – živo kazalište.”

Autor Kristian Novak smatra da je svaka adaptacija izdaja na nekoj razini, ali je on kao autor predloška imao tu sreću da izdaja bude „slatka“. Smatra da je dramaturgijom Ivora Martinića stvoreno novo umjetničko djelo koje se trudi prenijeti prilično kompleksan narativ i niz tema kojih se dotiče: “Otvoren je prostor i za neke doista impresivne glumačke izvedbe u režiji Ivice Buljana, a 50. izvedba u HNK-u pravi je dokaz da publika osjeća entuzijazam iza kulisa. Nakon ‘Ciganina’ u HNK-u malo mi je poljuljano pesimističko viđenje da, obraćajući se kazališnoj publici, ne možeš očekivati reakciju u široj javnosti. Kazališna publika dobrim je dijelom obrazovana i sposobna za refleksiju pa koliko god komad bio provokativan, kao da se obraćaš istomišljenicima ili barem onima koji su otvoreni za dijalog. No ta je predstava izazvala i još izaziva značajan broj raznolikih reakcija i diskusija. Ta činjenica sama po sebi učinila bi me i više nego zadovoljnim. A kad tome pridodam da se na sceni nacionalnoga kazališta kao središnji likovi pojavljuju i Romi i migranti, da se na toj istoj sceni progovara i međimurskom kajkavštinom i bajaškim jezikom, postanem baš ponosan.”

Novak je zaključio i da njegova književnog hita ne bi bilo da nije bilo niza sretnih okolnosti: “Da, u taj roman uložen je golem trud, ali da nije bilo kvalitetnih ljudi koji su mi pomogli dovršiti i lansirati ga, uspjeha prijašnjeg romana i njegove adaptacije te ljudi koji su se prihvatili nezahvalna posla adaptacije pozamašnog ‘Ciganina, ali najljepšeg’, moglo se dogoditi da sve skupa padne u bunar. Iscrpio me rad na tom tekstu, možda tek s nekoliko godina odmaka vidim koliko. S jedne me strane veseli što se iz godine u godinu pokazuje da su kompleksni odnosi koje sam opisivao itekako ukorijenjeni u stvarnosti, s druge se, pak, strane ne mogu oteti dojmu da se ništa ne mijenja, da smo ušli u golemi začarani krug razrješenju kojega ni književnost ni teatar, ipak, ne mogu pomoći.”