Tijekom cijele 2023. godine obilježavala se 15. obljetnica Hrvatskog audiovizualnog centra, i to nizom različitih događanja: svibanj je postao Mjesec našeg filma te je uz sudjelovanje 72 kina u 56 gradova diljem zemlje kroz više od 480 projekcija prikazano 60 domaćih filmova; kroz online vikende publici diljem zemlje omogućeno je gledanje 60 filmova svih rodova s ciljem popularizacije različitih filmskih formi; kroz suradnju i raznovrsne programe na festivalima kao što su ZagrebDox, Dani hrvatskog filma, Animafest Zagreb, Pula Film Festival, 25 FPS te Zagreb Film Festival.

Osim toga, HAVC se programom H15 prisjetio dosadašnjih rezultata: u proteklih 15 godina Hrvatski audiovizualni centar sufinancirao je i podržao 1187 filmova svih rodova, žanrova i vrsta – 428 igranih, 343 dokumentarna, 233 animirana i 183 eksperimentalna; domaći film predstavljen je na najrelevantnijim filmskim festivalima, a samo ove godine filmovi koji su imali potporu HAVC-a prikazani su na festivalima u Cannesu, Veneciji, Torontu, Berlinu, Sundanceu, Locarnu i Tallinnu.

Proslava petnaeste obljetnice HAVC-a zaključena je premijerom kratkometražnog filma H15 Dalibora Matanića, uz prigodno druženje s režiserima, glumcima, producentima i ostalim filmskim djelatnicima u klubu Peti kupe.

Više o svemu tjednik Nacional doznao je kroz razgovor s ravnateljem HAVC-a, Chrisom Marcichem, koji je nedavno izabran za predsjednika Europske agencije ravnatelja filmskih fondova i centara (EFAD) sa sjedištem u Bruxellesu, na mandat od tri godine. Prije nego što je 2019. godine imenovan ravnateljem HAVC-a, Chris Marcich je od 2013. bio predsjednik Izvršnog odbora AGICOA-e, udruge audiovizualnih producenata i njihovih udruženja proizvođača i društava za upravljanje kolektivnim pravima, a 2015. imenovan predsjednikom MPA-a (Motion Picture Association) kako bi pomogao u tranzicijama unutar MPA-a, kojem se priključio 1995. godine. Od 1995. do 2014. radio je kao njegov predsjednik i upravljao regionalnim uredom zaduženim za Europu, Bliski istok i Afriku. Prije toga je šesnaest godina radio za vladu Sjedinjenih Američkih Država kao pregovarač na pitanjima međunarodne trgovine i na oblikovanju trgovinske politike SAD-a.

NACIONAL: Nedavno ste imenovani za predsjednika Europske agencije ravnatelja filmskih fondova i centara (EFAD). Što to imenovanje znači za vas, ali i za Hrvatsku?

Velika je čast, privilegija i odgovornost biti imenovan predsjednikom EFAD-a i zahvalan sam na ukazanom povjerenju. S jedne strane to znači da ću moći zagovarati unapređenje situacija manjih država članica, ali također pokazuje kako je Hrvatska ravnopravna te kako možemo voditi jednu organizaciju koja zastupa cijelu Europu. To će svakako doprinijeti ugledu Hrvatske i dodatno osigurati prostor za vidljivost naše kinematografije.

NACIONAL: Kakav je značaj ovog udruženja, koga sve okuplja i kako se financira? 

EFAD je Europska agencija ravnatelja filmskih fondova i centara (EFAD), a odbor je izvršno tijelo udruženja koje čine visoki predstavnici nacionalnih filmskih i audiovizualnih centara. Njegovi članovi biraju se među punopravnim članicama EFAD-a, koji zastupa nacionalne europske filmske agencije te okuplja nacionalne filmske i audiovizualne centre iz europskih zemalja. Članstvo u EFAD-u uključuje zemlje Europske unije te Bosnu i Hercegovinu, Island, Norvešku, Republiku Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru, Srbiju, Švicarsku, Ukrajinu i Ujedinjeno Kraljevstvo. Financira se članarinom od pet do 15 tisuća eura ovisno o veličini države članice. EFAD je de facto jedan od značajnijih glasova audiovizualnog sektora u svim relevantnim raspravama u svim tijelima EU-a.

NACIONAL: Preuzeli ste HAVC od Daniela Rafaelića, čiji su prethodnici na tom mjestu bili Hrvoje Hribar i pokojni Albert Kapović. Što je stvaranje takvog centra značilo za hrvatski film?

Po meni je osnivanje HAVC-a značilo uspostavljanje sustava koji je bio nužan i koji već 15 godina sjajno služi sektoru i njime upravlja s ciljem postizanja stabilnosti i kontinuiteta, ali i značajnog porasta domaće filmske produkcije. Od 2008. godine do danas značajno smo financijski porasli, što nam je omogućilo i da podržimo brojne filmove, od njihova nastanka do arhiva. Osim toga, diljem Hrvatske godišnje se održava skoro 70 filmskih festivala i filmskih manifestacija na kojima se prikazuju domaći filmovi. Uloga HAVC-a je i promocija hrvatskog filma u inozemstvu te njihov plasman na međunarodne festivale, organiziramo puno programa usavršavanja za struku, kao i filmsku edukaciju za mlade. U tih petnaest godina značajno se proširio obim aktivnosti HAVC-a, i to na korist cijelog sektora.

‘Kada sam preuzeo HAVC, prije gotovo pet godina, budžet je bio jedva nešto veći od devet milijuna’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Za one koji ne znaju, kako se financira HAVC? 

Dvije trećine se financira iz državnog proračuna, dok trećina dolazi od korisnika – dakle, televizija, kinoprikazivača, telekom-operatera, streamera i slično. Izraženo u brojkama, dobivamo oko 10 milijuna eura godišnje od Ministarstva kulture i medija, a više od pet milijuna od korisnika. Sljedeće godine, 2024., bit ćemo na više od 15,5 milijuna eura, a kada sam preuzeo HAVC, prije gotovo pet godina, budžet je bio jedva nešto veći od devet milijuna. Dakle, proračun HAVC-a bitno je porastao, a to je i znak podrške države, odnosno Ministarstva, koje očito cijeni ono što radimo, filmsku struku i njeno stvaralaštvo. Uvijek, naravno, može bolje, ali zadovoljni smo ovim rastom.

NACIONAL: Koji su najveći rezultati HAVC-a u posljednjih 15 godina? Koliko je filmova koje je financirao dobilo međunarodne nagrade? 

Veliki je broj nagrađenih filmova koje je financirao HAVC, no obično se spominju nagrade velikih A festivala za dugometražne igrane filmove. Međutim, tu ima na desetke kratkih filmova koji su također nagrađivani na velikim festivalima, a o kojima se manje govori. Evo, naša Dubravka Turić redateljica je filma „Tragovi“ koji je naš kandidat za ovogodišnjeg Oscara, no ona iza sebe ima dva kratkometražna filma od kojih je jedan dobio glavnu nagradu u Veneciji, a drugi je bio u konkurenciji u Cannesu. Tako da ti kratki filmovi koji osvajaju nagrade zapravo predstavljaju važan korak za filmaše prema dugom filmu. Podsjećam i da je prije dvije godine Antoneta Alamat Kusijanović s „Murinom“ osvojila Zlatnu kameru u Cannesu. Od recentnijih naslova valja svakako izdvojiti i “Sigurno mjesto” Jurja Lerotića, film koji je dosad prikazan na više od 70 festivala gdje je osvojio više od 50 nagrada te ujedno bio nominiran za Europsku filmsku nagradu. Dakle, naši filmovi su nagrađivani na brojnim velikim festivalima, ali i na nizu filmskih manifestacija diljem svijeta. Prikazani su publici u Aziji, Sjevernoj Americi i slično.

NACIONAL: Bilo je i filmova koji su osvojili međunarodne nagrade, ali ih HAVC nije financirao. Često se čulo kako novac za filmove režiseri i producenti koji kao struka vode HAVC dijele svojim kolegama prema osobnim simpatijama. Kako komentirate te optužbe i prema kojim se kriterijima odabiru filmovi koje će HAVC financirati?

Kao prvo, želio bih napomenuti da smo mi mala sredina u kojoj se više-manje svi poznaju, tako da je teško pronaći potpuno neutralnu ekipu koja procjenjuje filmove. Ali sustav funkcionira tako da ravnatelj HAVC-a predlaže umjetničke savjetnike za različite kategorije filmova – od dugometražnih, preko kratkometražnih do animiranih. Za kategoriju dugometražnih igranih troje je umjetničkih savjetnika, kao i financijski savjetnik. Oni pregledaju prijave i svoje preporuke šalju Audiovizualnom vijeću. Vijeće se sastoji od glavnih dionika sektora – prikazivača, producenata, redatelja, scenarista i tako dalje. Vijeće je tijelo koje na kraju odlučuje o tome hoće li prihvatiti prijedloge umjetničkih savjetnika, koji svi, naravno, dolaze iz struke. Naprimjer, autor prošlogodišnjeg hrvatskog kandidata za Oscara Juraj Lerotić član je te grupe umjetničkih savjetnika za duge igrane. Sustav, u svakom slučaju, funkcionira. No naravno da se uvijek nađe netko nezadovoljan. Što i ne čudi s obzirom na to da 90 posto prijavljenih ne prođe, jer je to srazmjerno raspoloživim sredstvima. Razumljivo je da među njima ima onih koji smatraju da je to nepravedno i uvijek će u tome vidjeti neku zavjeru. Ja sam pet godina na toj funkciji i mislim da nakon svega možemo biti zadovoljni selekcijama.

NACIONAL: HAVC je u mandatu ravnatelja Hrvoja Hribara doživio mnoge napade braniteljskih i desničarskih udruga, optuživalo ga se da ne financira dovoljno domoljubne filmove. Osjećate li vi pritisak politike na svoj rad? 

Ne.

NACIONAL: HAVC se etablirao na europskoj sceni, što je izuzetno važno i radi koprodukcija, na kojima EU inzistira. Koliko su se te koprodukcije povećale u posljednjih 15 godina i što je to donijelo hrvatskom filmu?

HAVC podržava koprodukcije i Hrvatsku se percipira kao jednu od najboljih zemalja za koprodukcije, prije svega zbog mogućnosti koje nudimo, ali i zbog kvalitete našeg rada. Što su koprodukcije donijele hrvatskom filmu? Kao prvo, državna potpora koju jedna država daje svom filmu nikada ne može biti preko 80 posto. To je maksimum. To znači da se za ostatak budžeta moraju pronaći partneri, a koprodukcije su jedna od očitih mogućnosti. Takvi se filmovi na međunarodnoj sceni smatraju i hrvatskima, ali i europskim. Postoji niz primjera manjinskih hrvatskih koprodukcija koje su dobile nagrade u Berlinu, Cannesu i slično. To uvelike pridonosi vidljivosti hrvatskog filma.

NACIONAL: Osim koprodukcija, važna su i snimanja stranih filmova u Hrvatskoj za što Ministarstvo kulture i medija strancima koji snimaju u Hrvatskoj, kroz program „Filming in Croatia“ odnosno kroz program poticaja, nudi mogućnost povrata 25 posto ukupnih troškova. Koliko je to privuklo strane producente i koliko je država od toga zaradila?

„Filming in Croatia“ je vrlo uspješan program čiji je cilj privlačenje stranih investicija u Hrvatsku. Taj program postoji već dvanaest godina tijekom kojih je sveukupna strana investicija u Hrvatsku iznosila preko 250 milijuna eura, kroz otprilike 125 projekata. Ta lokalna potrošnja od 250 milijuna eura generirala je i poreze, dakle – prihod za državni proračun, plaće za ljude iz filmske branše, zaradu za hotelijere, kao i u turizmu. Tako da su koristi višestruke. Računa se da se taj poticaj od 25 posto višestruko vraća u državnu blagajnu, a pozitivno utječe i na cjelovitu ekonomiju.

NACIONAL: Hoće li hrvatske lokacije početi napokon glumiti same sebe te o čemu to ovisi? 

Već sada ima filmova u kojima hrvatske lokacije predstavljaju hrvatske lokacije, a vjerujem da će toga s vremenom biti još više.

NACIONAL: Kakva je gledanost domaćih filmova? 

Gledanost je ove godine bila u porastu, djelomično i zato što smo imali dva vrlo uspješna filma za djecu i mlade: “Dnevnik Pauline P.” redatelja Nevena Hitreca, nastao prema istoimenom romanu autorice Sanje Polak, i dugometražni animirani film “Cvrčak i mravica”, prvi hrvatski animirani film rađen u tehnici 3D. Oba filma polučila su veliki interes publike te je u skladu s time važno nastaviti proizvodnju dječjeg filma što ima višestruku korist i značenje za publiku, prvenstveno djecu i mlade. Međutim, i ostali filmovi izazvali su interes publike, za što je prije svega zaslužan njihov diverzitet – razlikuju se tematski, žanrovski, autorskim pristupom i čini se da u toj raznolikosti svatko može pronaći nešto za sebe. Razvoj publike i popularizacija domaćeg filma svakako su visoko na našoj listi prioriteta. Službene podatke za 2023. još uvijek nemamo jer godina još uvijek traje, no već sada je razvidno da je gledanost domaćeg filma ove godine porasla 20 posto u odnosu na 2022. Vjerujem da će se taj uzlazni trend nastaviti u 2024.

NACIONAL: Što nam donosi 2024.? Koji će se filmovi snimati? 

Puno filmova je u planu i mislim da će 2024. biti vrlo produktivna godina. Puno se govori o filmu o Draženu Petroviću, a tu su i neki drugi atraktivni naslovi koji nas očekuju. Sve u svemu, mislim da ćemo jako dobro proći.