Prošloga tjedna Čile je dobio najmlađeg predsjednika u povijesti, 35-godišnjeg Gabriela Borica, hrvatskih korijena, čija se obitelj doselila u Čile prije stotinjak godina s otoka Ugljana. Bivši studentski aktivist i vođa ljevičarskog izbornog saveza „Apruebo Dignidad“, što znači „Podržavam dostojanstvo”, s uvjerljivih 55,86 posto glasova pobijedio je protukandidata, desničara Joséa Antonia Kasta koji je osvojio 44,14 posto i priznao poraz.

Prema pisanju The Guardiana, Gabriel Boric pripada radikalnoj generaciji studentskih vođa koji žele raskrstiti s ostavštinom diktatora Augusta Pinocheta. “Čile je bio rodno mjesto neoliberalizma, a bit će i njegov grob!” rekao je Boric s pozornice nakon pobjede na izborima.

Posljednjih godina Čile je prolazio kroz teško razdoblje, a 2019. godine dogodili su se krvavi prosvjedi s desecima mrtvih zbog malih plaća, loše zdravstvene skrbi i skupog obrazovanja i ogromne nejednakosti između bogatih i siromašnih koji su doveli do toga da će Čile konačno odbaciti ustav iz doba diktature. Nacrt ustava priprema ustavotvorna skupština, čiji su članovi izabrani na plebiscitu prošloga ljeta.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s novim veleposlanikom Republike Čilea u Hrvatskoj, Cristianom Edgardom Streeterom Nebelom, iskusnim diplomatom koji je preuzeo dužnost u kolovozu ove godine. Diplomirao je povijest na Pontificia Universidad Católica de Chile i završio Diplomatsku akademiju Andrés Bello. Prvih dvadeset godina svoje diplomatske karijere proveo je na bilateralnom području, radeći kao tajnik i konzul čileanskih veleposlanstava u Libanonu, Egiptu, Tajlandu, Francuskoj i Maroku. Svoj rad na multilateralnom području započeo je 2001., kada se pridružio Stalnoj misiji Čilea pri Ujedinjenim narodima. Bio je i potpredsjednik Četvrtog odbora Opće skupštine Ujedinjenih naroda, nakon toga služio je kao posebni pomoćnik izaslanika glavnog tajnika UN-a za Haiti, a bio je i zamjenski predstavnik Čilea pri UNESCO-u i zamjenski predstavnik Čilea pri Ujedinjenim narodima u Ženevi. U Čileu je obnašao različite dužnosti unutar Ministarstva vanjskih poslova, a bio je i zamjenik ravnatelja Diplomatske akademije “Andrés Bello” i ravnatelj multilateralne politike Ministarstva vanjskih poslova. U Hrvatsku je stigao s pozicije veleposlanika Čilea u Irskoj.

NACIONAL: Hrvatsku javnost razveselila je vijest da je Gabriel Boric, čija obitelj dolazi iz Hrvatske, s otoka Ugljana, izabran za novog predsjednika Čilea. Što pobjeda ovog 35-godišnjeg ljevičara, bivšeg vođe studentskih demonstracija, znači za političku scenu Čilea?

Promjenu. Dramatičnu promjenu. Nadam se na bolje. Osim toga, on je u svojoj kampanji i širio nadu, a ne strah. Trebamo takvu promjenu nakon pandemije i društvene krize koju je izazvala i koja je vrlo duboka. Građani Čilea vole takve izazove, mi ih volimo prihvatiti. On je najmlađi predsjednik naše države do sada i zašto ne bi bio? Tek mu je 35 godina, a meni se sviđa da je tako mlad. On je čovjek novog vremena. On je mlad, ali je pametan i bit će okružen iskusnim ljudima. Nije me iznenadila njegova pobjeda, iako smo na kraju imali jednog kandidata s krajnje desnice i jednog kandidata s ljevice. No narod je izabrao onog progresivnijeg kandidata, što znači i da se Čile mijenja. Evo, prije nekoliko tjedana legalizirali smo istospolne brakove, što je nekada bilo nezamislivo. Mislim da kao zemlja i kao društvo želimo krenuti tim smjerom naprijed, ne želimo se vraćati u prošlost.

‘Ključna poruka Boriceve kampanje bila je pomirenje. I ja u vlastitoj obitelji imam članove različitih političkih uvjerenja, ali možemo živjeti zajedno i o tome raspravljati. Mislim da i oni lijevo i oni desno shvaćaju da se svi moramo mijenjati’, kaže Cristián Edgardo Streeter Nebel (na slici sa psom Borisom). FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Iako je Boriceva pobjeda bila više nego uvjerljiva, njegov najozbiljniji protukandidat s krajnje desnice, José Antonio Kast iz Republikanske stranke, osvojio je 45% glasova. Znači li to da je čileansko društvo duboko podijeljeno?

Iskreno ne mislim da smo tako duboko podijeljeni, iako tako možda izgleda. Spomenuo sam zakon o istospolnim brakovima. Njega je donio parlament aktualne vlasti. I pobačaj u Čileu je legalan i dopušten. Dakle, postoje neka pitanja oko kojih imamo zajednički stav. Možda se više dijelimo oko ekonomskih pitanja, pitanja socijalne jednakosti i slično. A ključna poruka Boriceve kampanje bila je pomirenje. I ja u vlastitoj obitelji imam članove različitih političkih uvjerenja, ali možemo živjeti zajedno i o tome raspravljati. Mislim da i oni lijevo i oni desno shvaćaju da se svi moramo mijenjati.

NACIONAL: U Čileu postoji relativno velika hrvatska dijaspora, čiji je novi predsjednik potomak. Kakav je njihov status u Čileu?

Sama činjenica da smo upravo dobili predsjednika hrvatskih korijena dovoljno govori o tome da su se pripadnici hrvatske dijaspore odavno jako dobro integrirali u čileansko društvo i da u njemu imaju važne funkcije. Kao što znate, većina hrvatskih useljenika stigla je u Čile krajem 19. stoljeća i sada već govorimo o trećoj i četvrtoj generaciji. Hrvati su vrlo utjecajni u svim sferama društva i vrlo uspješni, ima ih među umjetnicima, slikarima, znanstvenicima, sportašima, političarima, poduzetnicima. Radi se o zajednici koja broji 400 tisuća ljudi. Nakon palestinske, to je najveća zajednica u Čileu.

NACIONAL: Rekli ste kako se radi o trećoj, četvrtoj generaciji koja se smatra Čileancima. Jesu li oni ipak svjesni svojih korijena?

Itekako. Prije svega zato što se drže zajedno. U Punta Arenasu većina ljudi je iz Hrvatske, kao i u Antofagasti na sjeveru. To su dva potpuno različita kraja Čilea, u jednom je pustinja, u drugom je jako hladno i moram priznati da mi nije jasno zašto su se oni odlučili baš tamo naseliti. Bio sam nedavno na prekrasnom otoku Braču i pitao se: kako je moguće da su iz ovakve ljepote ljudi odlazili na drugi kraj svijeta. Međutim, usprkos tim teškim životnim uvjetima na koje su tamo naišli, stvorili su dva velika grada i obogatili se. Uostalom, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu je upravo Hrvat iz Čilea, Andronico Lukšić. Ponekad bih i ja želio biti Hrvat i biti tako uspješan!

NACIONAL: Koliko činjenica da postoji tako velika hrvatska dijaspora u Čileu pridonosi prepoznatljivosti Hrvatske?

Mnogo. Budući da u dva velika grada u Čileu žive uglavnom Hrvati koji su prilično utjecajni, puno slušamo o Hrvatskoj i hrvatskoj kulturi. Kada sam imenovan na mjesto veleposlanika u Hrvatskoj, nikome nisam trebao posebno objašnjavati gdje je to. Jer iako smo udaljeni jedni od drugih, ako pitate bilo koga u Čileu, čak i slabije obrazovane ljude, vjerojatno će znati gdje je Hrvatska.

Ako ni zbog čega drugog, onda zbog nogometa. Ljudi u Čileu jako vole hrvatski nogomet. Inače, biti veleposlanikom u Hrvatskoj prilično je prestižna pozicija. Hrvatska je nama važna država s kojom osjećamo bliskost i u kojoj je, osim toga, jako lijepo. Zato sam bio jako sretan kada su me imenovali. Ne možete do te pozicije doći tako lako, morate je zaslužiti.

NACIONAL: U svom pobjedničkom govoru predsjednik Boric najavio je da će se konačno obračunati s Pinochetovim nasljeđem, da će voditi socijalno inkluzivnu politiku i dati veća prava LGBTQ zajednici. Znači li to da je Pinochetovo nasljeđe još uvijek snažno prisutno na čileanskoj političkoj sceni?

Činjenica je da postoje ljudi kojima Pinochet nedostaje, no oni ipak ne predstavljaju većinu. Međutim, kako bismo se kao društvo riješili tog nasljeđa, moramo provesti određene institucionalne promjene. Boric je spomenuo da se želi boriti protiv Pinochetova nasljeđa, upravo zato što je njegov protukandidat koji pripada krajnjoj desnici bio njegov pobornik. On je taj koji žali za Pinochetovim vremenima i on smatra kako je Pinochet bio veliki autoritet i dobar državnik. No ipak mislim da je čak i desnica koja ga podržava danas puno progresivnija nego što je bila u Pinochetovo doba.

NACIONAL: Pinochet je bio diktator, mnogi ljudi su stradali, bili su mučeni ili su nestali zbog političkih uvjerenja. Jesu li toga građani Čilea danas svjesni? Je li se čileansko društvo suočilo s tim dijelom svoje povijesti?

Ta su pitanja nekada duboko dijelila čileansko društvo, ali mislim da to više nije slučaj. Stasalo je mnogo generacija nakon prestanka njegove diktature, neki nisu bili ni rođeni u to doba i to više nije najvažnija politička tema.

NACIONAL: Čile je proživio dosta teške trenutke posljednjih godina. Sjećamo se masovnih, pa i nasilnih prosvjeda u listopadu 2019. zbog malih plaća i mirovina, loše zdravstvene skrbi i skupog obrazovanja te velike nejednakosti između bogatih i siromašnih. Kao posljedica tih demonstracija priprema se promjena Ustava iz Pinochetova vremena. Kakva će biti uloga predsjednika Republike u tome?

Ustavna konvencija je autonomno tijelo, ali će predsjednik moći nadgledati rad ustavne konvencije koja od srpnja radi na promjeni ustava i očekuje se da će biti gotova u odgovarajućem roku. Konvencija se sastoji od 155 delegata koji su izabrani na izborima održanim u svibnju 2021., a na čelu joj je žena iz plemena Mapuche. Ona se oblači na tradicionalan indijanski način i povremeno se koristi svojim jezikom. I sve do sada odradila je odličan posao. To je Čile, multikulturalno društvo spremno na velike promjene. U godinu dana dobili smo novog predsjednika koji ima 35 godina, dobili smo ustavnu konvenciju na čijem čelu je žena indijanskih korijena, ozakonili smo istospolne brakove, nastale su neke nove stranke. Sve se to dogodilo poput potresa, a mi imamo najmanje dva velika potresa godišnje, kao što vam je možda poznato. I naviknuli smo na njih.

NACIONAL: Što Crkva kaže na takve odluke vlasti?

Crkva se drži po strani, daleko od politike. Nakon tog velikog društvenog potresa koji je započeo prije dvije godine, oni su nestali s političke scene. Crkva je nekada bila duboko uključena u Pinochetov režim, a prije nekoliko godina uslijedio je veliki skandal zbog optužbi za pedofiliju, zbog čega je Papa smijenio veliki broj biskupa. Nakon toga Crkva se drži po strani i srećom, politika je bila vrlo neovisna u svojim odlukama.

NACIONAL: Kao i EU i Čile ima problem s velikim valom migranata. Koliko je to politički važno pitanje?

Migracije su upravo bile tema koja je dijelila dva predsjednička kandidata. Primili smo puno ljudi iz Venezuele, Haitija i Kolumbije. Ukupno čak milijun migranata u nekoliko godina. Oni su se više-manje integrirali u naše društvo, no sada je došlo vrijeme da zakonski reguliramo useljavanje. Mislim da većina građana Čilea nije protiv migranata, ali ne bismo više smjeli primati ilegalne migrante.

NACIONAL: Svijet se suočava s četvrtim valom pandemije koronavirusa i novim sojem omikronom. Kako je pandemija utjecala na gospodarstvo Čilea?

Naravno da je utjecala na naše gospodarstvo, kao što je utjecala i na cijeli svijet. Mi imamo otvorenu ekonomiju i normalno da smo osjetili posljedice. Međutim, ovaj četvrti val nije nas posebno pogodio u smislu oboljelih i umrlih, jer imamo visoki postotak cijepljenih, gotovo 88%. Prepoznati smo kao jedna od država s najboljom procijepljenošću u svijetu. Imali smo odličnu kampanju za cijepljenje i nismo doživjeli masovne demonstracije antivaksera, poput ovih koje se događaju u Europi, pa i u Hrvatskoj. Mi imamo dugu tradiciju cijepljenja, djecu u školi praktički svake godine cijepe protiv neke zarazne bolesti i ljudima je to normalno.

‘Stasalo je mnogo generacija nakon prestanka Pinochetove diktature, neki nisu bili ni rođeni u to doba i to više nije najvažnija politička tema’, rekao je čileanski veleposlanik novinarki Nacionala. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Rekli ste da ste primili kinesko cjepivo, je li ono odobreno u Čileu?

Da, primio sam kinesko cjepivo i ono je efikasno. Osim toga, Kinezi imaju svoj laboratorij na sjeveru Čilea. Čini mi se da kinesko cjepivo nije odobreno u EU-u isključivo iz političkih razloga. Imao sam problem u Francuskoj kada sam se trebao cijepiti treći put. Naime, tada sam primio Johnson & Johnson, a kod tog cjepiva nema druge doze. Za sada sam primio dvije doze kineskog, jednu dozu Johnsona i ne bih smio primiti ništa više. Teško mi je dokazati na europskim granicama da sam zaštićen. Teško mi je shvatiti zašto se ljudi u Hrvatskoj i ostalim europskim zemljama ne žele cijepiti. Nama je cijepljenje bilo potpuno logično. Zašto se ne bismo cijepili ako cjepivo postoji, ako je besplatno i dostupno i štiti od zaraze? Inače, ni u Čileu ne možete ući u restoran ili u kazalište ako nemate covid-potvrdu. To je indirektan način na koji se vrši utjecaj na one koji se ne žele cijepiti.

NACIONAL: Hrvatsku su nedavno posjetili predsjednik parlamenta Čilea Diego Paulsen Kehr i ministar obrane Baldo Prokurica koji je također hrvatskog porijekla. Jesu li sastanci s hrvatskim kolegama doveli do konkretnih rezultata?

Drago mi je da su čileanski visoki dužnosnici posjetili Hrvatsku već na početku mog mandata, iako je bilo dosta posla za naše veleposlanstvo. No ja sam veći dio svog profesionalnog vijeka radio u multilateralnim organizacijama gdje su stvari puno kompliciranije. Mislim da su ta dva posjeta dala pozitivni doprinos našoj budućoj suradnji. Ministar obrane dogovorio je sporazum o suradnji koji će biti uskoro potpisan. Ta suradnja će biti prije svega na planu obuke i obrazovanja. Dogovoreno je i da će Čile i Hrvatska surađivali unutar IPU-a (Inter Parliamentary Union), globalne organizacije nacionalnih parlamenata. Budući da dolazim iz multilateralnih organizacija, fokusiran sam na to da Hrvatska i Čile imaju zajednička stajališta o nekim temama o kojima se, na primjer, raspravlja u UN-u. Uvijek se međusobno podupiremo u različitim kandidaturama unutar tijela UN-a, na primjer Vijeća sigurnosti. I u odnosima s EU-om Hrvatska čvrsto podržava Čile u nastojanjima da potpiše novi trgovinski sporazum. Što se tiče gospodarske suradnje između naših dviju zemalja, ona je doista vrlo skromna. Trgovinska razmjena iznosi oko 90 milijuna dolara, što je vrlo malo. Planiramo dovesti izaslanstvo stručnjaka iz Čilea koji će analizirati tržište i vidjeti gdje ima prostora za suradnju. Ali biznisu treba vremena za investicije.

NACIONAL: Čile je nedavno pogodio jak potres od 5,9 po Richteru, vi ste došli u Hrvatsku koju su pogodila dva jaka potresa u posljednje dvije godine. Obnova još uvijek nije započela, kakvi su vaši dojmovi?

Tih 5,9 mi i ne doživljavamo kao potres. Imamo potrese barem dva puta godišnje, za nas je jak potres ako je oko 8 Richtera, najjači zabilježen na svijetu dogodio se upravo na jugu Čilea i iznosio je 9,2.

Sjećam se toga, zemlja se samo urušila. Za nas su potresi normalni, mi živimo s njima. U školi djecu uče kako se ponašati za vrijeme potresa. I konstrukcije građevina tome su prilagođene. Mi smo prilagodljiv i otporan narod. A što se Hrvatske tiče, nije me iznenadilo kada sam vidio posljedice potresa jer to viđam i u Čileu. I tamo birokraciji treba dosta vremena prije nego što se krene s obnovom. Uostalom, vidio sam skele na mnogim zgradama, znači da se nešto radi.

NACIONAL: Bili ste u nastupnom posjetu zagrebačkom Sveučilištu, imate li planova za suradnju?

Da, bio sam na zagrebačkom Sveučilištu jer sam najviše zainteresiran za suradnju na akademskoj i znanstvenoj razini, uspostavljanju stipendija za razmjenu studenata. I Split ima odličan Pomorski fakultet s dugogodišnjom tradicijom i mislim da tamo ima prostora za suradnju.

NACIONAL: Gdje ćete provesti blagdane?

U Dubrovniku. Već sam bio tamo, jako mi se sviđa. Nadam se da će biti manje turista nego po ljeti. Bio sam u Splitu i Opatiji, i tamo je jako lijepo. Plan mi je u budućnosti obići Hrvatsku i upoznati sve njene krajeve, samo moram kupiti auto. Neki mali i praktičan.