Hvaranin Filip Jurišić (30) jedan je od najboljih svjetskih jedriličara u klasi ILCA 7, široj javnosti poznatijoj po starom nazivu Laser. Jurišić, član splitskog Mornara, prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Meksiku osvojio je brončanu medalju, ove godine u talijanskoj Andori na Europskom prvenstvu osvojio je srebro, a u veljači je osvojio naslov prvaka Hrvatske. Međutim, unatoč svim nabrojenim sjajnim rezultatima, čeka ga težak put kvalifikacija za Olimpijske igre u Parizu. Naime, svaka država može dati samo jednog jedriličara na Igrama, a Hrvatska u klasi ILCA 7 ima dvojicu vrhunskih, uz aktualnog prvaka Hrvatske Jurišića tu je i Tonći Stipanović (37), osvajač srebra u Riju 2016. i Tokiju 2021., te mladi i sve bolji Bruno Gašpić (21), četvrtoplasirani na U-21 Svjetskom prvenstvu 2021. godine. Svjetsko prvenstvo u jedrenju za olimpijske klase koje se u nizozemskom Haagu održava od 8. do 20. kolovoza stoga ima posebnu važnost, osim svjetskih medalja u igri je i plasman na Igre u Parizu.

TEMPO: Kakav je sistem kvalifikacija klase ILCA 7 za plasman na Olimpijske igre u Parizu?

Tri su kvalifikacijske regate kroz koje ćemo se boriti za vizu za Pariz, Svjetsko prvenstvo sada u kolovozu u Nizozemskoj, zatim Svjetsko prvenstvo 2024. godine koje će se u siječnju održati u Australiji, a treća je Svjetski kup u francuskom Hyeresu. Od tih triju regata uzimaju se rezultati dviju najboljih i onda se po sistemu manjih bodova dobiva ime onoga tko će nastupiti na Olimpijskim igrama.

TEMPO: Kakva očekivanja imate od Svjetskog prvenstva u Haagu?

Svjetsko prvenstvo bit će ove godine posebno zanimljivo jer će se odigrati na mjestu gdje su uvjeti jako nepredvidivi, čak i za lokalne Nizozemce pa i Belgijance koji imaju slično okruženje. Specifičnost regatnog polja koje nas čeka su jake struje koje daju dodatnu dimenziju strategiji i taktici jedrenja, praktički će od vjetra biti važniji kurenat. Bit će prilično izazovno za sve, mi smo kao momčad tamo na pripremama proveli dosta vremena pa se nadam da će nam to donijeti nekakvu sigurnost. S obzirom na te uvjete, teško je bilo što predviđati, uvijek je u našoj klasi gusto u vrhu, jaki su Novozelanđani, Australci, Englezi, Talijani, Nizozemci… Tu ima toliko kvalitete da možete u jednom momentu biti u krugu medalja, a u drugom izvan prvih 20. Branim broncu sa zadnjeg SP-a u Meksiku pa se sada opet nadam da ću se boriti za medalju.

Na Europskom prvenstvu u Splitu 2014. godine tada 21-godišnji Filip Jurišić osvojio je osmo mjesto, što je najavilo njegovu izvrsnu jedriličarsku karijeru. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

TEMPO: Tonći Stipanović i vi ste posebna priča, najbolji prijatelji, klupski kolege i najveći suparnici. Obojica spadate u svjetski vrh, ali samo će jedan od vas na Igre u Parizu. Kakav je uopće osjećaj boriti se protiv najboljeg prijatelja za tako važan cilj?

Ha, dugo se gradilo to prijateljstvo i taj istovremeni rivalitet. Tonći je od mene stariji nešto više od šest godina i u mojim počecima, kad sam se priključio timu, on je već osvajao velike svjetske medalje. Uz veliki trud sam mu se približio i s vremenom mu postao al pari, a u zadnjih par godina smo apsolutni rivali. Kroz sve to vrijeme svoj smo odnos doveli na zaista kvalitetnu razinu i sada mogu reći da obojica u borbu ulazimo otvorenih karata, natječemo se i istovremeno guramo jedan drugoga tako da onaj tko ode u Pariz tamo napravi najbolji mogući rezultat. U oba scenarija obojica ćemo biti podrška onom drugom na Olimpijskim igrama.

TEMPO: Uz Tonćija Stipanovića i vas te spomenutog mladog Gašpića, Mornar ima još jednog sjajnog laseraša. Cipranin Pavlos Kontides zaokružio je na Europskom prvenstvu ove godine sjajan uspjeh vašeg kluba, Stipanović, vi i Kontides osvojili ste tri medalje.

Kontides je dugogodišnji član našeg kluba, još i prije prelaska u seniore priključio se našem treneru Jozi Jakeliću i cijelom našem timu. Pavlos je sjajan tip, dobro govori hrvatski, u rujnu se ženi Hrvaticom tako da ga već doživljavamo kao domaćeg. Bitna je karika u našem timu i važan faktor u tom našem međusobnom rivalitetu, trener Jakelić nas je kroz godine naučio da budemo rivali, prijatelji i istovremeno jedan drugoga guramo u najpozitivnijem sportskom smislu.

‘Tonći Stipanović od mene je stariji nešto više od šest godina, a posljednjih godina smo apsolutni rivali. Obojica u borbu ulazimo otvorenih karata’

TEMPO: Vaš trener Jozo Jakelić cijenjen je kao najbolji hrvatski jedriličarski stručnjak. Tko su ostali članovi vašeg stručnog tima?

Dario Karamatić je fizioterapeut našeg porijekla koji živi u Njemačkoj, on je redovno na svim pripremama u natjecanjima s nama, zatim njegova desna ruka Nikola Smoljenović, odlični splitski fizioterapeut, nutricionistica Dragana Olujić Sekulić, doktor Vlado Ivančev, psiholog Boris Balent također je vrlo važna osoba s kojom provodimo puno vremena i kondicijski trener Saša Jović su članovi našeg tima koji rade sa svima nama, s time da svatko od nas ima još jednu do dvije osobe iz različitih područja s kojima individualno radimo, ovisno o potrebama, na primjer za potrebe PR-a ili bilo što drugo.

TEMPO: Kad smo kod PR-a, vi imate svoju web stranicu koja vas prilično kvalitetno predstavlja, vas i sve vezano uz vaše jedrenje. Je li uobičajeno u svijetu jedrenja da se sportaši tako predstavljaju?

Generalno, jedrenje je medijski relativno slabo zastupljen sport tako da je web stranica za nas jedriličare svojevrsna vizit karta za predstavljanje široj javnosti, usput je to i dobar prostor za naše sponzore. Već je postalo sasvim normalno da sportaši na svjetskoj razini imaju svoje web stranice, tako da i ja na to gledam kao jedan normalan dio moje sportske karijere.

Filip Jurišić proglašen je, uz bacača kugle Filipa Mihaljevića, najuspješnijim hrvatskim sportašem u 2022. godini, i to nakon osvojene brončane medalje na S0vjetskom prvenstvu. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

TEMPO: Vaša jedriličarska klasa poznata je kao Laser, međutim, u zadnje vrijeme kao službeno ime koristi se naziv ILCA 7. O čemu se radi, zašto je došlo do promjene naziva?

Iskreno, ne znam baš sve detalje, ali radilo se o pravnom sporu koji se ticao korištenja imena Laser. Jedan veliki dioničar licence Laser tražio je da mu se, na ime službenog korištenja tog naziva, isplati neka navodno jako velika svota novca. Ukratko, do dogovora i isplate novca nije došlo, klasa je službeno promijenila ime. S tim je došlo do nekih promjena, nabolje. Klasa se razvija, puno je više proizvođača, kvaliteta se jako povećala i sve je otišlo na viši nivo, bez obzira na to što je klasa praktički ista.

TEMPO: U vašoj klasi svi brodovi su identični, dakle, tu nitko ne može imati bilo kakvu prednost. Koliko je tu važna težina jedriličara?

Baš u našoj klasi je vrlo važna. Naprimjer, u klasi 49er brodovi su kompleksniji, više jedara, trimova, modova, ukupno više elemenata i samim time jedriličarska znanja se šire na druga područja. Kod nas u Laseru sve je jednostavno do maksimuma, imamo tri kontrolna konopa kojima trimamo jedro, sve ostalo su fizička priprema i tehnička i taktička znanja koja dolaze maksimalno do izražaja, dakle, do prednosti pred ostalima ne može se doći kroz materijale i to ovoj našoj klasi daje dodatnu zanimljivu perspektivu, jer koliko god sve s jedne strane bilo jednostavno, s druge strane traži ogroman rad. Idealna težina je između 82 i 87 kilograma, nije dobro biti prelagan jer u šest dana natjecanja ekstremno su male šanse da će cijelo vrijeme biti lagani uvjeti u kojima bi onda ta manja tjelesna težina dala neku prednost.

‘Godišnje sam oko 240 dana na putu izvan Hrvatske, ove godine čak i nešto više, tako da gledam to vrijeme kod kuće što ekonomičnije iskoristiti’

TEMPO: Koliko ste vremena u pripremama za Svjetsko prvenstvo proveli u Nizozemskoj na regatnom polju na kojem će se održati Svjetsko prvenstvo?

Ukupno, prošle godine smo bili 15-20 dana, ove godine 40 dana, to je otprilike optimum da isprobamo što više različitih uvjeta i razvijemo neku bazu podataka kako bismo smanjili vjerojatnost nekih iznenađenja u smislu klimatskih uvjeta, promjena u kurentima, vjetrovima i svim komponentama koje utječu na samo natjecanje. Zadnji put smo bili krajem srpnja, i to sedam dana, a na poprište Svjetskog prvenstva dolazimo sedam dana prije početka.

TEMPO: Od svojih prvih jedriličarskih dana član ste Mornara, kako to da ste se odlučili za splitski klub, a ne za klub s Hvara?

Moja obitelj je vezana za jedrenje od davnih dana, od mog dide, roditelja, realno je svaki član naše uže i šire obitelji povezan s jedrenjem. S devet godina sam došao u Mornar iako sam u tom periodu morao putovati u Split na treninge, izabrali smo taj klub jer je to institucija velike i uspješne tradicije jedrenja, poznat i kao klub s najboljom školom jedrenja. Od prvog dana sam tu i ponosni sam član Mornara, moj put je bio specifičan, ali uz veliki trud mojih roditelja, cijele obitelji, mene i trenera, kao i ostalih ljudi iz kluba, sada sam došao do tu gdje jesam.

Obitelj Filipa Jurišića također se bavila jedrenjem pa nije čudno što je on nastavio obiteljsku tradiciju. FOTO: Miroslav Lelas/PIXSELL

TEMPO: Kroz medije se jedno vrijeme provlačila priča da ste imali bogatu ponudu za promjenu državljanstva, o čemu se radilo?

Da, nakon Europskog prvenstva u Varni 2021. godine dobio sam ponudu iz Bahreina, konkretno od predsjednika tamošnjeg jedriličarskog saveza, za promjenu državljanstva. Međutim, do dijela razgovora u kojem bi mi on ponudio nešto konkretno ni nismo došli, odmah sam odbio tu opciju jer ne mogu zamisliti da nastupam pod bilo kojom zastavom osim zastavom Hrvatske. Znam da su nakon mene pokušali dovesti jednog dobrog jedriličara iz Rusije, ali iskreno ne znam što je kasnije s tim bilo. Neslužbeno sam načuo o novčanom iznosu za prelazak na državljanstvo Bahreina, a ako je to što sam čuo istina, radi se o zaista velikom novcu. Ali znate kako se kaže, nije u šoldima sve.

TEMPO: Kada privatno idete s Hvara u Split ili natrag, sjednete li u jedrilicu ili ipak uvijek koristite uobičajene načine putovanja?

Od gušta idem jedrilicom, međutim, u periodu kad sam kod kuće, raspored mi je toliko zgusnut i toliko je obaveza da mi ostane vrlo malo vremena za jedra. Naš sport je takav, nemoguće je kroz cijelu godinu na istom mjestu imati stalno dobre uvjete za trening, to iziskuje puno putovanja, planiranje treninga na različitim mjestima kako bi se izvukao maksimum. Katamaran ili gumenjak su ipak prve opcije, ali godišnje sam oko 240 dana na putu izvan Hrvatske, ove godine čak i nešto više, tako da gledam to vrijeme kod kuće što ekonomičnije iskoristiti.