“Prošlo je 40 godina, ali i dalje se dobro sjećam kako sam se penjao po ogradi teheranskog sveučilišta da vidim što se događa”, prisjeća se Madžid Hejdarnik, danas učitelj u svetom iranskom gradu Komu.

On je bio među milijunima koji su 1. veljače 1979. izašli na ulice iranske prijestolnice kako bi vidjeli svog voljenog “imama”, ajatolaha Ruholaha Homeinija koji se vratio iz egzila dugog 14 godina.

Iranski šah Mohamed Reza Pahlavi deset dana prije pobjegao je iz države zbog masovnih uličnih prosvjeda i nereda, pa se Iran pripremao za povratak čovjeka koji će predvoditi islamsku revoluciju i okončati 25 stoljeća monarhističke vladavine.

Revolucionarni zanos ponio je i Hejdarnika, pa je uskoro napustio svoj studij računarstva i upisao se u vjersku školu.

“Bili smo tamo kako vidjeli osobu koja je bila dovoljno hrabra da pruži otpor. Htjeli smo ga vidjeli uživo”, ispričao je.

Bilo je uzbuđenja, ali i tjeskobe – hoće li se zrakoplovu iz Pariza s Homeinijem među putnicima dopustiti da sleti, hoće li ga oboriti vojska koja je nominalno i dalje podržavala šaha?

Tijekom nedavne posjete Homeinijevom mauzoleju na jugu Teherana, kao što to čini svake godine, zemljoradnik Golberar Naghipour (62) prisjeća se da su to bila vremena nervoze.

“Plakali smo od sreće, ali smo bili i zabrinuti. Država je još uvijek bila pod kontrolom šahovog režima”.

Revolucionarna vizija

Groblje Behešt-e-Zahra, posljednje utočište mnogih neprijatelja šaha, bilo je prvo Homeinijevo odredište nakon slijetanja zrakoplova Air Francea. Ondje je održao vatreni govor i objavio da monarhija mora biti dokrajčena.

“Imenovat ću vladu, a šahovu ću pljusnuti po licu”, poručio je.

Kao oštar i karizmatičan klerik, Homeini je kombinirao protuzapadnu, protukolonijalnu i protuizrabljivačku retoriku radikalne ljevice s povijesnim sjećanjima na mučeništvo šijitskih muslimana. Time je stvorio revolucionarnu viziju političkog islama.

Njegov mauzolej izgrađen je pored groblja na kojem je pokopan u lipnju 1989. Riječ je dugoj i impozantnoj zgradi ukrašenoj na tradicionalan islamski način.

Čak i danas, gotovo tri desetljeća poslije njegove smrti i najvećeg pogreba u modernoj iranskoj povijesti, mnogi mu posjetitelji dolaze odati počast.

No četrdeset godina nakon revolucije Homeinijeva vizija islamske republike za neke je i dalje nedovršeni projekt.

“Naziva se tako, ali još nije ostvarena”, smatra Hejdarnik.

Godišnjica revolucije stiže u nezgodno vrijeme jer je iranska ekonomija pogođena ponovnim uvođenjem američkih sankcija nakon što je predsjednik Donald Trump povukao SAD iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.

To je pogoršalo dugotrajni niz problema lošeg upravljanja i korupcije koji su potaknuli kritike cijelog političkog spektra. Mnogi aktualne vlastodršce optužuju da ne slijede asketski primjer njihovog revolucionarnog osnivača.

“Kad ljudi vide da troškovi života rastu, moraju vidjeti i da svi pate jednako, ne smije biti razlika. Postoje neki ljudi koji propovijedaju muslimanski, skroman život, no žive kao plemići”, kazao je Hejdarnik.

Ništa nije tražio za sebe

Za hodočasnike u Homeinijevom mauzoleju najvažnija je i dalje njegova snažna slika nesebičnog i nepotkupljivog čelnika.

“Imam je toliko žrtvovao za zemlju, no nije htio ništa za sebe”, ističe Majram Jazad-Nedžad, kućanica (57) iz sjeverozapadnog grada Mašdada koja posjećuje hram gotovo svake godine.

“Kad bi barem neki od današnjih dužnosnika imali isti karakter”, dodaje.

Za Hejdarnika nema sumnje da su za sve nedaće krivi iranski neprijatelji koji, kaže, žele odvratiti državu od islama.

“Nažalost uljezi su uspjeli ući sve pore, u gospodarstvo, obrazovni ili politički sustav”, smatra učitelj.

“No bili smo pod vlašću monarha 2,5 tisuća godina, a prošlo ih je samo 40 od revolucije. U usporedbi, to je ništa”.

“Uz Božju pomoć ostvarit ćemo islamsku republiku u njezinoj punini”, zaključio je Hejdarnik.