Izložbom ‘’Izbor iz fundusa – 40. obljetnica Galerije Galženica’’ bit će obilježena četiri desetljeća rada prve i jedine velikogoričke galerije koja prati, promiče i producira suvremenu umjetnost. U Galeriji Galženica do 15. siječnja 2021. bit će prezentiran izbor od 40 umjetnina iz galerijskog fundusa koji čine djela brojnih renomiranih hrvatskih umjetnika kao što su Boris Bučan, Ferdinand Kulmer, Ivan Lesiak, Miroslav Šutej, Đuro Seder, Vatroslav Kuliš, Nives Kavurić Kurtović, Ivo Šebalj, Bane Milenković, Branka Uzur, Eugen Kokot, Ljerka Njerš, Milena Lah…

Antonia Vodanović, voditeljica Galerije Galženica, dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Zašto je Galerija Galženica otvorena, koja je bila nit vodilja, glavni cilj?

Otvorenje Galerije Galženica 1980. godine, kao prve velikogoričke galerije za suvremenu umjetnost, usko je vezano uz procese urbanizacije Velike Gorice 1970-ih godina. Tih godina gradi se novo naselje Galženica za smještaj velikog broja pridošlih stanovnika zaposlenih u okolnim tvornicama. Naselje je realizirano u šest arhitektonsko-urbanističkih cjelina na kojima su radili različiti arhitekti, međutim, u kontekstu sagledavanja otvaranja Galerije bitan je prostor na kojem je izgrađen Dom kulture, a koji pripada trećem bloku te nosi službeni naziv Gorica III – Galženica jug. Tada mlada arhitektica Hrvojka Paljan dobila je u svojim ranim tridesetim godinama važan projektni zadatak da osmisli taj dio naselja. Kod projektiranja se vodila postulatima tzv. urbane sociologije i njemačkim uzorima planiranja grada, promišljajući prostor radije kao mjesto susreta i socijalizacije njegovih stanovnika, nego ‘’spavaonice’’ predviđene za smještaj velikog broja novih stanovnika. S tom mišlju i idejom vodiljom realizirala je otvorene i zatvorene javne prostore poput Doma kulture u kojem su smještene Galerija Galženica, knjižnica i manja dvorana, zatim javnog trga ispred Doma kulture te zelenih površina između stambenih blokova, također predviđenih socijalizaciji stanovnika.

NACIONAL: Kako je u to vrijeme izgledala Velika Gorica, kao predgrađe Zagreba? Zašto je galerija bila potrebna?

U to vrijeme Velika Gorica je funkcionirala kao satelitsko naselje zagrebačkog prstena. Tek je 1995. godine dobila status grada. Karakterizirala ju je poluurbana struktura sajmišnog karaktera. Širenjem Velike Gorice nakon Drugog svjetskog rata, izgradnjom novih stambenih radničkih naselja i konstantnim povećanjem broja stanovnika, javile su se i neke nove potrebe koje je bilo potrebno zadovoljiti. Postalo je jasno da građanima za kvalitetan i ugodan život nije dovoljno samo pružiti posao i krov nad glavom, već su im potrebni i sadržaji kulturnog karaktera, odnosno mjesta na kojima se mogu educirati, socijalizirati i koja će im poboljšati kvalitetu življenja na tom prostoru. U tom smislu, primjena načela urbane sociologije kod planiranja grada i sadržaja koji se u njega implementiraju, bili su ključna stavka i za uključivanje prostora za kulturu te suvremenu umjetničku scenu. Naime, do tada takav prostor tu nije postojao, a izgradnja Doma kulture pokazala se kao pravi ‘’hit’’ te je ubrzo Dom kulture postao popularno mjesto okupljanja. U vrijeme kada je otvoren, s Galerijom Galženica na drugom katu, zadovoljavao je kulturne potrebe ne samo lokalnog stanovništva, već je kvalitetnim izložbama privlačio i brojnu zagrebačku publiku. Primjerice, projektantica galerije Hrvojka Paljan rado se sjeća autobusa koji su dolazili iz Zagreba na otvorenja izložbi renomiranih umjetnika koji su tu izlagali. U startu se krenulo s jako ambicioznim izlagačkim programom koji nimalo nije zaostajao za ondašnjim zagrebačkim galerijama.

NACIONAL: Koji su najvažniji trenuci, izložbe i umjetnici koji su prošli kroz Galeriju u ovih 40 godina?

Posljednjih 40 godina održano je više od 260 izložbi i manifestacija. Tijekom 80-ih i 90-ih godina, u vrijeme prvog voditelja galerije – povjesničara umjetnosti, kustosa i likovnog kritičara Radovana Vukovića – programska koncepcija ponajviše se kretala oko tzv. fenomena ‘’nove slike’’ i karikature. U tom razdoblju u Galeriji su izlagali brojni renomirani umjetnici, primjerice Nives Kavurić Kurtović, Miroslav Šutej, Zlatko Keser, Edo Murtić, Boris Bučan, Marijana Muljević, Zlatko Kauzlarić Atač, Vatroslav Kuliš, Eugen Kokot, Ferdinand Kulmer, Đuro Seder, Milena Lah, Marija Braut, Jadranka Fatur, Dragutin Trumbetaš, Lovro Artuković… Za vrijeme drugog voditelja Klaudija Štefančića programska koncepcija se više usmjerila na umjetnost i kulturu novih medija te strogo kurirane međunarodne izložbe, no i dalje se nastavila baviti afirmacijom mladih umjetnika, kao i izlaganjem radova umjetnika srednje i starije generacije. Tu bih izdvojila, primjerice, izložbu ‘’Novi mediji i mladi hrvatski umjetnici’’ ili pak ‘’Nove mreže novih medija’’. Od umjetnika koji su izlagali u Galeriji u tom periodu spomenula bih autore kao što su Ivan Kožarić, Sanja Iveković, Vlado Martek, Ivan Fijolić, Marko Tadić, Zlatan Vehabović, Ivan Marušić Klif, Viktor Popović i brojni drugi.

NACIONAL: Koliko je Galerija Galženica važna danas?

Rad Galerije i njena programska koncepcija svakako su prepoznati u nacionalnom kontekstu kao kvalitetan primjer razvoja javne kulturne infrastrukture izvan Zagreba. Kao jedina velikogorička galerija koja prati, promiče i producira suvremenu umjetnost, ona je i dalje važan impuls za razvoj suvremene umjetničke scene u Hrvatskoj. Međutim, posebno je važno vratiti staru publiku te razvijati novu kroz različite kulturne i edukativne programe, dinamizirati izložbeni program te uvesti kvalitetne popratne aktivnosti koje će publiku iznova vraćati u prostor. I svakako zadržati postojeću razinu kriterija pri odabiru umjetnika.

NACIONAL: Koliko je taj broj 40 velik kad je riječ o galeriji?

Četrdeset godina kontinuiranog rada i promoviranja suvremene umjetnosti svakako nije zanemariva brojka. Treba reći i da je nastanak Galerije Galženica, otvorene 1980. godine u Domu kulture, zapravo vezan uz intenzivnu pojavu i razvoj ovakvih oblika organiziranog kulturnog djelovanja na području Jugoslavije od 1945. godine pa nadalje. U tom periodu izgrađeni su brojni izložbeni prostori u sklopu različitih centara i domova za kulturu, stoga je brojku potrebno sagledati i u tom kontekstu razvoja javne kulturne infrastrukture i prostora za modernu i suvremenu umjetnost.

NACIONAL: Kako ćete obilježiti ovu godišnjicu?

Godišnjicu ćemo obilježiti 26. studenoga otvaranjem izložbe ‘’Izbor iz fundusa – 40 godina Galerije Galženica’’ na kojoj ćemo prezentirati 40 akvizicija u povodu 40 godina Galerije. U fundusu Galerije Galženica zastupljeni su brojni renomirani autori iz područja moderne i suvremene umjetnosti, a na ovoj izložbi prikazat ćemo najbolje od onog što baštinimo kroz radove 32 umjetnika i umjetnica. Izabrana djela podijeljena su u četiri diskurzivne cjeline – „Obrisi prirode“, „S one strane“, „Tjelopisi“ i „Prema suvremenosti“. Prva cjelina bavi se različitim oblicima viđenja i prikaza krajolika. Tema „S one strane“ donosi radove na tragu nadrealizma, magičnog realizma te fantazmagoričnog i mitološkog u likovnoj umjetnosti. Treća cjelina „Tjelopisi“ bavi se figuracijom kroz različite oblike medijskog izražavanja, dok posljednja tema „Prema suvremenosti“ predstavlja heterogenu skupinu radova koja u najširem smislu ukazuje na određene odmake od tradicije.

Također, kao popratni program izložbe, 10. prosinca u Galeriji će se održati predavanje arhitektice Hrvojke Paljan naziva ‘’Projektiranje u skromnim uvjetima’’ kojim će autorica širu publiku upoznati s arhitektonsko-urbanističkim razvojem naselja Gorica III – Galženica jug.