Procvat cestovnog prometa u 19. i 20. stoljeću omogućen je povećanjem kvalitete cesta, a čovjek kojem to možemo zahvaliti je Škot McAdam, najveći inovator cestogradnje nakon rimskog doba

John Loudon McAdam rođen je 21. rujna 1756. u Ayru, na jugozapadnoj obali Škotske, kao najmlađi od desetero djece u obitelji. Imetak je stekao u New Yorku, gdje se bavio trgovinom i računovodstvom tijekom rata i ranih godina neovisnosti SAD-a. U Škotsku se vraća 1783. te počinje baviti održavanjem cesta i puteva.

Početkom 19. stoljeća, nakon selidbe u engleski Bristol, dolazi do ideja i otkrića koja će uvelike promijeniti obličje suvremenog svijeta i olakšati međugradska putovanja u nevjerojatnoj mjeri. Glavna inovacija koju je osmislio McAdam bila je izgradnja puteva tako da se prvo položi sloj krupnijeg lomljenog kamenja, potom manje kamenje, pijesak i šljunak.

Podjednako je značajna inovacija bio blago konveksni presjek ceste (u sredini ispupčen prema rubovima), koji je olakšavao oticanje vode sa strane ceste i sprječavao stvaranje blatnih lokvi. Na ideju takvog građenja ceste od najdonjih slojeva došao je još u 18. stoljeću Pierre Tresaguet, no McAdam je znatno pojednostavio i usavršio.

Zemlja i blato prognani su s puteva, kojima su vladali tisućama godina. Kasnije su katran, asfalt i ugljen još unaprijedili cestogradnju, no i danas se u konstrukciji svake ceste koriste osnovni principi koje je prije 220 godina postavio John Loudon McAdam, najveći cestograditelj novog doba.

John Loudon McAdam, otac suvremene cestogradnje, umro je  26. studenoga 1836.