Je li Centar novog života u Petrinji ispunio svoju svrhu ili je to samo naizgled atraktivan prostor od 168 kontejnera i preko 2200 kvadrata čija je prvotna namjena bila omogućiti rad obrtnicima i malim poduzetnicima čiji su poslovni prostori uništeni u potresu, a oni iz urušenih zgrada uspjeli spasiti samo nešto sitnog alata. Nacional je dobio informaciju od petrinjskih obrtnika da u Centru novog života ima puno praznih kontejnera, da je u njemu poslovanje pokrenulo tek četrdesetak obrtnika i malih poduzetnika, a neki su ga zbog cijene zakupnine, velikih režija i slabog poslovanja već i napustili, dok su veliki dio Centra nastanili trgovački lanci, osiguravajuća društva ili uredi gradskih poduzeća. Kako ističu, Centar je prvotno zamišljen kao mjesto na kojem bi obrtnicima bilo omogućeno da u roku od mjesec ili najviše dva nakon razornog potresa 29. prosinca 2020. nastave svoje aktivnosti, a o čemu je Nacional pisao već 12. siječnja 2021. No u taj se projekt umiješala Udruga Glas poduzetnika i uz blagoslov tadašnjeg gradonačelnika Darinka Dumbovića pokrenuta je gradnja Centra novog života, a koji je otvoren tek krajem prosinca 2021., godinu dana nakon potresa. Sam je Centar smješten na rubu grada, neuočljiv s glavne prometnice, prilazne ceste su u katastrofalnom stanju i tek krajem proteklog tjedna pojavio se prvi smjerokaz koji bi ljude navodio da ga posjete. U cijeloj ovoj priči najviše je, kažu obrtnici, zakazala država, a potom i gradska vlast jer nisu ništa napravile kako bi očuvale obrtništvo i malo poduzetništvo i tako omogućile Petrinjcima da ostanu u svom gradu i u njemu grade svoju budućnost. Ističu da je Petrinja postala grad u kojem se ne može naći nasmijanog čovjeka, u kojem se živi u grču i u kojem ostaju samo nemoćni i oni koje drži ljubav prema nekada kulturnoj oazi Hrvatske.

Kad je napokon Centar novog života izgrađen i stavljen u funkciju, bez obzira na to što je velikim dijelom realiziran od donacija, morao je na neki način ostvariti profit Gradu, tvrdi inženjer Željko Vrzan, vlasnik obrta za popravak i restauraciju elektroničkih uređaja koji radi u kontejneru od 11,2 kvadrata.

“Ovaj je Centar sve drugo samo ne novi život jer u njemu nemam uvjete za normalno poslovanje, kao ni perspektivu za razvoj i širenje, stoga me i samo njegovo ime vrijeđa. Po prvom dolasku u Centar, krajem studenoga 2021., uočio sam kako su se pojedini povlašteni korisnici već uselili i obavljaju svoju djelatnost, dok su mene pozvali među zadnjima i moj je prostor bio u grupi izdvojenih kontejnera. Službena primopredaja kontejnera je bila u prosincu 2021., a Grad je velikodušno i bombastično objavljivao da se troškovi kontejnera ne naplaćuju punu godinu dana nakon potresa. Dakle, kao obrtniku kojem je radni prostor u samom centru grada u potresu uništen, velikodušno mi je oprošteno petnaest dana korištenja! Uz to, u siječnju iduće godine uredno sam dobio račun za struju za cijeli prosinac 2021. Nakon primopredaje kontejnera, trebalo je ovjeriti ugovor o zakupu i platiti ovjeru potpisa gradonačelnice na tom ugovoru. Toliko o pomoći Grada Petrinje! Najamnina koju plaćam iznosi mjesečno 42 eura za mojih velikih 11,2 kvadrata u koji stane samo jedna mušterija. Uskoro su počeli stizati i novi nameti. Grad Petrinja je prepustio upravljanje nad Centrom svojoj tvrtki Poslovne zone koja je počela slati račune za održavanje javnih površina i prostora Centra – čišćenje javnih WC-a, pražnjenje koševa za smeće, potrošenu vodu u javnim WC-ima, javnu rasvjetu na stupovima uz prometnice oko Centra te samo osvjetljenje”, istaknuo je Vrzan.

‘Ako netko od poduzetnika ima problem trebaju nam se obratiti, kako bismo im mogli pomoći ako imaju problema s poslovanjem’, kaže Magdalena Komes, gradonačelnica Petrinje, snimljena s ministrom Bačićem. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

Uključujući sve troškove poslovanja, internet i fiskalnu kasu, komunalnu naknadu, parafiskalne i sve druge namete, Vrzana rad u kontejneru od 11,2 kvadrata mjesečno košta oko 140 eura. Prihode koje ostvaruje, s obzirom na to da se bavi djelatnošću koja je pred izumiranjem, kaže da bi radije prešutio, a svoje poslovanje financira većinom iz donacija. Kontejner mu služi samo za registraciju obrta, komunikaciju s mušterijama i sitne popravke jer ništa drugu u njega ne stane, dok glavninu djelatnosti (popravak i restauraciju elektroničkih uređaja) obavlja u podrumu zgrade u kojoj živi, koji su mu stanari nakon potresa dali na korištenje.

“Susjedi su mi ustupili podrum, ali to neće vječno trajati. Iako u Centru ima puno praznih kontejnera, neisplativo mi je iznajmiti dodatni prostor budući da cijena kvadratnog metra više nije ista. Centar sada funkcionira tako da se kontejneri iznajmljuju putem javnog natječaja, a to znači tko da više! To je jedan od razloga što je dio prostora prazan i što u njega ne useljavaju novi obrtnici i mali poduzetnici. Jednostavno im je to preskupo. Grad Petrinja, nekada kulturna oaza Hrvatske, polako, ali sigurno umire, zaboravljen i napušten od svih! Gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes potpuno je nesposobna i nestručna politička figura, nedorasla funkciji koju obnaša. Grad je u rasulu i jako je prisutan nepotizam. Naprijed se ne ide, samo se nešto mrlja po staroj jezgri grada, dok zahvati koji su već trebali biti u finalizaciji traju mjesecima i nabijaju ogromne troškove, a što sigurno nije bez razloga i nekome ide u korist. Primjerice, uređuju se rubnici ulica, a ceste su u katastrofalnom stanju. Zaključno, posla u Centru novog života je malo, sve manje je i ljudi u Petrinji, ostaju samo oni koji moraju jer nemaju izbora ili ih drži ljubav prema gradu i njegovoj prošlosti”, zaključio je Vrzan.

U Petrinju su prvih dana nakon potresa dolazili mnogi, ali više da bi bili medijski popraćeni nego što su stvarno pomogli, govori za Nacional obrtnik iz Centra novog života koji je želio ostati anoniman jer se, kako kaže, boji da bi se mogao zamjeriti “važnim i utjecajnim” osobama u svom gradu, ali i šire.

‘Grad Petrinja, nekada kulturna oaza Hrvatske, polako, ali sigurno umire, zaboravljen i napušten od svih. Naprijed se ne ide, samo se nešto mrlja po staroj jezgri grada, uz ogromne troškove, a to nekome ide u korist’, kaže ogorčeni Željko Vrzan. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“U Centru novog života najmanje je obrtnika i malih poduzetnika dobilo kontejnere za nastavak poslovanja. Izgradnja Centra je predugo trajala i velik dio obrtnika iz razrušenog centra Petrinje nije mogao čekati godinu dana da taj Centar zaživi. Dio obrtnika se snašao tako da su otišli na periferiju grada, gdje su našli slobodni prostor i svoju egzistenciju počeli tamo graditi. Dio obrtnika je, nažalost, morao ugasiti svoje obrte i pitanje je gdje su danas ti ljudi i od čega žive. Samo mali dio obrtnika danas posluje u Centru, a neki su došli tamo, ali ubrzo i otišli. Veliki problem za obrtnike su najamnina i režije koje plaćaju u Centru, kao i u cijelom gradu. Onaj koji nema gdje raditi, a mora od nečega živjeti plaća iste režije kao da živi u bilo kojem dijelu Hrvatske, gdje se ništa nije dogodilo. Tu je zakazala država jer je trebala nešto učiniti po pitanju komunalnih i svih ostalih davanja kako bi sačuvala obrtništvo i malo poduzetništvo, da ljudi ostanu ovdje i grade svoju budućnost u Petrinji. A kakav je život u Petrinji? Gotovo ne možete sresti neko nasmijano lice, nekog nasmijanog čovjeka, svi se naši razgovori svode na isto – svi smo nezadovoljni i svi živimo u grču. Ono što vidim je da se asfaltiraju ceste koje nisu potrebne, odnosno one koje su već asfaltirane jer se nove nisu stigle pripremiti i napraviti. Je li je to samo zbog toga što se europski novac trebao potrošiti do određenog roka nisam mjerodavan tvrditi, ali vidim da nije dovršen niti jedan ključan objekt za obrtnike i male poduzetnike, odnosno da se ništa korisno nije napravilo za naše djelatnosti”, rekao je.

Nacionalov sugovornik ističe da opstanak obrtništva i malog poduzetništva najvećim djelom ovisi o državi jer se Petrinjci ne mogu uspoređivati s obrtnicima iz Zagreba, Varaždina, Rijeke ili Splita.

“Svaka čast tim gradovima i tim obrtnicima no mi nismo u istoj poziciji, ali pred državom to jesmo. Deficitarna zanimanja već su nam izumrla, niti imamo urara niti postolara. Svega toga već odavno nema, sve se svelo na preprodaju gotove robe. Imamo još nekoliko krojačkih obrta i frizera koji će također kroz nekoliko godina izumrijeti jer neće imati tko taj posao raditi. Mladi se ljudi u ta zanimanja više ne upisuju, jedini je spas u tomu što nas sve manje ima pa će biti manja i potražnja za tim uslugama. Nažalost, niti će biti obrtnika, niti će biti ljudi kojima su potrebni. Niču samo novi građevinski obrti jer je ta struka u Petrinji prijeko potrebna. No dio njih je vrlo sumnjive kvalitete jer svatko želi iskoristiti priliku i zaraditi bez obzira zna li ili ne zna raditi te poslove. Naprosto je riječ o prevarantima, a što dodatno osiromašuje naše ljude, a o kvaliteti i posljedicama takvog rada da i ne govorim. Centar novog života, koji izgleda kao moderan trgovački centar, jednim je dijelom svoju svrhu ispunio, a drugim nije. Ne znam koliko je on točno koštao, ali kad se već tako dugo gradio moglo se je napraviti jedno čvrsto zdanje zatvorenog tipa gdje bi više raznih obrtnika bilo zainteresirano da dođu u taj prostor. Puno praznih kontejnera u Centru upravo tomu svjedoči. Glas poduzetnika, koji se umiješao u gradnju Centra, digao je buku da Hrvatska obrtnička komora u Petrinji ništa ne radi, dok su sve što su obrtnici napravili pripisali sebi. Bivši gradonačelnik Darinko Dumbović se priklonio Glasu poduzetnika i mi obrtnici smo naprosto izgurani iz tog projekta, a u koji je ulupano puno novca. I nova gradonačelnica Magdalena Komes, kao i sveta voda, ništa nije odmogla ni pomogla obrtnicima. U konačnici vam je sve to isto, samo obećanja, a za obrtnike se konkretno ništa nije promijenilo. Mala smo sredina, nitko se nikome neće zamjeriti, pogotovo javno, neki se i boje, a kad nema konstruktivne kritike nema ni akcije niti reakcije, i ništa se ne pomiče na bolje. Jadni smo i siromašni i to je pravo stanje Petrinje! U našem gradu ostaju samo nesposobni i nemoćni”, kazao je Nacionalov sugovornik.

Uključujući sve troškove poslovanja, internet i fiskalnu kasu, komunalnu naknadu, parafiskalne i sve druge namete, obrtnika Željka Vrzana rad u kontejneru od 11,2 kvadrata mjesečno košta 140 eura. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Koja je bila svrha Centra novog života i je li on uistinu pomogao obrtnicima i malim poduzetnicima da nastave svoj rad, koliko je koštala njegova gradnja, kao i niz drugih pitanja vezanih za ovaj Centar i položaj obrtnika i malih poduzetnika u Petrinji, Nacional je postavio Udruženju obrtnika Petrinja, Glina i Topusko, Udruzi Glas poduzetnika i gradonačelnici Petrinje Magdaleni Komes.

Na pitanja zašto je Udruženje obrtnika Petrinja, Glina i Topusko izašlo iz projekta gradnje Centra novog života, što misle o pritužbama obrtnika da im je najam za kontejnere preskup te kakva je budućnost obrtništva u Petrinji, a posebice malih obrtnika s deficitarnim zanimanjem koja su pred izumiranjem, odgovorila je predsjednica ovog Udruženja Snježana Prpić.

“Udruženje obrtnika je izašlo iz projekta građenje Centra zato što se nismo slagali s načinom na koji je projekt zamišljen. Mi smo tražili brzo rješenje da se obrtnici što prije smjeste, u roku mjesec ili dva jer u suprotnom Centar nije imao svrhe za obrtnike. Obrtnici su našli alternativu i smjestili se u iznajmljene prostore u širem centru grada. Samo oni koji nisu riješili najam, uselili su u Centar. Obrtnici su morali brzo nastaviti s poslovanjem, a neki obrtnici su uselili nakon godinu dana od potresa. Nekoliko obrta iz centra grada je prestalo s radom, ali udruženje bilježi rast broja obrta, posebice uslužnih povezanih s građevinskom strukom. Mišljenja smo da cijena najma nije preskupa (tri eura po kvadratu plus PDV). Treba vidjeti kolika je cijena najma u odnosu na najam koji se plaća u centru grada, ali obrtnici se žale na anekse po kojima se cijena može mijenjati. Ne vidimo budućnost u Centru ako iz njega ode jedan veliki trgovački lanac, a na njegovo mjesto ne dođe jednako frekventna trgovina. Deficitarna zanimanja su pred izumiranjem, ali su bila i prije potresa zbog toga što smo preplavljeni jeftinom uvoznom robom”, odgovorila je Snježana Prpić.

Koja je bila svrha gradnje Centra novog života i je li on uistinu pomogao građanima Petrinje nakon katastrofalnog potresa, iz Udruge Glas poduzetnika za Nacional ovako kažu: “Svrha gradnje bila je spašavanje i izmještanje brojnih poduzetničkih djelatnosti iz razorenog centra Petrinje na novu lokaciju kako bi im se dala priliku i šansu za novi život. Smatrali smo da bi bez brze pomoći i rješenja za poduzetništvo Petrinju mogle napustiti brojne obitelji i potražiti nadu izvan grada ili još gore – izvan granica Hrvatske te da bi se grad mogao pretvoriti u grad duhova. Zastupali smo ideju i projekt Centar novog života kao strateški važan za grad i poduzetništvo. Vratiti zatvorene uslužne i trgovačke djelatnosti značilo je vratiti ih u život i tako omogućiti vitalne djelatnosti neophodne za funkcioniranje grada i stanovništva. Centar je u konačnici otvoren 20. 12. 2021. kao jedan od prvih većih projekata u Petrinji nakon potresa. Tu svakako naglašavamo odličnu suradnju s gradonačelnicom Magdalenom Komes koja se maksimalno potrudila da se poduzetnički centar i realizira, kao i financijski pomoć Vlade na čelu s tadašnjim ministrom gospodarstva Tomislavom Ćorićem.” Na pitanje koja je bila uloga Glasa poduzetnika u vrijeme gradnje Centra i koja je njihova uloga danas u tom Centru, stigao je odgovor kako je Glas poduzetnika bio inicijator projekta te značajan donator u vidu idejnog rješenja i pozamašne projektne dokumentacije, kao i 24 kontejnera u vrijednosti 166 tisuća eura. “Danas smo u kontinuiranom kontaktu s poduzetnicima s područja Petrinje gdje djeluje i naš regionalni ured koji okuplja poduzetnike i obrtnike i organizira edukacije, predavanja i savjetovanja. Mnogi poduzetnici i obrtnici zahvalni su Glasu poduzetnika jer im je kroz izgradnju Centra novog života osigurao nastavak poslovanja.”

Osim navedenog, iz Udruge Glasa poduzetnika tvrde da Udruženje obrtnika Petrinja, Glina i Topusko nikada nije niti bilo dio projekta Centra novog života. Ističu da su se njihovu idejnom rješenju priklonili brojni poduzetnici, projektanti, inženjeri i brojni drugi volonteri, kao i Hrvatski centar za potresno inženjerstvo i tadašnji gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović. “Udruženje obrtnika Petrinje, Gline i Topusko u to vrijeme dostavilo nam je popis djelatnosti obrtnika s toga područja no, nažalost, konkretnih doprinosa i pomoći s njihove strane nikada nije bilo. A razlog leži isključivo u činjenici da je tadašnji predsjednik HOK-a Dragutin Ranogajec bio politički instalirana figura i očito je mislio da bi se ovakvim angažmanom mogao nekome zamjeriti, što se u konačnici pokazalo kao njegovim velikim previdom”, ističe Glas poduzetnika.

‘Bivši gradonačelnik Darinko Dumbović se priklonio Glasu poduzetnika i mi obrtnici smo naprosto izgurani iz tog projekta, a u koji je ulupano puno novca’, ispričali su petrinjski obrtnici. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

No ako se vratimo na tekst Nacionala od 12. siječnja 2021., evidentno je da je Stjepan Panežić, tadašnji predsjednik Udruženja obrtnika Petrinja, Glina i Topusko, samo par dana nakon potresa pokrenuo inicijativu za postavljanje kontejnerskog naselja u kojem bi obrtnici mogli nastaviti s radom. “Obavijestili smo gradonačelnika Dumbovića da tražimo lokaciju na koju bismo mogli postaviti tridesetak kontejnera – kontejnersko naselje za obrtnike koje bi moralo profunkcionirati za mjesec dana. Ako se ne bude brzo djelovalo, mnogi obrtnici otići će u druga mjesta i više se neće vratiti, zato moramo početi odmah raditi na ovom projektu. Barem desetak zanimanja – knjigovođe, frizeri, serviseri kućanskih aparata – sigurno bi mogli raditi u tom centru. Kontejneri moraju biti primjereni svakoj djelatnosti, frizeri moraju imati toplu i hladnu vodu, knjigovodstveni servisi internet. Ovih 30 obrtnika iz najužeg centra grada ne može čekati, sigurno će proći godina dana dok se većina tih zgrada ne poruši i ne počne gradnja novih, oni sigurno narednih četiri ili pet godina neće moći ući u svoje prostore”, rekao je za Nacional prije više od dvije i pol godine Stjepan Penezić.

Prema informacijama Glasa poduzetnika, u Centru novog života trenutno radi 51 poslovni subjekt i od toga je 23 obrtnika, stoga smatraju da nisu istinite tvrdnje da je najmanje obrtnika u Centru dobilo kontejnere za nastavak svog poslovanja i dodaju da popunjenost poslovnih prostora u Centru 92 posto.

“Gotovo 50 posto najmoprimaca registrirano je kao obrt, premda je sasvim nebitno koji je model registriranja samog poduzetničkog poslovanja jer su nama svi poduzetnici isti. Osmišljavanje koncepta Centra nije bilo nimalo lako zbog činjenice da su na popisu zatvorenih djelatnosti bile desetine istih djelatnosti – ugostitelja, frizerskih i drugih raznih radnji za koje ne bi bilo smisla da su koncentrirane na jednom mjestu jer bi krah doživio i Centar i same te djelatnosti. Stoga smo razradili koncept koji će imati raznovrsne djelatnosti i privući posjetitelje od kojih će obrtnici i mali poduzetnici moći egzistirati. Tako da se u Centar uselile trgovine prehrane, trgovina široke potrošnje, trgovina obućom, pekarne i ljekarna, čija uspješnost poslovanja potvrđuje da smo radili ispravan koncept”, naglasili su iz Udruge Glas poduzetnika.

A koliko je koštala izgradnja Centra novog života i je li ta investicija mogla biti jeftinija? I gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes smatra da je inicijativa izgradnje Centra pokrenuta kao projekt donacije poduzetnika.

“Međutim, na kraju je financijska konstrukcija zatvorena sredstvima Vlade s 30 milijuna kuna, od čega je potrošeno oko 24 milijuna. Sredstva su, ona javna, proračunska, na kraju vraćena iz Fonda solidarnosti EU jer se projekt uklapao u kriterije za financiranje. A je li gradnja mogla biti jeftinija? To je možda i retoričko pitanje. Inicijatori su osmislili projekt, išlo se na brzinu gradnje, cijena je bila vjerojatno tek drugi faktor. Za brojne projekte koje smo dovršili ili su u tijeku mogu reći kako smo znali biti iznenađeni ponudama, ali i suočeni s realnošću kako nemamo previše mogućnosti. Cijene su takve, ovo je projekt koji će proći strogu proceduru kontrole jer se javna sredstva pravdaju preko Fonda solidarnosti EU, što vam govori kako je Grad i po pitanju javnih proračunskih sredstava ispoštovao sva pravila nabave. Drugačije si nikad ne bih niti dozvolila, iako nismo znali da će projekt na kraju biti pogodan za financiranje preko FSEU-a. Cijena je faktor koji, nažalost, Grad ne može uvjetovati, nego samo uzimati najpovoljnija rješenja i ponude”, istaknula je Magdalena Komes.

Gradonačelnica Petrinje ističe kako joj se zbog visokog zakupa, kao i ostalih režija koje plaćaju nitko od obrtnika nije požalio. S druge strane, kada je riječ o pritužbama obrtnika da im je zakup preskup, iz Glasa poduzetnika ističu da su još pred gradonačelnikom Dumbovićem zastupali ideju da se vlasnici djelatnosti u doniranim kontejnerima oslobode plaćanja najamnine na period od 60 mjeseci.

“Nije mi poznato da su se požalili meni ili gradskoj upravi. Cijene zakupa su doista prihvatljive, a u početku se zakup nije ni naplaćivao. Svi prostori su izdani javnim natječajem. Početne zakupnine kretale su se oko 33,6 eura za poslovni prostor uz jednokratnu jamčevinu za manje prostore, a poslovni subjekti plaćaju prosječnu cijenu od 4,13 eura po kvadratu, odnosno obrtnici 3,35 eura po kvadratu. Dakle, po jedinici od 11,2 kvadrata obrtnici prosječno mjesečno plaćaju 37,52. Cijena električne energije plaća se 0,19 eura za kWh jer smo uspjeli učlaniti Poslovne zone kao upravitelja centra u Hrvatsku obrtničku komoru, slijedom čega ide i povoljnija cijena električne energije po njihovu ugovoru s HEP-om. Centar se mora i održavati, a nemamo dodatne izvore za to”, poručila je Magdalena Komes.

Prema informacijama Glasa poduzetnika, u Centru novog života trenutno radi 51 poslovni subjekt i od toga je 23 obrtnika te dodaju da popunjenost poslovnih prostora u Centru iznosi 92 posto

I na kraju, Nacional je Magdalenu Komes pitao što je sve Grad poduzeo kako bi omogućio nastavak poslovanja obrtnika iz potpuno razrušenog centra grada i koliko je zapravo obrtnika nakon potresa uspjelo nastaviti svoje poslovanje. Naime, obrtnici ističu da je Petrinja mrtav grad u kojem ostaju samo glupi, nemoćni, nesposobni i uporni.

“U stalnom smo kontaktu s našim poduzetnicima i obrtnicima. Tako da me ovakvo postavljeno pitanje zapravo frapira. Ne samo da kontaktiramo s udruženjima, nego i s pojedinačnim poduzetnicima. Redovito sam u Centru novog života, sugrađani mi stalno prilaze, ali do sada od obrtnika nisam čula tako nešto, raspitivala sam se kod suradnika, nitko nije čuo takve konstatacije”, istaknula je gradonačelnica.

Magdalena Komes tvrdi kako je Petrinja zapravo jedna uspješna priča u kojoj se pokušava ne zapustiti niti jedna funkcija grada te je poručila da, ako ima onih s problemima, neka joj se slobodno obrate.

“Ako netko od poduzetnika ima problem trebaju nam se obratiti, kako bismo vidjeli o čemu se radi i može li im se pomoći ako imaju problem s poslovanjem. Jer tijekom posjeta Centru novog života redovito čujemo upravo suprotno, pozitivne priče pa i pohvale. Uvjerena sam kako moji sugrađani dobro znaju kako je Petrinja izgledala prije, što smo sve učinili, a posebno kada se uspoređujete s drugim gradovima na Banovini. Ljudi se tu znaju, povezani su, zato sam uvjerena kako je Petrinja korak ispred drugih. Imali smo tu i pomoći, ali znali smo se i sami izboriti i pronaći rješenja”, zaključila je gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes.

Kad je riječ o cijeni zakupnine prostora i troškovima režija u Centru novog života, sve račune koje Željko Vrzan plaća za kontejner od 11,2 kvadrata isporučuje gradska tvrtka Poslove zone. Račun za zakupninu iznosi 42 eura, račun za električnu energije u koji je uključen trošak kontejnera i dijela ukupne potrošnje Centra za srpanj iznosi 8,34 eura, a račun za otpad i vodne usluge iznosi 17,18 eura.