Nacional donosi detalje o posjetu sudaca koji su sa sebe skinuli odgovornost za obeštećenje klijenata stranih banaka u Hrvatskoj te su cijeli slučaj ponovno vratili u nadležnost hrvatskih sudova. Zanimljivo je da čelnici Suda EU-a dolaze na poziv hrvatske vlade, a ne kao što je to uobičajeno na poziv kolega iz Vrhovnog ili Ustavnog suda
Nakon što je Sud Europske unije u Luksemburgu prošloga četvrtka, 5. svibnja 2022. godine, na razočaranje klijenata banaka odlučio da konvertirani krediti u švicarskim francima u Hrvatskoj ne spadaju pod europsku direktivu o zaštiti potrošača, pa je konačnu odluku o tom osjetljivom pitanju poštenog obeštećenja potrošača prepustio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, potkraj ovog mjeseca, 23. i 24. svibnja, visoko izaslanstvo tog europskog suda na čelu s predsjednikom, Belgijcem Koenom Lenaertsom, dolazi u dvodnevni posjet hrvatskim kolegama, Nacional je doznao iz izvora u Luksemburgu.
Iako nije neuobičajeno da europski suci posjećuju kolege u državama članicama Europske unije da bi se upoznali i s njihovim konkretnim sudskim praksama, kuriozitet ovog posjeta proizlazi iz činjenice da europske suce nisu pozvali njihovi kolege iz Vrhovnog ili Ustavnog suda, s kojima će imati radne sastanke. Europski suci u Zagreb dolaze na poziv hrvatske Vlade pa će zato biti razgovora i fotografiranja i s predstavnicima Vlade, pa i samim premijerom Andrejom Plenkovićem.
Europske suce vjerojatno neće s oduševljenjem dočekati barem 55.000 hrvatskih građana, koji su obavili konverziju toksičnih kredita u švicarskim francima u eure, od ukupno njih 125.000 koliko ih je sa stranim bankama sklopilo te problematične ugovore o kreditima, a koje te banke nisu sklapale i u svojim matičnim državama. Slično, nevoljko će ih dočekati i 15.200 korisnika kredita austrijskih RBA poljoprivrednih zadruga zbog toga što su u Luksemburgu poništili i tzv. Škibolin zakon, koji je Hrvatski sabor donio da bi zaštitio građane, a zbog čega su onda odmrznute ovrhe nad njihovim nekretninama na atraktivnim lokacijama u Hrvatskoj.
Samo na otoku Rabu bilo je sklopljeno 706 toksičnih ugovora o kreditima s RBA zadrugama pa njima i danas prijete ovrhe. Nakon svega, samo potrošačima u Hrvatskoj, za razliku od drugih članica Europske unije, europski suci, uključujući i hrvatskog predstavnika, profesora Sinišu Rodina, okrenuli su leđa prepustivši njihovu sudbinu hrvatskim sucima. Doduše, i to je već nešto. Nije baš ništa.
Vlada je svoje građane pred sudom u Luksemburgu ostavila bez ikakve zaštite jer je pravna zastupnica Republike Hrvatske u potpunosti stala na stranu banaka, što je Sud očito i prihvatio
Povodom prošlotjedne odluke Europskog suda Goran Aleksić, koordinator pravnog tima Udruge Franak, u svojoj je prvoj izjavi za N1 televiziju zaključio da je hrvatska Vlada „lagala Sudu EU-a“ u Luksemburgu i tako „zabila nož u leđa hrvatskim građanima“.
Ništa nježniji Aleksić nije bio ni prema nekima od hrvatskih sudaca kada je sredinom prošle godine baš u razgovoru za Nacional izjavio da se „suci koji dopuštaju ovrhe nad nekretninama iz kredita u švicarcima ponašaju kao drumski razbojnici“. Tada još nije bilo nikakve presude koja bi legitimirala takvo sudačko ponašanje. Što Aleksić danas zamjera Vladi, a ne više toliko sucima?
Zamjera što je Vlada svoje građane pred sudom u Luksemburgu ostavila bez ikakve zaštite. Pravna zastupnica Republike Hrvatske pred Sudom Europske unije Gordana Vidović Mesarek, naime, u svom „pisanom očitovanju“ predsjedniku i članovima Suda Europske unije navodi da „članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni zakon temeljem kojeg je provedena konverzija ugovora o kreditu a potrošač je slobodnim i informiranim prihvaćanjem ponude za sklapanje sporazuma o konverziji izrazio volju da ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni novim odredbama i to sa retroaktivnim učinkom čime se odrekao od pozivanja na ništetnost odredbi uklonjenih iz ugovora“.
Drugim riječima, pravna zastupnica Republike Hrvatske svojim je tumačenjem utvrdila da su se građani koji su konvertirali kredite iz švicarskih franaka u eure odrekli pravičnog obeštećenja, što nigdje u tim aneksima ugovora nije napisano. Sud Europske unije, međutim, samo je prihvatio to tumačenje hrvatske pravne zastupnice, koje je bilo u cijelosti u korist banaka, a ne i u interesu izigranih i prevarenih građana.
Goran Aleksić je i na konkretnom primjeru matematički dokazao da jedna klijentica konverzijom nije bila pravično obeštećena, nego samo polovično. Odnosno, kako je precizirao u toj prezentaciji, „sada Vrhovni sud treba vještačenjem utvrditi jesu li klijenti ostvarili ravnotežu prava i obveza temeljem ništetnih odredbi ugovora o valuti u švicarskim francima i promjenjivoj kamatnoj stopi“.
Naveo je i primjer. „Sudionica u postupku pred sudom, gospođa Ana Herman, na početku ugovornog odnosa s bankom bila je dužna 1.360.000 kuna, a na dan konverzije zbog eksplozije tečaja švicarskog franka i narasle kamate njen dug je dosegao 1.730.000 kuna. Kada je bila provedena konverzija, ostala je dužna 1.134.000 kuna. To je bio efekt konverzije. Međutim, po početnom otplatnom planu nije trebala biti dužna 1.134.000 kuna, nego je trebala biti dužna 1.050.000 kuna. To je trebao biti iznos kada se izuzmu tečaj i narasle kamate. Kad bi se još tome pridodale preplaćene kamate i zatezne kamate, gospođa Herman trebala je ostati dužna 642.000 kuna“, naveo je Aleksić. Po njemu, dakle, gospođu Herman banka nije obeštetila ni s 50 posto iznosa koliko je trebala.
Na pitanje Ilije Jandrića s N1 televizije potkopava li ova presuda Suda Europske unije reputaciju Radovana Dobronića, kao i njegovu kolektivnu presudu iz 2013. godine, koju je tada donio kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, a danas je predsjednik Vrhovnog suda, Goran Aleksić je rekao: „Ne potkopava njegovu reputaciju, nego potkopava reputaciju samog suda, ali potkopava i reputaciju Republike Hrvatske, koja je postupila podlo, zlonamjerno i lagala Sudu Europske unije. Hrvatska je trebala dati svoje mišljenje Sudu EU-a, a dala je takvo koje je bilo nož u leđa hrvatskim građanima.
‘Hrvatska vlada lagala je Sudu EU-a, a suci koji dopuštaju ovrhe nad nekretninama iz kredita u švicarcima ponašaju se kao drumski razbojnici’, smatra predstavnik udruge Franak Goran Aleksić
Kakvu će odluku donijeti Vrhovni sud sada je neizvjesno.“ Prema riječima Aleksića, ta odluka sada ovisi o Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao i o samim sucima i o tome kako oni shvaćaju tu problematiku. Za sada se samo zna u kojem će sastavu Vrhovni sud o tome odlučivati. Ondje su predsjednik sudskog vijeća Veljko Glušić, i sudac izvjestitelj Željko Šarić, a članovi sudskog vijeća su Željko Pajalić, glasnogovornik Vrhovnog suda, Renata Šantek, Igor Periša i Ante Pergušić.
Nije naodmet ponoviti ni procjenu Udruge Franak o iznosima kojima bi banke u Hrvatskoj trebali obešteti svoje klijente. Po njima, u slučaju da se cijeli ugovori proglase ništetnima, banke bi trebale vratiti oko 60 milijardi kuna korisnicima kredita u švicarskim francima, a budu li proglašene ništetnima samo dva temeljna elementa iz tih ugovora, a to su valutna klauzula u švicarskom franku i promjenjiva kamatna stopa, onda bi taj iznos bio upola manji. Iznosio bi 30 milijardi kuna.
Sudeći, međutim, prema onome što se nazire u hodnicima Vrhovnog suda, vjerojatnije je da će biti primijenjena samo kolektivna presuda iz 2013. godine Radovana Dobronića, ali koji danas o tome više nema pravo i neće moći odlučivati.
Kada smo u jednom od intervjua u Nacionalu suca Radovana Dobronića, kada je još bio na Trgovačkom sudu u Zagrebu, pitali zašto kolektivnom presudom već on 2013. godine nije donio odluku o ništetnosti ugovora u švicarskim francima, s obzirom na to da je oba glavna elementa iz tih ugovora, i valutnu klauzulu u švicarcu i promjenjivu kamatnu stopu, proglasio ništetnima, odgovorio je da se u kolektivnim presudama radi o izuzetku pa se u takvim slučajevima pravna norma primjenjuje u maksimalno reduciranom obliku, ali da to ne priječi sudovima da u svojim presudama ponište i cijele ugovore.
U slučaju da se cijeli ugovori proglase ništetnima, banke bi trebale vratiti oko 60 milijardi kuna, a budu li proglašene ništetnima samo dva temeljna elementa ugovora, odšteta će biti dvostruko manja
Je li u međuvremenu o tome promijenio mišljenje nećemo moći doznati jer on u ovom slučaju više ne sudjeluje u donošenju konkretnih odluka.
O problemu toksičnih kredita s RBA zadrugama 22. lipnja prošle godine za Nacional je veliki intervju pod naslovom „Korupcija u slučaju RBA zadruge ide do samog vrha Suda Europske unije i Europske komisije“ dao Ivica Marković, pravnik i jedan od utemeljitelja građanske inicijative oštećenika RBA zadruga. Tako je Ivica Marković sredinom prošle godine rekao i sljedeće: „Nakon što je Sud EU-a donio smiješnu i pogrešnu presudu C-630/17, Milivojević protiv RBA zadruge, i osporio primjenu Škibolina zakona, uočili smo da su mnogi suci bili oduševljeni olakšanim poslom presuđivanja ljudskim egzistencijama. Ono što se dogodilo na Viru, dogodilo se prije u Zaprešiću, a sutra će se dogoditi u Zagrebu, Šibeniku, Splitu, Crikvenici, Varaždinu, Poreču. Rab će biti epicentar ovršnog nekretninskog ludila. Ako Vlada hitno ne obuzda ovršnu nekretninsku otimačinu, po količini ovršenih nekretnina na Jadranu omogućit će Austriji izlaz na more… Sklapaju se simulirani i fiktivni kupoprodajni ugovori, preprodaju plasmani, cesije i još razno papirnato smeće, koje naši sudovi olako uzimaju kao vjerodostojne dokumente.“ I o tim toksičnim kreditima RBA zadruga morat će odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Komentari