Nacional je koncem proteklog tjedna uspio čvrsto rekonstruirati precizne razmjere ogromnog skandala koji je Hrvatska pošta proizvela kada je usred pandemije korone mimo javne nabave krenula u dubioznu nabavu paketomata ‘’tešku’’ 17,7 milijuna eura.

U tom duboko neprimjerenom, nemoralnom i po mnogo čemu sumnjivom poslu, čelnici Hrvatske pošte preplatili su te paketomate i oštetili tu državnu tvrtku za najmanje deset milijuna eura, a to se može tvrditi na temelju nabavne cijene koju je dobavljač za paketomate platio prije nego što ih je preprodao Hrvatskoj pošti.

To je zrcalo načina poslovanja Uprave Hrvatske pošte predvođene njenim predsjednikom Ivanom Čulom, za čiji novi četverogodišnji mandat, prema tvrdnjama više neovisnih izvora bliskih vrhu HDZ-a, kod premijera Andreja Plenkovića intenzivno lobira predsjednik Sabora Gordan Jandroković.

Nitko normalan u poslovnom svijetu, a naročito kada se radi o tvrtki u državnom vlasništvu, ne bi trebao poslove sklapati na takav način. A ovaj je sklopljen u tajnosti, evidentno je pomno pripremljena njegova diskutabilna provedba, pa se otvara pitanje zašto su spomenuti paketomati toliko preplaćeni – je li privilegirani dobavljač trebao nekome iz Hrvatske pošte, ili nekom drugom visokom političkom dužnosniku vratiti dio enormne zarade kao nagradu odnosno unaprijed dogovoreno mito, ili je posrijedi tek nesposobnost Uprave Hrvatske pošte.

Sve to pokazuje koliko je važno da USKOK koji se već zainteresirao za ovaj slučaj, pomno istraži sve njegove netransparentne aspekte.

Kulminacija tog ogromnog skandala događa se usred nezapamćene eksplozije reklamacija građana na usluge Hrvatske pošte, čiji se sukus svodi na tvrdnje da se dostava pošiljki i paketa u vrijeme pandemije korone doslovno raspada.

Nacional je uspio potpuno rekonstruirati, a po potrebi i dokumentirati koliko je točno privilegirani dobavljač platio paketomate, a koliko ih je naplatio Hrvatskoj pošti. Tvrtka Rubin-promet naručene paketomate Hrvatskoj pošti zaračunala je najmanje četiri puta više nego što ih kineskom dobavljaču treba platiti.

Ta je informacija Nacionalu dostavljena s pomno skrivanim ugovorom između Hrvatske pošte i tvrtke Rubin-promet, koja bi Hrvatskoj pošti trebala dostaviti ukupno 300 paketomata.

Izvor s neposrednim saznanjima o toj transakciji otkrio je Nacionalu da je za 300 paketomata Rubin-prometu ispostavljen račun u iznosu 20.767.857 kuna. U taj iznos nisu uračunati porez, carina i softver potreban za njihovo funkcioniranje. To bi značilo da se nabavnoj cijeni treba pridodati dodatnih otprilike 7 milijuna kuna, a zatim još i cijenu softvera. Čak i ako bi se uzele kao istinite tvrdnje izvora bliskih Upravi Hrvatske pošte, koji navode da cijena softvera doseže dodatnih 18 milijuna kuna, tako bi se dosegla ukupna cijena od oko 44 milijuna kuna.

A u ugovoru broj HP-12/3-015315/20 o nabavi paketomata konstatira se da njegova vrijednost doseže 17,7 milijuna eura, što po srednjem tečaju HNB-a na dan zaključenja ovog teksta iznosi 133,2 milijuna kuna. U tu cijenu uračunati su i troškovi održavanja i transfera znanja. Ugovor je pisan prilično konfuzno, na način da se iz njega ključni dijelovi izdvajaju u zasebne troškovnike, kao i s namjerom da se prikriju još neke njegove manjkavosti.

Tako se u članku 5. ugovora navodi da količina predmeta nabave, odnosno broj paketomata, predstavlja okvirnu količinu, kao i da stvarno nabavljena količina predmeta može biti veća ili manja od predviđene količine, ovisno o zahtjevima Hrvatske pošte. Što otvara pitanje kako je zapravo definirana ukupna vrijednost tog ugovora.

Potom se u članku 13. precizira dinamika isplate iznosa. Pa se konstatira da će Hrvatska pošta polovicu cijene za predmete iz Troškovnika 1 platiti avansno, ili najzad u roku od tri dana od dana zaprimanja jamstva za avans koji je opisan u članku 14. istog ugovora. Preostala polovica trebala bi biti isplaćena u roku od tri dana nakon uspješno završenog finalnog testa koji podrazumijeva sveobuhvatno testiranje funkcionalnosti ponuđenog softvera sa svim funkcionalnostima.

Predmete iz Troškovnika 2 Hrvatska pošta obvezala se platiti avansno u iznosu od 30 posto od ukupne cijene, ili najzad u roku od tri dana od dana zaprimanja jamstva za avans koji je opisan u članku 14. istog ugovora. U ugovoru su dodatno preciznije raspisani još neki detalji dinamike plaćanja.

Ali posebno je intrigantan sadržaj članka 14. u kojem se opisuje kako treba izgledati jamstvo koje će tvrtka Rubin-promet dostaviti za uplatu avansa. U njemu se konstatira da dobavljač može odabrati želi li kao jamstvo dostaviti solemniziranu bjanko zadužnicu, neopozivu i bezuvjetnu bankarsku garanciju na prvi poziv ili novčani polog. Nije jasno koja je svrha mogućnosti da se jamči novčanim pologom, ako se dobavljaču uplaćuje avans da nabavi robu na kojoj će ionako dramatično profitirati.

Tvrtka Rubin-promet posluje 28 godina, a njezina je osnovna djelatnost prodaja i instaliranje detektora metala, rentgen uređaja za preglede prtljage i pošiljki te sustava sigurnosti i kontrole osoba i predmeta. U 2018. godini imala je ukupni prihod od 7,42 milijuna kuna. Dobit prije oporezivanja i kamata (EBITDA) iste je godine iznosila 715.942 kune. Samo godinu prije, 2017., ukupan im je prihod iznosio 7,46 milijuna kuna, a EBITDA je iste godine iznosila 220.088 kuna. Temeljni kapital iznosi joj svega 20.001 kunu. Te informacije pokazuju da solemnizirana bjanko zadužnica te tvrtke teško može poslužiti kao valjano jamstvo za uplatu avansa u iznosu od najmanje četiri milijuna eura, koliko izvori bliski Hrvatskoj pošti navode da im je već uplaćeno. A upravo je tu mogućnost, da dobavljač izabere samo jedno sredstvo osiguranja, Hrvatska pošta ostavila Rubin-prometu.

Nacional je prve skandalozne detalje ovog velikog skandala otkrio još početkom svibnja, a nedugo potom za slučaj se zainteresirao i USKOK.

Uprava Hrvatske pošte na čelu s predsjednikom Ivanom Čulom usred drame zbog epidemije koronavirusa, u vrijeme kada je državni vrh na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem u više navrata slao javne apele da se gospodarske aktivnosti obavljaju obazrivo i oprezno, a naročito da se u ta napeta i neizvjesna vremena vodi računa o potrošnji, odlučila je taj sporni posao provesti mimo Zakona o javnoj nabavi. Prema tvrdnjama njihova resornog ministra Olega Butkovića koji je i predsjednik Glavne skupštine Hrvatske pošte, taj je posao realiziran bez njegova znanja, a postupak je proveden tako da se na njega javio samo jedan kandidat – Rubin-promet.

Uprava Hrvatske pošte sredinom travnja ove godine dovršila je postupak odabira najpovoljnijeg ponuđača za nabavu 300-tinjak paketomata i prateće opreme vrijedan 131 milijun kuna. Postupak raspisivanja poziva i odabira najpovoljnijeg ponuđača proveden je vrlo brzo, sve je bilo gotovo za manje od mjesec dana i naizgled, sve je obavljeno po zakonu. No samo naizgled.

Štošta je spornoga u tom natječaju, previsoka cijena opreme, činjenica da je nabava vrijedna više od 130 milijuna kuna provedena mimo Zakona o javnoj nabavi, kao i podatak da se na javni poziv objavljen u kaotično doba pandemije javio jedan jedini ponuđač.

Iako su HP-u tvrdili da su s projektom nabave paketomata bili upoznati Ministarstvo gospodarstva i resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Nacionalu je potvrđeno posve suprotno. Naime, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković u telefonskom razgovoru potvrdio je u svibnju Nacionalu da o projektu nabave paketomata ne zna ništa te da nema saznanja da je HP o tome obavijestio njegovo Ministarstvo.

Tročlano stručno povjerenstvo HP-a za odabir najpovoljnijeg ponuđača 14. travnja pregledalo je sve pristigle ponude i ustanovilo da je tvrtka Rubin-promet ispunila sve tražene uvjete i prikupila maksimalan broj bodova. Rubin-promet je tako dobio vrijedan posao isporuke paketomata i njihova održavanja u narednih sedam godina.

Na kraju Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda navodi se da je „ponuditelj RUBIN–PROMET d.o.o. dostavio ekonomski najpovoljniju ponudu koja je temeljem uvjeta i zahtjeva iz Poziva ocijenjena valjanom, te koja je ostvarila najveći broj bodova“, iako je ponuda bila jedina pristigla na poziv. Temeljem toga zaključka stručnog povjerenstva Uprava HP-a je već dan kasnije, 15. travnja, donijela odluku o odabiru tvrtke Rubin-promet za isporučitelja paketomata i opreme. Odluka o odabiru donesena je mimo Nadzornog odbora. „Prema članku 19. Statuta Hrvatske pošte, Uprava može samo uz suglasnost Nadzornog odbora odlučivati o pokretanju postupka javne nabave roba, usluga i radova čija pojedinačna procijenjena vrijednost prelazi iznos od 8.000.000,00 kn”, upozorio nas je naš izvor. No iz Odjela Korporativnih komunikacija tvrde suprotno: „Ne radi se o postupku za koji je potrebno ishoditi suglasnost NO-a, ali je isti upoznat s cijelim projektom“.

Zašto je taj postupak nabave proveden upravo kako je opisano, iz HP-a su odgovorili ovako:

„Od 2017. do 2019. godine Hrvatska pošta je u suradnji s konzultantima iz Poljske provela postupak prema EU institucijama, a kako bi se nama baš kao Poljskoj i mnogim drugim poštama odobrilo da za dio usluga za koje smo izloženi tržišnoj utakmici dobijemo izuzeće.“

Kako nam je objašnjeno, provedbenom odlukom Europske komisije iz srpnja 2019. godine Direktiva 2014/25/EU (direktiva o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga) neće se primjenjivati na ugovore kojima je namjena omogućivanje obavljanja djelatnosti domaće i međunarodne usluge žurne dostave paketa te domaće usluge dostave neadresirane pošte. S time su, tvrde u HP-u, upoznate sve nadležne institucije uključujući Ministarstvo gospodarstva, resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te Nadzorni odbor HP-a. Na upit je li u ovom slučaju riječ o pogodovanju točno određenom ponuđaču, iz HP-a odgovaraju:

„Apsolutno ne, nije bilo pogodovanja, a tome svjedoči i činjenica da je natječaj bio otvoren, a još dva ponuđača s EU tržišta su nam se javila s upitima.“ Iz HP-a je stiglo objašnjenje i da je tvrtka Rubin-promet „tvrtka koja je partner estonske pošte koji su inače izuzetno razvijeni po pitanju paketne infrastrukture te oko 90 posto paketne isporuke vrše upravo putem paketomata“.

No ostaje neobjašnjena činjenica da javni poziv nije bio objavljen na europskim stranicama na kojima se oglašavaju natječaji javne nabave, već isključivo u domaćim medijima, ako se relevantnim medijima za objavu takvih natječaja mogu zvati web stranice HP-a i Narodnih novina jer je obveza javne nabave izbjegnuta te da dva spomenuta ponuđača nisu poslala službene ponude i da je njihov interes ostao tek na upitima.

Hrvatska pošta doista više nije jedini dostavljač paketa na tržištu Hrvatske i na tom polju poslovanja već godinama ima vrlo oštru konkurenciju, pa čak i na polju dostave paketa putem paketomata. Sličnu uslugu paketomata već otprije diljem Hrvatske nudi i dostavna služba GLS.

Tisak je istu uslugu promovirao u travnju 2016., predstavivši svoj lanac od 50 paketomata postavljenih na prometnim lokacijama u svim većim hrvatskim gradovima, ali je nešto kasnije zbog neisplativosti i nekih drugih razloga odustao od tog posla.

Predsjednik Uprave Tiska Hrvoje Kraljević se tada medijima pohvalio kako je „ukupna vrijednost investicije Tiska u ovaj projekt iznosila deset milijuna kuna“. Dakle, Tisak je za nabavu i instaliranje 50 paketomata širom Hrvatske, s pripadajućom specijaliziranom web stranicom kreiranom upravo za tu namjenu i potrebnim softverom koji prima i šalje SMS poruke o isporuci paketa, uložio 10 milijuna kuna. A HP za istu tu uslugu, sa šest puta više predviđenih paketomata – njih 301 – ulaže 131 milijun kuna, odnosno 13 puta veći iznos.

Ili, preciznije kazano, Tisak je svaki paketomat platio 200.000 kuna, a HP za iste takve paketomate plaća 350.500 kuna (bez PDV-a), odnosno 70 posto više. Zanimalo nas je stoga tko je i temeljem kojih istraživanja donio odluku o raspisivanju poziva za nabavu paketomata. Iz HP-a nam je odgovoreno ovim riječima: „Odluka o raspisivanju je donesena temeljem analiza i istraživanja tržišta, razvojne strategije Pošta2022. te projektnog plana iz studenog 2018. godine, a na prijedlog nadležne Divizije Express, a to je poštanska divizija koja je nadležna za paketnu dostavu i koja vodi uslugu Paket24. Ovakve investicije se ne planiraju niti pokreću na temelju odluke jedne ili dviju osoba, već na temelju dobrih praksi drugih usporedivih poštanskih operatera, analiza projektnih timova zaduženih za ovaj projekt i potreba tržišta, u ovom slučaju naših vjernih korisnika.„

I doista, točan je podatak da je HP vršio određena istraživanja interesa tržišta za novim načinima dostave paketa. Iz neslužbenih smo izvora saznali da je HP, u želji da poput svoje konkurencije slijedi nove tehnologije i nove smjernice u razvoju tržišta dostave paketa, još 2015. godine pokrenuo pilot-projekt paketomata, u okviru kojeg je na vrlo frekventnoj lokaciji Autobusnog kolodvora u Zagrebu postavljen probni paketomat kako bi se ispitao interes korisnika za ovim načinom prihvata i isporuke paketnih pošiljki. Rezultat je, potvrđeno nam je iz istog izvora, bio poražavajući. Paketomat nije privukao pažnju građana i odaziv je bio vrlo slab. Građani nisu pokazali interes za korištenje ovog oblika poštanske usluge. Zbog čega je onda HP, na temelju očito neuspjelog pilot-projekta, odlučio krenuti u projekt nabave paketomata za koji građani nisu pokazali nikakav interes?

„Tržište paketa je 2015. godine bilo puno manje, a naš tržišni udio znatno niži. Protekle dvije godine Hrvatska pošta temeljito radi na digitalizaciji svojih usluga, a što je temelj i ovog projekta. Projekt iz 2015. godine naprosto nije usporediv, jer je tržište bitno drukčije. To će pokazati i rezultati koji će biti vidljivi“, objasnili su nam iz HP-a, no nisu precizirali kada su i s kakvim rezultatima provedeni analiza i istraživanje tržišta koje su spomenuli u svojem odgovoru.

Sada realizacija tog posla ulazi u završnu fazu, ali u javnost polako izlaze i sve njegove nepoznanice koje bude ozbiljnu sumnju da se radi o dobro pripremljenoj kriminalnoj operaciji.