Književni put Antona Pavloviča Čehova nije bio jednostavan. Nakon mnogo odbijenih priča, prvu je ipak objavio mali humoristički magazin “Vretence”. Čehov je dobio pet kopjejki po rečenici. Objavili su mu prve godine devet, a naredne godine 13 priča. Uspjeh je dolazio polako jer na jednu objavljenu priču barem deset ih je bilo vraćeno: prekratke su, preduge, dosadne, trivijalne, bez značenja, bez smisla… Dvije godine od prve, Čehov je objavio 129 priča, ali nijednu nije potpisao imenom. Pisao je, radio, a kod kuće je uvijek bilo puno ljudi, mnogobrojna obitelj i gosti, bilo mu je teško skoncentrirati se  i napisati bilo što. Ipak ubrzo su njegove priče zapazili književni krugovi. I on je postao i “doktor pripovjedanja”.

Čehov je zaradio reputaciju satiričara i kroničara moskovskog uličnog života, a i pratio je što se događa u zemlji: glad, siromaštvo, korupcija, vlast koja ne mari i oštro je sve to kritizirao i zaista je utjecao na ljude. Kritizirao je, ali je i radio na tome da se promjeni nešto, a tome u prilog govori i njegovo besplatno liječenje 25 sela, sađenje na tisuće različitih vrsta drveća, građenje škola, biblioteka i bolnica i na sve to 20 tomova svjetski proslavljene proze, za samo 44 godine života.

Anton Pavlovič Čehov je umro 15. srpnja 1904. godine.