Ruski književnik, pisac drama i novela – Anton Pavlovič Čehov – rođen je 29. siječnja 1860. u Taganrogu, u Rusiji. Iako ga svi znamo kao književnika, Čehov je završio Medicinski fakultet te je neko vrijeme i radio kao liječnik. Ipak, prevladala je njegova ljubav prema pisanju. U početku je pisao humoreske pod pseudonimom Antoša Čehonte. Moglo bi se reći da od devedesetih godina 19. stoljeća počinje njegovo plodnije razdoblje. Najpoznatije novele napisao je u periodu od 1892. pa do svoje smrti, 1904. godine. Što se dramskih tekstova tiče, prvi uspješniji bio je Galeb u kojem se iščitavva program piščeva shvaćanja umjetnosti.

U pripovijetkama i novelama stilom se približio impresionizmu. Suprotno tadašnjoj ruskoj književnoj tradiciji, u proznim se djelima ne dotiče ideoloških ili etničkih pitanja, a ne piše ni prozu naklonjenu ruskim seljacima. Ipak, zanimao se za životne uvjete kažnjenika u Sibiru, zbog čega je i otputovao tamo te svoja zapažanja zapisao u knjigu Otok Sahalin. Putovao je i na jug, što je rezultiralo novelom Arijadna. Osim što se zanimao za sibirske zatvorenike, zanimao se i zauzimao za gladne te osuđivao zloupotrebe vlasti, protekcionizam i korupciju.

Zbog udaljavanja od tradicionalnoga stila u Drami sa psićem, amoralizmom je zaprepastio Lava Nikolajeviča Tolstoja, dok ga je Maksim Gorki optužio za umorstvo realizma. Bez obzira na njihove reakcije, Čehovljevo je djelo vrlo dobro prihvaćeno, osobito u drugoj polovici prošloga stoljeća, a njegove su drame izvođene na brojnim svjetskim pozornicama – u Londonu, Milanu, Berlinu, pa i u Zagrebu. Već 1902. u zagrebačkom HNK-u izveden je Ujak Vanja, 1916. Višnjik, a Čehovljeva se djela izvode još i danas.