Krajem prošloga tjedna Državnoodvjetničko vijeće je objavilo imena kandidata za poziciju glavnog državnog odvjetnika. Kao što je poznato, dosadašnja državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek otklonila je mogućnost ponovne kandidature, a njoj istječe mandat 26. svibnja tekuće godine. Za njenog nasljednika prijavila su se četvorica kandidata: zagrebački odvjetnik Mladen Dragičević, zamjenik županijske državne odvjetnice u Splitu Nikša Wagner, zamjenik glavne državne odvjetnice Emilio Kalabrić i po zasad brojnim procjenama glavni favorit – Ivan Turudić, sudac Visokog kaznenog suda.

Prema proceduri, Državnoodvjetničko vijeće proslijedit će imena kandidata Vladi, a onda će ona Saboru predložiti imenovanje novog glavnog državnog odvjetnika na rok od četiri godine. Za izbor je potrebna natpolovična većina, odnosno najmanje 76 zastupničkih glasova. Opozicija je oštro kritizirala činjenicu da se glavnog državnog odvjetnika bira samo nekoliko mjeseci prije izbora, umjesto da se taj zadatak prepusti novoj vladi i novom sazivu Sabora, a mnogi su izrazili sumnju da se ionako unaprijed zna tko će biti imenovan.

O dosadašnjem radu Državnog odvjetništva, prijavljenim kandidatima i stanju u hrvatskom pravosuđu tjednik Nacional razgovarao je s poznatim odvjetnikom Čedom Prodanovićem, bivšim državnim tužiteljem u zagrebačkom državnom tužiteljstvu. Kao i mnogi iz pravosudnog sustava bivše Jugoslavije, nakon političkih promjena 1990., kao nepodoban kadar morao je napustiti mjesto glavnog zagrebačkog tužitelja. Nakon toga je godinama bio angažiran u Hrvatskom helsinškom odboru i Institutu Otvoreno društvo, a onda se uspješno počeo baviti odvjetništvom. Postao je poznat po angažmanu pred Haaškim sudom, na kojem je s Jadrankom Sloković uspješno obranio generale Ivana Čermaka i Rahima Ademija. Njegovi klijenti bile su mnoge poznate osobe i političari kao što su Stjepan Mesić i Ivo Sanader, ali i bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić.

NACIONAL: Kako komentirate kandidate za funkciju glavnog državnog odvjetnika koje je objavilo Državnoodvjetničko Vijeće?

Prije svega treba komentirati mali broj kandidata koji je vrlo indikativan. Naime, ispada da je funkcija glavnog državnog odvjetnika koja je u biti najmoćnija funkcija u pravosuđu i to zbog ingerencija koje on ima, na neki način utješna nagrada jednom kandidatu, koji je inače permanentan kandidat za različite funkcije u pravosuđu – Ivanu Turudiću. Činjenica da se prijavilo samo četvorica kandidata indicira dvije stvari, da se radi o vrlo neugodnom poslu jer treba preuzeti instituciju koja je de facto devastirana i u totalnom rasulu te u njoj postoji kronični nedostatak kadrova koji traje već godinama. A to je i mjesto izloženo silnim pritiscima, pri čemu izostaje podrška vlasti da se rješavaju i kadrovski, ali i materijalni problemi koji muče DORH. Ti ljudi rade u prilično lošim uvjetima i zbog toga je to u ovom trenutku sigurno relativno neatraktivna ponuda. No rekao bih da je važniji jedan drugi razlog, a to je da su potencijalni kandidati na neki način uvidjeli da postoji predestinirani favorit i nisu htjeli biti, kako se to kaže, slijepi trkači.

NACIONAL: Ivanu Turudiću su do sada izmaknule funkcija predsjednika Vrhovnog suda i Visokog kaznenog suda. Mislite li da će mu se ovaj put posrećiti? Naime, on nije krio u svojim javnim istupima da mu je HDZ pomogao u ključnom skoku u karijeri, od Virovitice do Županijskog suda u Zagrebu.

Ja naravno mogu samo spekulirati. No postoje neke premise na temelju kojih se mogu donijeti i određeni zaključci. Prije svega, sumnjam da bi se on javio da se te stvari nisu na određeni način unaprijed dogovorile. Osim toga, on zadovoljava i onaj drugi kriterij, a to je da je „naš dečko“. Po tim kriterijima se izgleda birala i njegova prethodnica. A HDZ si očito pred izbore želi cementirati funkciju glavnog državnog odvjetnika, da poslije ne bi bilo nekih neugodnih iznenađenja.

NACIONAL: Turudić je bio favorit i za predsjednika Vrhovnog suda za vrijeme predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, ali se u zadnji čast to izjalovilo. Zašto?

Ja te dvorske intrige u HDZ-u ne znam jer im baš nisam blizak. Ali očito to nije bilo izmišljeno da je Turudiću tu funkciju ponudila predsjednica, što je on i javno rekao. Što se dogodilo i zašto se ona predomislila, zaista ne znam. To je, uvjetno, politički dio priče. No ne bih želio biti nepošten prema njemu. Turudić je dobar sudac koji je, doduše, znao donijeti i loše presude. Sada govorim kao odvjetnik Ive Sanadera, pri čemu se referiram na presudu Ina-MOL i Hypo, u kojoj je Sanader (Hypo) oslobođen. No bez obzira na ove moje primjedbe, smatram da je Turudić dobar sudac i to ne dovodim u pitanje. Ali je pitanje je li adekvatna osoba i najbolji kandidat za jednu potpuno drugu funkciju u jednoj organizaciji u kojoj on nikada nije radio i ne zna kadrovsku strukturu, što mu je sigurno nedostatak. Dakako, uz sve prednosti koje ima kao odani član HDZ-a.

NACIONAL: Turudić je u žestokom sukobu s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem koji ga nije štedio, pa ni u svom posljednjem priopćenju. Ako je po onoj neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj, bi li mu ta činjenica mogla pomoći kod Plenkovića koji s predsjednikom ima više nego tvrdu kohabitaciju?

To je isto spekulacija. Ali je ne bih odbio kao nemoguću.

NACIONAL: Turudić je svojim djelovanjem izazivao brojne kontroverze, ali zasad nije otkriveno da je prekršio zakon. SOA ga je tri puta istraživala i tvrdi se da nisu našli ništa sporno. Osim što je osudio Petrača i Sanadera, DORH je često rušio Turudićeve presude zbog povrede zakona, a nije se izuzeo ni iz odlučivanja o zakonitosti sudske blokade imovine Marija Mamića, iako je tvrdio da će se držati daleko od svih postupaka vezanih uz Zdravka Mamića. A i njegovi socijalni kontakti s optuženim osobama prilično su problematični. Može li mu sve to štetiti prilikom izbora?

Vi ste nabrojali stvari koje međusobno nisu povezane. Jedno su socijalni kontakti, pri čemu sudac mora jako paziti da ga se ne vidi u društvu s kontroverznim osobama, a kamoli da se s njima druži i proglašava ih prijateljima. A drugo je kada viši sud ukida nečiju odluku. Svakom sucu se nekada ukidaju odluke. Ako one nisu plod neke namjere da se nezakonito postupa, to je normalan red stvari i zato i postoje viši sudovi. Dakle, ja bih razlučio te dvije stvari, ukidanje odluka na višem sudu od neprimjerenih socijalnih kontakata, kada je u najmanju ruku Turudić bio neoprezan i nije pazio na to kako se kao sudac ponaša. Usput ću se prisjetiti Haaškog tribunala. Mi smo sve te suce tamo znali i oni su bili mali bogovi. Kao odvjetnici mi jednostavno nismo mogli niti doći u poziciju da se s njima neformalno družimo. A kamoli da bi se oni družili s nekim suspektnim osobama.

NACIONAL: Ako Turudić postane šef DORH-a, kako će izgledati vaš posao odvjetnika unutar pravosudnog sustava?

Ne postoji opasnost da bih ga ja trebao braniti. Naš odnos se odavno poremetio na predmetu Sanader, no ja njega kao osobu ne želim ni na bilo koji način dovoditi u pitanje. Uvijek sam govorio da je on vrlo sposoban sudac. A s ovim drugim stvarima on će se morati nositi sam sa sobom. Ne želim ga nikako anatemizirati. Postoje organi koji su ga provjeravali, utvrdili su što su utvrdili. On je kandidat, a moje je mišljenje da je to prije svega porazno za državno-odvjetnički sustav. Da i kao spasitelj dolazi osoba izvan sustava u kojem postoji 650 nositelja funkcije državnog odvjetnika. Poražavajuće je za jednu instituciju da mora doći netko sa strane da je spašava.

‘Nažalost, mediji uspješnije otkrivaju kriminal nego što to rade organi gonjenja, pri tome naravno mislim na krupne afere’, rekao je nacionalu odvjetnik Čedo Prodanović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Čini se i da je presuda Sanaderu pomogla Turudiću na njegovu putu u visine.

Uvijek postoji neki trigger koji te ili baci u orbitu, ili spusti na zemlju.

NACIONAL: Po mišljenju kritičnih medija, stručnjaka i dijela javnosti, DORH i USKOK daleko su od nezavisnih institucija, a predsjednik Milanović tvrdi kako je vladajući HDZ na čelu s premijerom Plenkovićem zarobio sve državne institucije. Slažete li se s tom tezom?

To je drastično rečeno, ali u tome naravno ima istine. Već prethodni izbor Zlate Hrvoj-Šipek je ukazivao na to da se ta pozicija prije svega željela popuniti osobom kojom se na određeni način moglo manipulirati. Da se razumijemo, taj poriv vlasti je imanentan svugdje. Ne gajim iluzije da se, na primjer u Francuskoj, bira glavni državni odvjetnik bez utjecaja vlade i predsjednika države. Ali postoje neka zakonska ograničenja i određeni kapaciteti koji se mogu suprotstaviti pritiscima vlasti, što sa Zlatom Hrvoj-Šipek nije bio slučaj. Ona je bila nevina u ludnici. Naime, postavljena je na funkciju kojoj nije mogla udovoljiti jer te poslove, odnosno one najvažnije, kazneno-pravne, nikada nije radila.

NACIONAL: Indikativno je i da je upražnjeno mjesto ravnatelja USKOK-a nakon čudne ostavke Vanje Marušić.

To je upravo ono o čemu govorim. Postoji potpuno rasulo u sustavu. Ne može se USKOK voditi na način, kako je netko iz DORH-a u javnosti izjavio, da nije važno to što nemamo ravnatelja, kada postoje zamjenici ravnatelja. USKOK je ključna institucija za borbu protiv organiziranog kriminala u ovoj državi, a ona nema šefa već pola godine. Ne moram posebno naglašavati da po zakonskoj regulativi ravnatelj USKOK-a presudno determinira njegov rad. A to opet ukazuje da je to vrući kesten koji nitko ne želi uzeti u ruke. Željka Mostečak je v.d. ravnateljice i radi taj posao odlično, ali očito ne želi tu funkciju preuzeti jer ona najbolje vidi koji su sve problemi u vođenju takve institucije. Sve je provizorno, nema organizacije, nedostaje ljudi, oni koji su tamo nisu zadovoljni poslom. Treba stvarno biti hrabar i uskočiti u tu vreću brokava.

NACIONAL: Je li afera Mreža koju je razotkrio tjednik Nacional i zbog koje su smijenjeni bivši ministar gospodarstva Davor Filipović i njegov posebni savjetnik Jurica Lovrinčević, koji je dijelio državne pare podobnim medijima, a pola tražio natrag za sebe. Je li to nova afera Fimi media?

Po modelu je to slično toj aferi, s time da je tada novac odlazio u HDZ, a sada on odlazi iz javnih ustanova u medije. Tada su se reketarile određene tvrtke za koje se znalo da imaju novac koji je onda završavao u HDZ-u. U aferi Fimi media nismo imali zabilježen takozvani rikverc, da se od utjeranog novca nešto vraća utjerivaču, već se samo stvarao novac za HDZ. U slučaju afere Mreža to je malo modificirano jer su se u cijelu priču ugradili određeni pojedinci i čini mi se da je njima prvi motiv bio taj rikverc, a ne promocija HDZ-a putem medija i alimentiranje sredstava kao takvih.

NACIONAL: Premijer pokušava ‘’ubiti’’ tu aferu tako da je krivnju prebacio na Most jer po njemu nije problem korupcija, već curenje informacija iz Ministarstva. Dakle, krimen ministra i Filipovića je to da su „radili za drugu stranu“. Je li ta afera doista mrtva i nema veze s HDZ-om?

Kao prvo, tu se radi o klasičnom kriminalu zloupotrebom političkih pozicija. No griješio bih dušu kada bih to pripisao vrhu HDZ-a. Glavni krimen čelništva HDZ-a je u tome da ima vrlo čudne kriterije pri odabiru ljudi. I onda im se to, naravno, vraća. Nekad s njihovim saznanjem, a nekada te stvari ljudi rade i u privatnom aranžmanu.

NACIONAL: Prošli broj tjednika Nacional donio je tekst iz kojeg je razvidno da, umjesto da progoni Lovrinčevića, USKOK prijeti zatvorom glasniku, to jest novinaru Marinu Vlahoviću koji je dostavio te autentične snimke i razotkrio aferu.

To je odraz situacije koju sam na početku spomenuo. USKOK je potpuno dezorijentiran, on pluta na pučini i čeka bolja vremena koja neće doći sama po sebi, ali uz to se povremeno stavlja na stranu vlasti. Problem je i to da umjesto da kriminaliziraju ovaj problem evidentne korupcije, oni ga nastoje zataškati. A njihova funkcija je da progone kriminal. Na žalost, javnost je u Hrvatskoj više-manje anestezirana svim tim aferama. Kada svaki dan pročitate o nekoj sličnoj svinjariji, s vremenom postanete rezistentni na sve to. Ali bez obzira na sve, takve se stvari neće moći dugoročno sakriti pod tepih. Kad-tad će to opet izaći. Ako ništa drugo, eventualnom promjenom vlasti će se sve to opet otvoriti.

NACIONAL: Rade li mediji posao opozicije u Hrvatskoj i ima li opozicija takva kakva jest šanse promijeniti vlast na skorašnjim parlamentarnim izborima?

Na žalost, mediji su na određeni način preuzeli ne samo posao opozicije, već i funkciju DORH-a. Oni uspješnije otkrivaju kriminal nego što to rade organi gonjenja, pri tome naravno mislim na krupne afere. A opozicija, koja nema vlastitu viziju, u biti se prikapča na medije koji im, uslijed vlastite nesposobnosti, služe kao pomagalo. No ne može se očekivati da će se samo na tome dobiti izbori.

NACIONAL: Zlata Hrvoj-Šipek tri puta je uhvaćena u laži u Saboru, posljednji put nakon što je palo vještačenje u slučaju Agrokor, na što su je suradnici na vrijeme upozoravali, ali to joj nije štetilo. Kako to?

Prva laž koja je po meni najviše opterećuje bila je slučaj Žalac, kada je apsolutno negirala da je imala bilo kakva saznanja o tom predmetu, a na kraju je ispalo da joj je taj predmet referiran. I onda je kao smokvin list podmetnula Vanju Marušić koja joj je nespretno htjela pomoći, ali opet nije mogla prijeći neke granice pa je onda kažnjena jednim odnosom koji više nije mogla izdržati. I morala je dati ostavku iz posve banalnih razloga. Zlata Hrvoj-Šipek se sigurno nije proslavila svojim javnim istupima, a osim toga, zaista je ulovljena u laži.

NACIONAL: Premijera to očito nije smetalo.

Ja to nikako ne mogu opravdati. Jer kada državnog odvjetnika uhvatite u laži, on gubi svaku vjerodostojnost, a time i institucija koju vodi. Očito se razlozi zbog kojih ju je ostavio kriju u tome što je ona njemu, odnosno Vladi, po drugim principima i nekim drugim kriterijima, očito konvenirala.

NACIONAL: U tom kontekstu, ako Turudić bude izabran, hoće li on biti neovisan od vlasti?

To mi je teško reći. On je inače prilično beskompromisan čovjek i često je ulazio u konflikte. Hoće li, ako mu ova nova pozicija bude dodijeljena, nakon niza pokušaja da se domogne neke odgovorne funkcije, on u znak zahvalnosti mijenjati svoje principe ili ne, ja to ne znam, ali u odnosu na njega kao javno deklariranog pripadnika HDZ-a, po defaultu postoji sumnja u neovisnost i samostalnost u postupanju kada bude odlučivao o interesima HDZ-a, odnosno vlasti.

NACIONAL: U međuvremenu je pred Vrhovnim sudom Zlata Hrvoj-Šipek podigla zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv odluka dvaju sudova u slučaju veliki Agrokor, u kojem je vještačenje poljske podružnice KPMG-a proglašeno nezakonitim. Je li to ona smjela učiniti i kako komentirate taj potez?

Taj izvanredni pravni lijek je naravno dopušten, ali u ovom slučaju to je alibi potez kojim se pokušava odgoditi definitivni debakl DORH-a. Upravo su sramota i debakl s tim vještačenjem pokazatelj totalne konfuzije u Državnom odvjetništvu. Oni su pokušali prevariti na jedan potpuno amaterski način, ne gledajući dalje od nosa. Svakome tko je iole pametan jasno je da se ne može prikriti nalaz i osoba koja je vještačila, jer će se to u najmanju ruku, ako ne na optužnom vijeću, što je bio slučaj, otkriti kasnije na raspravi. Ne može se vještački nalaz braniti podmetanjem Kamala koji i nije vještak, a svakako nije vještačio u tom predmetu. Vještačili su vještaci iz Hrvatske koji su bili u sukobu interesa, a što se željelo prikriti. Ja nisam mogao vjerovati da su se oni odlučili na jedan takav potez, misleći da to neće biti otkriveno. A nota bene, zamjenici koji o tome moraju voditi računa manje od rukovoditelja ustanove su Zlatu Hrvoj-Šipek upozoravali na to.

NACIONAL: Teško je objasniti takve postupke, osim ako se nije štitilo nekog višeg u cijeloj priči. Na primjer, premijera i njegovu umiješanost u Lex Agrokor.

Ja bih ovaj put to pripisao više nekompetenciji i gluposti, nego nekakvom zaplotnjačkom planu. Todorića su ionako sredili i ovakvi glupi potezi im uopće nisu bili potrebni.

NACIONAL: Mnoge afere vezane uz europski novac razotkrio je Ured europskog javnog tužitelja, odnosno Tamara Laptoš, bivša šefica USKOK-a koja je imenovana europskom javnom tužiteljicom. Da nije bilo nje, bi li došlo do procesuiranja bivših ministara u dvije Plenkovićeve vlade?

Vjerojatno bi, ali ne protiv svakog i ne na taj način. Nama je sada EPPO svojevrsni korektiv postupanja DORH-a i neka vrsta Babaroge koje se oni boje, naravno u slučajevima kada se radi o novcu europskih fondova. EPPO je institucija na koju ova vlast nema utjecaja i koji ne podliježe atmosferi u društvu. Morate se složiti sa mnom da često i javnost koja na određeni način, koji konvenira određenim strukturama, kondicionira postupanje DORH-a. Zapravo jako je teško oduprijeti se takvom pritisku uz, naravno, našu poznatu balkansku kombinatoriku. EPPO je sigurno dobra stvar za ovu zemlju koja kriterije koji su uspostavljeni nekad poštuje, a nekad ne.

NACIONAL: Zbog sumnje ili optužbi za korupciju dvije Plenkovićeve vlade napustilo je dvadeset troje ministara, je li moguće da on o tome ništa nije znao?

Teško mi je to procijeniti. Po defaultu je morao znati barem za neke od njih. Ali ja to ne mogu tvrditi. No u svakom slučaju, teški mu je teret činjenica da nije reagirao na vrijeme, već kada bi stvari došle do apsurda.

NACIONAL: Mnoge od tih afera razotkrili su mediji. Zato ove godine stupaju na snagu izmjene Kaznenog zakona prema kojima će curenje informacija iz pravosudnih postupaka u medije postati kazneno djelo. Kako to komentirate?

Mogu to komentirati jednom rečenicom: zaustavite Reuters! Dakle, umjesto da rješavamo problem, mi sprečavamo medije da o tome pišu i da se o tome govori u javnosti u iluziji da će to proći. Naravno da mi je taj zakon apsolutno neprihvatljiv.

NACIONAL: HND je poslao premijeru peticiju protiv tog zakona jer smatra da će novinari biti prvi na udaru. Obratili su se i europskim institucijama. Mislite li da će Europa reagirati ili je Plenković takav miljenik da će mu i tu progledati kroz prste?

Koliko ja znam te odnose, EU je reagirao u situacijama kada se radilo o puno drastičnijim povredama, kada je u Hrvatskoj na vlasti ipak bio drugačiji režim. Sjetite se, na primjer Ferala. Vjerujem da će cehovske, europske medijske udruge reagirati, a političku reakciju ne očekujem. Pitanje je, naime, koliko smo im mi uopće zanimljivi u ovoj situaciji. EU se pomalo raspada i izdvajaju se određene države koje ne poštuju europske principe. Hoće li se u tom konglomeratu problema Europi ovaj naš učiniti toliko značajnim da interveniraju politički, sumnjam.

NACIONAL: Bili ste odvjetnik bivšeg premijera Ive Sanadera. Je li moguće da je Sanader bio jedini odgovoran za korupciju zbog koje je osuđen i cijeli HDZ kao zločinačka organizacija? Jesu li neki od aktera još uvijek na visokim pozicijama i u stranci i u državi?

Ja sam tu u vrlo delikatnoj poziciji jer bih se trebao s vama složiti, a ne mogu, da on jest odgovoran, ali naravno da postoje i mnogi drugi. Ja odgovorno tvrdim da u predmetima u kojima je on osuđen nije bilo dovoljno dokaza da ga se osudi. Presude protiv njega su vrlo tanke. Podsjećam da je u najvećem predmetu Ina-MOL provedena međunarodna arbitraža u kojoj su sudjelovali vrhunski svjetski pravnici. Zaključak te arbitraže jest da nema dokaza da je Sanader primio mito. Imao je nepošteno suđenje, pristranog suca, a svjedoku Robertu Ježiću nitko pametan ne može vjerovati. To je zaključak arbitraže u kojoj je, nota bene, sudjelovao i jedan sudac iz Hrvatske, ali to se svjesno preskače i zaboravlja. Ali da se vratim na drugi dio pitanja. Naravno da jedan čovjek ne može determinirati sve odnose niti snositi odgovornost za sav kriminal u Hrvata. To je iluzorno.

NACIONAL: Ipak, u HDZ-u su ga se mnogi njegovi pobočnici odrekli i nastavili svoju političku karijeru.

Pa dobro, to je društvena igra. Morate se jako iznenaditi ako netko ostane konzekventan i ostane prijatelj s nekim s kime je do tada surađivao, a koji se nađe u nevolji. Sanadera je, po našem ustaljenom običaju, određeni broj njegovih suradnika i prijatelja napustio i nastavio svoje uspješne karijere.

NACIONAL: Dugo se nije spominjala ona torba s crnim novcem koju je nosio Branko Bačić?

Naravno da je to podatak koji su neki možda zaboravili. Ta torba je očito postojala i negdje ju je trebalo staviti. To je bio višak para. Nije Bačić imao prste u tome da bi otuđio te pare, već je imao neugodnu ulogu kurira.

NACIONAL: Udruga hrvatskih sudaca poslala je pritužbu Europskoj komisiji na rad Vlade, zbog nepridržavanja dogovora o dinamici donošenja novog Zakona o plaćama sudaca i pravosudnih dužnosnika, odnosno zbog toga što izvršna vlast određuje plaće sudaca koje nisu sukladne europskim standardima. Zbog toga prijete novim bijelim štrajkom. Jesu li u pravu?

Načelno jesu. S time da plaće sukladne europskim standardima nisu nigdje u Hrvatskoj. No koliki je doseg te intervencije i koliko će se reagirati u Europi, ne mogu procijeniti. No da su u pravu – jesu.