Kada se u filmskim krugovima govori o Catherine Frot, onda se govori o 10 nominacija za nagradu César, francuski pandan Oscaru, koja je ova 65-godišnja glumica osvojila tijekom svoje karijere, čime spada među najznačajnije francuske glumice. Za usporedbu, Juliette Binoche ima također 10 nominacija, s time da je Catherine Frot dva puta osvojila Césara, a Juliette Binoche samo jednom. Jednako tako, ističe se kako je Catherine Frot zapravo kasno ušla među francusku glumačku elitu. Imala je 40 godina kada je 1996. dobila nagradu César za sporednu ulogu u filmu „Obiteljsko slavlje“. Od tada, poglavito u ovom stoljeću, Catherine Frot postaje jedna od najtraženijih glumica, a glumački vrhunac dostiže s glavnom ulogom u komediji „Marguerite“ 2015. koja je dobrim dijelom temeljena na životu Florence Foster Jenkins. Za tu je ulogu osvojila drugu nagradu César. Godinu dana kasnije snimljen je film „Florence Foster Jenkins“ u kojem je ovu bogatu nasljednicu i pjevačicu bez sluha glumila Meryl Streep, no ta je verzija pokazala da Catherine Frot glumački ne zaostaje za Meryl Streep.

Iako je nakon uspjeha tog filma Catherine Frot odlučila uzeti pauzu, filmskoj se glumi vratila tako da će ove godine u kinima imati tri filma. Prvi je komedija „Miris ruža“ koji se u hrvatskim kinima počinje prikazivati 12. kolovoza. Drugi je „Muškarčine“, povijesna drama u kojoj je partnerica Gerardu Depardieu i koji će hrvatsku premijeru imati na filmskom festivalu u Vukovaru koji se održava od 25. do 29. kolovoza. Treći je „Pod pariškim stepenicama“ koji će se u francuskim kinima početi prikazivati 28. listopada. Upravo u povodu filma „Miris ruža“ razgovarali smo s Catherine Frot koja glumi uzgajivačicu ruža koja je došla na rub bankrota. Njenu kompaniju želi kupiti snažni konkurent, ali ona se odlučuje boriti do kraja i to uz tri nova djelatnika koji pojma nemaju o hortikulturi. Uloga je to za koju nam je i Catherine Frot na početku razgovora rekla da je rađena po njenoj mjeri.

„Volim uloge žena koje su i snažne, ali i osjetljive. Često sam glumila različite žene koje su odreda imale neku unutrašnju krhkost, čime se pokazuje da su to vrlo inteligentne žene. U filmu ‘Miris ruža’ glumim ženu koja je vrlo snažna, a ta njena snaga ponekad nije u skladu s njenom osjetljivošću. Ona je vođa, snažnog karaktera, vrlo je čvrsta, spremna na sve, ali istovremeno ona je usamljena i ranjiva“, kaže nam Catherine Frot.

‘Miris ruža’ novi je film redatelja Pierrea Pinauda u kojem igra Catherine Frot

Međutim, u brojnim filmovima glumci moraju naučiti mnogo toga kako bi se prilagodili ulozi, pa je tako bio i slučaj s filmom „Miris ruža“.

„Morala sam naučiti mnogo toga o uzgoju ruža. Morala sam naučiti posebne pokrete i načine na koji se ruže orezuju. Naučila sam mnogo o sjemenju, o uzgoju, o tome kako funkcioniraju ružini pupoljci i tako dalje. Kao i kod filma ‘Predsjednikova kuharica’ iz 2012. kada sam morala naučiti puno toga o kuhinji. Kao i kod filma ‘Djevojka koja okreće stranice’ iz 2006. kada sam morala naučiti pokrete kako bih stvorila iluziju da ja sviram klavir. U filmu ‘Miris ruža’ nisam imala dublera, ja se pojavljujem u svim scenama. Ipak, priznajem da sam u nekim scenama filma držala umjetne ruže, ali nikada nećete pogoditi kada se pojavljuju umjetne a kada stvarne ruže“, priča nam Catherine Frot koja je za ova dva filma koje je spomenula bila također nominirana za nagradu Cesar za najbolju glumicu.

Vjerojatno bi mogla nabrajati još filmova u kojima je morala mnogo toga naučiti, kao što je to bilo u filmu „Primalja“ iz 2017. u kojoj je glumila primalju, a partnerica joj je bila Catherine Deneuve. Za nju ulazak i izlazak iz uloga nikada nije bio problem. „To je moj posao – mijenjati uloge. Moram znati kako postati netko a onda se vratiti i biti opet ja. Nakon toga opet postajem netko u nekoj drugoj priči, u nekom drugom okruženju“.

Ipak, priča o uzgajivačici ruža dopala joj se još zbog nečega. „Uzgajivači ruža su u procesu proizvodnje ruža na vrhu piramide. Oni su aristokracija te industrije. Trebaš imati ukusa za ljepotu, trebaš obratiti pažnju na detalje, potrebna je i intuicija da bi se bavio tim poslom. Oni koji se bave uzgojem ruža posvećuju svoj život toj brizi za ljepotu“, veselo nam priča i objašnjava kako je film „Miris ruža“ prvo prodan za prikazivanje u Japanu jer „u Japanu se uzgoj cvijeća smatra umjetnošću, što je i dio njihove povijesti“.

Posljednja uloga za koju je dobila nagradu Cesar bila je u filmu „Marguerite“ u kojoj je glumila samozvanu pjevačicu opernih arija na društvenim događanjima kojoj se nitko, zbog njenog društvenog ugleda, ne usudi reći kako loše pjeva. „Pripremala sam se za tu ulogu pjevajući arije kao što su ‘Kraljica noći’ i ‘Casta Diva’, nastojala sam svladati te klasike. No, morala sam falšati. Imala sam problema s pjevanjem visokih tonova jer sam se bojala da ću slomiti glas. Uglavnom, trebala sam zvučati božanski neusklađeno“, prisjeća se Catherine Frot. Marguerite Dumnot, žena koju glumi, obasipana je lažnim komplimentima, čime se u karijeri i Catherine Frot susretala. „Događalo se to i meni, kao vjerojatno svim glumcima. Čovjek ne može sa sigurnošću razlikovati iskrene komplimente od lažnih. Zato sam se često brinula da se klonim vreve koja okružuje glumce i budem diskretna“.

Catherine Frot u filmu ‘Predsjednikova kuhinja’ redatelja Christiana Vincenta

Večer kada je osvojila nagradu Cesar za tu ulogu pamtit će i po tome što je njena kći Suzanne Alice Naomie Couvelard koji sat ranije napisala na Facebooku „Najbolja glumica, najbolja majka, najbolja pjevačica (dobro, o tome se može raspravljati) i najdivnija osoba koju znam… volim te i ponosna sam na tebe, s nagradom Cesar ili bez“. Catherine Frot usvojila je Suzanne Alice Naomie Couvelard 1996., a francuski mediji od ove su objave stvorili veliku vijest.

Zanimljivo, između filma „Predsjednikova kuharica“ i „Marguerite“, Catherine Frot tri se godine nije pojavljivala na filmu, već je glumila samo u kazalištu. Kaže kako je bila umorna i trebala je uzeti stanku. „Nudili su mi filmske uloge koje sam odbijala. Slali su mi scenarije u kojima sam trebala glumiti slične ili iste likove, ukalupili su me u komedije. Nisam se željela ponavljati, snimati predvidljive komedije, raditi samo kako bih radila. Zbog toga sam željela glumiti u kazalištu, u Beckettovoj drami ‘Sretni dani’. Nisam se razočarala. Dvorane su bile pune, kako u Parizu tako i u ostalim gradovima. Bilo je to prekrasno iskustvo“, smatra Catherine Frot.

Toliko prekrasno da se i nakon snimanja filma „Marguerite“ na neko vrijeme zanemarila film i opet se vratila kazalištu . Tada je došlo do zasićenja. „Nakon predstave ‘Miris kaktusa’ koju sam igrala godinu dana bila sam umorna, nisam znala kamo ići. Nisam pala u depresiju, samo sam se željela posvetiti sebi, svojoj kćeri i svojim prijateljima. Neko vrijeme nisam željela biti glumica“. Objasnila nam je da glumački posao nije nimalo lak. „U ovom vam poslu treba kolosalna energija, bilo da govorimo o kazalištu ili o filmu. Privatni život vam trpi dok snimate filmove i glumite u kazalištu. Mislim da sam ipak uspjela uskladiti privatni i poslovni život. Primjerice, nikada nisam htjela ići na kazališne turneje u inozemstvu kako bih uvijek bila u blizini svoje obitelji. Imala sam nekoliko prigoda, na primjer u Japanu, ali sam radije bila doma“.

„Pod pariškim stepenicama“ treći je ovogodišnji film Catherine Frot u kojem glumi skitnicu, usamljenu i nijemu ženu koja živi pod mostovima na obali Siene. Jedne noći u njeno skrovište ulazi dijete, crnac Suli koji ne govori francuski, ali koji uspije objasniti kako mu je majka migrantica koja će, ako je uhite, biti deportirana. Ona s djetetom kreće u potragu za majkom kako bi ih spasila od deportacije. Catherine Frot kaže kako je prihvatila ovu ulogu zato što pokazuje socijalnu nejednakost u društvu koja je sve veća i veća. „Ništa se ne mijenja. Bogati postaju bogatiji, a siromašni sve siromašniji, to je stvarnost. Dio filma sniman je u migrantskim kampovima gdje smo koristili stvarnu situaciju. Danas ne znamo dijeliti i pomagati, siromašnima pomažu samo siromašni, svijet je sve izoliraniji“, smatra Catherine Frot.

U filmu ‘Marguerite’ redatelja Xaviera Giannolija, za koji je dobila Cesara (lijevo). S Catherine Deneuve u filmu ‘Primalja’ iz 2017. godine. PHOTO: Larry Horricks, Michaël Crotto

Razgovor s Catherine Frot vodili smo uz pomoć prevoditeljice jer glumica ne govori najbolje engleski jezik. Možda je to jedan od razloga zbog kojih se nikada nije okušala u nekom američkom filmu, kao što su to činile njene slavne francuske kolegice. „Znate, da sam mlađa, možda bih i probala. Iskreno, toliko je puno dobrih uloga ovdje u Francuskoj tako da nisam motivirana tražiti uloge u inozemstvu. Nemam želju otići samo da bih otišla. Znam da postoji puno glumica koje su to uspješno napravile, pogledajte samo Catherine Deneuve, Marion Cotillard i mnoge druge, ali ja nikada nisam o tome ozbiljno razmišljala. Ujedno, jako puno radim u kazalištu i od njega nikada ne bih željela odustati. I volim francuski jezik“, bio je njen odgovor.

Stoga ostaju samo šanse da vidimo američke verzije francuskih filmova u kojima je glumila Catherine Frot. Jedan takav bio je film „Kaos“ iz 2001. godine u kojem su ona i Vincent Lindon glumili bračni par koji svjedoči premlaćivanju prostitutke i dok suprug bježi ona joj želi pomoći te otkriva da je žrtva trgovine ljudima. Hollywoodski producenti željeli su snimiti američku verziju filma, Clint Eastwood i Meryl Streep trebali su glumiti bračni par, ali nakon dugo godina priprema projekt nije realiziran. Šteta, tada bi se još jednom vidjelo kakva je Catherine Frot glumica u odnosu na Meryl Streep.