Vijenci i kaktusi

U prvih pet minuta filma Ante Kevo dovede gradsku curu u svoje selo i postavi je pred bika. Što je dalje bilo, ne želite znati.

PODNEVNI DNEVNIK

Ponedjeljak, HRT 1, 12.00

Smrtno ozbiljni i uvijek pokroviteljski raspoložen voditelj Đurica Drobac, tipičan svršeni đak HRT-ove voditeljske škole kojekakvih dnevnika, odlučio nas je na kraju emisije velikodušno nagraditi grimasom za koju se svi na HRT-u kunu da je osmijeh. On je najavio i odjavio reportažu o veslačici Mirni Dasović Kranjac koja je prije mjesec dana privukla pažnju zadarskih pa splitskih medija, jer je jedina veslačica koja na trening u zadarski veslački klub Jadran putuje iz sto kilometara udaljenog Perušića. Putuje dvaput tjedno, što je s mjerom, da ne strši previše, naglasio novinar Vladimir Šetka u svojoj savršenoj reportaži. Vidimo maturanticu Dasović Kranjac, učenicu Srednje strukovne škole u Gospiću, kako u skifu vesla kroz zadarsku luku, imamo pohvalnu izjavu Branimira Vujevića (štrokera brončanog osmerca iz Sydneya) koji trenira Mirnu, a saznali smo da su Mirnu nadahnuli svjetski veslački uspjesi braće Sinković, Valenta i Martina. Mirna će uskoro na studij i bit će bliže vodi. Nema veze i šansama za postizanje vrhunskih sportskih uspjeha, što joj sva hrvatska sportska javnost od srca želi. S nestrpljenjem ćemo pratiti hoće li tada g. Đurica Drobac biti bar za korak bliže usvajanju osnova svojeg voditeljskog posla. Ne će.

STUDIO 4

Utorak, HRT 4, 20.10

Kod Joze Barišića samo danas u njegovu “Studiju 4”, umjesto u sve dane u svim emisijama, gostovao je odvjetnik Gizele Đureković s najnovijim vijestima sa suđenja gg. Perkoviću i Mustaču. Njihova povezanost s organiziranjem ubojstva muža gđe Đureković, izvedenog na posebno okrutan način, tek treba biti dokazana, ali ono što je već sada moguće je pobuditi zanimanje javnosti za sramotu u kojoj smo živjeli: u diktaturi bez slobode govora, u kojoj su ljudi ubijani bez suđenja, kako se kojem političaru prohtjelo.

RTL DANAS/DNEVNIK/DNEVNIK

Četvrtak, 18.30/19.00/19.15

Iz Predsjedničkih dvorah, smještenih na ogromnom zemljištu davno otetom zakonitim vlasnicima, napokon je u smjeru Kumrovca odselila skulptura druga Tita, zajedno sa 107 predmeta koji su pripadali dragom komunističkom vođi i njegovoj posljednjoj ženi. Ovu običnu civilizacijsku gestu nove predsjednice države (ispunila je obećanje iz predizborne kampanje) naše su televizije večeras jako teško primile. I HRT i Nova i RTL, svaka prema svojim mogućnostima, ujedinile su se u prigovaranju zbog velikog gubitka, što bi bilo smiješno, da nije čudno. Logičnije bi bilo da sada počne i postupak povrata zemljišta vlasnicima ili njihovim nasljednicima. Sve tri naše TV s nacionalnom koncesijom najbolje bi učinile da oštricu usmjere na bilo što drugo, ali tko smo mi da nekoga savjetujemo.

SUBOTOM UJUTRO

Subota, HRT 1, 10.30

Gost u studiju bio je ozbiljni, simpatični i brkati zagrebački košarkaš Nikola Plećaš, član reprezentacije Jugoslavije koja je 1970. godine u Ljubljani osvojila prvenstvo svijeta. Za dobrodošlicu u studio “Subote ujutro” prikazan mu je kraj utakmice u kojoj je Jugoslavija pobijedila Ameriku. Upitan kako se osjeća kad vidi sebe kako izvodi dva slobodna bacanja, pet sekundi poslije utakmica je završila, g. Plećaš je izjavio da je taj dio već bezbroj puta prikazan, ali svejedno izaziva pozitivne emocije. Video zapisi drugih utakmica s tog prvenstva ne postoje, prebrisani su da bi se snimilo nešto što je tada smatrano važnijim, reče Sveti Nikola (nadimak su mu davno dali zagrebački navijači).

Povod je skora hrvatska premijera beogradskog filma ‘’Bit ćemo prvaci svijeta’’, u režiji Darka Bajića, u kojem glavne uloge igraju ljudi iz Beograda (što je opravdano i logično), a poslastica može biti i to što sinovi Ćosića i Kapičića glume svoje očeve. Hvala HRT-u na promociji filma jer sportaši rade nešto korisno za sebe i za društvenu zajednicu.

SONJA I BIK

Nedjelja, HRT 1, 19.58

Grozota zvana domaći film (hrvatski film je novi izraz što i dalje označava nešto negledljivo) nastavlja rađati svoje nakazne potomke koje HRT svrstava u nekakve samo njoj slavne cikluse, a zapravo nas časti uvidom u aktualni razvoj bolesti. Film je premijerno prikazan 2012. godine. Samo najizdržljiviji mogli su večeras duže od pet minuta gledati što Juditu Franković u još jednoj loše odigranoj ulozi, što Gorana Bogdana koji nastoji biti uvjerljiv kao seljačić Ante Kevo koji tamo negdje po Dalmatinskoj zagori prodaje police osiguranja. Jedino se liku bika Garonje ne može uputiti ni jedna zamjerka, ali njemu je bilo najlakše: glumio je samog sebe, samo pod drugim imenom koje ne želimo odati, jer bi za to trebalo ponovo pogledati odjavnu špicu, a možda i onih par sekundi s golom glavnom glumicom i još par s istom glumicom u (nekad se pisalo: oskudnom) donjem rublju. Zašto je taj ženski lik bio gol i polugol najmanje je neugodna tajna od mnogih koje se nikad ne će saznati. Ova totalno neduhovita “romantična komedija” puna je neobjašnjenih sitnica čije bi objašnjenje bilo nužno za prihvaćanje priče, ali redateljici i scenaristici Vlatki Vorkapić očito je bilo draže vrijeđati inteligenciju gledatelja nego raditi svoj posao. Uostalom, ovo je tek njen prvi film, što može biti i isprika i crna prognoza.

Negdje oko pete minute filma, prijelomne za odluku gledati dalje ili biti razuman, već se događa da, u vremenski neodređenom razdoblju, neodoljivi selski prodavatelj osiguranja Ante Kevo dovede u svoje selo potpuno nepoznatu gradsku curu Sonju i postavi je pred bika. Njegov tata (Antin tata Ivo Gregurević, ne bikov) kladio se s jednim drugim krkanom (Dejanom Aćimovićem) da se ona ne će usuditi prići biku na bliže od tri metra. Usudila se. Što je dalje bilo, ne želite znati.