Ravnateljica Škole za modu i dizajn Maja Dadić Žeravica govori o školskom projektu ‘Čarobnjak krojač’

Učenici zagrebačke Škole za modu i dizajn cijelu povijest tekstila i odjeće stavili su u jednu malu knjigu koja se zove „Čarobni ormar“. „Još je pećina bila naša loža, kad se kao odjeća nosila koža“ glasi jedna od ranijih rečenica slikovnice koja je sve osim obična. Dapače, radi se nečemu totalno novom na hrvatskom tržištu – edukativnoj taktilnoj slikovnici. Ona je zajednički rad učenika škole i njihovih profesora kako bi se povijest tekstila i odjeće prenijela slijepoj i slabovidnoj djeci.

„Sve se zapravo odvilo unutar našeg projekta ‘Čarobnjak krojač’ koji je financiralo Ministarstvo kulture i medija. Prije nego što se uopće počeo financirati, ideju koja je vodila do njegova nastanka dobila je naša školska knjižničarka Ksenija Banović. Htjela je raditi nešto taktilno za slijepe i slabovidne jer smo škola koja se uglavnom bavi tekstilom i dizajnom. Inspiracija za sve došla je iz jedne druge slikovnice, ‘Baš imam sreće!’ Lawrencea Schimela u kojem mlađi brat slijepog djeteta gleda na njegovu slijepoću kao supermoć“, kaže na početku razgovora za ZagrebNews ravnateljica Škole za modu i dizajn Maja Dadić Žeravica.

Upravo te supermoći slijepih i kako je to biti slijep htjeli su otkriti djelatnici i učenici škole kroz projekt „Čarobnjak krojač“ koji je nakon godinu dana planiranja financiran 2023. godine. Naravno, slikovnica koja je iz projekta proizašla ima i namjenu za širu publiku, ali njezine inovacije namijenjene su slijepoj i slabovidnoj djeci. Nekoliko stranica na lijevoj strani sadržava tiskani tekst i njegovu inačicu na Brailleovu pismu. Također je i pridodan QR kod čijim skeniranjem može se čuti čitanje teksta slikovnice. S desne strane, čitatelju ili čitateljici je predstavljen tekstil dizajniran da zrcali sadržaj teksta kroz taktilne i vizualne elemente. Svaka epoha odjeće i tekstila čita se, opipava i gleda. Na jednoj se stranici tako taktilno doživljava koža, a na drugoj pak industrijska vuna.

„Imali smo niz edukacija. Posjećujući Osnovnu školu Pećine u Rijeci, u kojoj je nastala prva knjižnica za slijepe i slabovidne osobe, edukacijske rehabilitatorice Tatjana Šupe i Javorka Milković senzibilizirale su nas po pitanju slijepih i uvele nas u svijet taktilnih slikovnica. Mazali smo paštetu na krekere s povezima na očima i prali zube isto tako. Naši učenici i djelatnici su također posjetili Tiflološki muzej i Centar za obrazovanje Vinko Bek. Naša školska dizajnerica Marija Kasum onda je utkala svoje vještine u izgled slikovnice u suradnji s autorskim stvaralaštvom naše profesorice hrvatskog jezika Andreje Jureković Perković i informatičkim znanjem našeg profesora Tomislava Kolarića koji je zaslužan za QR kodove i snimanje audioknjige s učenicima. Samu izradu onda su na sebe preuzeli učenici, ali bili su tu kao pomoć i u svim prijašnjim dijelovima procesa“, opisala je ravnateljica.

Za ravnateljicu škole ovo je „jedan ogroman timski rad“ jer jedan čovjek ne može sve sam smisliti i izvesti. To im nije proizvod, nego „požrtvovan rad“ za koji ravnateljica smatra da pokazuje žar sviju prema svojoj struci koju ili poučavaju profesori ili trenutno uče njihovi učenici. Nakon toga, prema riječima ravnateljice, „ustrajnog timskog rada“ koji je ispunjavao vrijeme izvannastavnih aktivnosti učenika i učenica škole, iz projekta „Čarobnjak krojač“ proizašla su tri primjera slikovnice „Čarobni ormar“. Jedan će, prema najavi ravnateljice, biti poklonjen Centru Vinko Bek, drugi Hrvatskoj knjižnici za slijepe i slabovidne, a jedan će ostati kao lijepa uspomena školi. No ravnateljica ne želi da slikovnica ostane samo uspomena na jedan lijepi projekt. Slikovnica će se predstaviti ove godine na Inova-Croatia, natjecanju za tržišne inovacije, tako da priča slikovnice tek zapravo sada kreće.

„Mi smo ovdje jako puno učili. Ovo je jedan iznimno human projekt. Uvijek učenike želimo osvijestiti i senzibilizirati. Škola je već imala iskustvo s inovacijama, ali ovo je sada bila publika kojoj se trebala posvetiti malo promišljenija pozornost. Uspjeli smo dogurati projekt držeći se tog senzibiliteta do nekog cilja koji je od početka zamišljen, a to je da se slikovnica izradi. Novi cilj je da se projekt ipak razvija dalje, da on bude održiv. Vidimo da ima prostora pružanja daljnje pomoći slijepoj i slabovidnoj djeci. Naša struka ovim radom napreduje, a ujedno se i daje dobar primjer drugima“, zaključuje ravnateljica Škole za modu i dizajn.

Ovo je drugi projekt koji je Škola za modu i dizajn razvila u suradnji s Ministarstvom kulture i medija. Prvi je bio „Odijelo za čitanje“ koji se fokusirao na izradu odjeće inspirirane raznim književnim tekstovima. Radi se o projektima koji služe „razvoju publike u kulturi“ i podizanju popularnosti kulturnih događanja, a i općenito kulturnog djelovanja, posebice kod mladih – čitanja.