Prošloga četvrtka, 29. listopada, putem online konferencije za medije, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) predstavio je godišnji Indeks rodne ravnopravnosti. Kao autonomno tijelo, EIGE funkcionira unutar okvira politika i inicijativa Europske unije, a Indeks rodne ravnopravnosti objavljuje se još od 2010. godine. Njegova je namjena mjerenje napretka u postizanju rodne ravnopravnosti unutar Europske unije. Svake godine bodovima od 1 do 100 ocjenjuje se situaciju u svakoj zemlji članici, kao i u cijeloj Europskoj uniji. Rezultat od 100 bodova znači da je pojedina zemlja postigla potpunu ravnopravnost između muškaraca i žena, što se još uvijek nije dogodilo.

S prosječnim rezultatom od 67,9 od mogućih 100 bodova, EU je 60 godina udaljen od dostizanja potpune rodne ravnopravnosti ako nastavi sadašnjim tempom. Među državama članicama prva mjesta zadržavaju Švedska s 83,8 bodova, Danska sa 77,4 i Francuska s 75,1 bodom, dok pohvale za najveći napredak zaslužuju Italija, Luksemburg i Malta koje su postigle 10 bodova više nego 2010. Za europskim prosjekom najviše zaostaju Grčka koja ima 52,2 boda, Mađarska s 53,0 i Rumunjska s 54,4 boda.

Hrvatska, s rezultatom od 57,9 bodova, zauzima 20. mjesto po rodnoj ravnopravnosti među 28 zemalja članica, što je 10 bodova ispod prosjeka EU-a. Od 2010. taj je rezultat povećan za 5,6 bodova, a od tada do danas Hrvatska je napredovala za pet mjesta na europskoj ljestvici.

Ovogodišnji Indeks ocjenjivao je razinu ravnopravnosti između muškaraca i žena u šest područja: posao, financije, znanje, vrijeme, moć i zdravlje, a dodana su dva dodatna područja – nasilje nad ženama i preklapajuće nejednakosti. Poseban fokus stavljen je i na digitalnu transformaciju društva i njene posljedice na rodnu ravnopravnost, poput rastućeg cyber nasilja nad ženama i djevojkama, ili rodne pristranosti kod umjetne inteligencije.

Nizozemka Carlien Scheele u veljači 2020. imenovana je za novu direktoricu Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, na mandat od pet godina. Iza nje je gotovo tridesetogodišnje iskustvo rada na pitanjima rodne ravnopravnosti, a u EIGE je došla iz nizozemske vlade, gdje je obnašala dužnost direktorice za rodnu i LGBT ravnopravnost. U tom je svojstvu bila odgovorna za uključivanje rodne perspektive u politike svih ministarstava, što je nastavila raditi u Vijeću Europe. Carlien Scheele predsjedala je prvom Komisijom Vijeća Europe za ravnopravnost spolova i Odborom za socijalnu koheziju, ljudsko dostojanstvo i jednakost. Također je bila članica upravnog odbora EIGE-a i EU-ove skupine na visokoj razini za integraciju spolova. U ekskluzivnom intervjuu za Nacional Carlien Scheele komentirala je rezultate Indeksa rodne ravnopravnosti za 2020.

NACIONAL: Što pokazuju rezultati ovogodišnjeg Indexa za rodnu ravnopravnost? Ide li EU naprijed ili nazad na tom planu?

Idemo naprijed, ali vrlo sporim tempom. To nije ništa novo, jer smo tome svjedočili i u prethodnim indeksima, a činjenica jest da EU napreduje otprilike pola boda svake godine. S rezultatom od 67,9 bodova od 100, EU je 60 godina udaljena od dostizanja potpune rodne ravnopravnosti ako nastavi sadašnjim tempom. Iako sam se nadala nekom boljem rezultatu, nisam sasvim iznenađena, ali sam pomalo tužna. Naravno da uvijek težimo boljem, a postizanje većeg stupnja rodne ravnopravnosti vrlo je važna poruka za sve građane Europe, za djevojke i žene, za dječake i muškarce u zemljama članicama.

NACIONAL: Koliko je epidemija koronavirusa utjecala na porast nasilja nad ženama u pojedinim zemljama?

Kao što znate, rezultati se temelje na podacima iz prijašnjih godina, tako da ovo razdoblje još nije bilo uključeno u Indeks. No bez obzira na to, iz naših izvora, medijskih napisa i izvješća ženskih organizacija dobili smo informacije o enormnom porastu nasilja nad ženama, odnosno nasilja u obitelji u svim zemljama članicama. Čim se pojavila epidemija, mi u EIGE-u bili smo svjesni da će se ona itekako odraziti na pitanje rodne ravnopravnosti. Zbog lockdowna koji je bio proglašen u mnogim zemljama, žrtve su bile mjesecima zatvorene u istom prostoru s nasilnicima, što im je nanijelo mnogo psihičke i fizičke štete. A posljedice toga ćemo tek osjetiti narednih godina.

NACIONAL: Je li to slučaj u svim zemljama članicama, ili u nekima posebno?

Obiteljsko nasilje prisutno je svuda, u svim zemljama i u svim sferama društva. Mi smo pokrenuli neka istraživanja u pojedinim članicama, obratili smo se i njihovim vladama i ženskim organizacijama kako bismo ustanovili kakve su mjere poduzete i činit ćemo to i dalje. No za sada još nemamo detaljne informacije o pojedinim zemljama. Međutim, ono što je svima zajedničko je velika potreba za uslugama potpore ženama – psihološke i fizičke, kao i velika potražnja za skloništima za zlostavljane žene. U zemljama koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju to je zakonski lakše provedivo i one su u boljoj situaciji, jer su se obvezale uspostaviti takvu infrastrukturu. Dok je u onim drugim zemljama koje ili odbijaju ratificirati Istanbulsku konvenciju, ili na primjer u Poljskoj, koja planira napustiti Konvenciju, situacija daleko lošija. Tamo je financiranje ženskih organizacija koje skrbe o zlostavljanim ženama znatno otežano. Imamo podatak o prosječno 200 različitih mjera koje su uvele europske vlade kako bi spriječile nasilje u obitelji, no većina njih su zapravo ad hoc mjere, za koje sumnjam da će biti dugoročno održive. Osobito ako ne postoji politička ili institucionalna obveza da ih se sustavno provodi. Mi zato snažno podržavamo sve zemlje članice da ratificiraju Istanbulsku konvenciju, kao i Europsku uniju u cjelini.

NACIONAL: Što je s cyber nasiljem kao novim oblikom nasilja prema ženama i djevojkama? Koliko je to uzelo maha za vrijeme lockdowna i samoizolacije?

Moram naglasiti da tu govorimo o dvije različite stvari. Kao prvo, točno je da je došlo do velikog porasta cyber nasilja, osobito među mlađom populacijom. Oni i predstavljaju najveću grupu korisnika interneta. No budući da taj oblik nasilja u mnogim zemljama još nije prepoznat kao kazneno djelo, još uvijek nema vjerodostojne evidencije i dovoljno konkretnih podataka. S druge strane, poraslo je i cyber nasilje i zastrašivanje žena na javnim funkcijama, osobito onima politici, prema novinarkama, ili aktivistkinjama koje se bore za ljudska prava. To je drugačiji slučaj jer je nakana takvih prijetnji ušutkivanje njihova govora u javnosti i podrivanje njihovih napora da ukažu na određene probleme. To je vrlo zabrinjavajući fenomen jer je puno napora utrošeno posljednjih desetljeća kako bi se srušile barijere i žene dobile prostor u javnom životu. Ako nećemo imati žene koje će glasno progovarati, to će značiti znači da idemo korak unazad. Važno je razlikovati ta dva aspekta cyber nasilja jer su im i ciljevi i učinci drugačiji. Zato ćemo preporučiti vladama zemalja članica da unaprijede zakonsku regulaciju takvog oblika nasilja koje mora biti prepoznato kao kazneno djelo, a onda da ga evidentiraju i kažnjavaju.

NACIONAL: Ove godine Indeks se posebno bavi digitalizacijom na poslu i posljedicama na rodnu ravnopravnost. Utječe li digitalizacija na pozitivan ili negativan način?

Moram reći i jedno i drugo. Nema jednostavnog odgovora na to pitanje. Tehnologija, pa i digitalizacija odražava opće stanje u društvu. Ako je društvo rodno pristrano, tada će i tehnologija biti takva. Postoje naravno i neka pozitivna rješenja koja je donijela digitalizacija, poput novog oblika fleksibilnog rada koji omogućuje bolju organizaciju vremena i ravnotežu između posla i privatnog života. No i to može imati i negativne efekte jer ti oblici posla podrazumijevaju manju socijalnu zaštitu zaposlenih, osobito ako se radi o samozapošljavanju ili individualnim zaposlenicima.

NACIONAL: Zanimljivo je i kako se spominje rodna pristranost kod uvođenja umjetne inteligencije. Kako to objašnjavate?

Svi govore o uvođenju umjetne inteligencije, a većina ljudi ima vrlo nejasnu sliku o tome. Umjetna inteligencija vodi se logikom algoritma i dizajnirana je na način koji je rodno potpuno neosjetljiv. Budući da u IT industriji radi najveći postotak muškaraca, rezultati njihovog rada su očekivano rodno neosjetljivi. Uočena je i tendencija da umjetna inteligencija češće zamjenjuje žene nego muškarce na njihovim poslovima. To je jedno od pitanja koje većina ljudi nije svjesna, a time ćemo se morati pozabaviti u skoroj budućnosti.

NACIONAL: Švedska, Danska i Francuska opet su na prvom mjestu Indeksa rodne ravnopravnosti EU-a. Kako komentirate rezultate Hrvatske?

Ako se ne varam, Hrvatska je na 20. mjestu među 28 zemalja članica, s 57,9 bodova od mogućih 100. Najbolje rezultate imate na području zdravlja i novca, a najviše prostora za poboljšanje ima u području vremena i raspodjele moći. Činjenica je da je na području donošenja odluka, odnosno zastupljenosti u politici došlo do pada. Tu je primijećeno nazadovanje, kada je u pitanju broj zastupnica u nacionalnom parlamentu, u odnosu na 2010. Inače, iz iskustva moje zemlje, poznat mi je fenomen političkih stranaka koje radije plaćaju kazne nego da stave 40% žena na izborne liste, koliko je zakonom propisano. Uočljiva je i segregacija, odnosno koncentracija jednog spola u određenim profesijama. Na području obrazovanja, zdravlja i socijale dominiraju žene, što znači da su zbog epidemije bile pod dodatnim pritiskom. Iskreno se nadam da će vlade zemalja članica iskoristiti rezultate ovog Indeksa kako bi razvile bolje politike u postizanju rodne ravnopravnosti na svim područjima.

NACIONAL: Kako komentirate situaciju u odnosu moći, odnosno sudjelovanju žena u donošenju odluka u cijelom EU-u?

Vide se pomaci nabolje, zapravo čini mi se da je to glavna pokretačka snaga za napredak unutar Indeksa rodne ravnopravnosti. Usprkos tome, brojevi su još uvijek vrlo niski. Na području moći europski je prosjek 53 boda, što nije dovoljno. Ako 50% stanovništva čine žene, a one ne sudjeluju u dovoljno u donošenju odluka u politici, u društvenoj sferi i u privatnom biznisu, to je vrlo zabrinjavajuće.

NACIONAL: Ipak, u privatnom sektoru, u upravama velikih kompanija vidi se napredak otkad je EU izdao preporuku o najmanje 40% žena u upravnim odborima. Koje države najbolje stoje?

Francuska je jedina postigla zadani cilj od 40%, a postoji i određeni broj zemalja koje su odredile sustav kvota i kod njih su rezultati bolji nego kod onih koje ga nemaju. Imamo vrlo snažne dokaze da šest zemalja koje su donijele takve obvezujuće mjere na tom planu postižu bolje rezultate. To su Belgija, Francuska, Italija, Njemačka, Austrija i Portugal. U ostatku EU-a ostao je ili status quo, ili čak i nazaduju, a mi očekujemo da će se napredak općenito usporiti. Postoji i grupa zemalja koje promoviraju blaže mjere i određene oblike samoregulacije. U njima je također uočen određen napredak, ali ne posebno značajan. Po mom mišljenju, ako želite postići neki rezultat, onda morate uvesti i snažnije mjere. Ako ne radite ništa, stvari se neće promijeniti same od sebe. Zemlje poput Hrvatske i ostale u srednjoj i istočnoj Europi trebaju poduzeti ciljane akcije jer se situacija sigurno neće popraviti bez toga.

NACIONAL: Nakon posljednjih europskih izbora došlo je do pozitivnih pomaka unutar EU institucija, primjerice prvi puta j žena na čelu EU komisije. Kako je s ostalim tijelima?

U EU komisiju nedavno je kao zamjena imenovana još jedna povjerenica pa je postignuta rodna ravnoteža , kao što je predsjednica Ursula von der Leyen i obećala. I u EU parlamentu je situacija relativno dobra, dok u bankarskom sektoru, na primjer u Europskoj centralnoj banci ili Investicijskoj banci Europske unije i dalje na čelnim pozicijama dominiraju muškarci. To nas vodi do logičnog zaključka da je novac i dalje u rukama muškaraca, odnosno da ga kontroliraju muškarci. No ako se s pozicija EU-a spustimo na razinu država članica, onda su rezultati puno lošiji. U Europskom vijeću ima tek nekoliko žena jer ima malo žena među predsjednicama vlada ili država, dok u nacionalnim vladama i dalje ima vrlo malo ministrica.

NACIONAL: U ovogodišnjem Indeksu spominje se i segregacija u obrazovanju i poslu, što znači koncentraciju žena ili muškaraca u određenim profesijama. Kako se na tom planu može postići pravednija ravnoteža?

Hrvatska se ne razlikuje na tom području od europskog prosjeka. Među onima koji stječu diplome u IT sektoru samo je 1/5 žena, dakle 20%, naprama 80% muškaraca. U više od pola europskih zemalja sudjelovanje žena na tom planu se smanjilo. Možda žene IT sektor i ne zanima toliko, ali trebali bi ih ohrabriti da se kao prvo počnu više obrazovati na tom planu. Postoji niz strukturalnih problema na tom području kojima bi se trebali pozabaviti jer osim problema obrazovanja, postoji i problem zapošljavanja. Od onih 20% koje imaju diplome iz IT sektora, u Hrvatskoj ih samo 10% radi u struci. Većina ih je zaposlena u obrazovnom sustavu, odnosno podučavaju o IT sektoru, ali ne rade u njemu. Možda i zato što je to dominantno muško radno okruženje, u kojem su možda izložene i seksualnom uznemiravanju. S druge strane, postoje vrlo ženske profesije kao što su zdravstvo, obrazovanje i socijala, u koje ne možemo privući muškarce. Vjerojatno zato što se radi o niskom društvenom statusu tih profesija ili teškim radnim uvjetima. No to su dvije vrste ekstrema koje bismo morali prevladati.

NACIONAL: Prema Indeksu rodne ravnopravnosti najgore stoje Grčka, Rumunjska i Mađarska. Ima li stupanj rodne ravnopravnosti veze s političkim sustavom na vlasti?

Za sve njih zajednička je karakteristika vrlo nizak postotak žena uključen u donošenje odluka. Mađarska je poznata po tome da ima vrlo malo žena u vladi. Mislim da imaju samo jednu ministricu, a slična je situacija i u Grčkoj. Ipak, čini mi se da je specifično za Grčku to da je dugo bila u vrlo teškoj ekonomskoj krizi, što se negativno odrazilo na ravnopravnost muškaraca i žena na svim planovima, pa i u politici. Grčka vlada poduzima određene mjere kako bi se situacija popravila. U Mađarskoj i Rumunjskoj uočljive su velike ekonomske razlike među muškarcima i ženama, dok su na području moći uvjerljivo najgore u usporedbi s ostalim europskim zemljama. Osobito je takva Mađarska koja je na samom dnu Europe kada je u pitanju sudjelovanje žena na pozicijama moći. Što se tiče utjecaja političkog sustava, sve što mogu reći jest da svakako pomaže ako su u vladi političke stranke koje promoviraju pitanja rodne ravnopravnosti. To svakako stvara određenu atmosferu u društvu koja je poticajna za žene i može potaknuti napredak prema stvarnoj ravnopravnosti spolova.