Prošloga tjedna EIGE (Europski institut za ravnopravnost spolova) održao je svoj prvi Forum o ravnopravnosti spolova u Bruxellesu (#EGEF2022). Inače, EIGE  je samostalno tijelo Europske unije osnovano s ciljem podrške i jačanja ravnopravnosti spolova u Europskoj uniji, sa sjedištem u Vilniusu u Litvi. Forum je otvorila povjerenica Europske komisije za ravnopravnost Helena Dalli, a sudjelovali su brojni predstavnici civilnog društva, aktivisti, donositelji odluka na visokoj razini, medijski stručnjaci i novinari. Tijekom dvaju dana održane su razne panel rasprave, praktične radionice i zatvorene sjednice na kojima su se razmjenjivala iskustva predstavnika različitih zemalja članica EU-a. Jedna od tema bile su i posljedice pandemije covida-19 na položaj žena, koje su podnijele najveći dio tereta brige za djecu, starije, nemoćne i kućanske poslove. Tijekom pandemije poraslo je i obiteljsko nasilje, kao i cyber nasilje, koje bi, prema mišljenju većine sudionika, trebalo ući u kazneni zakon. Iz EIGE-a kažu da je ovaj Forum ključna prekretnica u kampanji #3StepsForward za izgradnju gospodarstva koje radi u korist žena, muškaraca, djevojčica i dječaka u svoj njihovoj raznolikosti.

Tijekom održavanja Foruma predstavljen je i najnoviji Indeks rodne ravnopravnosti u zemljama članicama za 2022. godinu. On pokazuje da se napredak prema potpunoj rodnoj ravnopravnosti unutar EU-a nastavlja puževim korakom, s povećanjem od jedva 0,6 bodova u odnosu na prošlogodišnje izdanje. Stoga je novi prosjek na razini EU-a 68,6 od 100 bodova, svega 5,5 bodova viši nego u 2010.

Budući da se Indeks rodne ravnopravnosti za 2022. oslanja uglavnom na podatke iz prve pandemijske godine – 2020., rezultati pokazuju ozbiljne znakove upozorenja. Naime, ovo je prvi put od uspostavljanja Indeksa rodne ravnopravnosti da je zabilježen niži rezultat u nekoliko osnovnih područja. Niži rezultat zaposlenih pokazuje da će žene vjerojatnije biti zaposlene kraće tijekom života, čime im se ograničavaju mogućnosti razvoja karijere i stjecanja mirovine. Osim toga, 2020. manje je žena nego muškaraca bilo uključeno u aktivnosti formalnog i neformalnog obrazovanja. Budući da je covid-19 stvorio ogroman pritisak na zdravstveni sektor, rezultati pokazuju i manju rodnu ravnopravnost u području zdravstvenog stanja i pristupa zdravstvenim uslugama. Jedini napredak koji je ostvaren je onaj na području moći, koji je većim dijelom posljedica većeg sudjelovanja žena u gospodarskom i političkom odlučivanju, što je povezano s uvođenjem zakonskih kvota u nekoliko država članica EU-a. Time se naglašava važnost političkog dogovora koji su u lipnju 2022. postigli Europski parlament i Vijeće EU-a o direktivi za poboljšanje rodne ravnoteže u upravnim odborima.

Među zemljama članicama EU-a na planu rodne ravnopravnosti očekivano najbolje rezultate imaju Švedska, Danska i Nizozemska, iako je napredak prema rodnoj ravnopravnosti zastao u Švedskoj i Danskoj. S druge strane, Grčka, Mađarska i Rumunjska imaju najviše problema s napretkom u ravnopravnosti spolova. Zanimljivo je da je najznačajniji porast rezultata Indeksa zabilježen u Litvi, Belgiji, Hrvatskoj i Nizozemskoj.

Sa 60,7 od 100 bodova Hrvatska je na 19. mjestu u EU-u prema Indeksu ravnopravnosti spolova, odnosno, rezultat je 7,9 bodova niži od prosjeka EU-a. Međutim, od 2019. rezultat Hrvatske znatno je porastao (+ 1,5 bodova) u usporedbi s drugim državama članicama. S rezultatom od 49,7 bodova Hrvatska je od 2019. najviše napredovala u domeni moći (+ 4,4 boda) te je zauzela 17. mjesto među svim članicama EU-a. Poboljšanja u poddomeni ekonomskog odlučivanja (+ 9,7 bodova) potaknula su tu promjenu, a slijedi političko odlučivanje (+ 3,6 bodova). U tom razdoblju Hrvatska se popravila na ljestvici u obje poddomene (sa 16. na 15. i s 18. na 17. mjesto).

U domeni zdravstva rezultat Hrvatske poboljšao se za 1,3 bod, pomaknuvši se za dva mjesta, što znači da je na tom području dobila 85,1 bod, dok je u poddomeni pristupa zdravstvenim uslugama na 14. mjestu s ocjenom od 98,3 boda.

S druge strane, rodna nejednakost snažno je izražena u domeni znanja (53,4 boda) gdje je Hrvatska ostala konstantno niska (25. među svim državama članicama). Najviše prostora za napredak ima u poddomeni segregacije, u kojoj Hrvatska ima 48,4 boda i zauzima 19. mjesto. I u domeni rada rezultat Hrvatske pogoršao se od 2019. za -0,4 boda.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s direktoricom EIGE-a Carlien Scheele, koja je na tu dužnost imenovana 2020. godine. Prije toga radila je kao direktorica za ravnopravnost spolova i LGBT osoba u nizozemskoj vladi. U toj ulozi bila je odgovorna za uključivanje rodne perspektive u politike svih ministarstava, što je nastavila raditi i u Vijeću Europe. Predsjedala je prvom Komisijom za ravnopravnost spolova Vijeća Europe, kao i Odborom za socijalnu koheziju, ljudsko dostojanstvo i jednakost. Također je bila članica Upravnog odbora EIGE-a i Grupe EU-a na visokoj razini za rodno osviještenu politiku.

NACIONAL: EIGE je u Bruxellesu održao svoj prvi Forum o ravnopravnosti spolova. Koji je bio cilj tog foruma i prema kojim ste kriterijima birali sudionike?

Prvi cilj Foruma nakon dvije godine pandemije i izolacije bio je sastati se i razgovarati, jer je lakše i učinkovitije kada vidimo jedni druge uživo umjesto da komuniciramo virtualnim putem. Načelno, ideja ovog specifičnog foruma bila je da usprkos činjenici da Indeks rodne ravnopravnosti pokazuje vrlo spor napredak, kreiramo ozračje nade za budućnost. Sudionici su bili ljudi iz različitih sfera društvenog života zato što smatram, a to sam rekla i u svom uvodnom govoru, da moramo razgovarati sa svima koji su važni jer rodna ravnopravnost mora biti dio svih naših politika – od gospodarstva do klimatskih promjena. Ona nije sporedna stvar, uvijek je relevantna, a uloga je EIGE-a ukazati na to tko je sve pogođen problemom rodne neravnopravnosti, kao i što kreatori politika mogu učiniti u vezi s tim. Inzistirali smo na interaktivnim raspravama jer smo željeli pokazati da usprkos činjenici da postoji puno praksi koje se bave rodnom ravnopravnošću, ako ostanu zatvorene same u sebe i ako ne radimo zajedno, nećemo ni postići željene rezultate. Dakle, željeli smo pokrenuti taj duh zajedništva i udruživanja snaga, kao i razmjene znanja.

NACIONAL: Indeks, kao što ste rekli, pokazuje vrlo mali napredak u odnosu na 2020. godinu. Na razini EU-a on iznosi tek 0,6 bodova, a na nekim područjima došlo je i do nazadovanja. Je li razlog tome samo pandemija covida-19 ili postoje i neki drugi razlozi?

Covid je, bez sumnje, glavni razlog. Naime, tijekom pandemije najveći dio tereta brige za djecu, njihovo školovanje, kao i njege starijih u obitelji, pao je na teret žena. Osim toga, upravo na području zdravstvene skrbi zaposleno je najviše žena, koje su zbog velikog napora i stresa pogođene post-covid sindromom. S druge strane, mnoge žene su zbog covida ostale bez posla i nisu se vratile na tržište rada. Zbog činjenice da su žene bile zatvorene u kuće, znatno je poraslo i obiteljsko nasilje, kao i Cyber nasilje. Sigurna sam da je korona znatno utjecala na pogoršanje situacije i tako spori napredak u posljednje dvije godine, a ako nastavimo napredovati tim tempom, potpuna ravnopravnost spolova u EU-u bit će dostignuta za 60 godina.

NACIONAL: Na Forumu je bio predstavljen i ovogodišnji Indeks rodne ravnopravnosti. Među zemljama koje imaju najviše problema u postizanju rodne ravnopravnosti su Malta, Rumunjska i Mađarska. Što EU, kao zajednica koja dijeli iste vrijednosti, može učiniti da se stanje u pojedinim državama popravi?

Nadam se da će te države ozbiljno shvatiti podatke koje je EIGE objavio i da će u njima pronaći inspiraciju za dodatne napore kako bi došlo do poboljšanja. Važno je suočiti se s brojevima i onda ih upotrijebiti korisno. Kao što je rekla naša švedska kolegica, statistika je najbolji prijatelj žene. Iz brojki se sve vidi.

NACIONAL: Kako se prikupljaju podaci za Indeks rodne ravnopravnosti za svaku državu članicu – tko su vaši izvori, s kime surađujete u istraživanju?

Mi koristimo podatke iz pouzdanih izvora. Budući da rezultate želimo temeljiti na znanstvenim metodama, radimo s istraživačima statističkih podataka u svim zemljama članicama, a važan izvor nam je i EUROSTAT, kao i slične sestrinske europske agencije. Koristimo službene izvore vlada zemalja članica, ali kada njih nema, surađujemo i s organizacijama civilnog društva. U nedostatku konkretnih podataka koristili smo i vlastito online istraživanje. Istraživanje je provedeno korištenjem međunarodnog web panela koji je usvojio metodu kvotnog uzorkovanja temeljenu na stratifikacijskom pristupu. Postavljali smo pitanja o temama kao što su briga za djecu, dugotrajna njega bolesnih i nemoćnih osoba, obavljanje kućnih poslova ili fleksibilno radno vrijeme.

NACIONAL: Što je točno kampanja #3StepsForward i kome je ona namijenjena?

Ta kampanja namijenjena je doslovce svima, to je zapravo način na koji se kreatori politika, poslovni lideri i pojedinci mogu ujediniti kako bi izgradili pravedniju budućnost. Male, pojedinačne akcije mogu se kombinirati za velike rezultate. Ako svatko od nas poduzme #3Koraka naprijed za ravnopravnost spolova, zajedno možemo pomicati planine. Prvi je korak da shvatite izazove, drugi korak je da odredite tri koraka koja možete poduzeti, a treći je konkretna akcija. Tijekom Foruma čuli smo mnogo pozitivnih priča i željeli smo pokazati kako se toliko toga događa u različitim zemljama članicama i da ima puno konkretnih akcija koje se samo trebaju ujediniti kako bi se postigao napredak u cijeloj Europskoj uniji. Mi ćemo nastaviti s tom kampanjom, osobito preko društvenih mreža, kako bismo podijelili iskustva i podatke o rodnoj ravnopravnosti, osobito među mladima.

Direktorica Europskog instituta za ravnopravnost spolova Carlien Scheele s novinarkom Nacionala Zrinkom Vrabec Mojzeš. FOTO: Nacional

NACIONAL: Zastupljenost žena u politici, a osobito na pozicijama na kojima se donose odluke, i dalje je problematična iako su žene često bolje obrazovane od muškaraca. Ima li tu razlika između novih i starih zemalja članica, sjevera i juga EU-a?

Nema. Ne može se govoriti o razlici između sjevera i juga, starih i novih zemalja članica. Postoji razlika između zemalja koje imaju obvezujuće mjere i onih koje ih nemaju. Države koje su uvele obvezujuće kvote imaju puno bolje rezultate. Ne mogu reći da su oni savršeni, ali uglavnom imaju zastupljenost od preko 40 posto žena u političkim tijelima, kao i u upravama velikih tvrtki. U Europskom parlamentu taj je prosjek niži, ali u nekim skandinavskim državama on je i znatno viši. Zato posebno cijenim interaktivne rasprave na Forumu, na kojima je bilo rečeno da kvote same po sebi nisu dovoljne, već su jednako važne i mjere koje su poduzete. Postojanje kvota je odlično, ali puno važnije je da se rodna ravnopravnost ugradi u sve politike, a posebno je važno da ih se implementira na način koji je na korist određenoj tvrtki, političkoj stranci ili parlamentu. Mi imamo 50 posto žena u svojim odborima i to je sjajno. Ali moram naglasiti da zastupljenost žena na najvišim pozicijama u politici ili u poslovnoj zajednici nije garancija da će one zastupati rodnu ravnopravnost i da će biti rodno osjetljive. Postoji mnogo rodno osjetljivih muškaraca, također.

NACIONAL: No činjenica je da skandinavske zemlje i ove godine imaju najbolje rezultate.

To je istina, ali treba imati na umu da je za postizanje takvih rezultata tim zemljama, pa i mojoj, trebalo 60, 70 godina. Smatram da nije realno tražiti od nekih drugih zemalja da imaju iste rezultate u relativno kratkom vremenu. Posve je beskorisno nametati tako visoke standarde i tražiti, naprimjer, od velikih tvrtki koje sada imaju 15 posto žena u upravnim tijelima, da taj postotak podignu na 40 posto u nekoliko godina. To je gotovo nemoguće jer se radi o procesima koji traju. Trebamo biti vrlo oprezni u nametanju takvih obveznih kvota. Ali, naravno, nadamo se da će naši napori, naša istraživanja i informacije koje dajemo biti određena vrsta stimulansa zemljama članicama da ih koriste na pravi način i naprave iskorak prema boljim rezultatima na planu rodne ravnopravnosti.

NACIONAL: U mnogim zemljama konzervativne vlade, pod utjecajem različitih pro-life pokreta i Crkve, nastoje ženama oduzeti davno stečeno pravo na izbor, odnosno, legalan prekid trudnoće i čini se kao da na tom planu nazadujemo umjesto da napredujemo. Budući da je zdravstvo, kao i pravo na prekid trudnoće, u domeni nacionalnih vlada, što EU tu može učiniti?

Naravno da smo svjesni svih tih konzervativnih pro life pokreta čiji je cilj srušiti neke dostignute standarde i u tome su, moram priznati, prilično uspješni. Naime, takvi pokreti i organizacije civilnog društva koriste zakonsku argumentaciju, kojom znaju manipulirati, kako bi mogli poentirati. Zato smatram da je u polemikama s njima užasno važno poznavati zakonske činjenice. Imala sam priliku pregovarati s predstavnicima takvih nevladinih udruga o njihovim protu-rodnim narativima. I na tom planu oni mogu biti vrlo uvjerljivi i javnosti i stoga treba baratati konkretnim kontraargumentima. EIGE je zato prošloga tjedna objavio dokument u kojem se dodatno objašnjava pojam rodne ravnopravnosti, kako je treba predstavljati u javnosti, koji rodni narativ koristiti, na koje dobre prakse treba ukazivati. Radi se o dokumentu koji govori o evoluciji politike EU-a i pravnih pristupa rodnoj ravnopravnosti, u kojem se podsjeća na sve ključne ugovore koji su u tom smislu značili prekretnicu – od Rimskih ugovora 1957. kojima je priznato načelo jednake plaće za jednaki rad muškaraca i žena, do Strategija EU-a za rodnu ravnopravnost 2020.–2025. kojom se povećava svijest o spolu, rodnom identitetu, rodnom izražavanju i spolnim karakteristikama kao dio težnje prema „Uniji jednakosti”. Taj dokument zapravo pruža kontekst koji bi trebao pomoći da buduće politike bolje funkcioniraju.

‘Hrvatska je napredovala prema ostvarenom broju bodova, ali i dalje je na 19. mjestu među 27 zemalja članica, što je isto kao i lani, ali je u usporedbi s 2010. godinom taj napredak znatan’

NACIONAL: Kako komentirate Indeks rodne ravnopravnosti koji se odnosi na Hrvatsku, koja je jedna od triju zemalja u kojima se primjećuje napredak? Iskreno, mi koji tu živimo i nismo ga baš primijetili…

Točno, Hrvatska je napredovala prema ostvarenom broju bodova, ali i dalje je na 19. mjestu među 27 zemalja članica, što je isto kao i lani i što znači da još ima puno prostora za poboljšanja. Međutim, u usporedbi s 2010. godinom, kada je EIGE prvi put objavio Indeks rodne ravnopravnosti za Hrvatsku, taj napredak je znatan – on iznosi 8,4 boda. Jedan od najboljih rezultata je onaj na području dostupnosti zdravstvene zaštite i na tom planu Hrvatska ima 85,1 bod, što znači da je zdravstveni sustav, usprkos svemu, u vašoj zemlji dobro organiziran. I na području moći Hrvatska ima poboljšanje od 4,4 boda, i to zbog većeg udjela žena na području ekonomskog odlučivanja, odnosno više žena u upravama velikih tvrtki, gdje je dobila 9,7 bodova više, kao i političkog odlučivanja, gdje je dobila 3,6 bodova više. Najlošiji rezultat je na području znanja, uglavnom zbog segregacije unutar obrazovnog sustava, na tom planu zauzimate 25. mjesto među 27 članica EU-a i tu biste se trebali zabrinuti. No EIGE nikada ne daje nikakve preporuke pojedinim državama zato što Indeks sam po sebi indicira na kojim područjima ima mjesta za poboljšanje. Mislim da su to, što se tiče Hrvatske, prije svega područja znanja i obrazovnog sustava.

NACIONAL: Hrvatska povjerenica i potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica zadužena je za demokraciju i demografiju. Kako komentirate njen doprinos rodnoj ravnopravnosti u EU-u?

Ne bih to željela komentirati.