Nacional otkriva kako se tisuće covid-testova skladištilo u improviziranom skladištu u neotvorenom hotelu u suvlasništvu HDZ-ova tajkuna Marijana Šarića, poslovima s testovima bavio se njegov sin Mateo Šarić, a otpremljeni su iz hotela nakon prijave Carinskoj upravi koja nije reagirala
Nacional je došao do novih šokantnih otkrića koja pokazuju da je Carinska uprava još u siječnju ove godine dobila informaciju da se u jednom improviziranom skladištu u zagrebačkom Resniku, zapravo u garaži neotvorenog hotela, nalazi stotine tisuća covid-testova, navodno sumnjivog podrijetla, te su bili pozvani da hitno dođu u izvid, ali ne samo da se nikad nisu odazvali, već su nakon te prijave covid-testovi odjednom povučeni iz tog skladišta. Riječ je po svemu sudeći o testovima koje je iz Kine, a potom i iz Turske uvozila tvrtka u vlasništvu 24-godišnjeg Filipa Mihalića, sina bivšeg HDZ-ova saborskog zastupnika Anđelka Mihalića, iz afere “korona-kid” koju je nedavno otkrio list 24 sata. Prema tom otkriću, u ogroman posao s uvozom covid-testova ugradio se tada 22-godišnji Filip Mihalić, inače još uvijek student, a dio testova je krivotvoren u jednoj turskoj tvornici i potom su takvi testovi plasirani na hrvatsko tržište.
Nacional je sada došao do saznanja da je dio tih testova završio u skladištu koje koristi Mateo Šarić, sin poznatog tajkuna iz 90-ih Marijana Šarića, vlasnika Europa Tradea u stečaju, i to preko svoje tvrtke West Tech koja je od Mihalića, izgleda preko posrednika otkupljivala testove, ali i sama je uvozila zaštitne maskice i drugu covid-zaštitnu opremu.
Nacionalu su te informacije potvrdili neovisni izvori upućeni u detalje ovog slučaja, koji su zbog straha za vlastitu sigurnost željeli ostati anonimni jer tvrde da se u pošiljkama koje su prepakirane u Resniku moguće nalazila i neka druga sumnjiva roba jer je dio covid-opreme stizao i u kutijama za banane koje su se nalazile u skrivenom dijelu skladišta. Naime, najbliži suradnik Matea Šarića, Silvio S. (identitet poznat redakciji), 10. siječnja ove godine ulovljen je u Dugopolju s čak 340 grama kokaina. Vijest da je zahvaljujući policijskom psu koji je nanjušio drogu na području Dugopolja ulovljen 30-godišnjak, bez otkrivanja njegova identiteta, objavili su 12. siječnja dalmatinski portali Dalmacija news i Dalmacija danas, a da je riječ upravo o Silvanu S. Nacionalu su potvrdili upućeni izvori. Ti izvori također tvrde da je Carinska uprava još u siječnju dobila informaciju da se Silvano S. može povezati i s tim skladištem u kojem su se nalazili covid-testovi. No umjesto da carinski službenici odmah izvrše nadzor, sva je roba nakon dojave brzo povučena iz skladišta. Nacionalovi izvori tvrde da to sugerira da je, umjesto nadzora, netko iz Carine zapravo bio u dosluhu s vlasnicima sporne sumnjive robe te im je moguće dojavio da su “provaljeni”.
Ti izvori uputili su nas na Finu Lopandić, suvlasnicu prostora u kojem su se skladištili sumnjivi testovi. Taj prostor zapravo se nalazi u neotvorenom hotelu Avenija hotel M u Resniku čiji su suvlasnici Marijan Šarić, vlasnik Europa Tradea u stečaju iz Sesveta i Fina Lopandić, dok je kao manjinski suvlasnik upisan i Ragib Fana, bliski suradnik Marijana Šarića.
Fina Lopandić na upit Nacionala potvrdila je da je ona nakon smrti svog supruga Perice Lopandića prije tri godine ušla u spor sa Šarićem oko nedovršenog hotela koji je zapravo njezin pokojni suprug kupio od Šarića i nastavio ga razvijati, a prema društvenom ugovoru koji su sklopili, sljedećih 10 godina nakon otvaranja hotela, koji se nalazi na atraktivnoj lokaciji na samoj Slavonskoj aveniji, nedaleko Lesnine, Šarić je trebao dobivati 50 posto dobiti od poslovanja hotela te bi nakon toga on izašao iz vlasništva bez naknade. Međutim, nakon smrti njezina supruga Šarić ju je, prema njezinim riječima, želio prevariti, a dok još nije bila svjesna s kim ima posla, tvrdi, u dobroj namjeri dala je svoj potpis kako bi se on mogao upisati kao direktor tvrtke Avenija hotel M u čijem je vlasništvu hotel. Prije toga, direktor je bio njezin suprug. Od tada su, tvrdi, započeli njezini problemi jer ju je Šarić nastojao izgurati iz posla, pa je čak fiktivno, temeljem nepostojećeg i lažnog navodnog duga, upisao treću osobu (podaci poznati redakciji) na teret hotela – ali je pod pritiskom sudske tužbe ipak to poništio.
Fina Lopandić tvrdi da ju je Šarić na sve moguće načine opstruirao i nastojao izgurati iz posla, a da je prije tri godine, čim je njezin suprug preminuo, primijetila da je Šarićev sin Mateo počeo koristiti garažu i restoran njihova neotvorenog hotela da bi ondje skladištio neku robu. Najprije se ondje skladištila neka markirana roba, a prije dvije godine pojavili su se covid-testovi i zaštitne maske. Ona nije imala nikakve veze s tim njihovim poslovima, ali budući da je suvlasnica prostora, pokušala se raspitati o čemu je riječ. Međutim, tvrdi, kad je počela postavljati previše pitanja, Šarić joj je oduzeo ključ i postavio na ulaz u hotel zaštitarsku službu. Istovremeno, iako je kroz hotel prošlo na tisuće paleta robe, ni on ni njegov sin nisu plaćali režije, a budući da su računi dolazili njoj na naplatu, HEP joj je blokirao račun pa je ona bila prisiljena platiti njihove dugove za struju, kao i za plin u iznosu više desetaka tisuća kuna.
Ne znajući više kako da to riješi, odlučila je prijaviti Šariće Carinskoj upravi i to zato što, kako je napisala, svi članovi obitelji voze automobile s njemačkim registarskim oznakama iako nitko od njih ne živi u Njemačkoj, zbog čega se može sumnjati da zapravo godišnje varaju državu na ime trošarina i ostalih poreza koje bi trebali plaćati u Hrvatskoj. Prvi e-mail Carinskoj upravi uputila je 17. siječnja i navela precizne podatke o brojevima registarskih oznaka automobila koje koriste Šarići. No, za ovaj je slučaj puno značajniji drugi e-mail koji je uputila odmah sljedećeg dana, 18. siječnja. Bilo je to tjedan dana nakon što je suradnik Matea Šarića u Dugopolju “pao” s 340 grama kokaina.
Fina Lopandić uputila je 18. siječnja Uredu ravnatelja Carinske uprave e-mail sljedećeg sadržaja:
“Postovani,
Upravo sam slucajno saznala da je Mateo Saric promijenio auto pa umjesto mercedesa reg.plocica PB SD 535,sad vozi BMW,gos.Saric koristi,mislim da bi bilo dobro da prodete na adresu III Resnik 15,tu gos.Saric skladisti robu sumnjivog podrijetla izmedu ostalog na stotine tisuca covid-testova,od pocetka sam sumnjala da tu nesto smrdi moje sumnje su se i potvrdile jer je desna ruka gos.Matea Saric prosli tjedan pao u Dugopolju s 340.g kokaina,moj problem je sto sam nakon smrti pokojnog muza gos.Saric postavila u najboljoj namjeri za direktora,a on mi sad hotel koristi kao skladiste i mene ucijenjuje na sve moguce nacine.”
Osim putem e-maila, Fina Lopandić višestruko je i telefonom kontaktirala s djelatnicima Carinske uprave i nastojala ih pridobiti da izađu u izvid – ali bezuspješno. Da je razgovarala s djelatnicima Carinske uprave Fina Lopandić može i dokazati ispisima poziva, a osim toga riječ je o razgovorima koji bi se automatski trebali snimati.
Budući da nije odmah dobila odgovor Carinske uprave, Fina Lopandić poslala je Uredu ravnatelja 6. veljače e-mail s pitanjem:
“Bila bi vam zahvalna ako mi mozete dati bilo kakvi informaciju dali postupate po mojoj prijavi i ako da kad ce se nesto rijesit.”
Nacional je dobio na uvid fotografije covid-testova natovarenih na palete ispred hotela, a te su snimke nastale 6. i 7. veljače ove godine. Iste je fotografije dobila i Carinska uprava.
Mateo Šarić tvrdi da je on kupovao isključivo Lituo testove koji su prošli provjeru Halmeda i nije ih izravno uvozio, Filipa Mihalića poznaje površno, ali upravo je njemu prodao svoj luksuzni Lamborghini
Budući da i dalje nije bilo “responsa”, Fina Lopandić je 16. veljače ponovno alarmirala Carinsku upravu sljedećim e-mailom:
“Postovani,
cisto da vas obavijestim da gos.Saric namjeraba odnijet smece iz kojeg bi bilo vidljivo koliko je covid maski prepakirao iz pakiranja od 50kom u vrecice po 10.kom.Stvarno ne zelim biti dosadn ali Vas molim da me se kontaktira u kojoj je fazi istraga s obzirom da ja svaki mjesec imam trosak na hotelu 15.000€.”
Zatim je 13. ožujka Fina Lopandić ponovno uputila e-mail Uredu ravnatelja Carine, upozorivši ga da su covid-testovi pod okriljem noći nestali:
“S obzirom da se nista ne desava po mojoj prijavi,dapace gos.Saric je ocito upoznat,shodno tome je covid testove pod okriljem noci maknuo a umedu vremena i smece o kojem sam vas obavijestila,jos je samo ostalo da i aute prebace na hrvatske regisacijske oznale.
Jos jednom vam ponavljam da gos.Saric zivi od 1989.g u Zagrebu kako on tako i svi clanovi njegove obitelji,naravno gos.Saric prima kako Njemacki mirovinu tako i hrvatsku,te ima i Hrvatsko a i Njemacko(privatno zdravstveno osiguranje,isto placa svaki mjesec).
Bila bih vam zahvalna ako me obavijestite u cemu je problem,zasto se ne postupa po mojoj prijavi i dali ce se uopce postupati.”
U međuvremenu, Fina Lopandić razgovarala je 15 minuta s djelatnicom Carinske uprave koja je trebala izaći na teren, ali je umjesto toga pronalazila razne izlike zašto nitko nije izašao i pravdala se velikom količinom posla, a potom je nervozno “otpilila” Finu Lopandić i prekinula razgovor.
Fina Lopandić za Nacional je izjavila sljedeće: “Nakon smrti mog supruga, Šarić me na sve moguće načine pokušao prevariti i oteti mi hotel, htio ga je bez moje privole i prodati te je u tom smislu vršio pritiske na mene, ali nisam se pokolebala. Mislio je da može sa mnom manipulirati, direktno i preko svojih suradnika, jer je to njegov modus operandi. Kad sam vidjela što zapravo skladište u mom hotelu i vidjela da se tamo odvijaju sumnjive radnje te počela postavljati pitanja, zabranio mi je ulaz u vlastiti hotel u kojem i on i ja imamo 49 posto vlasništva. On namjerno opstruira otvaranje hotela na sve moguće načine jer mu očito nije u interesu da hotel počne raditi jer zna da bi za 10 godina trebao izaći iz vlasništva. A sav prihod od dobiti koji mu moram isplaćivati zapravo bi legao na njegove blokirane račune pa on valjda smatra da ne bi imao ništa od toga. Puno mu je, izgleda, isplativije koristiti hotel kao skladište za raznu sumnjivu robu, a institucije pritom žmire i uopće ne postupaju niti ih je briga što se tu cijelo vrijeme odvijalo. Ta njegova zaštita ide toliko daleko da mu je HEP godinu dana tolerirao dug koji se popeo na 20 tisuća kuna, a na kraju sam ga ja morala platiti jer su meni zbog njega blokirali račun. A struju su mu prvi put isključili nakon dvije godine. Pa običnim ljudima iskapčaju struju za iznose od par stotina kuna nakon tri mjeseca, a ovog su pustili dvije godine. Moram naglasiti da, iako je Šarićev sin cijelo vrijeme koristio naš zajednički hotel kao skladište, tvrtka koja upravlja hotelom nije od toga dobila niti jednu lipu – dakle, može se čak reći da su time oštetili tvrtku Avenija hotel M jer mjesečna najamnina za skladište plus režije u ovom dijelu gradu za takav prostor iznosila bi desetak tisuća eura. Plus, Mateo Šarić davao je još dodatno skladišni prostor u podnajam drugim tvrtkama, sve na crno. Novac je očito stavljao sebi u džep, dok sam ja bila prisiljena plaćati njihove režije. Sve sam to pokušala prijaviti nadležnim institucijama, ali izgleda da se moja prijava zagubila. A Šarić je inače teški HDZ-ovac, često se voli hvaliti HDZ-ovom iskaznicom i nekadašnjim vezama s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom i svojim zaslugama kad je navodno prikupljao novac i oružje za obranu Hrvatske. Ali to mu ne daje za pravo da godinama nakon rata izigrava zakone Republike Hrvatske.”
Fina Lopandić tvrdi da su Šarići očito navikli gotovo ništa ne plaćati te da su Marijanu Šariću neke tvrtke pod blokadama i ovrhama. Zbog toga smatra:
“Šarići gotovo sve što rade, rade na crno. To vam pokazuje i ovaj s primjer s načinom kako su koristili skladište, bez da su jednu lipu platili. Oni su tako naučili funkcionirati i tako rade. Jednom su prilikom Matea Šarića ulovili da vozi automobil s njemačkim tablicama, a on je nakon toga odjavio prebivalište u Hrvatskoj. Pazite, uhvate ga s njemačkim tablicama, utvrde da nema pravo voziti, on odjavi prebivalište, prijavi se u Bosni i Hercegovini, ali i dalje vozi isti auto s istim tablicama. I nikom ništa. Da mene ili vas ulove tako, odmah bismo ostali bez auta i još platili kaznu, ali oni ne, oni mogu raditi što god žele. Pa se postavlja pitanje tko ih i zašto štiti.”
Na pitanje boji li se zbog činjenice da je sada sve to iznijela u javnost, Fina Lopandić kaže:
“Ne bojim se jer je sve što sam rekla istina. Oni su meni već prijetili i pokušali me ucjenjivati jer Šarić tako funkcionira, ali nadam se da će institucije ove države napokon prestati tolerirati takve nezakonitosti, a također očekujem i da će institucije mene zaštititi. Ja cijelo vrijeme moram plaćati kredit za hotel koji Šarić ne želi otvoriti, iako je potpuno opremljen, jer mu više odgovara da se ondje odvijaju razni drugi poslovi jer tako očito više zarađuju.”
Nacional je kontaktirao Matea Šarića, vlasnika tvrtke West Tech koji je rekao da je on isključivo uvoznik maskica i druge zaštitne opreme, a da nikada nije uvozio covid-testove, već ih je kupovao od tvrtke Reha.
“Ja sam imao isključivo Lituo testove koji su prošli provjeru u Halmedu i kod mene nije završio niti jedan test Bosona. Međutim, u mom skladištu je kratko vrijeme testove držala firma Kemolab, renomirana tvrtka koja je dugo u tom poslu i kojoj sam ustupio prostor jer dugo surađujemo. Koliko znam, ta je tvrtka testove uvozila direktno iz tvornice, a ne preko tvrtke Filipa Mihalića. Ti testovi nemaju nikakve veze s onom spornom istanbulskom kvotom”, rekao je Mateo Šarić za Nacional.
Direktorica tvrtke Kemolab Nataša Kolar, međutim, tvrdi da su oni kod Šarića u skladištu privremeno držali neku drugu robu poput zaštitnih maskica, ali ne i testove. S Filipom Mihalićem surađivala je kratko još 2020. godine, ali smatra da nije bio poslovno korektan jer ga je upravo ona uvela u posao sa zaštitnom opremom, a on ju je poslije izigrao pa je prekinula s njim suradnju. S druge strane, Šarića poznaje kao korektnog mladog poslovnog čovjeka.
Direktorica tvrtke Kemolab tvrdi da ona nije u Šarićevu skladištu držala covid-testove, već samo neku zaštitnu opremu, a Carinska uprava sada će teško utvrditi istinu jer su testovi odvezeni
Mateo Šarić kaže da je u poslu s covid-testovima i opremom otprilike 50-ak tvrtki, da se uglavnom svi međusobno znaju, a da su ušli u taj biznis u trenutku kad je na tržištu bila velika nestašica. Njegova tvrtka bavi se tradingom pa se i sama ubacila u taj posao, ali, ponavlja, testove nikad nije uvozio jer nije želio preuzimati takav rizik. Osobno poznaje Filipa Mihalića, ali dosta površno, vidjeli su se, kaže, svega tri puta u životu, a igrom slučaja Mihalić je upravo od njega kupio luksuzni automobil Lamborghini jer su neki njihovi zajednički poznanici znali da on prodaje automobil, a Filip Mihalić ga je želio kupiti.
“No cifre koje se spominju u medijima daleko su od stvarne cifre”, kaže.
“Filip je puno više trgovao s tim velikim tvrtkama jer je bio jako dobro povezan s tvornicama u Kini kao što je Boson. U to vrijeme, ako ste imali takve veze, mogli ste napraviti jako dobar posao.
‘Institucije žmire i uopće ne postupaju niti ih je briga što se tu cijelo vrijeme odvijalo. Ta njegova zaštita ide toliko daleko da mu je HEP godinu dana tolerirao dug koji sam ja platila na kraju’, kaže Fina Lopandić
Ti testovi u Kini su koštali oko 90 centi, a u Europi je njihova cijena skočila na 2,5 eura. Dakle, onaj tko se našao u pravo vrijeme u tom poslu, mogao je višestruko zaraditi i napraviti dobar posao. No politika moje firme je takva da smo mi zadovoljni s manjim maržama i ne želimo ulaziti u bilo kakve rizične aranžmane te nisam htio preuzeti na sebe rizik da uvozim te testove”, objasnio je Šarić.
Mateo Šarić ističe da sve što radi, radi legalno, da uredno plaća porez i ostala davanja te da je čak i za automobil s njemačkim tablicama koji je vozio platio šestomjesečnu taksu, a kasnije je automobil vraćen u Njemačku. U Bosni i Hercegovini ima prebivalište jer, kaže, i ondje ima tvrtku, a nedavno je ponovno prijavio boravište i u Hrvatskoj te izvadio hrvatsku osobnu iskaznicu. Njegova tvrtka, kaže, ima šest automobila s hrvatskim registarskim oznakama i nikad nije izbjegavao bilo kakva davanja u Hrvatskoj.
Što se tiče spora oko hotela, kaže da je riječ o sporu zbog kojeg su njegov otac Marijan Šarić i Fina Lopandić na sudu te smatra da je upravo njegov otac u toj priči oštećena strana. Otac mu je dozvolio da koristi hotelsku garažu kao skladište, ali on je skladišne prostore uredno unajmljivao i od drugih tvrtki. Primjerice, dio robe skladištio je i u Kemolabu, međutim, kad se u jednom trenutku nagomilalo više pošiljki, privremeno je i on njima ustupio svoj prostor iz poslovne kolegijalnosti.
U vezi hotela Mateo Šarić kaže da je riječ o sporu zbog kojeg su njegov otac Marijan Šarić i suvlasnica hotela Fina Lopandić na sudu te smatra da je upravo njegov otac u toj priči oštećena strana
Kad je pak riječ o njegovu zaposleniku Silvanu S., kaže da mu je žao da se našao u takvim problemima, ali da on osobno nema veze s tim niti je mogao znati što on radi u svoje privatno vrijeme. Kaže da je riječ o inače iznimno kvalitetnom zaposleniku te ga nije želio ostaviti na cesti i bez prihoda nakon što je završio u pritvoru, ali mu je dao ultimatum da će dobiti otkaz ako se namjerava i dalje baviti bilo kakvim nezakonitim poslovima.
Nacional je Ministarstvu financija i Carinskoj upravi poslao upit s pitanjima koliko su ukupno covid-testova uvezle tvrtke u vlasništvu Filipa Mihalića i Matea Šarića te jesu li te tvrtke na tu robu platile carinu i u kojem iznosu. Također smo postavili pitanje koliko je ukupno covid-testova u Hrvatsku uvezeno od 2020. do danas. Oni su poslali uopćeni odgovor u kojem su se pozivali na tajnost podataka.
Kako su se prepakirale covid-maskice u neadekvatnim uvjetima
Fina Lopandić dostavila je Nacionalu i fotografije koje je uspjela snimiti prije nego što su joj Šarići zabranili pristup u njezin hotel, a iz kojih se vidi da su se ondje prepakirane i covid-maskice i to u potpuno neadekvatnim uvjetima. Tvrdi da su radnici koji su ondje radili na prepakiravanju i ostalim poslovima ostavljali iza sebe nered, često i ostatke hrane u kutijama, pa su se u skladištu počeli skupljati i štakori. U takvim uvjetima, tvrdi, covid-maskice koje ljudi stavljaju na lice su se iz pakiranja od 50 komada, kako su dolazile, prepakiravale u vrećice od 10 komada – a često su tako otpakirane ostajale i vani.
U Resniku su bili testovi Boson Biotech i Lituo Biotechnology
Nacional je dobio na uvid primjerke covid-testova koji su se nalazili u skladištu u Resniku. Jedni su bili od istog kineskog proizvođača od kojeg je uvozila tvrtka Filipa Mihalića.
Riječ je o testovima marke Boson Biotech (Rapis SAR-CoV-2 Antigen Test Card). Druga vrsta testova koja se nalazila u skladištu bilo su covid-testovi firme Lituo – Covid-19-Antigen-Nachweis-Kit (Kolloidales Gold). Riječ je o covid-testovima pakiranima u plastične male vrećice proizvođača Zhuhai Lituo Biotechnology Co., Ltd. iz kineskog Guangdonga.
Osim toga, tvrtka West Tech na tržište je stavljala i dvije vrste zaštitnih covid-maskica. Jedne su dolazile u originalom pakiranju od 10 komada, riječ je o TGA Medical troslojnim jednokratnim crnim maskicama tip 2R proizvođača Area Teknoloji Sis.Dag. Pazi Ve san. Dis Tic. Ltd. Sti. iz Istanbula.
U drugom slučaju riječ je o kineskim Fohwa troslojnim zaštitnim maskicama za jednokratnu uporabu, proizvođača Qianshan Fuhua Labor Protection Appliance CO., Ltd iz Kine koje su dolazile u paketima od po 50 komada, a u garaži hotela u Resniku su se u posve nehigijenskim uvjetima prepakiravale u pakiranja od 10 komada.
Osim toga, prema Nacionalovim informacijama tvrtka je prodavala i zaštitna covid-odijela.
Komentari