Ruski parlament usvojio je u petak zakon kojim se širenje ‘lažnih’ informacija o ruskim oružanim snagama smatra kaznenim djelom. Ovim se zakonom  kriminalizira širenje lažnih informacija koje diskreditiraju rusku vojsku i bilo kakve pozive na sankcije Rusiji. Rigoroznim zakonom koji je Duma usvojila uvedena je stroga cenzura, a njegovim kršenjem može se zaraditi kazna zatvora do 15 godina.

“Danas protok informacija nije moguće zaustaviti, a u ovom slučaju je riječ samo o cenzuri za unutarnje potrebe“, komentira za nacional.hr Lucijan Carić, stručnjak za zaštitu informacijskih sustava.

Cijeli svijet vrlo dobro zna što se u ovom trenutku događa, a uskoro će zbog praznih polica u trgovinama to znati i ruski građani  

Nemoguće je od ruskih građana sakriti činjenice da ruska burza ne radi, da su njihove banke u velikim problemima, uskoro će doći i do velikih nestašica u trgovinama jer Rusija je uvozna, a ne proizvodna ekonomija. Stoga ova mjera, osim zastrašivanja, neće postići neki poseban uspjeh. Cenzura za unutarnjopolitičke potrebe je moguća, ali s druge strane oni koji će najteže biti pogođeni ekonomskim sankcijama su upravo ruski građani. Oni će vrlo brzo vidjeti što se događa, a to što o tomu neće smjeti govoriti samo znači da su im “glave vezane”. Iz ruske povijesti je dobro poznato da je stradao gotovo svatko tko bi se usprotivio režimu. To je priča i ‘Putinove Rusije’ gdje postoji cenzura i nasilje prema protivnicima vlasti i slobodnim medijima, i ovo je samo eskalacija takvog režima. No tu je riječ samo o cenzuri za unutarnjopolitičke potrebe, a nikako za vanjske.

Unatoč globalizaciji rat se i dalje može dobiti samo jakom ekonomijom i vojnom prisutnošću 

Iako ne znamo u kojoj su mjeri do sada presječeni kanali kojima Rusi dobivaju novac od nafte i plina, a po nekim informacijama koje imam ti se ugovori i dalje izvršavaju te Rusi i danas dobivaju eure za pogon svoje ratne mašinerije, i ti će kanali ubrzo biti zatvoreni. Rusija je nekoliko puta u povijesti bankrotirala, a to bi se i sada moglo dogoditi. Politički su protiv cijelog svijeta i njihova ekonomija to ne može podnijeti. Njihova je ekonomija slabija od talijanske, malo jača od španjolske, a negdje u razini nizozemske ekonomije. Oni izvoze sirovine, a gotovih proizvoda, osim vojnih, nemaju puno. Kad bi se od njihovog ukupnog izvoza odbio izvoz vojne industrije ispalo bi da Austrija ima više industrijskih proizvoda nego Rusija. Iako imaju značajnu vojnu moć, ona daleko prelazi moć njihove ekonomije i stoga su u velikom problemu.

Razni informacijsko-hakerski ratovi su zgodni kao manifestacija podrške i moralne potpore no oni neće na terenu promijeniti situaciju

Oni su moralna potpora Ukrajini i na neki su način blamaža za Ruse, koji su optuživani da rade slične stvari drugima pa su se na kraju dogodili i njima, ali oni neće promijeniti situaciju na terenu ni na koji način. Postoje situacije gdje bi se mogli pokušati ozbiljni napadi na ključne infrastrukture međutim u ovom trenutku to nikome nije u interesu. Rusima nije u interesu da onemoguće ukrajinske transportne sustave jer na taj način ne bi mogli isporučivati plin u Zapadnu Europu, a za koji pretpostavljam da i danas teče. To bi za njih bio svojevrsni šah-mat. Stoga se moć cyber tehnologije i njenog utjecaja na događaje dosta precjenjuje.

Ono gdje postoji realna moć i realan utjecaj je medijsko obavještajni rat, ali samo za domaće potrebe 

U njemu se plasiraju razne informacije koje su povoljne za Rusiju i gdje se Rusi prikazuju manje lošim nego što jesu, kao nekakvi osloboditelji. No Ukrajina je suverena zemlja s međunarodno priznatim granicama što znači da se ovdje ne radi o građanskom ratu nego o ruskoj agresiji, i tu je politička pozicija Rusije neodrživa jer cijeli svijet to zna. Stoga današnji potez može biti usmjeren samo na domaće potrebe. To što ruski građani možda ne znaju ili ne žele znati što se događa, što se možda o tome ne usude pričati ili možda podržavaju Putina, to je isključivo njihova unutrašnja stvar. To se ostatak svijeta zapravo i ne tiče, iako bi bilo dobro da Rusi znaju pozadinu priče, da znaju činjenice koje njihovoj zemlji ne idu u prilog. No njihovo “neznanje” neće promijeniti situaciju.