Vikend je u Cannesu donio dva filma koja imaju veze s Hrvatskom i koja se bave
devedesetim godinama prošlog stoljeća. Prvo je u subotu u sekciji „Director’s Fortnight“ prikazan srpski film „Teret“ redatelja Ognjena Glavonića u kojem glavnu ulogu glumi Leon Lučev a manjinski koproducent filma je kompanija „Kinorama“ Ankice Jurić Tilić. Nakon toga, u nedjelju, u sekciji „Tjedan kritike“ prikazan je švicarski dokumentarac „Chris the Swiss“ čiji je manjinski koproducent kompanija „Nukleus Film“ Siniše Juričića. I dok se prvi bavi ratom na Kosovu 1999. godine, drugi se bavi ratom u Slavoniji 1991. godine.

U filmu „Teret“ Leon Lučev glumi vozača kamiona koji s Kosova, u vrijeme kada NATO
bombardira Srbiju, prevozi nešto, a ni sam ne zna što. Film „Teret“ nadovezuje se na
Glavonićev dokumentarac „Dubina Dva“ u kojem se opisuje kako su srpske vlasti nakon
masovnih ubojstava na Kosovu vadili mrtva tijela iz masovnih grobnica i razvozili ih na razne lokacije po Srbiji. Sve je izašlo na vidjelo kada je jednom prilikom potopljena hladnjača isplivala iz Dunava te su u njoj nađena 84 tijela ubijenih Albanaca. Naime, vozač je dobio naređenje da hladnjaču pusti da se potopi u Dunavu, ali je ona nešto kasnije isplivala. Afera se pokušala zataškati, a detalji su kasnije objavljivani i na suđenjima na haškom tribunalu. I dok „Dubina Dva“, što je bilo ime akcije zataškavanja, udara direktno u glavu, „Teret“ je drama u kojoj Lučev briljira, glumi i izgleda kao hrvatska verzija Joaquina Phoenixa. Zbog tog filma Lučev boravi u Cannesu, a ako ga je neki od inozemnih redatelja ili producenata zapazio u tom filmu, bilo bi i vrijeme da se okuša u nekom većem inozemnom projektu.

S druge strane, dokumentarac „Chris the Swiss“ bavi se Christianom Wurtenbergom,
švicarskim novinarom koji je potkraj 1991. godine došao u Slavoniju kako bi izvještavao za
jednu njemačku radio postaju. Nakon kratkog vremena priključio se PIV-u, Prvom
internacionalnom vodu, koji su činili međunarodni vojnici. Ubrzo, Wurtenberg je ubijen,
ubojica nikada nije pronađen, a njegova rođaka Anja Kofmel odlučila je 25 godina kasnije
snimiti film u kojem istražuje Wurtenbergovu smrt. Film je sufinanciran i novcem HAVC-a,
ali od početka stvaranja filma sama je priča sadržavala kontroverze.

Prva verzija filma završena je prije godinu dana i čelnici HAVC-a, blago rečeno, nisu bili
najsretniji viđenim. Podsjetimo, novac za taj film odobrio je HAVC u vrijeme ravnateljstva
Hrvoja Hribara dok je konačnu verziju filma dobio na odobravanje novi ravnatelj HAVC-a,
Daniel Rafaelić. Film je mijenjan na zahtjev HAVC-a jer je Rafaelić odbijao isplatiti novac
tvrdeći da ono što je prikazano u filmu nije ono na temelju čega je HAVC odobrio novac.
Novac je na kraju isplaćen, film je uvršten u službeni program festivala u Cannesu, ali je iz
izjava čelnika HAVC-a bilo jasno da nisu zadovoljni čak ni krajnjom verzijom filma.

Pred početak projekcije filma u Cannesu na binu su izašli autori filma, s njima i Michael
Wurtenberg, brat ubijenog Christiana. Bio je tu i Siniša Juričić, koproducent filma, koji je
početkom rata bio neka vrsta vodiča inozemnim novinarima te je, susprežući suze, rekao kako je njegov najbolji prijatelj koji je izvještava za BBC ubijen u ratu te je i zbog toga, kada mu je Anja Kofmel predložila snimanje ovog filma, odmah prigrlio tu ideju.

Film se temelji na bilješkama koje je Christian Wurtenberg vodio tijekom boravka u
Slavoniji, sve do svoje smrti u Ernestinovu kraj Osijeka. Službeno, Wurtenberg je zadavljen. Kako bi rekonstruirala događaje u Slavoniji, Anja Kofmel se dijelom služila i animacijom, dijelom fotografijama i video snimkama na kojima je Wurtenberg, a dijelom razgovorima s ljudima koji su ga poznavali, članovima obitelji, pa i suborcima iz PIV-a. Rezultat je film koji će izazvati puno političke rasprave u Hrvatskoj i pitanja zašto je HAVC odlučio financirati ovaj film. Naime, Wurtenberg je bio mladić koji nije poznavao situaciju u bivšoj Jugoslaviji, nije mu bilo jasno zašto se hrvatski vojnici bore i spremni su poginuti, a takva njegova promišljanja temelj su ovog filma. Ima tu i točnosti jer Wurtenberg se grozi ubijanja civila, ali ima i iznenađenja jer je Anja Kofmel u bilješkama pronašla njegovu vezu s Carlosom zvanim Šakal, čuvenim svjetskim teroristom koji služi kaznu doživotnog zatvora. Dapače, u telefonskom razgovoru Anje Kofmel i Carlosa on joj potvrđuje da je znao Wurtenberga i kaže da je radio za tajne službe.