U subotu predvečer, četvrtog dana festivala u Cannesu, po prvi je puta označena uzbuna zbog potencijalne terorističke prijetnje koja se, na sreću, pokazala lažnom. Naime, nekoliko stotina novinara čekalo je u redovima kako bi ušlo u dvoranu Debussy kako bi od 19.30 sati pogledali film „Redoutable“ francuskog redatelja Michela Hazanviciusa.  Očekivalo se da će najkasnije u 19 sati vrata kina, koje se nalazi u sklopu Palaisa, biti otvorena uza novinare. Oko 19.15 novinari su već postali nervozni, da bi se u 19.30 osiguranje izašlo iz Palaisa i počelo vikati novinarima da se povuku, odnosno da se odmaknu od zgrade što je dalje moguće. Francuski novinari ubrzo su od članova osiguranja saznali da je u dvorani Debussy pronađena ostavljena torba koju će provjeriti antiteroristička jedinica.  Na sreću, nakon 15-tak minuta objavljeno je da kako nije pronađena nikakva eksplozivna naprava te su novinari pozvani da uđu u dvoranu. Zbog svega toga projekcija filma započela je 45 minuta kasnije no što je trebala.

Dakle, nije samo u Zagrebu „Hod za život“ izazvao policijsku intervenciju, već se policijska intervencija tražila i u Cannesu. Što bi tek sljedbenici lika i djela Željke Markić rekli da su trenutno u Cannesu, gdje je predsjednik ovogodišnjeg žirija Pedro Almodovar deklarirani homoseksualac. Gdje je prvog dana u kompeticiji za Zlatnu palmu prikazan film „Wonderstruck“ deklariranog homoseksualca Todda Haynesa. A u subotu je oduševljenje izazvao francuski film „120 Beats per Minute“ redatelja Robina Campilla, također deklariranog homoseksualca rođenog u Maroku. Radnja njegovog filma odvija se početkom devedesetih godina kada su se u Parizu okupili aktivisti organizacije AIDS Coalition to Unleash Power s ciljem pritiska na vladu i proizvođače lijekova kako bi ih potaknuli da reagiraju na širenje AIDS-a. Campillo je kazao kako je i sam bio dio te organizacije te je demonstrirao na ulicama Pariza tako da je njegov film svjedočenje o toj temi iz prve ruke, što je kritika oduševljeno prihvatila. Hugues Charbonneau i Marie-Ange Luciani, producenti filma, izjavili su kako su prilično lako sakupili novac za snimanje filma, trebalo im je samo nekoliko mjeseci da dođu do blizu pet milijuna eura, koliki je bio proračun ovog filma.

U subotu je poslijepodne organizirano i prigodno druženje na štandu HAVC-a u Cannesu, a taj se štand nalazi u sklopu štandova jugoistočnih zemalja. Po prvi puta je u Cannes, u ulozi ravnatelja HAVC-a, došao i Daniel Rafaelić. I dok je prethodni ravnatelj Hrvoje Hribar prethodnih godina u Cannesu na ovakvim druženjima obavezno držao govor, Rafaelić nije održao nikakav govor već je prepustio ljudima da se neobavezno druže.

Zanimljivost za kraj. U Cannesu je u subotu održana panel diskusija u povodu istraživanja koje je, uz sponzorstvo Mastercarda, provedeno u sedam europskih gradova. Tema istraživanja su bile navike kino gledatelja. Zanimljivo je da su na pitanje koji vam je omiljeni žanr, u šest gradova ispitanici najviše odgovorili – komedija. U sedmom gradu, a to je Istanbul, ispitanici su najviše odgovorili da im je omiljeni žanr – znanstvena fantastika.  Uglavnom, gotovo pola ispitanika u kino ide jednom mjesečno, gotovo pola ispitanika u kino odlazi u par s voljenom osobom, a ono što najviše žele doživjeti u kinu jest – smijeh.