U Cannesu je prikazan prvi film redatelja koji ne može doći na festival jer je u kućnom pritvoru. Radi se o filmu „Ljeto“ ruskog redatelja Kirila Srebrenikova koji se od prošlog ljeta nalazi u kućnom pritvoru jer je optužen da je, navodno, „zamračio“ gotovo milijun eura državnog novca koji je bio uložen u njegovo kazalište. Na konferenciji za novinare jedna stolica je bila prazna, na stolu je stajalo Srebrenikovo ime, ali njega nije bilo. Producent filma Illya Stewart izjavio je kako je Srebrenikov dovršio film u veljači, jer ga je montirao u kućnom pritvoru, pri čemu nije imao vezu s vanjskim svijetom. Nadao se da će kućni pritvor biti ukinut do početka festivala, ali on ne samo da nije ukinut, već je i produljen. U službenoj izjavi predsjednika Putina on je, kao, bio voljan pomoći festivalu ali kako je u Rusiji „sudstvo nezavisno od politike“ tako su ruska vlada i on osobno bili, u ovom slučaju, nemoćni. Inače, film se bavi životom Viktora Tsoia, kultne persone lenjingradske rock subkulturne scene iz osamdesetih godina prošlog stoljeća i u Cannesu je dobio solidne ocjene.

No, zato je odlične ocjene dobio film „Cold War“ poljskog redatelja Pawela Pavlikovskog koji se prije tri godine proslavio filmom „Ida“ koji je osvojio Oscara za najbolji film na neengleskom jeziku. U toj drami koja pokriva razdoblje od kraja četrdesetih do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, Pawlikovski opisuje odnos pijanista Wiktora (Tomasz Kot) i pjevačice i plesačice Zule (Joanna Kulig) koji žive s obje strane željezne zavjese. Na konferenciji za novinare Pawlikovski je rekao da nije nostalgičan za vremenom staljinizma ali je objasnio kako je kod njega slučaj da je prvu polovicu života želio pobjeći iz svoje zemlje, a u drugoj polovici života želi joj se vratiti.  U svakom slučaju, Cannes je dobio prvog favorita za Zlatnu palmu.

U nedjelju će biti prikazan i prvi film koji ima hrvatskog koproducenta, a to je dokumentarni film „Chris the Swiss“ švicarske redateljice Anje Kofmel. Ona je nećaka švicarskog novinara Christiana Würtenberga koji je 1992. godine došao izvještavati iz Vukovara ali se ubrzo priključio internacionalnoj bojnoj čiji su se vojnici borili na hrvatskoj strani. Ubrzo je ubijen, nikada nisu otkriveni ubojice, a njezin dokumentarac pokušava otkriti što se dogodilo i zašto je Christian Würtenberg ubijen. Film je sufinanciran od strane HAVC-a, hrvatski koproducent je kompanija Nukleus Film na čijem je čelu Siniša Juričić, a film je već označen kontroverznim. Naime, u HAVC-u su zaključili da film u verziji koju su oni vidjeli ima značajnih odstupanja od scenarija na temelju kojeg im je odobren novac. Daniel Rafaelić, ravnatelj HAVC-a, rekao je da je švicarskim producentima filma bilo nuđeno da se konzultiraju s dva hrvatska povjesničara (Hrvoje Klasić i Ante Nazor) kako bi dobili uvid u kontekst događaja tijekom i prije Domovinskog rata, ali oni su to odbili. Na kraju je sve to nekako izglađeno, pa će biti zanimljivo u nedjelju vidjeti kako film izgleda u konačnoj verziji.

Naravno, naša želja je bila napraviti intervju za Nacional s Anjom Kofmel, redateljicom filma. Nakon desetak dana čekanja, u petak smo od press atašea filma obaviješteni da redateljica ima toliko posla da ne može razgovarati s nama, a sva mjesta previđena za novinarske intervjue su popunjena. Ovako nešto apsurdno još nismo doživjeli jer su za Nacional tijekom posljednjih dvadesetak godina u Cannesu govorile brojne velike hollywoodske zvijezde, ali malo poznata Anja Kofmel je toliko razgrabljena da nema vremena za nas. Istražujući slučaj, saznali smo da se radi o dogovoru hrvatskog i švicarskog producenta po kojemu za hrvatske medije neće biti izjava vezanih za film. Najbolje je tu situaciju opisala jedna osoba iz HAVC-a koja nam je rekla – kada smo im trebali dati gotovo milijun i pol kuna, onda smo im bili dobri, a kada treba dati intervju, onda im nismo potrebni.