Kada gledate filmove Yorgosa Lanthimosa, morate se zapitati ne samo kako mu sve te ideje padaju na pamet već i kako izgleda snimanje filma, odnosno kako glumci reagiraju na ideje Yorgosa Lanthimosa. Upravo je to bilo prvo pitanje koje je je glumcima iz novog Lantimosovog filma „Kinds of Kindness“ postavljeno u subotu na konferenciji za novinare na festivalu u Cannesu. Generalno, odgovor glasi – nemoguće mu je ući u glavu, dobijete bizaran scenarij i samo mu morate vjerovati.

„Nije uvijek jasno što hoće“, izjavio je Willem Dafoe dok je Emma Stone bila potpuno jasna rekavši „Vjerujem mu više no i jednom drugom redatelju“. Ovo dvoje glumaca glumilo je u prethodnom Lanthimosovom filmu „Uboga stvorenja“ koji je imao 11 nominacija za Oscara, osvojio je njih četiri, od čega je najznačajniji bio onaj Emme Stone u kategoriji najbolje glumice. Lanthimos je u novom filmu opet angažirao njih dvoje, pridodao još nekoliko glumaca, te stvorio filmski triptih u trajanju od dva sata i 44 minute. Radi se o tri priče u kojima isti glumci igraju različite uloge.

U prvoj priči Jesse Plemons glumi zaposlenika koji je potpuno podčinjen svom bogatom šefu (Willem Dafoe) koji mu određuje svakodnevni život, od toga kada će se probuditi i što će jesti do toga kada će se seksati sa svojom suprugom. Za tu poslušnost šef ga nagrađuje poklonima kao što je ogrebana kaciga Ayrtona Senne i slomljeni reket Johna McEnroea. „Prije puno godina počeo sam pisati scenarij za ovaj film. Film je trebao biti prva priča, a inspiraciju sam dobio čitajući o Kaliguli, odnosno njegovoj moći koju je ima nad drugima“, objasnio je Lanthimos. Slijedilo je razvijanje početnih ideja, a u tom dodavanju ideja došlo se do stvaranja triptiha, s time da druge dvije priče dolaze is svijeta kojem pripada prva priča. „I tako smo došli do ideje da stvorimo film u kojem će isti glumci glumiti u različitim pričama“, zaključio je Lanthimos. Kada mu je jedan novinar rekao kako je prva reakcija na ovaj film – izgleda normalno ali nešto je tu čudno, Lanthimos je kontrirao pitanjem „Je li nešto čudno sa svijetom, čudnije od mojih filmova?“ i dodao „Moji filmovi su odraz svijeta u kojem živimo“.

Naravno, ono što je novinare zanimalo bilo je pitanje čime je to grčki redatelj Lanthimos privukao Emmu Stone, jednu od najvećih hollywoodskih zvijezda. „Prije 10 godina susreli smo se zbog filma ‘Miljenica’. Odmah me osvojio svojim nastupom koji je suprotan njegovim filmovima. Uvučena sam u njegove ideje, svijet koji prikazuje. Nas dvije imamo sličan ukus“, odgovorila je Emma Stone i dodala „Ja sam feministica koja voli raditi s Yorgosom. To su priče koje me zanimaju, to su likovi koji me zanimaju“.

Lanthimos je iskoristio i priliku da objasni kako on nije holivudski redatelj. „Preselio sam se u London, nedavno sam se vratio u Atenu, ali nisam otišao u Hollywood“, kazao je i prepričao svoj početak karijere. „U Grčkoj sam bez proračuna i uz pomoć prijatelja snimao filmove. Preseljenjem u London dobio sam novac. Međutim, nemam namjeru raditi velike ili male filmove, ja radim filmove kakve želim raditi. Bitna mi je kreativna sloboda i suradnici kojima vjerujem“.

77eme Festival International du Film de Cannes. 77th Internationale Cannes Film Festival. Festival de Cannes 2024 – 77e édition – descente Oh Canada – Uma Thurman, Richard Gere, Paul Schrader 305128 2024-05-18 Cannes France,Image: 874203957, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Lionel Guericolas/MPP / Starface / Profimedia

I dok su novinari i publika bili oduševljeni Lanthimosovim filmom „Kinds of Kindness“, njihova reakcija na film Paula Schradera „Oh, Canada“ bila je obrnuto proporcionalna. Ovaj 77-godišnjak proslavio se u sedamdesetima kao scenarist filmova Martina Scorsesea „Taksist“ i „Razjareni bik“ da bi 1980. režirao kultni film „Američki žigolo“ s Richardom Gereom. Upravo je Gere glavni glumac u filmu „Oh, Canada“ koji glumi smrtno bolesnog slavnog pisca o kojem dvoje njegovih bivših studenata snima dokumentarac s naglaskom na njegov politički buntovan život tijekom šezdesetih i sedamdesetih. Cijeli film čekate da se nešto dogodi, a ne događa se ništa. Uma Thurman, koja glumi njegovu suprugu, samo sjedi i nema bitnog razloga za biti u filmu. U konačnici, „Oh, Canada“ je prilično dosadan i nejasno je zašto je uvršten među filmove koji konkuriraju za Zlatnu palmu.

Na konferenciji za novinare Gere je kazao kako ga je za ulogu osobe koja se, zapravo, ispovijeda pred smrt inspirirala smrt vlastitog oca. „Moj je otac preminuo nekoliko mjeseci prije no što mi se Paul Schrader obratio kako bi snimili ovaj film. Moj otac bio je u invalidskim kolicima i bilo je jasno da živi posljednje dane. Njegove misli pojavljivale su se u puno različitih realiteta i mnogo razina svijesti. Mislim da je to nešto što sam povezao sa ovim scenarijem. I taj sam dio želio prenijeti na ovaj film“.