Devet godina prošlo je otkako je na festivalu u Cannesu premijerno prikazan film “Pobješnjeli Max: Divlja cesta” koji se nakon toga prometnuo u ogroman hit. Stoga nije čudno da je u srijedu navečer u Cannesu premijerno prikazan prednastavak tog filma pod nazivom “Furiosa: Pobješnjeli Max Saga”. Filmu je potrebna ogromna promocija, ipak je stajao 168 milijuna dolara koje treba vratiti i k tome još nešto I zaraditi. Zato su se u Cannesu na premijeri pojavili redatelj George Miller i glavni glumci Anya Taylor-Joy i Chris Hemsworth.

Zanemarite informacije o sedmominutnom pljesku nakon što je premijerna projekcija održana, dužina pljeska nema veze s kvalitetom filma već se, najčešće, radi o kurtoaziji. Ipak, glumci su bili u deliriju, Chrisu Hemsworthu zasuzile su oči. Film u hrvatska kina dolazi 23. svibnja, a njegova radnja vrti se oko mlade djevojke Furiose koju su oteli i zatvorili članovi banke koje predvodi Warlord Dementus (Hemsworth). Premijeru je obilježio I Hemsworthov modni ispad, pojavio se u bijelom smokingu bez leptir mašne, što je standard filmskog festival u Cannesu koji se ne smije kršiti. On ga je prekršio, navodno je zaboravio leptir mašnu kod kuće u Australiji. Party za film bio je skromniji od očekivanog, hrana je bila oskudnija, a i kiša je spriječila bila kakve pokušaje razularenog ponašanja. Uostalom, takav je I film, slabiji od “Divlje ceste” koja, uostalom, na Rotten Tomatoesu ima 97 posto pozitivnih kritika dok “Furiosa” ima 88 posto.

A da je briga za povrat uloženog na vrhu liste prioriteta potvrdio je I producent Doug Mitchell na konferenciji za novinare održanoj u četvrtak. “Film je masivan, vrlo je skupo snimiti takav film, kompanija Warner Bros. je riskirala , a dobili smo I podršku australske vlade. Nadamo se da će publika prigrliti ovaj film”, kazao je Mitchell za film kojem je trebalo 10 godina da se snimi. Naime, George Miller napisao je scenarij za “Furiosu” prije no što je napisao za “Divlju cestu”. Miller je objasnio kako je ideje za ovaj film vukao iz svog djetinjstva. “Nije bilo televizije. Nije bilo interneta. Samo škola, stripovi i subotnje matineje. Kina su bila poput sekularne katedrale. Ostalo vrijeme smo se igrali temeljem onog što smo vidjeli u filmovima. Uzeli bi poklopce od kanti za smeće kako bi izgledali kao vitezovi”. Kada je to bilo? Miller ima 79 godina, pa bi sami izračunajte kada je to bilo. “Furiosa” je, inače, peti film iz franšize “Pobješnjeli Max” a redatelj je na konferenciji za novinare dao naslutiti da će ih biti još.

77th Cannes Film Festival. Red carpet of the film “Furiosa: a Mad Max saga”. Laurent Bouzereau, Faye Dunaway and her son Liam. 305010 2024-05-15 Cannes France,Image: 873532668, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Isabelle Vautier / Starface / Profimedia

George Miller nije nastariji filmaš koji se pojavio, za sada, u Cannesu, jer je došla i 83-godišnja glumica Faye Dunaway. Osvajačica Oscara za ulogu u filmu “TV Mreža” te još dva puta nominirana za uloge u remek-djelima “Bonnie i Clyde” te “Kineska četvrt”, stigla je u Cannes zbog premijere dokumentarnog filma “Faye” o njenom životu. Dokumentarac je šokantan za sve koji poznaju njen rad. Naime, Faye Dunaway je, blago rečeno, komplicirana osoba. Oni iz Hollywooda koji se nisu suzdržavali, a surađivali su s njom, govorili su da je nepodnošljiva. I novinari su na intervjuima znali stradati u slučaju postavljanja neprihvatljivih pitanja. Ta je reputacija i danas prati, ali u dokumentarcu je priznala da joj je davnih dana dijagnosticiran bipolarni poremećaj odnosno, kako to zovu Amerikanci, manična depresija. U skladu s bolesti, koja ju je vukla od euforije do depresije, imala je česte ispade koji se i danas pamte. U četvrtak smo, ekskluzivno za Nacional, razgovarali s Faye Dunaway , koja sada na znatno mirniji način gleda na brojne događaje iz povijesti. Primjerice, redatelja Romana Polanskog je na snimanju filma “Kineska četvrt” i desetljećima nakon toga vrijeđala gdje je stigla, sada u nježnijim tonovima govori o njemu. A za samu bolest kazala je da joj je bila i prokletstvo i sreća jer bez tolikih emotivnih ispada nikada ne bi mogla pokazati onakvu glumu.

Aubrey Plaza, Francis Ford Coppola, Romy Croquet, Adam Driver – Montée des marches du film « Megalopolis » lors du 77ème Festival International du Film de Cannes, au Palais des Festivals à Cannes. Le 16 mai 2024 © Jacovides-Moreau / Bestimage Red carpet of the movie « Megalopolis » during the 77th Cannes International Film Festival at the Palais des Festivals in Cannes, France. On may 16th 2024,Image: 873683026, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: JACOVIDES-MOREAU / Bestimage / Profimedia

U četvrtak navečer održana je premijera filma na koji se dugo čekalo, a to je film “Megalopolis” 85-godišnjeg Francisa Forda Coppole, koji je do sada osvojio dvije Zlatne palme u Cannesu, 1974. za film “Prisluškivanje” i 1979. za film “Apokalipsa danas”. Film “Megalopolis” stajao je 120 milijuna dolara i Coppola ga je sam financirao tako što je prodao veći dio svoje vinarije. Ideju za ovaj film dobio je prije 40 godina i jasno je zašto ni jedna filmska kompanija nije željela financirati njegovo snimanje. Film je dijelom politička drama, dijelom znastvena fantastika, dijelom komedija, a kroz sve to provlače se reference iz književnosti, filozofije, povijesti i religije. U tom filmu Franklyn Cicero (Giancarlo Esposito) je korumpirani gradonačelnik Novog Rima koji izgleda kao Manhattan a kojem se suprostavlja genijalni urnbanist Cesar Catilina (Adam Driver) koji je pri tom izumio građevinski material zvan Megalon. Cicero želi izgradnu casina koji će gradu dosnijeti novac, Catilina želi izgradnju grada po mjeri svakog čovjeka. U tom sukobu Cicerova kći Julia staje na stranu Catiline i započinje vezu s njim. Catilinin nećak Clodio(Shia LaBeouf) ljubomoran je na njega pa će ga pokušati uništiti, čak i ubiti. Tu je i Jon Voight kao užasno bogati oligarh Hamilton Crassus III kojeg zavodi Aubrey Plaza u ulozi manipulativne tv voditeljice Wow Platinum. Ova kombinacija svega i svačega rezultira filmom koji je, zapravo, budalaština koju se mora vidjeti.