Cannes ove godine slijedi ono što je započelo prošle na brojnim svjetski filmskim festivalima, a to je briga da redateljice budu što zastupljenije sa svojim filmovima u službenom programu. Organizatori se već hvale kako nikada ovako mnogo redateljica nisu imali u canneskom programu, a kao primjer se ističe i Mati Diop, tamnoputa 36-godišnja francuska redateljica čiji se film „Atlantis“ prikazuje u konkurenciji za Zlatnu palmu. Ne bi isticali ono „tamnoputa“ (otac joj je Senegalac, majka Francuskinja), da Mati Diop nije prva tamnoputa redateljica u povijesti festivala u Cannesu koja se natječe za Zlatnu palmu. Ona sama, u intervjuima prije početka festivala, isticala je kako ne želi da je tako obilježavaju, da sve to njoj i nije tako bitno, ali od medijske pažnje ne može pobjeći. Ujedno, povećan je broj žena u raznim festivalskim žirijima, i dalje se održavaju panel diskusije u okviru programa „Women in Motion“ gdje se govori o položaju žena u filmskoj industriji, a Tilda Swinton je rekla kako je sve to još uvijek premalo. Kako u Cannesu, tako i inače. Kao primjer navela je što se događa kada umre poznata redateljica, a što kada umre poznati redatelj. Redateljica će, ističe Tilda Swinton, dobiti mali tekst u nekoj novini, redatelju će biti posvećen tekst na cijeloj stranici. Sve to nastojao je pojednostaviti Alejandro Gonzales Inarritu, predsjednik glavnog canneskog žirija, koji je rekao da bi za žiri bilo najbolje kada ne bi vidjeli ni uvodnu ni odjavnu špicu te tako ne bi znali tko je autor filma, jer je najbolje da članovi žirija ne znaju ništa o autorima te da se na taj način potpuno posvete filmu, bez razmišljanja o autorima.

No, dnevno festivalsko izdanje magazina Hollywood Reporter u četvrtak donosi vijest da od 160 trilera, koji se ove godine nude u Cannesu distributerima iz cijelog svijeta, samo njih devet režirale su žene. Insajderi kažu da je problem u proračunima filma. Što je proračun nekog filma viši, to su manje šanse da će redateljica, a ne redatelj, biti angažirani. Naime, rastom proračuna raste i poslovni rizik, a tada producenti filma biraju redatelje. Oni su im sigurniji odabir, smatraju da angažmanom redateljica puno više riskiraju, kaže jedan insajder. Zato se u Cannesu predstavlja inicijativa Breaking Through the Lens kojoj je cilj spajati redateljice s financijerima filmova. Naravno, kao primjer redateljice čiji je film postao svjetski hit najčešće se navodi Patty Jenkins koja je režirala film „Wonder Woman“, a od budućih projekata spominje se remake filma Cliffhanger koji će režirati Ana Lily Amirpour.

Ipak, čini se da tretman redateljica na festivalu nije uvijek tako besprijekoran. Naime, jedan od filmova koji se nude distributerima iz cijelog svijeta je i Hurt by Paradise koji je režirala britanska redateljica Greta Bellamacina. Ona je zbog toga stigla u Cannes sa svojim četveromjesečnim djetetom. Kada je s djetetom odlučila ući u glavnu zgradu, poznati Palais de Festival, osiguranje joj je na ulazu zabranilo ulazak djeteta. Nakon, kako je rekla, „stresnog razgovora“, upućena je na odjel akreditacija kako bi njezino dijete dobilo akreditaciju. Problem je što ne postoje akreditacije za djecu, pa su joj rekli da se dijete tretira kao i bilo koji drugi filmski profesionalac, pa majka mora platiti 300 eura za djetetovu akreditaciju. Greta Bellamacina pristala je platiti 300 eura, a onda su joj rekli da proces akreditiranja traje 48 sati.

Tada su se oglasili čelnici festivala u Cannesu i uz ispriku objasnili kako su mjesec dana prije početka festivala, nakon snažnog lobiranja određenih grupa, posvetili pažnju majkama koje dolaze na festival s djecom. Problem je, kažu organizatori, što osiguranje na ulazu za to nije znalo, kao ni osobe iz ureda za akreditaciju, te su se brže-bolje rekli da će problem Grete Bellamacine i njezinog djeteta biti riješen istog trenutka. I bi tako.

A kao jedan od vrhunaca rasprava na temu položaja žena u filmskoj industriji bile su kritike na račun festivala koji je ove godine odlučio dodijeliti Alainu Delonu nagradu za životno djelo. Kritičari i kritičarke smatraju da Delon ne bi smio dobiti tu nagradu jer je priznao kako je svojedobno šamarao žene. Organizatori festivala odgovorili su im da Delon dobiva nagradu jer je „legendarni glumac i dio povijesti Cannesa“.