Istraživanje Hanfe pokazalo je da se tek manji dio građana pri planiranju mirovine, uz obvezno mirovinsko osiguranje, oslanja na druge mogućnosti štednje za mirovinu te u nedovoljnoj mjeri razmišljaju i o drugim izvorima prihoda.

Čak 40 posto osoba pred mirovinom planira nastaviti raditi i nakon umirovljenja, a 43 posto njih planira se u mirovini dodatno financijski osloniti na nekog od članova obitelji, izvijestili su iz Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), piše Slobodna Dalmacija.

Navode kako nepovoljni demografski trendovi i starenje stanovništva, ukazuju na značaj adekvatnog mirovinskog i socijalnog sustava skrbi za starije. Hrvatska se, naime, svrstava među zemlje EU-a s najstarijom populacijom. Tako je prema podacima Eurostata u Hrvatskoj u 2022. udio osoba starijih od 65 godina u ukupnoj populaciji bio 22,5 % te je samo pet zemalja Europske unije imalo veći udio osoba starijih od 65 godina, dok je prosjek Europske unije 21,1 %.

U Hanfi pojašnjavaju kako je hrvatski mirovinski sustav razmjerno kompleksan s obzirom na to da ga čine tri stupa, prvi obavezni stup međugeneracijske solidarnosti, drugi obavezni stup kapitalizirane štednje te treći dobrovoljni stup kapitalizirane štednje, uz brojna specifična izuzeća, prava, postupke, institucije i slično. Stoga je, ističu, za osobe koje su u fazi aktivnog planiranja svoje mirovine ili se spremaju odlučivati o izboru mirovine vrlo važno da su adekvatno informirane o strukturi i funkcioniranju sustava mirovinskog osiguranja te mogućnostima i pravima koje imaju i mogu ostvariti u njegovu okviru kako bi mogle donijeti najprimjereniju odluku o mirovinskoj štednji.

Navode kako mirovinska pismenost uključuje poznavanje nacionalnog sustava mirovinskog osiguranja kao i individualnu spremnost i odgovornost u planiranju mirovinskih primanja.

S obzirom na to da je u Hrvatskoj provedeno vrlo malo fokusiranih istraživanja razine financijske pismenosti osoba koje aktivno planiraju ili ostvaruju mirovinu, Hanfa je tijekom 2022. provela nacionalno reprezentativno anketno ispitivanje financijske pismenosti osoba pred mirovinom i u mirovini. Kako su priopćili, poseban naglasak stavljen je na mirovinsku pismenost, korištena prava iz mirovinskog sustava te očekivanja o mirovini. Upitnik za ispitivanje financijske pismenosti rađen je prema metodologiji Organizacije za ekonomski razvoj i suradnju (OECD) uz prilagodbu i izmjene s naglaskom na područje financijskih usluga, posebno mirovinske štednje. U ispitivanju je sudjelovalo tisuću ispitanika u dobi od 50 do 65 godina, a mjerene su tri komponente financijske pismenosti: financijsko znanje, financijsko ponašanje te odnos prema novcu.

Ukupna ocjena financijske pismenosti građana u dobi od 50 do 65 godina iznosila je 12,2 od maksimalnih 20 bodova. To pokazuje kako su ispitanici u prosjeku dali točan, odnosno poželjan odgovor na ukupno 61 % postavljenih pitanja, što je za 2 postotna boda više od financijske pismenosti svih punoljetnih građana Hrvatske prema ispitivanju OECD-a iz 2019.

U Hanfi navode kako i osobe koje su još u fazi planiranja i štednje za mirovinu također u nedovoljnoj mjeri razmišljaju o drugim izvorima prihoda pored obveznog mirovinskog osiguranja. To je, kažu, posebno zanimljivo s obzirom na to da najveći broj ispitanika smatra da bi im mjesečna primanja nakon umirovljenja za ugodan život trebala iznositi između 5000 i 7000 kuna, što je gotovo dvostruko veći iznos od trenutačne prosječne mirovine. Navedena razlika između mirovinskih prihoda i iznosa ugodnog za život u mirovini jedan je od razloga zbog kojeg čak 40 % osoba koje su pred mirovinom planira nastaviti raditi i nakon umirovljenja. Osim povremenog rada u mirovini, 43 % ispitanika planira se dodatno financijski osloniti i na nekog člana obitelji, a što je povezano i s činjenicom da njih čak 64 % smatra kako neće imati dostatni iznos mirovine iz formalnih izvora za primjeren život, a 40 % ih smatra kako će u mirovini ovisiti ili već ovisi o tuđoj pomoći.

Planiranje mirovine

Tek se manji dio građana pri planiranju mirovine oslanja na druge mogućnosti štednje za mirovinu, ponajprije na dobrovoljnu mirovinsku štednju. Iako vrlo visoki udio građana (84 %) zna da postoji dodatni treći mirovinski stup i da je on dobrovoljan, njih 43 % koji su u fazi planiranja mirovne uplaćuje dobrovoljnu mirovinsku štednju ili to za njih čini poslodavac. Najveći dio osoba koje štede u trećem stupu mjesečno izdvaja između 400 i 600 kn, odnosno od 53,1 do 79,6 eura koliko je potrebno za ostvarivanje punog iznosa državnih poticajnih sredstava. Kako pojašnjavaju u Hanfi, posljedica je to vjerojatno i nedovoljne upoznatosti s karakteristikama trećeg stupa, kao što je primjerice fleksibilnost uplata. Naime, iako su osobe pred mirovinom i u mirovini bolje upoznate s državnim poticajnim sredstvima na dobrovoljnu mirovinsku štednju u odnosu na mlade, i dalje njih više od 50 % ne zna koji je maksimalan iznos tih poticaja.

Od ostalih financijskih usluga osobe starije dobi najčešće koriste osiguranje, i to poglavito dopunsko ili dodatno zdravstveno osiguranje (92 %) odnosno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (58 %). Ostali oblici osiguranja bitno se manje koriste. Pa tako životno osiguranje, koje također može biti jedan od dodatnih izvora sredstava u mirovini, posjeduje tek 22 % ispitanika, a to je ujedno izvor sredstava za tek 4 % osoba koje su već u mirovini. Financiranje u mirovini kroz prinose na investicije vrlo je marginalno (5 % ispitanika u mirovini ostvaruje takav prihod) s obzirom na to da je u dionice i investicijske fondove uložilo tek 9 % odnosno 6 % ispitanika. Čak ni bankovna štednja nije značajno zastupljena jer se ušteđena sredstva uglavnom drže kod kuće ili na tekućem računu.

Kako nadalje navode u Hanfi, nepravovremeno i neadekvatno planiranje i dugoročna štednja za mirovinu negativno utječe na financijsku otpornost umirovljenika. Prema istraživanju više od polovine umirovljenih ispitanika ne bi moglo pokriti nenadani trošak u visini ukupnih mjesečnih primanja kućanstva bez zaduživanja, odnosno čak 39 % ispitanika u slučaju gubitka glavnog izvora prihoda ne bi moglo pokrivati mjesečne troškove kućanstva dulje od mjesec dana.