Radimir Čaćić komentirao je za N1 proračun čije je smjernice objavio premijer Tihomir Orešković, a smatra da puno više nije trebalo očekivati. Također se osvrnuo na niz privilegija koje uživaju zastupnici, ali i na odnos Petrova i Karamarka.

“Rekao bih da puno više nije trebalo očekivati. Proračun je rađen u jednom zgusnutom vremenu i ono što je učinjeno je da na tragu rasta BDP-a koji nije onako optimističan kao što se najavljivalo, ali je rast, nije 2, ali je 1,6. Nova Vlada je napravila još optimističniju prognozu i povećala je za 5 posto prihode. Time si je otvorila prostor da na tragu tog optimizma poveća i rashode za 2 posto i dobila je 3 milijarde za smanjenja deficita.

Moglo se i može se puno više. Mora se puno više. Ovo je resorska škola, to je prepisivanje proračuna iz godine u godinu. Sve stavke su više – manje s manjim razlikama. Rast BDP-a je pogodovao smanjenju deficita.

Moglo se i može se puno više. Mora se puno više. Ovo je resorska škola, to je prepisivanje proračuna iz godine u godinu. Sve stavke su više – manje s manjim razlikama. Rast BDP-a je pogodovao smanjenju deficita”, rekao je Čačić.

Čak i da Vlada ove godine ništa ne radi, imat ćemo rast

“HUP je potpuno u pravu i svi drugi koji traže ozbiljne reforme, smanjenje troška nadgradnje, koji ovdje nije vidljiv, zadržava se i povećava. A što se tiče porasta, kako i zašto se on dogodio, nije u pravu prošla Vlada s tvrdnjom da je posljedica njezinog djelovanja, a još manje nova, koja kaže da je to posljedica njezinog prisutstva. Cijena kapitala, cijena energije, situacija na mediteranskom tržištu, koja je otvorila prostor za našu nišu, uz niz drugih stvari popravlja naše šanse. Jako sporo dizanje našeg udjela u EU fondovima neizbježno će dovesti do bolje investicijske slike, jer se ipak učimo povlačiti sredstva. To je malo i ispod svih razina očekivanja, a ove godine po prirodi stvari, čak i da Vlada ništa ne radi, imat ćemo rast, ako Vlada ne bude radila nikakve štete. Najniža cijena kapitala u povijesti bit će i ove godine tu negdje. To je za jednu visoko zaduženu zemlju dobro”, smatra Čačić.

Što se tiče rješenja oko mirovinskih fondova, Čačić otvoreno priznaje da je zadovoljan.

“To je jako ozbiljno rješenje i trebalo je biti odavno. Sigurno je jako dobro i važno da se na jednoj ozbiljnoj razini uključe i financijski stručnjaci i nema nikakvog razloga da se to ne učini, osim političkih. Orešković je odmah prepoznao nužnost da se to učini. Još uvijek vidim da su u javnosti otpori unutar vladajuće koalicije.”

Čačić je komentirao i odnos Tomislava Karamarka i Bože Petrova, odnosno HDZ-a i MOST-a, vezano na zadnje izjave oko potencijalnog ministra branitelja Milijana Brkića.

“Pretpostavljam da i jedan i drugi govore poluistine. Svi znaju da je Brkić kandidat, a nijedan ni drugi ne govore u javnosti. Radi se o situaciji koja nije dobra i u suštini imamo trajno sukobljavanje, nepovjerenje i nedostatak suradnje s druge strane. To nije koalicijska Vlada, koja je ušla u izbore na zajedničkoj platformi. Ušla je na način da je desna Vlada ušla s programom desnice, a Most ušao s programom ‘ne lijevima’ i ‘ne desnima’. Pitanje je dokad ćemo biti zarobljenici te situacije.

Dok se ne dogodi mogućnost prebjega iz jedne koalicije u drugu, što bi bila jasna poruka o moralnosti, nečasnog odnosa prema biračima, ali ako se ne dogode prebjezi, bilo tajno ili javno, tada mislim da će ova Vlada na ovaj mučan i spor način i bez stvarnih pomaka još trajati.”

“Za stabilnost Vlade jako je važan značaj Tihomira Oreškovića”

” Ako se Most ne supstituira u svom ključnom dijelu, nema mogućnosti promjene igre kojoj svjedočimo. To nije dobro za rad Vlade i ozbiljne poteze, ali to dodatno pojačava značaj premijera Oreškovića, jer ako već politika ne radi ništa, onda on ima na sebi teret i odgovornost, ali i šansu, jer se neki potezi moraju povući. Dobar je primjer HAC, jer je on jasno prepoznao problem i odredio smjer u kojem treba ići, a Sabor i Vlada se tek trebaju odrediti.”

Smatra da je najveći hendikep hrvatske politike to što većina smatra da je činjenicom izbora pribavila sva znanja.

“Najveći problem svih vlada je što misle da su kad su stigli na pozicije božjom milošću stekle sva znanja. Osobno nikad, ali baš nikad, se nisam usuđivao donositi odluke ili raditi prijedloge ili zakonske strategije, a da se nisam konzultirao sa svima koji imaju nešto za reći. To je jedan od najvećih hendikepa hrvatske politike, a to je da je činjenicom izbora pribavila sva znanja.”

Opsežno je komentirao i niz privilegija koje imaju saborski zastupnici.

“Ja bih rekao da se moramo odlučiti hoćemo li od Sabora i Vlade tražiti da rade svoj posao na najvišoj mogućoj razini i dati mogućnost da odabir ljudi na te pozicije bude najbolje što Hrvatska može dati ili što će zbog malih demagoških igara to onemogućiti. Moramo na razini europskih standarda, a poštujući uvjete u kojima Hrvatska živi, definirati pravila igre i odrediti koja su prava zastupnika Sabora i Vlade. Ona ne smiju biti ni viša ni niža od europskog standarda, kako bismo bili sigurni da nam se kvalitetni ljudi uključuju u politiku. Kod nas se stvari uvijek rješavaju parcijalno, ne može se pričati o plaći saborskog zastupnika, ako se ne gleda cjelokupna situacija.

MOST je u predizbornoj kampanji tražio da se plaće zastupnika srežu na 9.999 kuna. Čačić je to nazvao derogiranjem uloge Sabora i političkih stranaka.

Farsa oko naknade za djecu ne bi se trebala događati

“To mogu male stranke i slučajni ljudi koji prodaju demagogiju, a koji kad dođu u Sabor ne znaju reći riječ. Ti ne trebaju primati plaću, jer je pitanje što uopće tamo rade. Velike i ozbiljne stranke HDZ i SDP si ne mogu dozvoliti takve stvari. Farsa oko naknade za djecu ne bi se trebala događati. Cjenkanje oko plaća čini se kao supermarket.

Ja osobno nikad nisam živio od saborske plaće, jer sam bio poduzetnik. Svi zastupnici i državni dužnosnici, kao i premijer, trebali bi primati minimalac i to će biti naš amandman u saboru. Prosjek plaće ili minimalac koji Hrvatska propiše. Licitiranje oko toga što bi netko učinio ili će učiniti je bespredmetno i u javnosti, izaziva bez stvarnih razloga očekivanja ili razmišljanja o tome da je to rješenje. To financijski nije nikakvo rješenje, nitko s ozbiljnijim poslom i karijerom u tom se slučaju neće upuštati u politiku. U politiku će se upuštati ljudi koji nikad ništa ozbiljno nisu napravili, niti su primili ozbiljnu plaću.

Pitanje imovinskih kartica i stana u Zagrebu, zastupnici, ako stanuju više od 50 kilometara Zagreba, imaju pravo na stan od 2500 kuna najma i 500 kuna režija ili prijevoz. Mene je, uvjetno rečeno pogodilo ili frustriralo sljedeće. Odabrao sam korištenje 2500 + 500 kuna stana u Zagrebu i imam trajno tu mogućnost. Obzirom da mi je majka donacijom prenijela stan darovnim ugovorom, proces upisa vlasništva još traje, ja ću tad prekinuti ovaj stan i i dalje ću koristiti putne troškove. Učinit ću to da me nitko ne proziva. Radi se o jednoj vrlo prizemnoj demagogiji. Nešto što je zakonito i vrlo logično. Zato što netko ima svoju imovinu i štednju, nije bio državni službenik i imao 5 ili 10 milijuna na računu”, kaže Čačić.

Smatra da se u Saboru ne treba uvesti kontrola dolaska na posao

“Ne, to je glupost. Ne mjeri se kvaliteta saborskog rada time je li netko došao i dao karticu u 8 ujutro i izašao u 2 popodne. Mjeri se kvalitetom sadržaja koji se nudi. Nije nužno da kvantiteta nudi kvalitetu, ali je pretpostavka.”