Hrvatska vlada planira iskoristiti dogovor s Ukrajinom oko prijevoza ukrajinskog žita kako bi proširila kapacitete luka u Vukovaru i Rijeci. Potvrdio je to Nacionalu potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković te je dodao da u ovom trenutku još ne postoje informacije da bi novac za proširenje dviju luka mogao stići iz europskih fondova. Butković je ujedno otkrio da se manje količine ukrajinskog žita već neko vrijeme prevoze preko Hrvatske i da preko Luke Rijeka odlaze na druga tržišta.

Sve ovo Butković je izjavio nekoliko dana nakon što je hrvatsko diplomatsko izaslanstvo predvođeno ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, bivšom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i bivšim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem u Kijevu razgovaralo o prijedlogu da Hrvatska postane glavni koridor za prijevoz ukrajinskog žita. Riječ je o inicijativi koju je osobno pokrenuo premijer Andrej Plenković te je na njegov prijedlog u Kijev hrvatska delegacija s uglednim imenima hrvatske diplomacije i otišla, što pokazuje koliko je Plenkoviću stalo da sporazumi s Ukrajinom u konačnici i uspiju.

Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman predvodio je visoku hrvatsku diplomatsku delegaciju u Kijevu, u kojoj su još bili bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić, kao i Đurđa Adlešič. FOTO: Privatna arhiva

No iako se u hrvatskoj javnosti do sada spominjao samo dogovor oko prijevoza ukrajinskog žita, Nacional je od visokog diplomatskog izvora bliskog samom vrhu Vlade doznao da se prilikom posjeta hrvatske delegacije Kijevu razgovaralo i o još jednoj suradnji u kojoj bi Hrvatska mogla imati važnu ulogu u poslijeratnoj obnovi Ukrajine. Naime, u Kijevu je predloženo i da Hrvatska postane međunarodni koordinator za razminiranje Ukrajine, što znači da će Hrvatska imati ključnu ulogu u razminiranju Ukrajine te će biti glavni ukrajinski partner kada je u pitanju ovaj veliki problem. Očito je kako su Ukrajinci svjesni kako je Hrvatska riješila problem mina nakon Domovinskog rata te su prihvatili ponudu Hrvatske za pomoć. Osim toga, Hrvatska je prva država koja je uopće i ponudila pomoć Ukrajini kada je u pitanju razminiranje te su ovu ponudu Ukrajinci shvatili kao još jednu potvrdu prijateljstva dviju država. Stoga i ne čudi da će Hrvatsku uskoro posjetiti visoka delegacija ukrajinske vlade koja će detaljno dogovoriti ono što je proteklog tjedna načelno dogovoreno u Kijevu. Visoki diplomatski izvor za Nacional o tomu je rekao:

„Sve ono što je dogovoreno u Kijevu došlo je na inicijativu hrvatske strane, bez ikakvog utjecaja Ukrajine, i oni su odmah te naše prijedloge prihvatili. Kada je u pitanju prijevoz žita, jasno je da trenutno nemamo potrebne kapacitete, ali mislim da se uz pomoć Europske unije to može prilično brzo riješiti. Budući da je problem izvoza ukrajinskog žita, a ujedno i rast cijena na svjetskim tržištima, trenutno jedan od većih problema, očekujemo pomoć EU-a u smislu financiranja proširenja kapaciteta luka u Vukovaru i Rijeci.“

No potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković u kratkom je razgovoru za Nacional rekao da on u ovome trenutku ne računa na europske novce te da je trenutni plan da hrvatska sama financira proširenje dviju luka. Butković je na ovu temu dodao:

„Naravno da trebamo obnoviti i željezničku infrastrukturu, ali to nam je ionako u planu i to ne možemo napraviti preko noći. Plan je da kompletnu obnovu završimo u razdoblju od otprilike 10 godina. Kada su u pitanju luke u Vukovaru i Rijeci, ja bih bio najsretniji kada bismo njihovo proširenje mogli financirati europskim novcem, ali ja trenutno nemam informacija da bi se to moglo dogoditi, pa na te novce i ne računam. Ako se u međuvremenu nešto promijeni i ako EU ipak odobri sredstva, onda ćemo lako preusmjeriti ta sredstva. No ponavljam da u ovom trenutku takvu informaciju nemam.“

Potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković za Nacional je rekao kako još uvijek nema naznaka da bi proširenje luka u Vukovaru i Rijeci financirala Europska unija. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

I dok u samom vrhu Vlade očito vlada optimizam kada je u pitanju suradnja s Ukrajinom, ne dijele svi oduševljenje tim dogovorom. Jedna od njih je i direktorica udruženja mlinsko-pekarske industrije Žitozajednice Nada Barišić. Ona je za Nacional izjavila da postoje određene rezerve kada je u pitanju dogovor Hrvatske i Ukrajine o tranzitu ukrajinskog žita. Nada Barišić kaže da postoje tri stvari koje zabrinjavaju hrvatske ratare. Jedna je da bi dio žita mogao ostati na hrvatskom tržištu te tako srušiti cijenu domaćeg žita. Taj problem se već dogodio u Poljskoj i Mađarskoj pa su te dvije države već i zabranile uvoz novog ukrajinskog žita. Iako se u javnosti ovaj problem u posljednjih tjedan dana najčešće spominjao, Nada Barišić upozorila je na jedan potencijalno puno veći problem s kojim bi se mogli suočiti hrvatski izvoznici žita:

„Puno veći problem od prodora ukrajinskog žita na hrvatsko tržište je taj što bi se tranzitom ukrajinskog žita preko Hrvatske olakšao proboj tog žita u Italiju. Zašto je to problem? Zato što dvije trećine od ukupnog izvoza hrvatskog žita ide na talijansko tržište i za naše izvoznike bi proboj jeftinijeg ukrajinskog žita mogao imati teške posljedice. No taj problem već i postoji jer je izvoz žita u Italiju u prvom tromjesečju ove godine pao za čak 120 posto. Tako smo 2022. u prva tri mjeseca u Italiju izvezli 99 tisuća tona, a u istom razdoblju ove godine samo 21 tisuću tona. Treća stvar koja nas zabrinjava je i sve veći upad ukrajinskog brašna na domaće tržište te ono ruši cijenu i stvara velike probleme domaćim proizvođačima. Voljeli bismo kada bi nam netko predstavio plan kako se planiraju riješiti ovi problemi i nadam se da je netko o svemu što sam navela razmišljao prije nego što je s Ukrajinom dogovoren ovaj posljednji posao.“

Nakon što je povukao rusiju iz sporazuma o žitu, Vladimir Putin je obećao nekim afričkim državama isporučiti besplatno žito. Među tim državama je i Burkina Faso, s čijim se čelnikom sastao u St. Peterburgu. FOTO: Tass/REUTERS/PIXSELL

O problemu ukrajinskog brašna prije nekoliko mjeseci pisao je i Nacional te su nam tada iz Ministarstva poljoprivrede otkrili da tijekom 2019., 2020. i 2021. u Hrvatsku uopće nije bilo uvoza brašna iz Ukrajine. Prema privremenim podacima DZS-a, u 2022. u Hrvatsku je iz Ukrajine uvezeno 3815 tona brašna, a samo u siječnju 2023., prema privremenim podacima DZS-a, iz Ukrajine se uvezlo 837 tona. Iz Ministarstva poljoprivrede tvrde da uvoz brašna u količinama od 3817 tona u 2022. nije mogao bitno poremetiti ukupnu bilancu, s obzirom na to da Hrvatska godišnje troši oko 300.000 tona brašna, čime uvoz iz Ukrajine čini 1,3 posto ukupnih potreba. No iz Ministarstva poljoprivrede priznali su da se usporedbom uvoza u 2023. s istim razdobljem 2022. može donijeti zaključak o povećanom uvozu brašna iz Ukrajine te dodaju: „Iako je riječ još uvijek o relativno malenim količinama, valja istaknuti da je cijena ovog brašna značajno niža od prosječne što može imati utjecaj na tržište. Cijena tog brašna je 377,5 eura po toni, prema podacima kojima raspolaže Ministarstvo poljoprivrede.“

Drugim riječima, iz Ministarstva poljoprivrede priznali su da je uvoz brašna iz Ukrajine povećan i da ima utjecaja na cijenu. Točnije, ako bi se nastavio trend iz siječnja te ako bi se i u ostalih 11 mjeseci uvozilo oko 830 tona brašna mjesečno, to bi značilo da bi se do kraja godine uvezlo oko 10 tisuća tona brašna iz Ukrajine ili dva i pol puta više nego u 2022. Sada se postavlja pitanje hoće li sličan utjecaj na uvoz ostalih žitarica imati sporazum koji je u Kijevu dogovorio ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman i trebaju li hrvatski poljoprivrednici strahovati od pada cijena zbog većeg upliva ukrajinskog žita.

Gordan Grlić Radman u Kijevu je bio prošlog ponedjeljka i tada je MVEP objavio da je Hrvatska Ukrajini na raspolaganje stavila svoje luke za izvoz ukrajinskog žita, dok Ukrajina nije objavila koja bi se količina žita mogla tako izvesti. Korištenjem tog transportnog puta Ukrajina želi zaobići blokadu Rusije u Crnom moru, nakon što je Moskva sredinom srpnja otkazala ugovor o izvozu žitarica koji su dogovorili Ujedinjeni narodi i Turska. Ukrajina je istovremeno pokušala povećati izvoz kopnenim putem preko Europske unije, ali nekoliko susjednih zemalja poput Poljske također opstruira tu transportnu rutu jer mnogi poljoprivrednici u Europskoj uniji strahuju od pada cijena ako ukrajinsko žito stigne na tržište.

Rusija se krajem srpnja povukla iz sporazuma o žitu. Riječ je o sporazumu do kojeg je došlo nekoliko mjeseci nakon rata, uglavnom posredstvom Turske. Sporazum je omogućavao nesmetan prolaz ukrajinskim brodovima sa žitom. Prema uvjetima sporazuma, ukrajinsko žito izvozilo se preko Crnog mora i Bospora, turskog tjesnaca. Ukrajina je veliki svjetski opskrbljivač žitom, baš kao i Rusija. Ukrajina ima jako razvijenu trgovinu s Kinom i brojnim afričkim zemljama, kao i sa zapadnom Europom. Nakon što se povukla iz Crnomorske inicijative o žitu, Rusija je bespilotnim letjelicama i projektilima napala ukrajinske luke. Intenzitet udara daje naslutiti da je Kremlju cilj u potpunosti paralizirati izvoz žitarica iz Ukrajine i ostaviti milijune ljudi gladnima. U žestokom napadu na lučke gradove Odesu i Mikolajiv stradalo je najmanje dvoje civila, a ranjeno je 27 ljudi. Bombardiranje je oštetilo žitne terminale u južnoj Ukrajini zbog čega su dijelovi infrastrukture za izvoz u Odesi i obližnjem Čornomorsku izvan pogona, a gotovo 60.000 tona žitarica je uništeno. U tom kontekstu, jasno je da Ukrajina mora tražiti alternativne načine za izvoz žita. Jadransko more joj je, kad je Crno more blokirano ruskim vojnim brodovima, najbliži izlaz prema svijetu. No problem predstavlja i što su Rusi napali i luke na ušću Dunava, iz kojih bi trebao početi prijevoz žita prema Hrvatskoj, te ih proteklih dana žestoko bombardiraju.

Jasno je da Putin na ovaj način želi zadati snažan udarac ukrajinskom gospodarstvu, snažno ovisnom o izvozu žita. S druge strane, Putin želi popraviti vanjskopolitički položaj Rusije i steći nove saveznike. Tako je prije nekoliko dana afričkim čelnicima rekao da će im pokloniti desetke tisuća tona žitarica u roku od nekoliko mjeseci usprkos zapadnim sankcijama koje, kako je rekao, otežavaju Moskvi izvoz žitarica i umjetnih gnojiva. Govoreći na summitu u Sankt-Peterburgu posvećenom rusko-afričkim vezama, Putin je rekao da Rusija očekuje rekordan prinos žitarica te da je spreman nadomjestiti ukrajinski izvoz u Afriku na komercijalnoj i humanitarnoj osnovi. Moskva će, istaknuo je Putin, ispoštovati ključnu ulogu Rusije u pogledu sigurnosti hrane na globalnoj razini.

Procjene su da je Ukrajina od početka rata i Crnomorske inicijative o žitu, od ožujka 2022. do srpnja 2023., izvezla 30 milijuna tona žitarica, dok Luka Vukovar ima godišnji prekrcajni kapacitet od 1,2 milijuna tona

„Bit ćemo u sljedeća tri do četiri mjeseca spremni isporučiti Burkini Faso, Zimbabveu, Središnjoj Afričkoj Republici i Eritreji po 25.000 do 50.000 tona besplatnog žita“, rekao je Putin, čije su riječi popraćene aplauzom.

Putin je na summitu iznio podatak da je više od 70 posto ukrajinskog žita koje je izvezeno zahvaljujući tom sporazumu završilo u bogatim i srednje bogatim državama, uključujući Europsku uniju. I dok Putin rat s Ukrajinom vodi i na trgovinskom planu, za Hrvatsku bi puno veći problem mogli predstavljati prihvat i prijevoz ukrajinskog žita. Naime, prije ruske agresije Ukrajina je godišnje izvozila oko 30 milijuna tona žita, od čega 16-21 milijun tona preko Crnog mora. Američko ministarstvo poljoprivrede predviđa da će ukrajinski izvoz žitarica u sezoni 2023./24. pasti na 19,5 milijuna, u odnosu na 28 milijuna tona lani i čak 30,3 milijuna tona 2018./19., što je predstavljalo 17 posto globalne trgovine žitom. Procjene su da je od početka rata i Crnomorske inicijative o žitu, od ožujka 2022. do srpnja 2023., Ukrajina izvezla oko 30 milijuna tona žitarica u vrijednosti 700 milijuna dolara. Problem je što je ukupni prekrcajni kapacitet Luke Vukovar maksimalno 1,2 milijuna tona tereta godišnje – uključujući i, primjerice, kontejnere, u toj luci primjerice postoji samo jedan silos kapaciteta 10 tisuća tona. A onda se postavlja i pitanje kako te ogromne količine žitarica dopremiti do luka u Rijeci, Zadru ili Splitu. Najveći kamioni mogu ukrcati maksimalno 45 tona tereta. Za prijevoz milijun tona to bi značilo 22 tisuće takvih kamiona. Druga opcija je željeznica. No iluzorno je misliti da bi se hrvatske željeznice, koje nisu u stanju organizirati ni koliko-toliko normalan putnički promet, bile u stanju nositi s tom količinom robe – i to po prugama koje su u lošem stanju i velikim dijelom neelektrificirane. Ove brojke predstavljaju ogroman izazov za Hrvatsku vladu, ako želi da dogovor iz Kijeva profunkcionira i na terenu jer je očito kako postoje ozbiljne prepreke za njegovo ostvarenje usprkos optimističnim najavama čelnih ljudi Vlade.