Objavljeno u Nacionalu br. 467, 2004-10-26

Jedina moguća prognoza tjedan dana prije američkih izbora jest da će pobjednik u okršaju Georgea W. Busha i Johna Kerryja imati minimalnu prednost: zna se i da će najvažnija biti neodlučna Florida, koja donosi 27 od 270 elektorskih glasova potrebnih za pobjedu

U utorak, 2. studenog, američki će birači izaći na predsjedničke izbore, a njihov ishod iščekuje se s velikom znatiželjom ne samo u SAD-u nego u cijelom svijetu jer će od njih uvelike ovisiti u kojem će se smjeru kretati cijeli svijet. Zbog toga se s velikom pozornošću i u SAD-u i diljem svijeta prate predviđanja o tome kako će izbori završiti, razna ispitivanja javnog mnijenja, ankete među građanima, projekcije biračkog raspoloženja. U američkom, kao i u svjetskom tisku najčešće se objavljuju rezultati ispitivanja javnog mnijenja diljem SAD-a na uzorcima od tisuću do dvije tisuće ispitanika, koja iskazuju generalno raspoloženje birača prema kandidatima, pa se prema tome pokušava odrediti konačan rezultat.

PROBLEM S ANKETAMA U ispitivanjima javnog mnijenja statistička je pogreška veća od razlike između popularnosti kandidataTakva ispitivanja provode razni instituti, na primjer Gallup, Zogby, Harris, i ona se među sobom ponešto razlikuju. Međutim, američka TV mreža CNN zbrojila je rezultate najvažnijih i najcitiranijih, onih ispitivanja što ih odvojeno provode tjednici Time i Newsweek, novinska agencija AP, zatim ispitivanja za TV mrežu CBS i New York Times, ABC i Washington Post, NBC i Wall Street Journal, CNN i ISA Today, FOX i Opinion. CNN je tako 22. listopada objavio “Poll of the Polls” – njihov skupni rezultat prema kojem Bush dobiva 49 posto, Kerry 46 posto, a nezavisni kandidat Ralph Nader jedan posto glasova. Na temelju toga moglo bi se zaključiti da je Bush u prednosti pred Kerryjem, ali to je varljivo predviđanje.

Ta bi ispitivanja možda i davala pouzdanu indikaciju konačnog rezultata da izborna trka između republikanskog kandidata Georgea W. Busha i demokratskog kandidata, senatora Johna Kerryja nije tako tijesna. Ali budući da je ona vrlo tijesna, ispitivanja su samim time neprecizna jer je razlika među kandidatima najčešće manja od statističke greške koju ispitivanja imaju. Usto, ta bi ispitivanja imala smisla kad bi se u SAD-u predsjednički izbori odvijali kao svugdje drugdje gdje birači izlaze na birališta, a pobjednik se određuje jednostavnim zbrajanjem svih glasova. No to u SAD-u nije tako.

U SAD postoji tzv. elektorski sistem, pa birači ne biraju predsjednika izravno, nego – de facto – posredno. Stoga se može dogoditi paradoks da jedan kandidat dobije više glasova od svojeg protivnika, a da ipak njegov rival bude izabran za predsjednika, kao što se dogodilo na prošlim izborima 2000., kad je tadašnji potpredsjednik Al Gore dobio više glasova od Busha, a ipak je Bush ušao u Bijelu kuću. Zbog toga takve procjene ishoda izbora temeljene na jednostavnim ispitivanjima javnog mnijenja ne vrijede, nego se one moraju raditi na mnogo složeniji način.

Kad su krajem 18. stoljeća od 13 britanskih kolonija stvorene Sjedinjene Države, nova država bila je formirana kao konfederacija s izuzetno jakim pravima tih 13 novostvorenih saveznih država koja su, tek kasnije, raznim ustavnim amandmanima, ograničena i prebačena na središnju vlast. No ti konfederalni elementi američkog političkog sistema održali su se u raznim sferama državne uprave još i danas, pa tako i u izboru predsjednika. Iako prvog utorka u studenom svake četvrte godine Amerikanci diljem zemlje izlaze na izbore, oni predsjednika ne biraju jedinstveno, nego zapravo samo odlučuju o tome kako će svoju saveznu državu ovlastiti da glasuje za predsjednika. Predsjednik se u SAD-u ne bira prebrojavanjem glasova birača, nego prebrojavanjem tzv. elektorskih glasova saveznih država, što znači da predsjednika ne biraju birači, nego savezne države.

Svaka američka savezna država ima određen broj tih elektorskih glasova koji je proporcionalan broju njezinih stanovnika. Tako golema Kalifornija ima čak 55 elektora, dok ih neke male i slabo naseljene države kao što su Sjeverna Dakota, Delaware ili Aljaska imaju samo tri. Iako se predsjednički izbori, dakle, u cijeloj zemlji održavaju istog dana i čini se da su oni jedinstveni, to nije tako jer svaka savezna država ima vlastito, odvojeno izjašnjavanje svojih građana. Glasovi birača prebrojavaju se unutar svake savezne države posebno, te se u svakoj saveznoj državi posebno proglašava kandidat s najviše glasova. Njemu će automatski pripasti svi elektorski glasovi savezne države u kojoj je pobijedio, i to neovisno o tome koliku prednost u odnosu na suparnika ostvario. Na primjer, ako Kerry, kao što se očekuje, u Kaliforniji pobijedi Busha, dobit će svih 55 kalifornijskih elektora za sebe, makar ga pobijedio sa samo nekoliko glasova prednosti. Tijekom izborne večeri ne prebrojavaju se glasovi birača, nego elektorski glasovi saveznih država, a konačni pobjednik predsjedničkih izbora je kandidat koji dobije većinu elektorskih, a ne većinu glasova birača.

Kako se mijenja stanovništvo pojedinih saveznih država, tako se od izbora do izbora mijenja, najčešće povećava, i broj elektorskih glasova, pa će ih ? kad se zbroje elektorski glasovi svih saveznih država ? na ovim izborima biti 538. Pobjednik je onaj tko ih osvoji više od polovice, što znači da će na ovim izborima to bit kandidat koji osvoji 270 elektorskih glasova. Budući da se broj elektorskih glasova u pojedinim državama razlikuje, za kandidate je veoma važno da pobijede u velikim državama kao što su Kalifornija, koja sa svojih 55 pokriva više od 10 posto ukupnog broja elektorskih glasova, zatim Teksas sa 34, New York sa 31 ili Florida sa 27 elektorskih glasova.

Kad je riječ o američkim predsjedničkim izborima, postoji još jedna specifičnost koju treba uzeti u obzir. Savezne države ne razlikuju se, naravno, samo po veličini, broju stanovnika, time i broju elektorskih glasova, nego i po sastavu stanovništva, po njihovom ekonomskom statusu, kulturnim opredjeljenjima, pa tako i političkom usmjerenju. Neke su savezne države tradicionalno republikanske, kao što su konzervativne savezne države mahom s američkog juga, a neke su tradicionalno demokratske, kao što su liberalne savezne države iz Nove Engleske. Zanimljivo je da je broj tih tradicionalno republikanskih država, čiji će birači na ovim izborima u većini sigurno glasovati za Busha, podjednak broju onih tradicionalno demokratskih, gdje će većinu sigurno dobiti Kerry. I ukupni je broj njihovih elektorskih glasova otprilike podjednak, tako da po tome nijedan od kandidata unaprijed nije u izrazitijoj prednosti.

No postoji petnaestak saveznih država gdje je broj demokratskih i republikanskih birača podjednak, koje na jednim izborima glasuju ovako, na drugima onako, u kojima o rezultatu predsjedničkih izbora najčešće odlučuju nezavisni birači. Upravo o tim saveznim državama ovisit će ukupan rezultat ovogodišnjih izbora. One se u američkom političkom žargonu nazivaju “battleground states” – “države bojišta” ili “swing states” – “prevrtljive države”. Opće je uvjerenje da će američke predsjedničke izbore dobiti onaj kandidat koji bolje prođe u tim saveznim državama, zbog čega su Bush i Kerry posljednjih tjedana agitirali gotovo isključivo u njima. Jer, iako Teksas ima mnogo elektora, Kerryju se ne isplati agitirati tamo kad će se teksaški birači i tako u većini opredijeliti za svojeg bivšeg guvernera i sugrađanina Busha, kao što se Bushu ne isplati ići u Novu Englesku kad će tamo većina glasovati za Kerryja, koji je rodom iz tamošnje savezne države Massachusetts.

Zato su se kandidati usredotočili na te neopredijeljene savezne države koje će odlučiti o izborima, a onaj tko unaprijed želi znati ishod izbora treba pratiti što se događa u tim državama. Neki ozbiljniji mediji u tom su se smislu potrudili i proanalizirali tko od kandidata u kojoj od tih država ima više izgleda te zbrojili elektorske glasove. To je, na primjer, vrlo pažljivo učinio najutjecajniji američki dnevni list The New York Times.

Prema analizi New York Timesa za Busha će se snažno opredijeliti gotovo sve savezne države tzv. Srednjeg zapada: Teksas, Oklahoma, Kansas, Nebraska, Južna Dakota, Sjeverna Dakota, Montana, Wyoming, Idaho, Utah, zatim države tzv. Dubokog juga: Louisiana, Mississippi, Alabama, Georgia, Južna Carolina, te ruralni Kentucky, Tennessee, Indiana i Virginia. U tim saveznim državama Bush može računati na sigurnu pobjedu. Prema njegovu taboru uvjerljivo pretežu još Aljaska, Havaji, Arizona, Arkansas, Missouri, Sjeverna Carolina i Zapadna Virginia. Prema predviđanjima Bush sigurno ili vrlo vjerojatno pobjeđuje u 25 američkih saveznih država koje mu vjerojatno nose 213 elektorskih glasova.

Za Kerryja će se, prema The New York Timesu, sigurno opredijeliti dvije velike savezne države sa mnogo elektora – Kalifornija i New York, zatim Illinois i savezne države Nove Engleske: Vermont, Massachusetts, Rhode Island, Connecticut, te Maryland i Distrikt Columbia. Prema njegovu taboru pretežu još Michigan, Washington, New Hampshire, Pennsylvania, Maine, Ney Jersey i Delaware – ukupno 15 saveznih država, a uz njih i Distrik Columbia. Iako zasad iza sebe ima manje saveznih država nego Bush, zbog toga što su mu naklonjene velike države s mnogo elektora, kao što su Kalifornija i New York, Kerry u ovom trenutku može računati na 225 elektorskih glasova, što znači da je u određenoj prednosti pred Bushom.

No Bushovih 25 i Kerryjevih 16 zajedno čine 41 saveznu državu, a u SAD-u ih ima 50. To znači da, prema analizi The New York Timesa, situacija u devet saveznih država još nije jasna. Te glavne “battleground staes” su Florida, Ohio, Iowa, Wisconsin, Minnesota, Oregon, Nevada, Colorado i Novi Meksiko, a one zajedno nose 100 odlučujućih elektorskih glasova. Tamo će se odlučiti američki izbori.

Tih se devet saveznih država razlikuju po veličini pa, primjerice Novi Meksiko i Nevada, imaju samo pet elektorskih glasova, Oregon i Iowa po sedam, Colorado devet, Wisconsin i Minnesota po deset. Najvažnije među njima su Ohio sa 20 i, posebno, Florida sa 27 elektorskih glasova. Kandidat koji uspije dobiti njih dvije uvelike može računati na pobjedu. Naravno, u sljedećih tjedana dana još su moguće promjene. New York Timesova analiza još je prije nekoliko dana bila drukčija i pokazivala da je Bush u prednosti. No tada je New Hampshire bio naklonjen Bushu, dok je po najnovijoj analizi ta savezna država prešla u Kerryjev tabor.

Sličnu, ali još detaljniju analizu raspoloženja birača po saveznim državama radi i internetski magazin Slate. Prema Slateu situacija je u 31 saveznoj državi potpuno jasna, tu više nisu moguće promjene i rezultati su predvidivi: Bushu 174, a Kerryju 153 elektorska glasa.

Po Slateu sporne su Florida, Iowa, Maine, Minnesota, Nevada, New Hampshire, Novi Meksiko, Ohio, Pennsylvania, Wisconsin, Arizona, Colorado, Michigan, Montana, New Jersey, Oregon, Virginia, Washington i Zapadna Virginia. Politički stručnjaci Slatea napravili su na temelju ispitivanja javnog mnijenja analize i u tih 19 država. Prema njima Bush će vjerojatno dobiti Virginiju, Zapadnu Virginiju, Colorado, Arizonu, Nevadu, Iowu, Montanu, dok će Kerry dobiti Maine, Pennsylvaniju, Michigan, Minnesotu, Oregon, New Jersey i Washington. Tako bi Bush dobio još 60 elektorskih glasova pa bi ih imao 234, a Kerry bi dobio još 85 pa bi ih imao 238.

Prema Slateu moglo bi se dogoditi da američke predsjedničke izbore odluči rezultat u samo pet saveznih država, a to su Florida sa 27 elektorskih glasova, New Hampshire sa četiri, Novi Meksiko sa pet, Ohio sa 20 i Wisconsin sa 10 elektorskih glasova. Slate tvrdi da će prema posljednjim kalkulacijama Novi Meksiko, Ohio i New Hampshire otići Kerryju te mu donijeti još 29 glasova, a da će Florida i Wiscosin otići Bushu te mu osigurati dodatnih 37 elektorskih glasova.

Kad se sve to zbroji ispada da bi, po Slateu, Bush na kraju imao 271, a Kerry 267 glasova, što znači da Bush pobjeđuje – za jedan glas.

IGRE NA FLORIDI
Bush mlađi namješta izbore

Među američkim saveznim državama u kojima je vrlo teško predvidjeti ishod predsjedničkih izbora najznačajnija je Florida, koja je presudila i na izborima 2000., i to u vrlo kontroverznim okolnostima optužbi tamošnjoj administraciji guvernera Jeba Busha da je falsificirala izbore u korist njegova brata Georgea W. Busha, zbog čega je cijeli slučaj završio pred Vrhovnim sudom. Na kraju je Vrhovni sud odlučio da je pobjednik na Floridi Bush, i to za samo 557 glasova.
Na Floridi su ishodi glasovanja uvijek tijesni zbog specifičnog sastava stanovništva. Florida je vrlo razvijena i bogata, dosta industrijalizirana, s prilično jakim sindikatima, istaknutom crnačkom zajednicom, što pogoduje demokratskom kandidatu. No, kako se nalazi na jugu, dijeli mnoge ideološke stavove tradicionalnog američkog juga, kojima su republikanci bliži.
Na Floridi žive dvije izuzetno važne socijalne skupine. Kao prvo, zbog ugodne klime, u nju kad odu u mirovinu odlaze živjeti stariji Amerikanci iz cijelih Sjedinjenih Država, pa ima znatno veći postotak umirovljenika od bilo koje druge savezne države. Taj je dio stanovništva najviše zainteresiran za socijalna pitanja, posebno za zdravstveno, socijalno i mirovinsko osiguranje, a kako se tim temama više bavi Demokratska stranka, taj dio populacije Floride skloniji je demokratima.
No na Floridi živi i velika, politički i financijski iznimno jaka hispanska zajednica potomaka imigranata iz Latinske Amerike, među kojima dominiraju Kubanci. Ta je zajednica posebno okupirana jednom temom, a to je svrgavanje komunističkog režima Fidela Castra. Ona je sklonija republikancima jer su republikanci u tom pitanju uvijek imali oštrije stavove od demokrata.
Za rezultat izbora 2001. na Floridi, pa tako i u cijelom SAD-u, presudno je bilo što je guverner Floride republikanac Jeb Bush, mlađi brat republikanskog predsjedničkog kandidata Georgea W. Busha. Jef Bush je u spornim događajima nakon izbora bitno pomogao svojem starijem bratu. On je imenovao izborne komisije koje su se brinule o ispravnosti glasačkih listića. Na Floridi se glasovalo na specifičan način: ne zaokruživanjem imena kandidata, nego bušenjem rupica pokraj njihovih imena. Glasački listić bio je konfuzno sastavljen, mnogi neukiji ljudi nisu najbolje znali gdje i kako probušiti rupu. Posebno je takvih mnogo bilo u crnačkim okruzima, gdje je većina glasovala za Gorea. Tamošnje izborne komisije masovno su neispravnima proglašavale listiće na kojima rupica nije bila točno ispred Goreova imena ili ako nije bila propisno probušena nego samo na pola. Na tisuće je takvih glasačkih listića diskvalificirano i to je bio jedan od ključnih razloga zašto je Gore izgubio.
Čini se da je ove godine Jeb Bush već počeo pomagati svojem bratu diskvalifikacijom birača sklonih njegovu protivniku, i to mnogo prije samih izbora. Prema američkom zakonu pravo glasa gube svi građani koji se nađu pod optužbom za teška krivična djela. S popisa birača brišu se na temelju obavijesti koje o njihovim navodnim krivičnim postupcima šalju izvršne vlasti. U Floridi je to radila administracija guvernera Jeba Busha, a zamijećen je zanimljiv trend tko je na taj način diskvalificiran sa izbornih lista.
Prema popisu stanovništva 2000. Florida je imala nešto više od 15 milijuna stanovnika, od toga oko 2,4 milijuna bili su crnci, a oko 2,6 milijuna građani hispanskog podrijetla. Iako su te dvije etničke skupine brojčano približno jednake, a i razina kriminala kod njih podjednaka, na listi onih koje zbog navodnog kriminalnog ponašanja treba maknuti s biračkih popisa nalazi se 22.000 crnaca, vjerojatnih Kerryjevih glasača, a samo 61 građanin hispanskog porijekla, za koje se očekuje da će glasovati za Busha. To može biti od presudnog značenja za izbore na Floridi, posebno ako se promatra u kontekstu činjenice da je 2000. Bush na Floridi pobijedio Gorea za samo 557 glasova.