Ekskluzivno istraživanje koje je Nacional proveo u sklopu projekta europske istraživačke suradnje otkriva da hrvatska INA i mađarski MOL dramatično umanjuju koliko na svojim poljima zagađuju okoliš
Koristeći satelitske i geolokacijske podatke koje su osigurali Grupa za promatranje Zemlje Instituta za javnu politiku Payne s Rudarskog fakulteta u Coloradu (SAD) i nevladina udruga za zaštitu okoliša Skytruth, upotpunjene javno dostupnim podacima, Nacional je tijekom protekle godine proveo jedinstveno dubinsko istraživanje koje je dovelo do otkrića da hrvatska naftna kompanija INA i mađarski MOL, moguće i svjesnim sustavnim prikrivanjem, dramatično umanjeno prikazuju koliko spaljivanjem plinova na baklji prilikom eksploatacije nafte zagađuju okoliš i klimu te izravno ozbiljno ugrožavaju zdravlje stanovništva u blizini svojih eksploatacijskih naftnih polja.
Radi se o ekskluzivnom dijelu kompleksne međunarodne istrage nazvane „Burning Skies“ (Plameno nebo), koju vodi mreža ekološkog istraživačkog novinarstva Environmental Investigative Forum (EIF) s Nacionalom i medijskom mrežom Europske istraživačke suradnje – European Investigative Collaborations (EIC) te medijskim platformama Daraj Media, SourceMaterial i Oxpeckers Investigative Environmental Journalism.
Osim izravnog onečišćenja zraka, tla i vode, spaljivanje plinova na baklji ima još jednu vrlo ozbiljnu posljedicu – bitno doprinosi globalnom zatopljenju sa svim negativnim posljedicama koje ono donosi: od velikih poplava, požara i oluja do toplinskih valova i podizanja razine mora, koji bi nas mogli ozbiljno pogoditi u skoroj budućnosti ili već sutra.
Tijekom tog istraživanja povezali smo oko 4000 signala izgaranja na bakljama s više od 650 naftnih i plinskih polja, rafinerijama i drugom infrastrukturom u 18 država u Africi i na Bliskom istoku. Uspjeli smo izračunati emisije od 2012. do 2022. i pripisati ih tvrtkama „operatorima“ za svako naftno polje, postrojenje za tekući prirodni plin ili rafineriju. Također smo provjerili vlasništvo i udjele koncesija u svim navedenim infrastrukturama.
Spaljivanje plinova na baklji bitno doprinosi globalnom zatopljenju sa svim negativnim posljedicama koje ono donosi: od velikih poplava, požara i oluja do toplinskih valova i podizanja razine mora
Tijekom tog zahtjevnog istraživačkog procesa Nacional je posebnu pozornost posvetio Ini i Molu. Iako se u usporedbi sa svjetskim naftnim divovima čine kao patuljci, najveći su i najutjecajniji ekonomski, društveni i politički igrači u Hrvatskoj i regiji, a njihove emisije štetnih plinova na lokalnoj i globalnoj razini nisu zanemarive. Svojim emisijama zbog spaljivanja na baklji značajno su pridonijeli kako globalnom zatopljenju tako i zagađenju okoliša. Obje tvrtke imale su u tom razdoblju ili još uvijek imaju naftna polja u Africi i na Bliskom istoku. INA u Egiptu i Angoli, MOL u Iraku i Pakistanu. Gdje lokalno stanovništvo u blizini tih područja obolijeva od teških oblika kancerogenih bolesti.
„Kada su mi se djeca razboljela“, prisjetio se Kazem Dinar iz područja Al-Ma’ail u pokrajini Maysan u Iraku, gdje se nalazi naftno polje Halfaya, „odveo sam ih liječniku i otkriveno je da imaju rak“, objasnio je novinarima Nacionalove partnerske mreže Daraj Media koji su istraživali na terenu. Nakon daljnjih konzultacija dijagnoza je potvrđena pa djeca i dalje primaju skupu kemoterapiju. Liječnici smatraju da su djeca bolesna zbog spaljivanja plinova na baklji i da nema zdravstvene pomoći.
Dinarov sin Jalal potvrdio je da ima rak štitnjače zbog plinova iz naftnog polja. Uklonili su mu štitnjaču i to je utjecalo na njegove tjelesne aktivnosti. Više ne može igrati nogomet s prijateljima ni sudjelovati u bilo kakvim omladinskim aktivnostima. Nastavlja pohađati školu, ali se kreće i ponaša oprezno zbog narušenog zdravlja.
I Kazem Shaheem govorio je o stanju svog oca i slučajevima svojih susjeda koji su oboljeli od raka zbog plinova iz naftnog polja Halfaya u stambenim područjima kao što su Abu Khasaf i Al-Ma’ail, između ostalih. „Obolijevanje od kancerogenih bolesti postalo je svakodnevna pojava. Osim toga, nastradali su i poljoprivredna zemljišta i stoka, a ljudi su raseljeni jer su naftne tvrtke preuzele njihovu zemlju“, objasnio je Shaheem.
Prema našem istraživanju, slična je situacija u blizini svih naftnih i plinskih polja na kojima naftne tvrtke koriste spaljivanje na baklji. Velika smrtonosna vatra na vrhu visokog tornja koja se nikada ne gasi, prepoznatljiv je znak naftnih polja i rafinerija. Manje je poznato da pogubno utječe na klimu i zagađuje okoliš.
Slična je situacija i u Hrvatskoj.
Za razliku od nekih država Afrike i Bliskog istoka u kojima je spaljivanje plina na baklji regulirano propisima, u Egiptu ta praksa uopće nije regulirana pa Ina za te emisije ne može snositi posljedice
„Nakon brojnih zahtjeva za djelovanje, Vodopravna inspekcija je pokrenula postupke i izdala prekršajne naloge Rafineriji nafte Ina na Urinju, uzimajući u obzir rezultate monitoringa“, izvijestili su u kolovozu 2024. iz Općine Kostrena u vijesti koja nije privukla veliku pozornost nacionalnih mainstream medija.
Uslijed monitoringa na četiri plaže u blizini Rijeke, na Svežnju nisu zabilježena odstupanja dok je na plažama Nova Voda i Perilu u niskim koncentracijama detektiran vodikov sulfid. Na Podkvarovu su zabilježene povećane koncentracije ugljikovodika i aromatskih ugljikovodika. Kupanje u to vrijeme usred ljeta nije bilo preporučeno na dvjema plažama. Ti ugljikovodici i aromatski ugljikovodici mogli su doći u morsku vodu kao produkt spaljivanja na baklji u obližnjoj rafineriji.
Prema posljednjem godišnjem izvješću Svjetske banke, spaljivanjem plina na baklji emitiran je 381 milijun tona ekvivalenta CO2 u cijelom svijetu 2023. godine. Ta ogromna količina predstavlja jedan posto svih globalnih emisija ili više od 22 puta godišnjih emisija u Hrvatskoj (17 milijuna tona), čime naftne tvrtke sustavno spaljuju nebo, okoliš i ljudsko zdravlje. Do te mjere da se velike zapadnoeuropske naftne tvrtke, uključujući BP, ENI, TotalEnergies i Shell, svrstavaju među deset najvećih zagađivača u Africi i na Bliskom istoku kada je u pitanju spaljivanje plina na baklji.
Prema istraživanju Nacionala, INA je u godišnjim izvješćima objavila 355.960 tona emisija ekvivalenta CO2e (CO2e je rezultat množenja mase stakleničkih plinova s njihovim potencijalom globalnog zagrijavanja, dakle, dobivanje njihove vrijednosti ekvivalenta ugljičnog dioksida) samo od spaljivanja na baklji na naftnim i plinskim poljima između 2012. i 2022. Ali naše procjene na osnovi satelitskih podataka pokazuju da je propustila prikazati dodatnih 910.511 tona CO2e u istom razdoblju.
MOL je još gori. U razdoblju od 2015. do 2022. objavio je emisije od spaljivanja na baklji na svim svojim bušotinama u svijetu od 699.101 tona CO2e. Međutim, naše procjene pokazuju da je MOL propustio prikazati dodatne emisije u iznosu od 3,35 milijuna tona CO2e u razdoblju od 2012. do 2022.
A to su samo emisije od spaljivanja na baklji na naftnim i plinskim poljima („upstream“ – uzvodno), bez ostalih emisija od spaljivanja plinova na baklji u rafinerijama i ostaloj infrastrukturi potrebnoj za preradu i isporuku nafte i plina kupcima („midstream“ – srednji sektor i „downstream“ – nizvodno).
Većina štetnih emisija dolazi iz polja Shaikan (gore), gdje MOL preko podružnice Kalegran Ltd ima 20 posto udjela u joint ventureu koji vodi američka tvrtka Gulf Keystone Petroleum. FOTO: NIRIJ
Za usporedbu: Ininih podcijenjenih 910.511 tona CO2e je 5,2 posto svih emisija Hrvatske u 2022. godini. Dok su skrivene emisije Mola od 3,35 milijuna tona CO2e čak 20 posto svih emisija Hrvatske u toj godini. Ili drugačije: u 2018. grad Zagreb s svim stanovnicima, prometom, industrijom i grijanjem, ispustio je 2,9 milijuna tona emisija CO2e.
Iz Mola nisu odgovorili na niz detaljnih pitanja Nacionala, proslijeđenih više puta. Na mnoga pitanja o emisijama prilikom spaljivanja plina na baklji nije odgovorila ni Ina. Poručila je samo: „INA izvještava u skladu sa svim važećim hrvatskim propisima, kao i strogim propisima Europske unije o zaštiti okoliša i država u kojima ima imovinu. Ne možemo komentirati podatke koji nisu dobiveni prema jasno propisanim pravilima.“
Spaljivanje ugrožava zdravlje 90 kilometara od baklji
Zašto naftne tvrtke uopće spaljuju plin i zašto je to važno? U naftnim i plinskim poljima, ali i u ostaloj infrastrukturi za ekstrakciju ugljikovodika, uvijek postoji višak prirodnog plina, većinom metana, koji treba izaći iz cijevnog kruga. U nekim slučajevima to je sigurnosni protokol kako bi se izbjegle eksplozije.
Prvo rješenje je ispuštanje viška plina u zrak, praksa nazvana „odzračivanje“ (na engleskom „venting“) koja je katastrofalna za klimu i globalno zatopljenje jer metan 84 puta snažnije zagrijava klimu od CO2 tijekom prvih 20 godina.
Kao alternativa, metan se spaljuje na baklji („flaring“) što se smatra boljim za klimu budući da se većina plina pretvara u CO2.
Međutim, spaljivanje još uvijek stvara ogromne razine emisija, a također proizvodi otrovni koktel hlapljivih spojeva, dušikovih oksida, aromatskih ugljikovodika i drugih sitnih čestica poznatih po razornim učincima.
Ti spojevi zagađuju zrak, tlo i vodu i nanose štetu okolišu. Također ugrožavaju zdravlje milijuna ljudi koji žive u blizini žarišta baklji, uzrokujući respiratorne i kožne bolesti, rak i prijevremene porode. Studija objavljena u Journal of Public Economics navodi da se porast patologija počinje događati na 90 km od baklji.
INA proizvela dodatnih 910.511 tona emisija štetnih plinova u Angoli i Egiptu
Nekadašnji ponos Hrvatske Ina pravi je međunarodni proboj ostvarila tek krajem 1980-ih, neposredno prije krvavog raspada jugoslavenske federacije. U to je vrijeme, također uz pomoć međunarodnog utjecaja i ugleda nesvrstane Jugoslavije, uspjela sklopiti dugoročne ugovore za crpljenje nafte i plina u Egiptu i Angoli, gdje joj je najčešće glavni partner bio talijanski naftni div ENI. U Egiptu je INA u razdoblju od 2012. do 2022., za koje smo u Nacionalu uz pomoć satelitskih podataka analizirali emisije spaljenog metana, kontrolirala ili imala udjele u četiri polja koja su većinom usred pustinje. Svojim emisijama tako nije mogla puno naštetiti zdravlju lokalnog stanovništva, ali je svakako štetila klimi i pridonijela globalnom zatopljenju.
Najvažnije polje je bilo Sidi Rahman, dio bloka 103 East Yidma u kojem je INA imala 100 posto udjela u koncesiji i status „operatera“.
U industriji nafte i plina status operatera, prema interno dogovorenim pravilima, važan je za definiranje odgovornosti u vezi s radom bušotine i emisijama koje se pritom oslobađaju. Naftni divovi se često odlučuju i za „joint venture“ operatere, a u nekim zemljama moraju se povezati s nacionalnom naftnom tvrtkom u državnom vlasništvu.
Međutim, često naftni divovi žele prikriti svoj status operatera kako bi izbjegli odgovornost za visoke emisije plinova koji zagrijavaju planet. Na najvećim poljima u Iraku koja su među najvećim zagađivačima, divovi kao su BP ili ENI skrivaju se čak iza „neinkorporiranih“ ili „neprofitnih“ pravnih osoba, koje nastupaju kao operateri na tim poljima s ogromnom proizvodnjom. Mnoge bušotine na kojima su operateri bili naftni divovi prodane su posljednjih godina lokalnim tvrtkama, čime su njihove godišnje emisije stakleničkih plinova i formalno smanjene.
Prema satelitskim podacima ustupljenim EIC-u, naftno polje INA-e Sidi Rahman od 2012. do 2022. emitiralo je 0,036644614 milijardi kubnih metara metana, što odgovara ekvivalentu emisije od najmanje 94506,46 tona CO2e. INA je kao operater izravno odgovorna za te emisije, kojih u godišnjim izvješćima tvrtke očito nema.
U 2013. i 2014. godini to je nalazište premašilo sve emisije koje je Ina objavila u svojim godišnjim izvješćima, a u to vrijeme Ina je crpila naftu i na drugim lokacijama u Egiptu, Angoli i Hrvatskoj. Na pitanje Nacionala jesu li emisije s polja East Yidma uključene u godišnja izvješća, iz INA-e nisu odgovorili.
Za razliku od nekih država Afrike i Bliskog istoka gdje je spaljivanje plina na baklji regulirano propisima, u Egiptu ta praksa uopće nije regulirana pa Ina za te emisije ne može snositi nikakve posljedice.
Osim tog polja, Ina u Egiptu ima udjele u još trima koncesijama kojima upravljaju drugi operateri, ali prodajom nafte s tih polja Ina stvara prihode i dobit pa ima, u najmanju ruku, neizravnu odgovornost za emisije štetnih plinova.
Riječ je o poljima Ras Qattara, u kojem Ina ima 25 posto udjela u koncesiji (preostalih 75 posto imao je talijanski div ENI, koji je udio u koncesiji 2023. godine prodao američkoj tvrtki Apex), RAML/West Abu Gharadig, također 25 posto (30 posto ima britanska tvrtka Dana, 45 posto također je kupio Apex od ENI-ja 2023.) te North Bahariya, gdje ima 20 posto udjela u koncesiji (ostali partneri su američke tvrtke Cheiron s 50 posto i IPR s 30 posto).
Satelitski podaci koje je prikupio EIC, s pripadajućim smanjenjem emisija za udio koncesije na svakom od navedenih naftnih polja, pokazuju da je Ina odgovorna za dodatnih najmanje 337.166 tona emisija CO2e između 2012. i 2022. (Ras Qattara – 116.687 tona; RAML/West Abu Gharadig – 174.536 tona i North Bahariya – 45.943 tona).
Dakle, 94.506 tona izravno kao operater i 337.166 tona neizravno kao dioničar koncesija, znači 431.673 tona CO2e neuračunatih emisija ukupno samo u Egiptu. Ali to nije sve.
Procijenjene ukupne emisije u Angoli i Egiptu iznose 910.511 tona CO2e, dok je Ina u svojim godišnjim izvješćima navela da od spaljivanja plina na baklji nastaje ukupno 355.960 tona CO2e
Iako je u to vrijeme Ina imala samo četiri posto udjela u bušotini Block 3/05 uz obalu Angole, ta je prljava bušotina u tom desetljeću ispustila čak 4,64 milijarde kubičnih metara metana, odnosno, 12 milijuna tona CO2e. Uz tako velike emisije iz te bušotine, Inin udio od četiri posto značio bi i 478.838 tone CO2e.
Prema tome, procijenjene ukupne emisije u Angoli i Egiptu iznose 910.511 tona CO2e, dok je Ina u svojim godišnjim izvješćima navela da od spaljivanja plina na baklji nastaje ukupno 355.960 tona CO2e, što se najvjerojatnije odnosi samo na proizvodnju nafte i plina u Hrvatskoj.
Ina nije odgovorila na niz iscrpnih i više puta proslijeđenih pitanja Nacionala. Objasnila je samo: „INA izvještava u skladu sa svim važećim hrvatskim propisima, kao i strogim propisima Europske unije o zaštiti okoliša i država u kojima ima imovinu. Ne možemo komentirati podatke koji nisu dobiveni prema jasno propisanim pravilima.“
Osim toga, prema godišnjim izvješćima, INA je između 2012. i 2022. godine ispustila još 168.084 tona CO2e od spaljivanja na baklji u sad već zatvorenoj rafineriji u Sisku, a 494.159 tona CO2e iz rafinerije u Rijeci. Uz objavljenih 355.960 tona CO2e iz naftnih i plinskih bušotina u Hrvatskoj u kojima se spaljuje na bakljama, ukupno je INA emitirala 1.011.020 tona CO2e u tom razdoblju.
Riječ je o emisijama štetnih plinova koje su stanovnici Hrvatske izravno osjetili i koje mogu imati zdravstvene posljedice. Dobra vijest je da, barem prema Ininim izvješćima, emisije u Hrvatskoj zbog spaljivanja na baklji nakon vrhunca u 2018. godini sa 151.640 tona CO2e naglo padaju i dosegnule su 48.550 tona u 2022., što uključuje i emisije iz rafinerije u Rijeci i ostalih naftnih i plinskih bušotina u Hrvatskoj. Naravno, pitanje je koliko su ti podaci pouzdani.
No Ina se i na druge načine riješila svojih najvećih zagađivača i velikog dijela odgovornosti za emisije u Egiptu i Angoli, koje su predmet našeg istraživanja. Kao i drugi zapadnoeuropski naftni divovi – prodala ih je. Godine 2022. prodala je bušotinu Sidi Rahman (East Yidma) u Egiptu, gdje je uz 100-postotni udjel bila i „operater“, a 2023. prodala je još četiri posto udjela u naftnoj platformi Block 3/05 u Angoli, velikom zagađivaču koji je znatno pridonio razini njezinih emisija u inozemstvu.
Prvi čovjek MOL-a Zsolt Hernádi i izvršni direktor Josef Molnár potpisali su 2014. u Budimpešti Izjavu o klimatskim promjenama, ali MOL je i dalje jedan od prljavijih proizvođača nafte u Europi. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
MOL zatajio 3,35 milijuna tona svojih emisija CO2e u inozemnim poljima
U Hrvatskoj dobro poznati prvi čovjek MOL-a Zsolt Hernádi i izvršni direktor Josef Molnár potpisali su u rujnu 2014. u Budimpešti Izjavu o klimatskim promjenama. U njoj je tvrtka predstavila sedam ciljeva. Već točka broj 2 kaže: „MOL Grupa također ima za cilj minimizirati spaljivanje pratećeg plina u svojim međunarodnim operacijama uzvodnog toka i maksimalno povećati korištenje tih plinova za proizvodnju topline ili električne energije.“
Operacije uzvodnog toka ili „upstream“ u naftnoj industriji predstavljaju bušotine na naftnim i plinskim poljima, a spaljivanje pratećeg plina može značiti samo spaljivanje na baklji.
Već iduće godine, 2015., MOL se pridružio mnogim najvećim proizvođačima nafte i državama u Inicijativi Svjetske banke za nulto rutinsko spaljivanje na baklji do 2030. godine (Zero Routine Flaring by 2030).
Ali naše procjene, temeljene na satelitskim podacima, pokazuju da su te obaveze očito samo mrtvo slovo na papiru i da je mađarska MOL Grupa, koja je najveći vlasnik Ine, jedan od prljavijih proizvođača i trgovaca naftom u Europi.
O emisijama uslijed spaljivanja na baklji na naftnim poljima („upstream“) MOL Grupa izvještava u svojim godišnjim izvješćima tek od 2015. godine, navodeći sljedeće zasebne kategorije: MOL, INA, MOL Pakistan i Rusija. Godine 2015. Grupa je imala dodatnu kategoriju „Regija Kurdistana u Iraku“.
Ukupno je MOL u razdoblju od 2015. do 2022. svoje emisije iz naftnih polja procijenio na 699.102 tona CO2e. Unatoč našem zahtjevu, nije nam dostavio podatke za tri godine od 2012. do 2014.
Za regiju „Kurdistan u Iraku“ MOL je objavio da je imao emisije samo u jednoj godini, 2015., kada je tamo ispustio samo 8690 tona CO2e. Ali procjene temeljene na našim satelitskim podacima pokazuju da je između 2012. i 2022. u Kurdistanu na baklji spalio 1,2 milijuna tona CO2e ili 138 puta više.
Većina tih emisija dolazi iz polja Shaikan, gdje MOL preko podružnice Kalegran Ltd ima 20 posto udjela u joint venture operateru koji vodi američka tvrtka Gulf Keystone Petroleum. U tom vremenu, prema našim procjenama, iz tog polja u atmosferu je izgorjelo čak 1,94 milijardi kubnih metara plina, odnosno, pet milijuna tona CO2e. Stoga smo MOL Grupi pripisali 20 posto udjela ili jedan milijun tona CO2e.
Drugo veliko polje je Khor Mor, u kojem MOL ima 10 posto udjela s joint venture operaterom Pearl Petroleum Company. MOL-ov udio emisija između 2012. i 2022. iznosi 164.393 tona.
Jedan stanovnik Magare spomenuo je veliki incident s curenjem plina prije dvije godine koji je utjecao na stoku, zbog čega je MOL-ova iračka podružnica zatražila od seljana da evakuiraju svoje domove
Ali u 2013. i 2014 godini MOL je u Kurdistanu imao i istražnu bušotinu Akri-Bijell, u kojoj je bilo spaljeno dodatnih 36.684 tona. Ukupno je, dakle, MOL svoje emisije u Iraku umanjio za 1,2 milijuna tona CO2e.
Naši kolege novinari iz Daraj Medije također su posjetili polja u Khor Moru i Shaikanu.
„Tvrtka postavlja strogi sigurnosni kordon na području sprječavajući građanima, osim zaposlenika, da dođu do granica bušotine, s kontrolnim točkama postavljenim duž ceste“, opisao je kolega novinar posjet bušotini Khor Mor, te nastavio:
„Uz pomoć mještana došli smo do područja uz bušotinu s kojeg smo mogli snimiti neke detalje. Jedan član tima uspio je snimiti fotografije unutar polja pod izlikom posjeta rođaku koji tamo radi.
Glavna zapažanja su da tvrtka ne poštuje sigurnosna pravila, posebno stoga što su mnoge cijevi za transport plina izložene na otvorenom. Susreli smo nekoliko stanovnika koji su uglavnom prijavljivali respiratorne bolesti i povećanu stopu raka, izražavajući svoju ljutnju zbog mirisa plina, osobito noću. Jedan od njih je spomenuo da je čuo alarme za curenje plina unutar polja, popraćene jačim mirisima plina. Intervjuirali smo i profesora, stručnjaka za naftu i plin, koji je rekao da se tvrtka ne pridržava nijednog fiksnog standarda te otkrio mnoge informacije o utjecaju spaljivanja na okoliš.“
Kod polja Shaikan, koje ima dvije operativne stanice, kolege novinari uspjeli su razgovarati s više od petero lokalnih stanovnika. Prva operativna stanica udaljena je manje od kilometra od sela Magara i Shakftandian. Sve su to naseljena područja u kojima se većina stanovnika bavi poljoprivredom, a neka od polja su u Shakftandianu gotovo uz baklju. Kolege iz Daraj Medije primijetili su da su svi sugovornici odbili otkriti svoj identitet, posebice zaposlenici poduzeća, zbog straha od gubitka posla. Svi su potvrdili poguban utjecaj emisija plinova tvrtke na svoje živote i okoliš. Jedan stanovnik Magare spomenuo je veliki incident s curenjem plina prije dvije godine koji je utjecao na stoku, zbog čega je tvrtka zatražila od seljana da evakuiraju svoje domove.
Na mjestu druge operativne stanice kod sela Besati, bušotina je toliko blizu sela da se baklja jasno vidi, a plinovi se mogu namirisati čak i u prolazu. Noću plamen baklje osvjetljava selo. Nekoliko seljana izrazilo je svoje nezadovoljstvo zbog prisutnosti tvrtke i njezinih negativnih utjecaja na zdravlje zajednice, uključujući respiratorne probleme i urođene deformitete, dodajući da tvrtka nije nudila nikakve pogodnosti osim zapošljavanja njihove djece kao radnika. Ali priča o MOL-ovu zagađivanju okoliša i ogromnom umanjivanju emisija u Iraku u iznosu od 1,2 milijuna tona CO2e, tu još nije završena.
MOL Grupa je u svojim godišnjim izvješćima navela i emisije podružnice MOL Pakistan u iznosu od 107.397 tona CO2e u razdoblju od 2015. do 2022. godine.
Ali prema nalazima Svjetske banke, koja koristi podatke s istog satelita kao u našem istraživanju, MOL je u Pakistanu spalio u atmosferu ukupno 0,49 milijardi kubnih metara plina ili 1.258.598 tona CO2e između 2012. i 2022., što znači 11,7 puta više.
Ukupno je stoga MOL zatajio 2,45 milijuna tona emisija CO2e samo u Iraku i Pakistanu. Dodamo li 910.510 tona emisija hrvatske podružnice INA-e, ukupna brojka emisija MOL-a na bušotinama u inozemstvu, koje se ne spominju u izvješćima, penje se na 3,35 milijuna tona CO2e.
S emisijama službeno objavljenima u godišnjim izvješćima MOL-a od 699.102 tona, u kojima je vjerojatno prije svega iznos emisija iz bušotina u Mađarskoj, ukupne emisije od spaljivanja na baklji u razdoblju od 2012. do 2022. za MOL premašuju četiri milijuna tona ekvivalenta CO2.
I objavljene MOL-ove emisije u Rusiji smiješno su niske. Prema godišnjim izvješćima, MOL je tamo između 2015. i 2022. godine imao samo 23.371 tonu emisija od spaljivanja na baklji na naftnim poljima.
No prema podacima Svjetske banke, Rusija je zemlja u kojoj se u atmosferu spaljuje najviše plina. Samo u 2023. godini Rusija je spalila čak 28,4 milijarde kubnih metara metana – ili drugačije, čak 77,2 milijuna tona CO2e izgorjelo je u atmosferu na ruskim naftnim i plinskim poljima prošle godine. To je 20 posto svjetskih godišnjih emisija i Rusija očito time vodi i dodatan svojevrsni ekološki rat protiv planeta.
Koliko se tih ogromnih emisija u Rusiji zapravo može pripisati MOL Grupi, pitanje je koje ostaje bez odgovora. Kao što nije odgovoreno ni na niz iscrpnih pitanja o emisijama štetnih plinova od spaljivanja na baklji, koja je Nacional uputio MOL-u.
Analiza podataka: Alexandre Brutelle i Leopold Salzenstein (Environmental Investigative Forum)
Ovo istraživanje je podržao Journalismfund Europe
Projekt ‘Burning Skies’: godina dana kompleksnog novinarskog istraživanja
Projekt „Burning Skies“ zahtijevao je godinu dana istraživanja temeljenog na metodologiji koju je razvio kolektiv ekoloških istraživačkih novinara Environmental Investigative Forum (EIF), u suradnji s Mediapartom, Nacionalom i medijskom mrežom Europske istraživačke suradnje (European Investigative Collaborations – EIC).
Odabrali smo koristiti metodologiju koja je i konzervativna i što je moguće rigoroznija, slična onoj koju koriste naftne tvrtke i Svjetska banka, čije je godišnje izvješće o spaljivanju na baklji standard naftne i plinske industrije.
Naša studija pokriva regije Afrike i Bliskog istoka u razdoblju od jedanaest godina (2012. – 2022.). Pokriva 18 država: Južnoafričku Republiku, Mozambik, Angolu, Nigeriju, Gabon, Republiku Kongo, Kamerun, Ekvatorijalnu Gvineju, Čad, Obalu Bjelokosti, Ganu, Alžir, Tunis, Egipat, Irak, Oman, Ujedinjene Arapske Emirate i Katar.
Koristili smo satelitske podatke (iste koje koristi Svjetska banka) koje je američkoj nevladinoj ekološkoj organizaciji Skytruth dostavila Grupa za promatranje Zemlje Instituta za javnu politiku Payne s Rudarske škole u Koloradu (SAD). Satelitska promatranja napravljena su korištenjem NASA-inog Visible Infrared Imaging Radiometra (VIIRS), koji može locirati plamenove spaljivanja na baklji i procijeniti njihovu emisiju metana.
Za svaku proučavanu državu dobili smo karte licencija za proizvodnju ugljikovodika (polja nafte i plina) od državnih i znanstvenih izvora te iz kataloga specijaliziranih tvrtki kao što je The Energy Year. Morali smo isključiti države u svom području istraživanja za koje te karte nisu bile dostupne, poput Libije. Isključili smo i države poput Tanzanije, koje su imale niske razine vidljivih emisija spaljivanja.
Locirali smo signale spaljivanja na baklji, pripisujući ih svakoj od 650 licencija obuhvaćenih našom studijom. Uložili smo sve napore da identificiramo signale baklji koje emitira infrastruktura koja se nalazi unutar granica naftnih i plinskih licencija, ali ne čini njihov dio (terminali, rafinerije, postrojenja za ukapljeni prirodni plin), kako bi se mogli odvojeno obračunati.
Zatim smo upotrijebili istraživanje otvorenog izvora (godišnja izvješća poduzeća, državne katastre i službena glasila, specijalizirane baze podataka) kako bismo identificirali poduzeća koja su „operateri“ (odnosno, upravljaju bušotinom) na 650 proučavanih polja, za svaku godinu razdoblja 2012.-2022. Tako smo mogli pripisati emisije iz svakog naftnog ili plinskog polja tvrtkama koje njima upravljaju, za svaku od proučavanih godina.
Ako je operater licence ili infrastrukture naftna tvrtka, pripisali smo 100 posto emisija toj tvrtki, čak i ako je imovina u suvlasništvu s drugim manjinskim partnerima – to je standardna metodologija industrije.
Tamo gdje je službeni operater licence ili infrastrukture zajedničko ulaganje (joint venture) koje je formiralo nekoliko naftnih kompanija, pripisali smo emisije naftnim kompanijama koje su dioničari u zajedničkom ulaganju, razmjerno njihovom udjelu.
Podaci o spaljivanju na baklji koje je objavio Skytruth izraženi su u milijardama kubnih metara metana, koji smo pretvorili u tone ekvivalenta CO2e (CO2e je rezultat množenja mase stakleničkih plinova s njihovim potencijalom globalnog zagrijavanja, dakle, dobivanje njihove vrijednosti ekvivalenta ugljičnog dioksida).
Samo dio metana izgori u bakljama i tako se pretvori u CO2. Neizgorjeli metan ispušta se neobrađen u atmosferu i mora se pretvoriti u CO2 ekvivalent. Metan ima 84 puta veću moć zagrijavanja od CO2 tijekom 20 godina. Dakle, što je manje metana sagorjelo, veće su emisije.
Koristili smo stopu konverzije koju je usvojila Svjetska banka: 1 m3 metana poslanog u baklju stvara 2,579 kilograma CO2 ekvivalenta (ukupno izgorjeli i neizgoreni metan).
Ova stopa je vrlo konzervativna jer se temelji na pretpostavci da je 98 posto metana izgorjelo. Međutim, dvije nedavne znanstvene studije pokazale su da je stopa spaljivanja samo 91 posto u glavnim područjima proizvodnje nafte u Sjedinjenim Državama. To znači da bi stvarne emisije od spaljivanja na baklji bile više od 30 posto veće od službenih brojki, izračunatih korištenjem stope spaljivanja od 98 posto.
Ipak smo koristili standardnu stopu konverzije kako bismo mogli usporediti svoje podatke s onima koje objavljuju Svjetska banka i naftne tvrtke. To znači da će naše procjene emisija, koje su namjerno konzervativne, vrlo vjerojatno biti niže nego što zapravo jesu.
Potpuni opis naše metodologije dostupan je na engleskom jeziku na web stranici EIF-a.
Komentari