Dugogodišnji bliski partner INA-e talijanski naftni div ENI emitirao je u atmosferu 50,8 milijardi kubika plina samo spaljivanjem na baklji

Gad Fri je imao 50 godina kada je počeo gubiti vid. Sada ima 74 godine i gotovo je potpuno slijep. Liječnik mu je rekao da je to zbog zagađenja izazvanog spaljivanjem plina na baklji. »Kada sam bio dječak, ovdje nitko nije bio slijep i ljudi su općenito živjeli mnogo duže«, kaže Fri pokazujući na štap na koji se oslanja kako bi hodao. Nalazimo se u Obagiju u Nigeriji, malom selu smještenom na delti rijeke Niger, jednom od najvećih svjetskih područja proizvodnje nafte. Njegovih oko 4000 stanovnika živi između dvije vatre. Doslovce. Na zapadu su plamenovi polja koja eksploatira Eni, na istoku plamenovi bušotina koje je izbušio francuski TotalEnergies.

Friovo svjedočanstvo jedno je od mnogih koje smo prikupili u Obagi. Svatko tko posjeti selo osjetit će kako mu se suze oči i čudan pritisak u prsima. To je iskusila novinarka Femke van Zeijl, koja je otišla u deltu Nigera zbog međunarodnog istraživanja o spaljivanju plina pod nazivom »Burning Skies«, koje je proveo Domani zajedno s novinarskim mrežama EIF i EIC, čijeg član je Nacional.

Mnogi stanovnici sela Obagi žale se na respiratorne probleme, osipe, rak. A tu su i kisele kiše: one uništavaju usjeve i skraćuju životni vijek limenih krovova kuća. »Udišemo prljavi zrak od 1960-ih, živimo unutar paklene vatre«, sažima Elechi Ifeanyi, 50, predsjednik Odbora za razvoj zajednice.

U delti Nigera

Stanovnici kažu da su se žalili tvrtkama putem pisama, radija i apela na društvenim mrežama, ali nije bilo promjene. Naprotiv: plin se i dalje nemilosrdno spaljuje. Krajem kolovoza, kad smo bili u Obagi-ju, Eni je upravo prodao nigerijskoj tvrtki Oando polje blok Oml 61, onaj iz kojeg izbija plamen koji se vidi iz sela. Podaci koje smo analizirali pokazuju da je sigurno do 2022. godine, kada je talijanska tvrtka upravljala koncesijom, spaljivanje plina na baklji bilo konstanta. Prema našim procjenama, od 2012. do 2022. blok Oml 61 spalio je 3,6 milijardi kubičnih metara plina, plus 1,5 milijardi kubičnih metara proizvedenih plinovodom Eni koji prolazi kroz istu koncesiju. To čini ukupno 13,1 milijuna tona ekvivalenta CO2 emitiranog: gotovo dvostruko više od ugljičnog dioksida koji je 2022. proizveo grad poput Pariza.

Od onih kojima upravlja Eni, Oml 61 nije jedina nigerijska koncesija koja proizvodi plin na baklji. Tu su, na primjer, i Oml 60, Oml 63 i Oml 125. Ipak, praksa spaljivanja je zabranjena u zemlji od 1984. godine, osim ako nije posebno odobreno od strane ministarstva. »Ključna riječ u Nigeriji je nekažnjivost. Kompanije mogu raditi što god žele bez ikakvih posljedica«, objašnjava Urenmisan Afinotan, Nigerijac, predavač prava na Sveučilištu Exeter u Velikoj Britaniji. Na pitanje o nigerijskim aktivnostima, ni Eni ni vlada u Abuji nisu odgovorili.

Naša istraga obuhvatila je 18 zemalja diljem Afrike i Bliskog istoka. Koristeći satelitske podatke koje je osigurala Grupa za promatranje Zemlje Instituta za javnu politiku Payne i nevladina organizacija Skytruth, uspjeli smo procijeniti proizvodnju spaljivanja plina na baklji za svaku aktivnost »uzvodno«, »srednjevodno« i »nizvodno« (tj. polja ugljikovodika, naftni terminali, cjevovodi, rafinerije, LNG postrojenja za ukapljivanje) od 2012. do 2022.

Računi se ne zbrajaju

Dok Eni tvrdi da je 2022. godine spalio 2,1 milijardu kubičnih metara ugljikovodika u atmosferi, prema našim podacima iste godine količina spaljenog plina bila je više nego dvostruko veća: 5,3 milijarde kubičnih metara. Nesrazmjer je sličan i za ostale razmatrane godine. Eni je odgovorio da je od 2012. do 2022. proizveo 26 milijardi kubičnih metara plina na baklji, dok je prema našim procjenama spalio ukupno 50,8 milijardi kubičnih metara. Razlika bi mogla biti i veća. Zapravo, Enijeve deklarirane brojke odnose se na sve zemlje svijeta u kojima tvrtka posluje, dok se naše odnose na samo 18 zemalja. Nadalje, za razliku od Enija, nismo računali spaljivanje na bakljama proizvedeno na koncesijama u kojima je tvrtka dioničar, ali ne i operater.

Pitali smo Eni o tim razlikama. Iz tvrtke su odgovorili nakon desetak dana, uz objašnjenje da prvo moraju analizirati popis imovine koju smo uzeli u obzir. Mi smo dostavili popis. Enijev posljednji odgovor: »Podaci koje ste podijelili su procjene izvedene iz satelitskih istraživanja. Osim toga, analizom vašeg popisa otkrili smo da nekim imovinom ne upravljamo ili je izvan perimetra Enija.« Iz tvrtke nam nisu rekli ni o kojoj se imovini radi, niti nisu poslali podatke o spaljivanju plina po zemljama.

U svojim odgovorima, Eni je podsjetio da »prijavljuje svoje emisije stakleničkih plinova u skladu s vodećim međunarodnim standardima i najboljom industrijskom praksom«, da je »pozitivno ocijenjen od strane vodećih ocjena ESG i referentnih klimatskih ocjenjivača«, da je »posvetio sve veći trud identificiranju i provedbi inicijative za ublažavanje spaljivanja plina na baklji« s posebnim osvrtom na »Kongo, Libiju i Egipat«, te da je od 2019. do 2023. »proveo radnje koje su smanjile neto Opseg 1 i 2 u gorvodnim kapitalnim emisijama za približno 40 %.«

Zabrana paljenja

Osim što uzrokuje emisije stakleničkih plinova, spaljivanje na baklji šteti zdravlju. Prema studiji Svjetske banke iz 2022. pod nazivom »Utjecaj spaljivanja plina na zdravlje nigerijske djece«, u nekoliko regija u zemlji »postoji povezanost između spaljivanja na baklji i učestalosti bolesti, osobito kašlja, respiratornih simptoma i vrućica«. Među istraživanim područjima je i Nigerija. Upravo onaj dio u kojem se nalazi Obagi, selo okruženo plamenima Enija i Totala.

Nigerija nije jedina zemlja u kojoj je zabranjeno spaljivanje. Među analiziranim zemljama za ovo istraživanje su i Republika Kongo, Angola i Alžir. Sve zemlje u kojima je Eni prisutan. U Kongu, gdje je praksa spaljivanja plina na baklji zabranjena od 1. srpnja 2022., tvrtka, na primjer, upravlja koncesijom M’Boundi blizu Point Noirea od 2007. Procjenjujemo da je od 2012. do 2022. na tom polju na baklji spaljeno oko 2,4 milijarde kubičnih metara plina. Ni Eni ni kongoanske vlasti nisu odgovorile na naša pitanja o ovoj temi.

U Angoli je spaljivanje na baklji zabranjeno od 2004. osim u kratkim vremenskim razdobljima. Sa Soyo Lng Plant, postrojenjem za ukapljivanje plina izvađenog iz mora, upravlja Eni zajedno sa Sonangolom, Chevronom, BP-om i TotalEnergiesom. Procjenjujemo da je u jedanaest godina postrojenje spalilo milijardu kubičnih metara plina. U izračunima spaljivanja na baklji, uzimate li u obzir emisije sa Soyo Lng Plant? Eni nije odgovorio po ovom pitanju, kao ni angolske vlasti.

Egipat: ‘Nakon dva sata osjetio sam gušenje’

Postoje i zemlje u kojima spaljivanje na baklji nije regulirano. Eni posluje u Iraku, Egiptu i Tunisu. O iračkom slučaju, koji je vrlo kontroverzan, pozabavit ćemo se u drugom članku. Za sada se usredotočimo na Egipat, gdje je talijanski div jedan od glavnih proizvođača ugljikovodika. Prema našim izračunima, Enijeve egipatske koncesije u kojima je spaljeno najviše plina su one za Merged Melehia, tvornicu za ukapljivanje Zohr i polje zvano Abu Madi. U potonje je otišla i Alyaa Yahya, još jedna od novinarki koje su surađivale u istrazi.

Koncesija Abu Madi nalazi se u istočnom dijelu Egipta, u stanbenom području udaljenom od mora samo 8 kilometara. »Nakon što sam bila u tom području dva sata, počela sam kašljati i osjećati gušenje«, rekla nam je. Neki mještani su joj povjerili da mnogi ljudi, čak i novorođenčad, pate od sličnih bolesti, a ima i nekoliko slučajeva prijevremenih poroda i spontanih pobačaja. »Miris plina je zagušljiv«, rekao je jedan lokalni stanovnik. Svi sugovornici zamolili su da ih se ne spominje po imenu, uz objašnjenje da žele izbjeći probleme za svoje rođake koji rade u koncesiji Abu Madi.

Zamolili smo Eni za komentar situacije u Abu Madiju. Tvrtka je odgovorila da, kao i za druge države u kojima posluje, »pruža procjenu utjecaja industrijskih projekata na zdravlje, također odgovarajući na indikacije koje daju vlasti tijekom faze izdavanja dozvola i u skladu s industrijskim standardima (IOGP).« Tijekom razdoblja od 2012. do 2022. godine, precizirao je ENI, »provedene su studije utjecaja na zdravlje, okoliš i društvo za 175 projekata u zemljama u kojima Eni posluje. Na temelju rezultata studija i u dogovoru s nadležnim tijelima provedene su epidemiološke studije i specifične inicijative gdje je to bilo potrebno«.

Justine Vernier(Mediapart)

Ovo istraživanje dio je serijala »Burning Skies: Iza otrovnih plamenova velikih proizvođača nafte«, vodio je EIF, globalni konzorcij istraživačkih ekoloških novinara, u suradnji s europskom mrežom EIC (čiji su članovi Domani i Nacional) i partnerima Daraj, SourceMaterial i Oxpeckers Investigative Environmental Journalism. Ovu je seriju podržao JournalismFund Europe.