Gad Fri je bio u ranim pedesetima kada je počeo gubiti vid. Sada ima 74 godine i gotovo je potpuno slijep. Liječnik mu je rekao da je to zbog onečišćenja zraka uzrokovanog spaljivanjem na baklji. Spaljivanjem plina koji izlazi iz naftnih postrojenja.

Gad Fri je jedan od najstarijih stanovnika Obagija, nigerijskog sela smještenog u regiji delte rijeke Niger, jednom od najvećih svjetskih područja proizvodnje nafte. Kao dijete vidio je kako dolazi francuska tvrtka ELF, sada TotalEnergies, 1966., a nakon nje talijanski ENI 1980. “U to vrijeme nitko nije bio slijep i ljudi su ovdje živjeli mnogo dulje nego danas”, kaže on, pokazujući štap, bez kojeg se više ne može kretati.

‘Udišemo prljavi zrak, mi smo u paklenoj vatri’

U Obagiju, prema procjenama, 4000 stanovnika uhvaćeno je između tri vatre, udaljene samo tri do pet kilometara. Na zapadu, na metalnom tornju iznad plinovoda ENI-ja gori plin. Na istoku, tornji na dva mjesta TotalEnergiesa također izbacuju narančasti plamen i crni dim. “Udišemo prljavi zrak od 1960-ih”, kaže Elechi Ifeanyi, predsjednik Odbora za razvoj Obagija.

“Mi smo u paklenoj vatri”.

To je doista ono što smo mogli vidjeti na licu mjesta i zahvaljujući satelitskim podacima, u sklopu naše istrage »Burning Skies«, koju je proveo Mediapart s kolektivom novinara, Environment Investigative Forum (EIF), mrežom European Investigative Collaborations (EIC) čiji partneri su Nacional, Daraj Media, SourceMaterial i Oxpeckers.

Dolaskom u Obagi, 27. kolovoza 2024., prvo što primijetite je porast temperature. Vrući zrak miriše na zapaljenu plastiku. U roku od deset minuta oči vas peckaju i suze. Zatim dolazi lagana vrtoglavica i glavobolja, pa osjećaj pritiska u prsima. Mještani kažu da su se navikli. Ali znaju da produljena izloženost zagađenom zraku ugrožava njihovo zdravlje.

Adeaze Ile (35), sjedi na stolcu na svojoj verandi. Brine se za svoje osmero djece, od dvije do 12 godina, koja se igraju izvan kuće. Nekoliko njih pati od osipa i problema s disanjem. Ona kaže da su »uvijek “cattarh”«, nigerijska riječ za stanja u rasponu od curenja nosa do teške prehlade, znači da imaju začepljen nos.

U Nigeriji 40 posto stanovništva preživljava s manje od jednog dolara dnevno, a bolnica je luksuz

Adelaze ima uporan kašalj i visok krvni tlak, ali nema novca za kupiti lijekove. Njezina prijateljica Chidinma, koja je radila u susjednoj kući, umrla je prije pet godina: “Rak dojke. Liječnik je rekao da je to povezano s zapaljenjem. Imala je samo 30 godina i petero djece”. Od tada Ile pipa grudi tražeći kvržice. “Molim te Bože da ne dobijem rak. Tko si može priuštiti liječenje?”

U Nigeriji, gdje 40 posto stanovništva preživljava s manje od jednog dolara dnevno, bolnica je luksuz.

Stanovnici Obagi koji si mogu priuštiti lijekove kupuju u maloj ljekarni Blessing Goodness, 37-godišnje pomoćne medicinske sestre. “Većina dolazi zbog problema s disanjem, bolova u prsima i kožnih infekcija. Sve je to zbog dima”, kaže ona.

Taj dim, koji sadrži koktel kemijskih spojeva, čađe i finih čestica, također uzrokuje kisele kiše koje zagađuju vodu i tlo. Stanovnici Obagija više ne koriste kišnicu, čak ni za pranje ili pranje rublja. Voda nagriza čak i limene krovove skromnih kuća koje treba redovito mijenjati.

“Kiša koja ovdje pada s neba je crna”, kaže Grace Agi sliježući ramenima. S majkom i dva sina guli kasavu. U bazenu su gomolji debljine manje od pet centimetara. “Trebale bi biti debele poput mog zapešća, ali ništa neće izrasti u Obagiju”, kaže Grace. Prestala je uzgajati somove.

“Morala sam mijenjati vodu svaka dva dana, a čak i tada bi mladi uginuli kad bi padala jaka kiša.”

Zemlju potresa korupcija, interesi naftnih kompanija su ispred okoliša

Charles Azubuike, 43-godišnji farmer, žali se na malenu veličinu svojih slatkih plodova koje bez napora može izvući iz močvarnog tla. Kaže da neke sjemenke umiru u tlu prije nego što proklijaju, čak i one hibridne sorte koju je odabrao zbog njihove otpornosti. I krivi dvije europske naftne kompanije: “Ove kompanije ne mare za nas.”

Rezultati našeg istraživanja ‘Burning Skies’ potvrđuju razmjere zagađenja. Između 2012. i 2022. ENI-jeva baklja ispustila je ekvivalent od 3,8 milijuna tona CO2, a dva mjesta TotalEnergiesa 1,5 milijuna. To je ukupno 5,3 milijuna tona. To znači da su stanovnici Obagija svake godine u prosjeku patili od godišnjih emisija 236.000 automobila koji se voze u Francuskoj.

Na stranicama TotalEnergiesa emisije su pale za 70 posto između 2012. i 2022., iako nije poznato je li to uglavnom zbog pada proizvodnje ili ne. Tvrtka tvrdi da je 2021. izvela radove na smanjenju emisija. Spaljene količine zapravo su odmah nakon toga pale, s 99 000 tona CO2 u 2020. na 60 000 u 2021. i 2022.

Iako su prije tri godine primijetili poboljšanje, stanovnici Obagija trud EnergiesTotala smatraju nedovoljnim, jer njihova baklja “i dalje redovito gori satima”. Još više su ljuti na ENI koji je, prema našem istraživanju, odgovoran za 70 posto zagađenja.

Kontaktirani iz EIC-a, TotalEnergies i ENI nisu željeli komentirati temu Obagi.

Seljaci već godinama pozivaju na potpuni prestanak paljenja baklji. “Pisali smo pisma, govorili na radiju i društvenim mrežama, ali to je naišlo na gluhe uši”, kaže Garricks Briggs, ekološki aktivist iz Obagija.

Od 1984. ova je praksa spaljivanja na baklji zabranjena zakonom… osim uz posebno dopuštenje koje izdaje ministar nafte, i obično pod određenim uvjetima. Je li francuska naftna kompanija imala takvu dozvolu? “TotalEnergies obavlja svoje aktivnosti u skladu sa svim važećim zakonima i propisima”, odgovorili su iz tvrtke.

Nemoguće je to provjeriti u Nigeriji: dozvole za spaljivanje na baklji, dodijeljene na diskrecijskoj osnovi, nikada nisu javno objavljene. Nigerijske vlade već više od dvadeset godina obećavaju da će prekinuti spaljivanje u delti Nigera. Ali ništa se ne mijenja. U ovoj zemlji koju potresa korupcija, interesi naftnih kompanija uvijek su ispred okoliša.

O tome svjedoči jedan slučaj: postupak protiv englesko-nizozemskog diva Shella, pionira koji je 1956. izbušio prvu bušotinu u regiji, a koji je i danas najveća i najutjecajnija naftna kompanija u zemlji.

Ključna riječ u Nigeriji je nekažnjivost. Tvrtke mogu raditi što god žele bez ikakvih posljedica

Godine 2005. stanovnici sela u delti koje je bilo ozbiljno zagađeno od Shellovog spaljivanja plina na baklji izveli su tu multinacionalku na sud. Savezni visoki sud presudio je u njihovu korist, presudivši da je Shell prekršio njihovo »temeljno ljudsko pravo na život«. Godine 2006. sud je naredio konačnu obustavu paljenja baklje na tom mjestu. Ali ova povijesna presuda nikada nije provedena nakon što je ministar nafte branio Shell, tvrdeći da bi »zaustavljanje spaljivanja značilo potpuno zaustavljanje proizvodnje nafte… »

“Ključna riječ u Nigeriji je nekažnjivost. Tvrtke mogu raditi što god žele bez ikakvih posljedica”, ogorčen je Urenmisan Afinotan, profesor prava na britanskom Sveučilištu Exeter.

Već 70 godina crno zlato je prokletstvo za ljude delte rijeke Niger

Nigerijski akademik specijalizirao se za pitanja okoliša nakon što je kao dijete doživio zagađenje u selu u delti. U dokumentu iz 2022., on tvrdi da su nigerijski zakoni protiv spaljivanja na baklji propali ‘zbog nedostatka političke volje’.

Vlada Nigerije nije odgovorila na novinarska pitanja EIC-a.

Već 70 godina crno zlato je prokletstvo za ljude delte rijeke Niger. Diljem regije, od predgrađa većih gradova do uvala mangrova, stanovnici mogu uprijeti prstom u gorući plamen oko kojeg noću kruže ptice misleći da sunce nikad ne zalazi.

Otrovne pare širile su se danima…

Tu su i izlijevanja nafte, uzrokovana velikim tvrtkama kao i brojnim trgovcima. Tijekom vožnje automobilom od Obagija do Port Harcourta, mogli smo vidjeti oblake crne kao mlaz. Nekoliko dana ranije vojska je upala u ilegalnu rafineriju i po običaju zapalila naftu. Otrovne pare širile su se danima, dodajući one iz baklji.

3,5 milijuna ljudi u Port Harcourtu, velikoj metropoli delte, nije pošteđeno. U Ignatius Ajuru Teaching Hospital, čekaonica dr. Bieye Briggs je prepuna. Tek je 14.15, a liječnica opće prakse već je morao poslati tri studenta na hitnu: “Troje mladih ljudi u dvadesetima s astmatičnim napadima. Za tri sata! I to vidimo ovdje svaki dan.”

Vierra, njegovo četvrto dijete rođeno 2020. godine, razvilo je akutnu respiratornu bolest. “Skoro smo je izgubili. Ležala je i hvatala zrak. Nijedan roditelj ne bi trebao vidjeti vlastito dijete takvim”, kaže Bieye Briggs. Za bolest krivi zagađenje zraka, “daleko najrazornije, jer nitko ne može birati zrak koji udiše”.

On objašnjava opasnosti od kemikalija u dimu, koje također uzrokuju rak, otkazivanje organa, pobačaje, urođene mane i visoki krvni tlak. “I to utječe i na mlade ljude. Moja 22-godišnja nećakinja je upravo imala četiri ciklusa dijalize”.

Jedna ga je nedavna pojava posebno šokirala. Kako proizvodnja starih naftnih polja u delti opada, velike zapadne tvrtke prodaju ovu imovinu koja izuzetno zagađuje okoliš nigerijskim tvrtkama, a da nisu uložile u njihovo čišćenje. I to bez plaćanja ni centa za kompenzaciju za desetljeća zagađenja. “Prije nego što prodate svoju tvrtku, zašto ne očistite štetu koju ste prouzročili?” kaže dr. Bieye Briggs.

Talijanski ENI zaključio je prodaju četiri bloka, uključujući Obagi, 22. kolovoza 2024., samo pet dana prije našeg posjeta selu. Ali to nije ništa u usporedbi s bombom koja se dogodila u siječnju: Shell, Deltin pionir i div, objavio je da zauvijek napušta regiju, prodajući svu svoju imovinu na kopnu kako bi se usredotočio na polja u moru.

‘Naftne tvrtke donose nam samo ranu smrt’

Za lokalno stanovništvo to nije dobra vijest. Jer nigerijske tvrtke koje kupuju stara polja imaju manje novca od velikih da ih moderniziraju, a ne nužno i više ekološke svijesti. Podaci iz našeg istraživanja ‘Burning Skies’ pokazuju da je u pet od sedam koncesijskih područja koje je Shell prodao, a u kojima dolazi do spaljivanja na baklji, prosječna godišnja količina nakon prodaje porasla. U tri od tih područja prosječna količina spaljenog plina metana gotovo se udvostručila pod novim vlasnicima u usporedbi s Shellovim godinama.

U Oyigbou, nekadašnjem selu koje je progutalo predgrađe Port Harcourta, stanovnici još uvijek pričaju o ‘Shell fieldu’, iako ga je prije tri godine kupila nigerijska tvrtka Heirs Energy. U ovom gusto naseljenom području plamen visok nekoliko metara gori satima, nekoliko puta tjedno, uz buku koja ne da spavati.

Vrućina, čađa i bolest

Situacija je ista kao u Obagiju. Ima vrućine, čađe, bolesti. U prezbiteriju iza crkve pomoćni župnik pakira svoje torbe. Drago mu je što je premješten, daleko od plamena kojeg noću promatra s crkvenog balkona. “Kad se probudim i ispuhnem nos, izađe crnilo”, kaže. Jedan od njegovih kolega svećenika nedavno je preminuo od respiratorne bolesti. “Prije nego što je došao ovamo, nikada nije imao zdravstvenih problema”, kaže.

“Pijte puno mlijeka i držite zatvorene prozore, to je ono što savjetujem ljudima”, poručuje Chinyere Abba (38), koja živi nekoliko ulica od postrojenja za spaljivanje na baklji. Tehničarka u medicinskom laboratoriju za testiranje, u uzorcima krvi vidi mnoge pokazatelje raka. “Poznajem tri osobe s leukemijom. Od toga je jedan župljanin umro. A dvije moje prijateljice imaju rak dojke”.

Miriam Chidi živi u susjedstvu 15 godina. Imala je dva pobačaja i sumnja da je to povezano s dimom. Na internetu je istraživala moguće posljedice zagađenja jer se boji za svoju djecu. “Preselila bih se da imam novca”. Chidi je čula da je naftno polje prodano jednoj nigerijskoj tvrtki, ali se malo nada da će se situacija popraviti: “Te nam naftne tvrtke ne donose ništa dobro. Samo ranu smrt”.